Miroslav Krleža - Bonaca u predvečerje

Lirska pejzažna pjesma Bonaca u predvečerje Miroslava Krleže šarenilom boja, motiva i mnoštvom vizualnih i akustičnih pjesničkih slika odvodi čitatelja u novi svijet, pjesnikov svijet, gaseći u njemu svaku brigu te pobuđuje potisnuti mir i blagostanje, ali ipak nas navodi i na razmišljanje o sebi i drugima.

Bonaca u predvečerje pisana je u formi soneta (dva katrena i dva terceta) u kojem pjesnik u potpunosti ne poštuje pravila sonetne rime (Rima se prenosi iz katrena u tercete: ulja - kulja). U prve dvije strofe ritam je polagan. Pjesnik se poigrava bojama i time stvara dojam prelijevanja sunčeve svjetlosti po morskoj površini kojom putuju maleni valovi dodirujući nježno brodove i čamce kao da ih ljube:

blistaju zelenomodre, žute i sive fasete

drveno rebro lađe voda usnom ljulja.

Bijele ptice iz druge strofe su oblaci koji putuju nebom, a ta slika reflektira se na površini mora stvarajući dojam da oblaci plutaju po vodi. U trećoj i četvrtoj strofi pjesnik se fokusira na lađu koja svojom pojavom, smijehom, glazbom i zvukovima remeti onaj mir i savršenstvo koji su osnovni ugođaj u prve dvije strofe. Dok se, opisujući more, pjesnik pretežito služi vizualnim slikama, sada ugađaj stvara akustičnim slikama, a vizualne mu služe samo kao sporedno sredstvo postizanja cilja.

Osnovni motivi u pjesmi su more i lađa: more u prve dvije, a lađa u zadnje dvije strofe. Motivi su međusobno povezani, ovise jedni o drugima, ali su u potpunosti i suprotni - more je umirujuće, tiho kao da spava, dok je na lađi sve bučno kao da tamo tek navečer počinje život.

Ovom pjesmom i odnosom mora i lađe pjesnik ukazuje na važne odnose u našem životu: dan - noć, muškarac - žena... Svi odnosi temelje se na potpunim različitostima, a ipak cijelo čovječanstvo i savršenstvo prirode ovisi upravo o njima. Pjesnik nam poručuje da - iako mu svojom pojavom remeti mir - more bez lađe nije ništa, tek beskrajno plavetnilo, isto kao što je lađa bez mora samo beskoristan predmet. Isto je tako i s ljudima. Koliko su god svi drugi drugačiji od tebe i ti od njih, bez njih ne možeš isto kao što ni oni ne mogu bez tebe. Jer, napokon, svi smo mi sa svojim manama i nesavršenstvima ovdje zbog točno određenoga, nama nepoznatog razloga.

________________

Miroslav Krleža - Bonaca u predvečerje

More ko žena miče pločice svojih dragulja,
U sjeni jedra čipkastu pjenu plete.
Blistaju zelenomodre, žute i sive fazete,
drveno rebro lađe voda usnom ljulja.
Na dnu u tmini sivog morskog mulja
potopljene stvari miču se i svijete.
Nad zrcalom modrim bijele ptice lete.

Voda je teška ko kružnica od ulja.
Iz dimnjaka lađe pramen čađe kulja,
cvrči na ognju riba; vonj smole i joda.
Titraj jegulje svijetla, gluha i nijema voda.
Na pučini jedro, lik rumenog broda
i ticalo bijelo svjetionika.
Pod palubom oganj. Smijeh. Harmonika.  

__________________________________

Miroslav Krleža (Zagreb, 7. srpnja 1893. - Zagreb, 29. prosinca 1981.) smatra se najvećim hrvatskim književnikom 20. stoljeća. Rođen je u Zagrebu, gdje se i školovao. Polazio je i vojnu akademiju u Budimpešti. U svom životu sudjelovao je u politici i bio je ljevičar, a značajan je i njegov "sukob na književnoj ljevici" nakon kojeg prestaje s političkim životom. S Cesarcem je uređivao časopis Plamen, a još su značajni časopisi Danas, Pečat, Forum i Književna republika. Za Krležu je karakterističan širok opus stvaralaštva. Pisao je romane, drame, pripovijetke, novele, putopise, memoare, kritike i eseje, a okušao se i u poeziji gdje se izdvaja zbirka dijalektičke kajkavske poezije pod nazivom ''Balade Petrice Kerempuha'', no pisao je i pjesme antiratne tematike. Djela: Hrvatski bog Mars (1922. potpuna i konačna varijanta 1933.), Povratak Filipa Latinovicza (1932.), Balade Petrice Kerempuha (1936.), Vučjak (1924.), Gospoda Glembajevi (1929.), U agoniji (1928.), Leda (1930.), itd.

Miroslav Krleža je bio od pisaca kojima je politika jedna od magistralnih tema. Politika je u pozadini i onih njegovih dela koja se ne bave politikom. To su i putopis Izlet u Rusiju (1926), koji je do danas izašao u više izdanja, uvek menjan u duhu aktualnog političkog trenutka, i eseji Europa danas (1935) i Deset krvavih godina (1937). Političku težinu imaju i njegovi časopisi, od Plamena, Književne republike (1923) i Danasa (1934), do čuvenog Pečata (1939), u kome je izašao i njegov veliki polemički esej Dijalektički antibarbarus. Njegov Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića (1933) doveo je do razilaženja s politikom komunističkih partija u umetnosti i književnosti, sadržanom u "teoriji odraza" Todora Pavlova, a sada je, ovim tekstom u Pečatu, taj "sukob na ljevici" dosegao kulminaciju. Ni njegovo lično prijateljstvo s Josipom Brozom nije pomoglo da se spor prevlada, pa kad je 1941. došlo do sloma Jugoslavije, stvaranja Nezavisne Države Hrvatske i komunističke oružane pobune nakon nemačkog napada na Sovjetski Savez, Krleža se nije pridružio svojim ideološkim drugovima, nego je ceo period građanskog rata 1941 - 1945. proveo u Zagrebu, u strogoj ćutnji, pod zaštitom vlasti Nezavisne Države Hrvatske, koje su mu predlagale i saradnju, ali ju je on u dva razgovora sa Pavelićem izbegao, bojeći se osvete komunista.

Krležini romani se odlikuju sledećim karakteristikama: pisani bujnim, baroknim stilom i jezikom koji vrvi novokovanicama i složenicama, bogati esejističkim odlomcima tradicije srednjoevropskog intelektualističkog romana (Robert Musil, Rajner Maria Rilke), ali i ruskog romana ideja karakterističnog za Dostojevskog, nabijeni su radnjom i dramskim scenama koje se prepliću s kontemplativnim pasažima o prirodi ljudskog postojanja, umetnosti, politici i istoriji. Dominira egzistencijalistička vizija ljudske sudbine, izrečena povišenom retorikom, često prenapregnutim i isprekidanim dijalozima, kao i bujicom slika, zvukova i asocijacija u kojima se mešaju glasovi likova i autorov implicitni komentar. Kao esejistički romani ideja, Krležina dela su bliska romanesknoj struji modernizma prevladavajućoj u književnosti nemačkog jezika (Tomas Man, Robert Musil), ali se od njih pazlikuju po dramatičnosti radnje i silovitim vrtlogom političkih zbivanja koji ne dopušta detaširano intelektualizovanje, po čemu je Krleža sličan Arturu Kestleru ili Malrou.

Miroslav Krleža je ostavio najveći opus u hrvatskoj književnosti do danas. Za 88 godina života i 66 godina književnog rada napisao je pedesetak zbirki pesama, pripovedaka, romana, drama, eseja, političke publicistike, polemika, putopisa, dnevnika, memoara, enciklopedijskih članaka: u njegovom stvaralaštvu možemo naći sve oblike književnog izražavanja.

Miroslav Krleža - Balade Petrice Kerempuha 

Miroslav Krleža - Baraka Pet B

Miroslav Krleža - Baraka Pet B - esej

Miroslav Krleža - Bitka kod Bistrice Lesne

Miroslav Krleža - Bonaca u predvečerje

Miroslav Krleža - Domobran Jambrek

Miroslav Krleža - Golgota

Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi

Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi - esej

Miroslav Krleža - Kraljevo

Miroslav Krleža - Kristofor Kolumbo

Miroslav Krleža - Leda

Miroslav Krleža - Mlada misa Alojza Tičeka

Miroslav Krleža - Na rubu pameti

Miroslav Krleža - Nokturno

Miroslav Krleža - Povratak Filipa Latinovića

Miroslav Krleža - Povratak Filipa Latinovića - esej

Miroslav Krleža - Tri domobrana

Miroslav Krleža - U agoniji

Miroslav Krleža - U predvečerje

Miroslav Krleža - V megli

Miroslav Krleža - Vučjak