Miroslav Krleža - Bitka kod Bistrice Lesne lektira

Miroslav Krleža - Bitka kod Bistrice Lesne

Miroslav Krleža - Bitka kod Bistrice Lesne

 

Poznate Krležine novele iz zbirke ratnih novela Hrvatski bog Mars prilagođene su čitanju u osnovnim školama. Priređivač Jure Karakaš od opširnog uvoda do kraja pripovjedaka metodičkim uputama vodi učenika kroz proces čitanja, razumijevanja i analize književnog teksta.

 

Kratki sadržaj - Novela Bitka kod Bistrice Lesne počinje uvodom u kojem se priopćuje njezina tema. Tako saznajemo da je novela napisana u počast sedmorici domobrana koji su poginuli na istočnoj fronti, a sve je pisano na način kako su ratni novinski članci izviješćivali o pogibijama vojnika na ratištu: s puno hvale njihovoj hrabrosti, njihovoj žrtvi za domovinu, s podsjećanjem na slavnu prošlost... Taj naoko uzvišeni govor, koji podsjeća na osmrtnice pune patetičnih fraza, zapravo je ironičan, posebice ako se prisjetimo da ti domobrani nisu poginuli za svoju domovinu Hrvatsku nego za Ugarsku s kojom je Hrvatska bila vezana Nagodbom iz 1868. godine.

Poslije uvodne napomene novela nas vraća u prošlost i govori o životu u zagorskim i prigorskim selima od feudalnih vremena do početka Prvog svjetskog rata: život je užasno težak, zemlja slaba i traži poseban napor u obradi, pomoći seljaku niotkuda, a za vratom mu sjedi država s brojnim činovnicima, žandarima, vojskom, sudovima... Svi oni traže svoje: i poreze i prireze, i takse, i globe i zatvore ako se ne ispune obveze, a kad car pozove, mora se i u rat. Sve je to seljaku dobro poznato, ali nemoćan je. Ne preostaje mu drugo nego da se muči i radi i da bude sretan ako ima bilo kakav krov nad glavom i malo mira.

 

Težak život naučio je seljaka da se sve što dolazi od državne vlasti, a naročito poziv u rat, mora prihvatiti kao nešto što je nemoguće izbjeći, kao elementarnu nepogodu u kojoj mnogi stradaju, ali se neki uspiju i izvući. To je pasivno, fatalističko gledanje na prijelomne događaje u društvu. Neprihvaćanje ili pobuna značile bi još veću katastrofu. I tako se sedam zagorskih seljaka pozvanih u rat našlo u gradu. Njima se grad čini kao zemlja iz snova u odnosu na njihovu bijedu: sjaj, blještavilo, glazba, krčme, lake žene, alkohol, izlozi puni svega, a naročito ih fasciniraju mesnice s golemom količinom izloženog mesa svakakve vrste: butovi, crijeva, rebra, glave, vratovi... Te slike raskomadanog mesa po izlozima nagovještaj su krvave ratne zbilje u koju će oni uskoro upasti. Svaki od domobrana ima svojih problema. Nakon što su se proveselili u gradu, upali su u vojarnu gdje su prošli vojnu obuku uobičajenu u austrougarskoj vojsci - dril koji se uglavnom svodio na surovo ponižavanje našeg seljaka.

 

A onda su upućeni na frontu. Pred samu bitku jedan od domobrana, Vid Trdak, prisjetio se svojih teških problema. Žena mu je umrla nešto prije nego je pozvan u rat, a kod kuće je ostalo dvoje malodobne djece. S rodbinom se posvađao pa se o djeci nema tko brinuti, a starijem je tek sedam godina. Nije znao što će ni kako će i palo mu je na um da bi se o djeci trebala pobrinuti država pa se uputio samom banu u Sabor na Markovu trgu. Lutajući od sobe do sobe doživljava poniženja, završivši na kraju kod nekog beznačajnog činovnika koji ga se pokušava riješiti tako što s njim ljubazno razgovara i svašta mu obećava. Tek ovdje na fronti Vidje shvatio daje sve to bila laž. Tko zna što će biti s njegovom djecom?

 

Domobran Stef Loborec najogorčeniji je i najbuntovniji od svih. On je već bio ranjen na fronti, nije se potpuno ni izliječio a opet su ga pozvali i poslali u vatru. Napravio je za vojne prilike strašnu pogrešku: ljutit i bijesan zbog povrijeđenog prava (ostao je bez cipela), gurnuo je narednika Smita u kotao kipuće kave, na što gaje ovaj zasjekao sabljom. Stefu prijeti vojni ratni sud zato što je udario nadređenog, a to znači strijeljanje, pa da sve to izbjegne, pristao je da ovako nezaliječen ponovno ode na frontu. Na fronti ga cijelo vrijeme progoni misao zašto nije dezertirao, tj. negdje se sakrio i izbjegao vojsku. Dvojica zapovjednika, jedan s austrougarske a drugi s ruske strane, kao nedodirljive veličine stoje visoko iznad ovih beznačajnih ljudi i odlučuju o njihovim sudbinama. Sve je to za njih neka vrsta igre u kojoj svaki onog drugog smatra neznalicom, diletantom i glupanom.

 

U bitki je prvi pao Vid Trdak, a za njim i ostalih šest domobrana. Najogorčeniju borbu, punu revolta i bijesa, vodio je Stef Loborec, no nije se živ izvukao. Za šestoricu domobrana sve završava u pučkoj školi u Bistrici Lesnoj, gdje mrtvozornik Palčić broji mrtvace i vodi evidenciju o stvarima što su ostale iza njih, pa između ostalog čita i pisma nađena kod poginulih domobrana. Pisma su pisana teškom težačkom rukom, nezgrapnim slovima i lošim pravopisom. Ta pisma osim što otkrivaju intimu pojedinih domobrana ujedno su i katastro-fična slika stanja u obiteljima čiji su hranitelji morali ići na frontu i uopće stanja na našem selu i u društvu toga vremena. Ona domobranima daju jednu sasvim drugu dimenziju, jedno drukčije viđenje našeg čovjeka na čijim je leđima počivalo jedno golemo carstvo, premda je on sam u tom carstvu bio obična nula.

 

Vrsta djela - Bitka kod Bistrice Lesne je novela. Prvi je put objavljena u časopisu »Književna republika« 1923. godine. Kasnije ju je pisac uvrstio u zbirku novela Hrvatski bog Mars. Sam naslov knjige ima metaforično (preneseno) značenje. Mars je starorimski bog rata i prema dubokom uvjerenju starih Rimljana taj strašni bog, ako bi mu se prinosile žrtve, pomagao bi da se dođe do pobjede. Naslov je novele, dakle, istodobno i ironičan i tragičan: hrvatska je prošlost neprekidno žrtvovanje tom okrutnom božanstvu.

 

Tema i ideja - Knjiga novela Hrvatski bog Mars, a samim tim i novela Bitka kod Bistrice Lesne, prikazuje Prvi svjetski rat, »ratovanje« hrvatskih ljudi (domobrana) za tuđinske interese te njihovo stradavanje u tom ratu. Radnji novele prethodi opsežan pripovjedačev komentar, zapravo svojevrsno povijesno i ekonomsko obrazloženje mentaliteta zagorskih i prigorskih seljaka.
I knjiga Hrvatski bog Mars i novela Bitka kod Bistrice Lesne svojom temom i načinom njene obrade izazivaju ogorčenje protiv rata i osudu svakog rata kao društvene pojave. To je snažna antiratna proza. Krleža je i sam bio vojnik, i to školovan vojnik, a i sudionik Prvog svjetskog rata pa je dobro upoznao razmjere tragedije koju je izazvao taj do tada najveći rat u povijesti čovječanstva i svim je svojim bićem ustao protiv takvog bezumlja.

 

Kompozicija - Novela kompozicijski predstavlja jednu čvrstu cjelinu bez podjele na poglavlja. Sastavljena je od uvodnog izlaganja i osam tematskih epizoda a sve zajedno povezuje osnovna tema - rat.


Uvodno izlaganje otvara svijet novele, a pisano je u obliku ratnog izvješća, patetičnim stilom punim bombastičnih riječi, što zapravo predstavlja porugu i prosvjed protiv rata.

 

Prva epizoda je mala povijesna studija o zagorskom selu i njegovoj gospodarskoj zaostalosti te o odnosima sela i grada.

 

Druga epizoda je povijesni komentar seljačkog shvaćanja i prihvaćanja rata kao elementarne nesreće kojoj se nema smisla supro-stavljati jer će svakako doći i uzeti svoje. Na kraju ove epizode simbolično se najavljuju ratne strahote u vidu gradskih izloga punih mesa svih vrsta i boja što podsjeća na raskomadana ljudska tjelesa na bojištu.


Treća epizoda je putovanje Vida Trdaka po saborskim sobama i osuda državne birokracije prikazane u liku bezimenog činovnika.


Četvrta epizoda daje sliku vojarne i obespravljenog vojnika u napetoj psihozi pred odlazak na frontu. Stef Loborec se pokušava izboriti za svoje pravo, ali bez uspjeha.


Peta epizoda donosi grube vojničke anegdote i u retrospektivi (vraćanju unatrag) govori o nervno napetom i rastrojenom Rucneru koji ne može podnijeti surove ratne okolnosti.


Šesta epizoda donosi ironičnu sliku dvojice suprotstavljenih zapovjednika, raspoloženje pred bitku, slike krajolika, početak bitke, opis Trdakove pogibije te smrt Mate Peseka i Stefa Loborca.


Sedma epizoda je kulminacija (vrhunac) bitke u kojoj se Stef Loborec bori za samoodržanje.


Osma epizoda je ujedno i rasplet. Mrtvozornik Palčić čita pisma u kojima se otkrivaju pojedinosti iz intimnog, obiteljskog života poginulih domobrana. Završava Palčićevom sablasnom vizijom.

 

Mjesto i vrijeme - Radnja novele odvija se na širem prostoru: započinje u pitomim zagorskim selima, nastavlja se u velikom gradu (Zagreb) a završava u Galiciji, istočnoj austrougarskoj pokrajini.
Vrijeme zbivanja je Prvi svjetski rat (1914 - 1918), a u retrospekciji se zalazi i u dalju prošlost.

 

Osobine stiha - Likovi govore kajkavskim dijalektom. Akustičke, olfaktivne, vizualne i taktilne slike.

 

Likovi - Bitka kod Bistrice Lesne nema jednog glavnog junaka koji bi bio središnji lik. Svih sedam domobrana zapravo su glavni lik pa se može reći da je ovo novela s kolektivnim glavnim junakom. Taj kolektivni (zajednički) junak je hrvatski čovjek bačen protiv svoje volje u ratni kaos. U svim "službenim" spominjanjima uvijek je prvi DESETNIK PESEK MATO. Pesek je pas, ali ne kajkavski pes, nego pesek, nešto pokorno, poslušno, što na svaki znak skače i maše repićem. A desetnik Pesek to i jest u noveli: poslušni državni pas koji naganja vojnike i prijeti pištoljem. Na kraju je i zalajao na Stefa Lovreka u ratnom kaosu.

 

Vid Tvrdak - U štokavskom dijalektu bio bi Tvrdak, no i taj od teškog života otvrdnuo čovjek na kraju u predsmrtnom trenutku postaje mekan, hrpa mesa koja klizi k zemlji od koje je živio.

 

Mate Pesek - Hrvatski domobran, nesretno i tužno pogiba u Bitci kod Bistrice Lesne.

 

Štef Loborec - je tipičan Zagorac: nepokoran, buntovan, svadljiv, u svakom trenutku spreman na kavgu, ne poštuje autoritete i u trenutku gnjeva nije se u stanju kontrolirati. No upravo tako tvrdokorne život najteže pogađa: kod kuće mu se žena propila i zapila imanje u strahu da se njen Stef neće živ vratiti. Sad uglavnom leži pijana u grabi pokraj puta i djeca se na nju nabacuju kamenjem. I ostali likovi iz istog su podneblja sa sličnim problemima. No svih problema je nestalo kod Bistrice Lesne.

 

Za razliku od običnih zagorskih seljaka, školovani ljudi (intelektualci) u pravilu su prikazani kao neurotični i nezadovoljni vojnici puni pesimizma i mračnih predviđanja izgubljeni u svijetu u kojem vlada nasilje, nepoštenje, primitivizam, a običan je čovjek samo nemoćna igračka i žrtva.

 

Dvojica zapovjednika, kad se usporede sa zagorskim Lovrekima, Stefekima i Pesekima, izgledaju poput vitezova nedodirljivih i oklopljenih svojim zastrašujućim imenima: Barun von Frederiks, Rikard Weisersheibm Ritter von Rechlingmeldegg und Hochenthurn. Kako jedan tako "silno važan" zapovjednik uopće može doći na pomisao da ima posla s tamo nekim Lovrekima i Stefekima. Ironija je očita.

 

Bilješke tijekom čitanja
- Na početku novele primjećujem težak način pisanja, dugačke i složene rečenice koje mi je teško razumjeti
- Opis načina života rastužuje me
- Osjećam suosjećanje s "junacima"
- U pismima pred kraj novele vidim neku ironiju, vrlo su komična
- Osjećam veliko nezadovoljstvo i razočarenje jer nitko nije preživio

 

Jezik i stil - Jezik ove novele je bogat i slojevit. Pisac u standardni književni jezik unosi mnoštvo riječi stranog porijekla, a tamo gdje se iznosi problematika zagorskog sela i seljaka govori se i misli sočnim kajkavskim dijalektom. Puno je izraza iz vojničkog žargona a ti izrazi rasvjetljavaju i približuju atmosferu vojarne i ratnu psihozu na fronti. Rečenice su uglavnom, osim u napetim dijalozima, višestruko složene i uvijek su u službi dubljeg poniranja u problematiku. Kad se kaže "krležijanska rečenica", u pravilu se misli na bogat, složen i vrlo slojevit prozni izraz. Od pripovjednih tehnika pisac se najčešće služi pripovijedanjem (naracijom), no u piščevo pripovijedanje često se uklapa monolog i posebna vrsta monologa: unutarnji monolog (doživljeni govor) nekog lika. Novela Bitka kod Bistrice Lesne usmjerena je protiv rata i izravnim optužbama i ironijskim pristupom tematici i oslikanim sudbinama njenih nesretnih junaka.

________________________________

 

Miroslav Krleža (Zagreb, 7. srpnja 1893. - Zagreb, 29. prosinca 1981.)  najsvestraniji je i najplodniji hrvatski književnik. U Zagrebu je završio osnovnu školu i nižu gimnaziju, a vojnu kadetsku školu u Pečuhu odakle je, kao najbolji pitomac, s carskom stipendijom nastavio školovanje na vojnoj akademiji Ludoviceum u Budimpešti. Za Balkanskih ratova otišao je u Srbiju s namjerom da se priključi srpskoj vojsci u borbi protiv Turaka, ali je tamo osumnjičen i zatvoren kao austrijski špijun. Jedini je rezultat bio da je za kaznu izbačen iz Ludoviceuma.

 

U književnosti se prvi put javio 1914. Objavio je golem broj djela koja ga svrstavaju u red uglednih svjetskih književnika. Prevođenje na mnoge svjetske jezike. Pisao je pjesme, novele, drame, romane, kritike, eseje, polemike, putopise, memoare, dnevnike, pokretao i uređivao časopise i enciklopedije, pisao filmske scenarije. Njegove pjesme prožete su intimnim, pejsažnim i socijalnim motivima i često iznose tmurna raspoloženja, a nerijetko pozivaju na pobunu protiv društvenih nepravdi. U novelama u prvi plan stavlja psihološko portretiranje i društvenu stranu života. Od četiri romana najpoznatiji je Povratak Filipa Latinovicza, a najopširniji roman Zastave, koji se sastoji od šest knjiga. U središtu njegova književnog stvaralaštva ipak su drame u kojima obrađuje teme od antičke i kršćanske mitologije i renesansnih velikana do suvremenih društvenih i osobnih sukoba i ratne tragedije običnog čovjeka. Umro je 1981. godine, u osamdeset i devetoj godini života.

 

Pisao je romane, drame, pripovijetke, novele, putopise, memoare, kritike i eseje, a okušao se i u poeziji gdje se izdvaja zbirka dijalektičke kajkavske poezije pod nazivom ''Balade Petrice Kerempuha'', no pisao je i pjesme antiratne tematike. Djela: Hrvatski bog Mars (1922. potpuna i konačna varijanta 1933.), Povratak Filipa Latinovicza (1932.), Balade Petrice Kerempuha (1936.), Vučjak (1924.), Gospoda Glembajevi (1929.), U agoniji (1928.), Leda (1930.), itd.

 

Miroslav Krleža - Balade Petrice Kerempuha 

Miroslav Krleža - Baraka Pet B

Miroslav Krleža - Baraka Pet B - esej

Miroslav Krleža - Bonaca u predvečerje

Miroslav Krleža - Domobran Jambrek

Miroslav Krleža - Golgota

Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi

Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi - esej

Miroslav Krleža - Kraljevo

Miroslav Krleža - Kristofor Kolumbo

Miroslav Krleža - Leda

Miroslav Krleža - Mlada misa Alojza Tičeka

Miroslav Krleža - Na rubu pameti

Miroslav Krleža - Nokturno

Miroslav Krleža - Povratak Filipa Latinovića

Miroslav Krleža - Povratak Filipa Latinovića - esej

Miroslav Krleža - Tri domobrana

Miroslav Krleža - U agoniji

Miroslav Krleža - U predvečerje

Miroslav Krleža - V megli

Miroslav Krleža - Vučjak

loading...
3 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Miroslav Krleža - Bitka kod Bistrice Lesne

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u