Miroslav Krleža - Mlada misa Alojza Tičeka lektira

Miroslav Krleža - Mlada misa Alojza Tičeka

Miroslav Krleža - Mlada misa Alojza Tičeka

 

Mlada misa Alojza Tičeka novela prvi put objavljena u Savremeniku, 1921, a zatim u zbirci Novele (Koprivnica 1924) te u knjizi Hiljadu i jedna smrt (Zagreb 1933).

 

Zbog nepovoljnih financijskih prilika u obitelji, mladi Alojz Tiček morao je u "crnu školu", tj. u sjemenište. Istoga dana kada njegov otac, redarstveni nadstražar Alojz slavi svoj 58 rođendan i mladi Alojz - Slavko (kao su ga zvali) slavi svoju mladu misu, na veliki ponos majke Cecilije. Na proslavu je pozvana rodbina i kaptolska gospoda. Međutim, Alojz je zaljubljen u Miciku i stoga se ne veseli svom zaređenju, a za pravo mu daju i mlađi brat Ivica i njegov kolega Mišo Navala. Pri kraju proslave, koja se već pomalo pretvarala u pijanku Ivica održi žestok govor u kojem napadne crkvu i Rim te optužuje roditelje da su Alojza prinijeli kao žrtvu, što izazove zgražanje njegova oca i prisutne kaptolske gospode. Dolazi do tuče nakon koje mladomisnik Alojz ostaje sjediti za stolom u posvemašnjoj apatiji.

_______________

 

U povodu svećeničkog posvećenja Alojza (Slavka) Tičeka, prvorođenog sina kraljevskoga redarstvenog nadstražara Alojza Tičeka, poslije svečane mlade mise okupilo se društvo u kući roditelja mladomisnika da proslave taj svečani čin. Radnja je svedena na samo nekoliko, uglavnom, noćnih sati. Pripovjedač retrospektivama i komentarima na samom početku pripovijesti predstavlja glavne likove: mladog Alojza, slavljenika, koji je zapravo pod pritiskom roditelja pošao u "crnu školu" iako je kao šestoškolac pokazivao liberalne poglede; htio je u jednom trenutku napustiti bogosloviju jer se zaljubio u susjedu Miciku, no upornost majke pobijedila je. U interijeru kućne svečane večere okupilo se društvo: otac, majka Cecilija, dva mlada Alojzova brata Ivica i Maksimilijan, prvi jakobinac, darvinist po svojim "revolucionarnim" pogledima, drugi kadet infanterijske škole; zatim tu je Ivičin prijatelj Mišo Navala, istomišljenik, ateist, pa Ivičina simpatija Sofija Krajcer, Gabro Kavran, nadglednik vodostaja, krsni kum Alojzov, podvornik zvjezdarnice Šimunić, Mišin otac, tamničar, pa dva visoka svećenika: dr. Anđelko Grintavec, kanonik i monsignor dr. Karlo Grobačević.

 

Pripovjedač je tako okupio oko zajedničkoga slavljeničkog stola reprezentante tri društveno-idejna sloja: "neutralni", malograđanski, primitivni svijet koji predvode Alojzovi roditelji, Mišin otac, podvornik Šimunić i neimenovani susjedi i prijatelji; drugi sloj predvode "lijevo" orijentirani mladi buntovnici, liberali: Ivica i Mišo, a "desnicu" predstavljaju visoki svećenički dužnosnici te, donekle, Maksimilijan. Po sredini između lijeve i desne opcije stoji glavni lik: Alojz.

 

Konfliktna situacija započinje u trenutku sporenja između Maksimilijana s jedne strane te Ivice i Miše s druge o problemima rata i kulture, da bi se polarizacija sve više širila: dok Šimunić i stari Tiček ozbiljno polemiziraju o tome je li zemlja okrugla ili nije, svećenički visokodostojanstvenici licemjerno dijele savjete i melankolično se podsjećaju svojih boravaka u Vatikanu, a u mladom Alojzu sve više raste unutarnja napetost: posebno nakon što se - u međuvremenu - iskrao iz sobe i definitivno oprostio od neutješive Micike, da bi potom sve završilo u crescendu: "revolucionarnim" govorom, prosvjedom Ivice protiv otimanja osobne slobode Alojzu, razlučivanjem Krista od Vatikana, što je dovelo do opće konsternacije, tučnjave i očeve pljuske Ivici. Taj groteskno-dramatični kraj mladomisnik Alojz proživljava u osjećaju opće nemoći i krajnje apatije. Pripovijetka nema fabule u klasično-realističkom smislu riječi: ona se svodi na monološko-dijaloške raspre i replike kroz koje se očituju fizionomije pojedinih junaka, nosilaca određenih ideja: "Sve je to izgledalo kao što izgledaju naše krčme" - kaže pripovjedač na jednome mjestu, i upravo u takvoj atmosferi pisac s dosta ironije i naglašene kritike te "krčme", ali i s vidljivim sažaljenjem nad pojedincem (Alojz) - čiju je individualnost ubila, satrla društvena i politička sredina, donosi sintetiziranim ekspresionističko-realističkim stilskim izrazom svoju viziju zagrebačke (hrvatske) stvarnosti 20-ih godina.

___________________________________

 

Miroslav Krleža (Zagreb, 7. srpnja 1893. - Zagreb, 29. prosinca 1981.) smatra se najvećim hrvatskim književnikom 20. stoljeća. Rođen je u Zagrebu, gdje se i školovao. Polazio je i vojnu akademiju u Budimpešti. U svom životu sudjelovao je u politici i bio je ljevičar, a značajan je i njegov "sukob na književnoj ljevici" nakon kojeg prestaje s političkim životom. S Cesarcem je uređivao časopis Plamen, a još su značajni časopisi Danas, Pečat, Forum i Književna republika. Za Krležu je karakterističan širok opus stvaralaštva. Pisao je romane, drame, pripovijetke, novele, putopise, memoare, kritike i eseje, a okušao se i u poeziji gdje se izdvaja zbirka dijalektičke kajkavske poezije pod nazivom ''Balade Petrice Kerempuha'', no pisao je i pjesme antiratne tematike. Djela: Hrvatski bog Mars (1922. potpuna i konačna varijanta 1933.), Povratak Filipa Latinovicza (1932.), Balade Petrice Kerempuha (1936.), Vučjak (1924.), Gospoda Glembajevi (1929.), U agoniji (1928.), Leda (1930.), itd.

 

Miroslav Krleža je bio od pisaca kojima je politika jedna od magistralnih tema. Politika je u pozadini i onih njegovih dela koja se ne bave politikom. To su i putopis Izlet u Rusiju (1926), koji je do danas izašao u više izdanja, uvek menjan u duhu aktualnog političkog trenutka, i eseji Europa danas (1935) i Deset krvavih godina (1937). Političku težinu imaju i njegovi časopisi, od Plamena, Književne republike (1923) i Danasa (1934), do čuvenog Pečata (1939), u kome je izašao i njegov veliki polemički esej Dijalektički antibarbarus. Njegov Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića (1933) doveo je do razilaženja s politikom komunističkih partija u umetnosti i književnosti, sadržanom u "teoriji odraza" Todora Pavlova, a sada je, ovim tekstom u Pečatu, taj "sukob na ljevici" dosegao kulminaciju. Ni njegovo lično prijateljstvo s Josipom Brozom nije pomoglo da se spor prevlada, pa kad je 1941. došlo do sloma Jugoslavije, stvaranja Nezavisne Države Hrvatske i komunističke oružane pobune nakon nemačkog napada na Sovjetski Savez, Krleža se nije pridružio svojim ideološkim drugovima, nego je ceo period građanskog rata 1941 - 1945. proveo u Zagrebu, u strogoj ćutnji, pod zaštitom vlasti Nezavisne Države Hrvatske, koje su mu predlagale i saradnju, ali ju je on u dva razgovora sa Pavelićem izbegao, bojeći se osvete komunista.

 

Krležini romani se odlikuju sledećim karakteristikama: pisani bujnim, baroknim stilom i jezikom koji vrvi novokovanicama i složenicama, bogati esejističkim odlomcima tradicije srednjoevropskog intelektualističkog romana (Robert Musil, Rajner Maria Rilke), ali i ruskog romana ideja karakterističnog za Dostojevskog, nabijeni su radnjom i dramskim scenama koje se prepliću s kontemplativnim pasažima o prirodi ljudskog postojanja, umetnosti, politici i istoriji. Dominira egzistencijalistička vizija ljudske sudbine, izrečena povišenom retorikom, često prenapregnutim i isprekidanim dijalozima, kao i bujicom slika, zvukova i asocijacija u kojima se mešaju glasovi likova i autorov implicitni komentar. Kao esejistički romani ideja, Krležina dela su bliska romanesknoj struji modernizma prevladavajućoj u književnosti nemačkog jezika (Tomas Man, Robert Musil), ali se od njih pazlikuju po dramatičnosti radnje i silovitim vrtlogom političkih zbivanja koji ne dopušta detaširano intelektualizovanje, po čemu je Krleža sličan Arturu Kestleru ili Malrou.

 

Miroslav Krleža je ostavio najveći opus u hrvatskoj književnosti do danas. Za 88 godina života i 66 godina književnog rada napisao je pedesetak zbirki pesama, pripovedaka, romana, drama, eseja, političke publicistike, polemika, putopisa, dnevnika, memoara, enciklopedijskih članaka: u njegovom stvaralaštvu možemo naći sve oblike književnog izražavanja.

 

Miroslav Krleža - Balade Petrice Kerempuha 

Miroslav Krleža - Baraka Pet B

Miroslav Krleža - Baraka Pet B - esej

Miroslav Krleža - Bitka kod Bistrice Lesne

Miroslav Krleža - Bonaca u predvečerje

Miroslav Krleža - Domobran Jambrek

Miroslav Krleža - Golgota

Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi

Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi - esej

Miroslav Krleža - Kraljevo

Miroslav Krleža - Kristofor Kolumbo

Miroslav Krleža - Leda

Miroslav Krleža - Na rubu pameti

Miroslav Krleža - Nokturno

Miroslav Krleža - Povratak Filipa Latinovića

Miroslav Krleža - Povratak Filipa Latinovića - esej

Miroslav Krleža - Tri domobrana

Miroslav Krleža - U agoniji

Miroslav Krleža - U predvečerje

Miroslav Krleža - V megli

Miroslav Krleža - Vučjak

loading...
2 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Miroslav Krleža - Mlada misa Alojza Tičeka

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u