Miroslav Krleža - Kraljevo lektira

Miroslav Krleža - Kraljevo

Miroslav Krleža - Kraljevo

 

Miroslav Krleža napisao je dramu Kraljevo 1918. godine. Radnju te jednočinke smjestio je na Kraljevski sajam koji se događa jedne kolovoške noći u predratnom Zagrebu.

 

Drama je puna buke i isprepletenih glasova mnogobrojnih likova: prodavača, krčmara i krčmarice, kumeka, purgera, purgarica, prostitutki, Talijana, Kineza, svirača, cirkusanata... U krčmi jedu i piju dvije prostitutke Stella i Margit, a ubrzo im se pridružuje Madam s još nekoliko djevojaka, i iz njihovog razgovora saznajemo da se u sobi broj pet kod Hajnalke objesio Janez, pogrebnik narančaste brade i zelenih očiju. Mrtvi Janez se pojavljuje na sceni sa štrikom oko vrata, žene vrište, u pozadini se događa požar, ljudi bježe, nastaje metež koji se potom smiri i na scenu dolazi još jedan mrtvac - utopljenik Štijef - šinter koji se utopio u Savi.

 

Slijedi dijalog između Štijefa i Janeza u kojima oni žale za svojim prošlim životom; Štijef nagovara Janeza da se vrate na Mirogoj prije nego što se začuju pijetlovi dakle, prije nego što svane. Janez ne želi otići dok ne vidi svoju Anku u koju je bio nesretno zaljubljen, i čije je odbijanje bilo povod njegovom samoubojstvu.

 

Kao naručena pojavljuje se i Anka, zapravo ružna prostitutka, u pratnji Herkulesa, njezina aktualnog ljubavnika koji podiže automobile, lomi željezo... Dok Herkules kupuje vruću janjetinu, Janez započinje razgovor s Ankom, koja ga pak tjera od sebe jer - smrdi kao mrtvac. Pridružuje im se uskoro 'more' mrtvaraca koji oko Anke plešu stravično mrtvačko kolo, a rastjerat će ih tek Herkulesov povratak... Janez nasrće na Herkulesa, no Herkules mu izbija nož i odlazi s Ankom, dok Janez nastavlja piti do zore u kojoj mrtav pada pod stol. Janeza odvoze, a slavlje Kraljeva se nastavlja...


Važnost Kraljeva u hrvatskoj dramskoj književnosti određuje se njenim ekspresionističkim elementima, a napisana je u vrijeme kada je ekspresionizam bio tek u začetku, tako da je Krleža stvorio djelo koje je u potpunosti odgovaralo kontekstu te na neki način 'predvidjelo' tadašnja moderna strujanja u svijetu. Kraljevo je možda prva u potpunosti ekspresionistička drama u svijetu, koja je zamišljena tako da koristi za to vrijeme eksperimentalne kazališne postupke poput poigravanja sa svjetlosnim i zvučnim efektima, masovne scene u kojima se pretapaju i međusobno prekrivaju brojni glasovi, fragmentarnu dramaturgiju gdje se pojedinačne scene izdvajaju iz atmosferske buke, diskurs političkih proklamacija te munjevite mizanscenske izmjene...

 

Kraljevo, kraljevski sajam ima svoje datume, svoj realni zagrebački prostor u okvirima ustrougarske stvarnosti neposredno prije Prvoga svjetskog rata.


Tema - sajam. Slikanje provincijskog raspojasanog slavlja i hrvatskih prilika, ali i slika cijelog svijeta u sablaznom razdoblju u kojem se raspojasanošću guši i potiskuje strah pred smrću.


Kraljevo je i junak drame. Istinski nositelji radnje su mrtvi, oni su napuhnute sablasti s ribicama u ovratniku ili samoubojice s užetom oko vrata. Junaci su mrtvi, sajam je živ.

 

Kraljevo najbogatija, središnja drama Krležinih Legendi.
- javljaju se samo tipovi
- neindividualistički, koralni ples života i smrti personificiran kozmičkim tamburaškim zborovima iza scene i masovnim dionizijskim kolima na njoj.

 

Sve je jedan „ringišpil" (...) pod velikim šatrom neba u ovom teatrum mundi:


(...) planetarica pleše s debelim kanonikom, dacar s milostivom, purgari i slijepci i ciganke sa prostitutkama, sluškinje, soldati, cure, barabe, majmuni, čarobnjaci, sve to kovitla se i pleše. Vijori crni vihor – laju pseta, poplašili se konji, propinju se pa gaze ljude (...)

 

Iz velikog kovitlaja uzvitla se kor mrtvaca koji su dosada u metežu plesali (...). Mnogo obješenih, drži jedan drugomu štrik, što se spetljao oko vrata, pa onda otrovani sa grčevito iznakaženim licem, rasplamsanih tjelesa, načičkani noževima, jedni drže u ruci krvavo srce, drugi svoju glavu a iz vena im mlazi krv – jedni imadu voštanice u ruci – popovi, klerici. Svi plešu oko Anke.

 

Kraljevo je poznata Krležina jednočinka i drama nastala tijekom ranije faze djelovanja. Kraljevo je napisano u vrijeme kada je Krležinim stvaralaštvom prevladavao prometejski svjetonazor izražen u obliku heroja vitalista, ali i karnevalskih likova.

 

Krleža se u Kraljevu odlučio za pjesničku slobodu kod odabira radnje i posebnog povezivanja likova, vremena i prostora. Pritom je pomiješao stilove s prijelazima iz stvarnog u nestvarno i na taj način stvorio svijet u kojem djeluju posebna pravila.

 

Kaotična zbivanja usred kazališta prikaz su poremećenog društva. Krleža je u Kraljevu htio pokazati koliko društvo može biti bolesno uz pomoć nekoliko likova kao što su Herkules, Anka, Štijef i Janez. Spomenuti likovi se smatraju nasljednicima renesansne komedije u kojoj se Krleža izruguje praznovjerju te uobičajenim klišejima.

 

Kratak sadržaj - Radnja počinje na Kraljevskom sajmu, jedne ljetne noći u Zagrebu u periodu nakon rata. Sajam kao i svaki drugi pun je ljudi od kojih svatko ima nešto za reći. Istog trenutka kada se digla zavjesa, pred gledateljima se pojavilo mnoštvo boja. Sve je tako intenzivno (tonovi, ploha i boje) da je teško izdvojiti bilo što.

 

Odjednom sve počinje biti malo jasnije, pa se sada već mogu razabrati kolovske zvijezde, sjene kestenova, mnoštvo crvenih lica i vino čiji se mirisi šire posvuda. Iza scene počnu zvoniti tamburaška zvona čija će se buka u potpunosti stopiti s vikom svih onih koji su se taj tren našli na sajmištu.

 

Umjesto uobičajene buke u gradu, na sajmu prevladava vika za koju se čini kao da bi svaki tren mogla izmaknuti kontroli. Ne svađaju se samo seljaci međusobno, nego i seljak sa mesarom, gospoda. Sve je pomiješano, više se ne može razaznati viče li zapravo mesar, kobasičar ili netko drugi od prodavača koji rade na sajmu.

 

Nakon uvodne radnje s kojom se čitatelju želi približiti atmosfera sajma, mjesto radnje preuzima krčma. Tamo čitatelj upoznaje noćne dame Stellu i Margit. Krčma se polako počinje puniti, pa im se pridružuje i Madam.

 

Prije upoznavanja s Madam, počinje rasprava između Dacara i Kumeka Šestinčana. Dacar sebe smatra gospodinom i traži od Kumeka da mu se klanja. Kumek na to burno reagira i optužuje ga da nije bio gospodin kada je zajedno s njim radio na polju. Dacar mu kao dokaz pokaže žutu kapicu sa srebrnim gradskim grbom. On je osoba koja pobire dacovinu.

 

Dacar i Šestinčanin se potuku, a kada je Dacar nasrnuo na Šestinčana on ga je s lakoćom odbio. Tada se umiješa pijani kožar i počne vikati da treba udariti po gospodi. Njegova žena traži da se ne miješa, a djeca počnu plakati.

 

Nastane gužva i na spomen policije svi se razbježaše, pojavljuju se mesari i pozornost se usmjerava na stol gdje je sjedilo veće društvo malograđana. Jedan od malograđanina govori patetično kako bi svi oni bili u grobu da ne postoji nada da će Hrvatsko Kraljvstvo opet oživjeti, da će slavni hrvatski kraljevi još jednom zavitlati svojim svetim žezlom. Malograđani nastavljaju slaviti domoljublje.

 

Pojavljuju se purgari, a kada je purgaricama dosadilo slušati ono što purgari pričaju počnu ogovarati. Tračaju gospođu u plavoj svili čiji muž ne zarađuje puno, a ona se svejedno lijepo oblači. Purgarima dosadi njihovo pričanje pa im doviknu da ih nastave slušati.

 

Nastavljaju se zdravice jedna za drugom i onda opet izbije svađa između pjevača i debelog purgara kojem je zasmetalo što su njega i njegove nazvali Kranjci. Purgar se predstavi kao Blazina, vlasnik trokatnice u Ilici. Napetost između njega i jednog od pjevača bila je sve veća, da su u jednom trenutku poletjele stolice, a purgar je uspio razbiti dvije svjetiljke na stolu.

 

Veselje se nastavlja dalje, prolazi Turčni s tacnom i nudi finu tursku kavu. Gazda Japica pozdravlja svakog novog gosta i prisjeća se Kraljeva (veselje) kakvo je nekada bilo, kada su ljudi jeli po cijeli dan.

 

S desne strane nalazi se stol za kojim sjede Margit i Stella. Dok sjede tužno i piju, u pozadini se čuju sirene bioskopa. Stella plače jer svaki put kada čuje zvuk parobroda, poželi oteći negdje daleko kako bi nestala zajedno s parobrodom. Margit joj viče da to što čuje nije brod nego bioskop. Stelli je svejedno, samo se želi spasiti od svega, od svih prostaka i svinja. Žale se jedna i druga kako je teško živjeti na taj način da moraš prodavati svoje tijelo.

 

Prilazi im služnik i traži kontu. Zatražio ju je slijepac, udovac kojeg Stella pozove za njihov stol. Margita se odjednom zbuni i kaže da joj se učinilo da je u gužvi ugledala Madam u plavoj bluzi zajedno s Lolom i Hajnal. Stella i Margit su je pozvale i Madam se zajedno sa svojim društvom zaputi prema njihovom stolu. Sve su izgledale poput tropskih ptica tako šareno odjevene.

 

Upitale su Madam zašto je tako blijeda. Stigla je strašna vijest, a to je da se kod Hajnalke dogodilo samoubojstvo. Madam, Hajnal i Lola su bile uzrujane jer nisu mogle raditi, budući da je u bordelu bila policija i to baš na dan kao što je Kraljevo.

 

Pričaju o tome zašto se čovjek objesio i da je to navjerojatnije zbog žene. Polako im se raspoloženje popravlja i Madam veselo pozdravlja Margitinog i Stellinog kavalira. Odjenom se čuje zvuk psa, na što su se dame prepale jer to znači smrt.

 

U tom se trenutku pojavljuje mrtvac Janez koji se objesio. Pored stupa je stajao blijed čovjek crvene brade s užetom oko vrata. Hajnal vrisne i padne. Djevojke počnu pokazivati da je ta osoba koja stoji pored vrata mrtvac dok ih svi ostali u nevjerici gledaju misleći da su lude.

 

Jedan čovjek priđe čovjeku crvene brade, popipa ga i kaže da to je čovjek od krvi i mesa baš poput ostalih i da ne može biti mrtav. U tom se trenutku javi čovjek za kojeg su žene tvrdile da se objesio. Predstavi se kao Janez i počne vikati da ga puste.

 

Hajnal ga upita je li on bio kod njih na broju pet, a Janez joj odgovara kako upravo dolazi s groblja jer je morao čuvati Dummkopfa. Odlučio je svratiti po malo vina. Kada ga je Hanjal pitala odakle mu štrik oko vrata on joj je rekao da mu treba zbog prirode posla grobara. Hajnal mu i dalje ne vjeruje i viče da je to čovjek koji se kod nje objesio. Odjednom ih gomila počne vrijeđati ne vjerujući da je taj čovjek mrtav. Janez je počeo vikati da živi na Potoku kako bi dokazao da je živ. Veselje ide dalje, a kartaši nastavljaju dalje s kartanjem.

 

Odjednom se izvana čuje vika da gori požar koji je zahvatio bioskop, cirkus, menažeriju, kuće... Gazdarica pokušava zadržati usplašenu gomilu ljudi da prvo plate, ali svi pobjegoše. Gazdarica je ljuta na gazdu što je nije htio slušati i tražiti od gostiju da odmah plate kada dobiju piće i jelo.

 

Za razliku od ostalih Janez je ostao sjediti jer se njega požar nije ticao. U tom trenutku naiđu barabe sa curama i ukradenim stvarima. Gazda traži od gostiju da odmah sve plate. Janez sjedi tužan i na trenutke baš kao mrtvac kada mu priđe odrpanac natekao od vode. Bio je to Štijef koji se utopio. Pozdravlja Janeza i pita ga kako se usudio doći među ljude, a pogotovo kod žena koje su ga prije toga vidjele na broju pet. Štijef mu priča kako je upravo krenuo na Mirogoj. Janez je po njemu postupio pogrešno jer je još uvijek bio previše živ i nije shvaćao što se s njim zapravo događa.

 

Njih dvojica počnu razgovor i Štijef ga pita je li kakva žena u pitanju. Janez mu je odgovorio da je kod njega štrik presudio zbog žene, dok je kod Štijefa presudila rijeka i to zbog istog razloga. Odjednom opet počinju dolaziti gosti, a Janez i Štijef nastavljaju dalje pričati. Janez je priznao da bi promijenio puno toga da može i da bi radije bio invalid, ali samo da ima priliku početi iznova i razgovarati sa svojom nesuđenom ljubavi. Janez priča kako je zadnji put vido svoju ljubav na Potoku i da mu se smijala. On je popio petrolej, a kada nije pomoglo posegnuo je za štrikom. Opet se čuje vika prestrašenih ljudi koji su počeli vikati da je čovjek ubijen. Jedan gospodin kaže da je izvukao mrtvačku glavu, a drugi mrtvu ženu.

 

Štijef je pozvao Janeza da se vrate na groblje Mirogoj prije nego zađe sunce. Janez je to odbijao jer je čekao Anku u koju je bio zaljubljen. Štijef je rekao Janezu kako će jednog dana shvatiti da žena nije bila vrijedna onog što je učinio. Iako Janez priča kako je bila osoba koja je htjela učiniti nešto od života, Štijef mu govori da si ne laže jer je očito kako je to žena koja se davala svakome i još je k svemu tome ubila vlastitu djecu. Janez prizna da bi sve bilo u redu da se nije namjerila na atletu. Štijef mu kaže da to neće dugo trajati i da će Anka biti s njim sve dok će imati novaca i dokle će mu trajati slava. Štijef ga opet nagovara da krenu prema Mirogoju, ali Janez tada nestane u gomili.

 

Ona se na kraju pojavi, ali sa ljubavnikom imena Herkules. Anka je opisana kao malena i kozičava, a Herkules mišićav i obučen u ružičasti triko. Ipak je on zvijezda koja diže automobile i lomi željezo. Anka se cijelo vrijeme divi Herkulovoj snazi. Odjednom se preplaši jer joj se učinilo da je vidjela čovjeka crvene brade. Objasni Herkulesu kako je dan prije jedan muškarac plakao da ga ne ostavi i da će se objesiti ako to učini.

 

Janez je iskoristio priliku dok je Herkules otišao po janjca na žaru i približio se ljubljenoj Anki. Ona ga je odmah počela tjerati jer joj je smrdio kao mrtvac. Govori joj kako se ubio štrikom, ali da ne može umrijeti zbog njega. Ona mu se smije i ne vjeruje te ga opet tjera od sebe govoreći kako je uvijek bio pijanica koji je pokapao mrtve. Oko Anke je tada počelo plesati kolo mrtvaca. Strašna vizija je nestala čim se pojavio Herkules. Anka je počela plakati, a Janez u tom trenutku napada Herkulesa. Herkules mu je uspio izbiti nož iz ruke i njih dvoje nakon toga odlaze, a Janez nastavlja dalje piti sve dok zaista nije pao mrtav dolaskom zore. Po njega dolaze mrtvačka kola. Nakon toga se ples nastavlja i opet se slavi Kraljevo.

__________________________________

 

Miroslav Krleža - Kraljevo

 

KRALJEVO (Hrvatska rapsodija, 1918) Jednočinka

 

Radnja se zbiva na Kraljevskom sajmu, jedne noći u kolovozu u predratnom Zagrebu. Sve je prepuno neobuzdane vike. Svađaju se seljaci i gradska "gospoda"; sve je izmiješano s vikom mesara, kobasičara, kolportera i ostalih prodavača. Uskoro se radnja seli u krčmu. Tamo piju noćne dame Margit i Stella. U krčmu dolazi Madam pa joj se pridružuju. Saznaju da se u bordelu objesio čovjek. Dolazi Janez - mrtvac koji se objesio. Djevojke vrište od straha. Pojavljuje se i utopljnik Štijef. Poziva Janeza da se vrate na Mirogoj prije izlaska sunca, ali on čeka Anku u koju je zaljubljen. Ona se pojavljuje sa svojim ljubavnikom Herkulesom. Dok ovaj odlazi po piće, Janez dolazi do Anke i razgovara s njom. Ona ga tjera od sebe jer smrdi kao mrtvac. Kolo mrtvaca s Mirogoja pleše oko užasnute Anke. Vizija se rasplinjuje kad se vrati Herkules. Anka plače u njegovom naručju, a Janez nasrće na Herkulesa. Anka s Herkulesom odlazi, a Janez sam nastavlja piti dok s prvim pijetlovima ne padne definitivno mrtav. Odvoze ga mrtvačka kola. Opet se pleše kolo i dalje slavi Kraljevo.

 

U Kraljevu Krleža odbacuje sve kazališne konvencije s početka stoljeća te se odlučuje za posvemašnju pjesničku slobodu u vođenju radnje, izboru i povezivanju motiva spram vremena, prostora i likova. Zadržava si i pravo miješanja stilova; prijelaza iz visoki u niski i prijelaza iz realnog u irealno te tako stvara uzavreli pulsirajući svijet u kojem vrijede tek "logika ekstaze" i "logika halucinacije". Naoko kaotična zbivanja kazališna su metafora bolesnog poremećenog društva koje bezglavo srlja u propast Sa likovima (Janez, Anka, Herkules, Štijef) koji su nasljednici tipiziranih likova renesansne komedije, Krleža ljubavnu dramu izvrće u grotesknu farsu koja ironizira pučke vrijednosti i praznovjerje, poigravajući se rodoboljubnim, sentimentalnim i sablasnim klišejima (izlazak mrtvaca, lutanje zemljom i ponovni silazak u grob) koji su karakteristični za pučku književnost.

___________________________________

 

Miroslav Krleža (Zagreb, 7. srpnja 1893. - Zagreb, 29. prosinca 1981.) smatra se najvećim hrvatskim književnikom 20. stoljeća. Rođen je u Zagrebu, gdje se i školovao. Polazio je i vojnu akademiju u Budimpešti. U svom životu sudjelovao je u politici i bio je ljevičar, a značajan je i njegov "sukob na književnoj ljevici" nakon kojeg prestaje s političkim životom. S Cesarcem je uređivao časopis Plamen, a još su značajni časopisi Danas, Pečat, Forum i Književna republika. Za Krležu je karakterističan širok opus stvaralaštva. Pisao je romane, drame, pripovijetke, novele, putopise, memoare, kritike i eseje, a okušao se i u poeziji gdje se izdvaja zbirka dijalektičke kajkavske poezije pod nazivom ''Balade Petrice Kerempuha'', no pisao je i pjesme antiratne tematike. Djela: Hrvatski bog Mars (1922. potpuna i konačna varijanta 1933.), Povratak Filipa Latinovicza (1932.), Balade Petrice Kerempuha (1936.), Vučjak (1924.), Gospoda Glembajevi (1929.), U agoniji (1928.), Leda (1930.), itd.

 

Miroslav Krleža je bio od pisaca kojima je politika jedna od magistralnih tema. Politika je u pozadini i onih njegovih dela koja se ne bave politikom. To su i putopis Izlet u Rusiju (1926), koji je do danas izašao u više izdanja, uvek menjan u duhu aktualnog političkog trenutka, i eseji Europa danas (1935) i Deset krvavih godina (1937). Političku težinu imaju i njegovi časopisi, od Plamena, Književne republike (1923) i Danasa (1934), do čuvenog Pečata (1939), u kome je izašao i njegov veliki polemički esej Dijalektički antibarbarus. Njegov Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića (1933) doveo je do razilaženja s politikom komunističkih partija u umetnosti i književnosti, sadržanom u "teoriji odraza" Todora Pavlova, a sada je, ovim tekstom u Pečatu, taj "sukob na ljevici" dosegao kulminaciju. Ni njegovo lično prijateljstvo s Josipom Brozom nije pomoglo da se spor prevlada, pa kad je 1941. došlo do sloma Jugoslavije, stvaranja Nezavisne Države Hrvatske i komunističke oružane pobune nakon nemačkog napada na Sovjetski Savez, Krleža se nije pridružio svojim ideološkim drugovima, nego je ceo period građanskog rata 1941 - 1945. proveo u Zagrebu, u strogoj ćutnji, pod zaštitom vlasti Nezavisne Države Hrvatske, koje su mu predlagale i saradnju, ali ju je on u dva razgovora sa Pavelićem izbegao, bojeći se osvete komunista.

 

Krležini romani se odlikuju sledećim karakteristikama: pisani bujnim, baroknim stilom i jezikom koji vrvi novokovanicama i složenicama, bogati esejističkim odlomcima tradicije srednjoevropskog intelektualističkog romana (Robert Musil, Rajner Maria Rilke), ali i ruskog romana ideja karakterističnog za Dostojevskog, nabijeni su radnjom i dramskim scenama koje se prepliću s kontemplativnim pasažima o prirodi ljudskog postojanja, umetnosti, politici i istoriji. Dominira egzistencijalistička vizija ljudske sudbine, izrečena povišenom retorikom, često prenapregnutim i isprekidanim dijalozima, kao i bujicom slika, zvukova i asocijacija u kojima se mešaju glasovi likova i autorov implicitni komentar. Kao esejistički romani ideja, Krležina dela su bliska romanesknoj struji modernizma prevladavajućoj u književnosti nemačkog jezika (Tomas Man, Robert Musil), ali se od njih pazlikuju po dramatičnosti radnje i silovitim vrtlogom političkih zbivanja koji ne dopušta detaširano intelektualizovanje, po čemu je Krleža sličan Arturu Kestleru ili Malrou.

 

Miroslav Krleža je ostavio najveći opus u hrvatskoj književnosti do danas. Za 88 godina života i 66 godina književnog rada napisao je pedesetak zbirki pesama, pripovedaka, romana, drama, eseja, političke publicistike, polemika, putopisa, dnevnika, memoara, enciklopedijskih članaka: u njegovom stvaralaštvu možemo naći sve oblike književnog izražavanja.

 

Miroslav Krleža - Balade Petrice Kerempuha 

Miroslav Krleža - Baraka Pet B

Miroslav Krleža - Baraka Pet B - esej

Miroslav Krleža - Bitka kod Bistrice Lesne

Miroslav Krleža - Bonaca u predvečerje

Miroslav Krleža - Domobran Jambrek

Miroslav Krleža - Golgota

Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi

Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi - esej

Miroslav Krleža - Kristofor Kolumbo

Miroslav Krleža - Leda

Miroslav Krleža - Mlada misa Alojza Tičeka

Miroslav Krleža - Na rubu pameti

Miroslav Krleža - Nokturno

Miroslav Krleža - Povratak Filipa Latinovića

Miroslav Krleža - Povratak Filipa Latinovića - esej

Miroslav Krleža - Tri domobrana

Miroslav Krleža - U agoniji

Miroslav Krleža - U predvečerje

Miroslav Krleža - V megli

Miroslav Krleža - Vučjak

loading...
1 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Miroslav Krleža - Kraljevo

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u