Miroslav Krleža - Leda lektira

Miroslav Krleža - Leda

Miroslav Krleža - Leda

 

LEDA, drama iz ciklusa o Glembajevima, prvi put u cijelosti objavljena u knjizi Glembajevi (Zagreb 1932).

 

Ova "komedija jedne karnevalske noći" (podnaslov uveden nakon 1945) otvara se u salonu Melite rođene Szlougan, sada supruge veleindustrijalca Klanfara. Iz njezina ljubavnog zagrljaja upravo ustaje vitez Oliver Urban, šarmer bez imutka, bivši austrougarski savjetnik poslanstva. Razgovaraju o bakrorezu Leda s labudom, koji visi nad divanom, rad slikara Aurela, te osobito o modelu, djevojci koja je izgleda zaokupila umjetnika. Aurel je inače Melitin ljubavnik, a ona je, usprkos maloj Ledi, odlučila napustiti Klanfara - čije je seljačke manire oduvijek iritiraju - i otići s Aurelom, bez obzira na to što je oženjen. Urban vidi da su to Melitini kaprici; ona je nepromišljena, ne želi shvatiti da je egzistencijalno ovisna o Klanfaru, a da se Aurel o njezinoj želji nikad nije izjasnio. Dolazi Aurel i donosi jedan akvarel, koji je Melitina prijateljica naručila za poklon nekome u provinciji. To je kopija njegove slike Gnjile naranče. Razgovaraju o smrti (Klanfaru je umrla majka). Po Aurelu, danas je teško slikaru izražavati individualnost uz postojeću golemu produkciju, a po Urbanu slikarstvo je suvišno otkad je izumljena fotografija. Jedini izlaz iz suvremene neurastenije, koju spominje Urban, jest, po Aurelu, potpuna samoća. Ulazi Klanfar, žuri mu se jer putuje na pokop a Melita i služavka nisu mu priredile ni odijelo ni večeru. Nakon konvencionalnih izraza zatečeni posjetioci se povlače. Dolazi do bračne svađe u kojoj se Klanfar tuži na Melitino ponašanje prema njemu i aludira na mogućnost rastave. Kaže da se u gradu govori o njezinoj vezi s Oliverom. Ona to poriče, ali - kako bi pokazala koliko je od njega udaljena - kaže da je u intimnom odnosu s nekim drugim.

 

Drugi se čin zbiva kasnije iste večeri u Aurelovu stanu, gdje slikar, njegova supruga Klara i Oliver sjede uz kavu nakon večere, a prije odlaska na ples. Aurel oduševljeno pokazuje nacrte za kuću koju sebi gradi. Urban, koji nema doma, priča o slici nekog Finca, koju je jednom vidio: "Eva doji dijete i kuha nešto u loncu, a Adam pili balvane. A u pozadini te Adamove novogradnje stari romantični motiv: Kostur sjedi na jednom temeljnom balvanu i svrdla svrdlom u temelj te Adamove kuće. Nordijski magleno." Klaru uzrujava ta asocijacija i odlazi u drugu sobu, a Aurel priznaje da se govorka kako on to gradi za sebe i Ledu. Na vratima netko zvoni i zatim Klara kaže da je stiglo hitno pismo osobno za Aurela. Oliveru povjerava da je vidjela rukopis i pečat Melitin. Aurel se zbunjeno vraća u sobu: objašnjava kako je hitno pozvan na konferenciju zbog neke poslovne intrige - vratit će se brzo, te moli Olivera da otprati Klaru na ples. Klara je ledena i bijesna. Ne ide nikamo. Razgovor između nje i Olivera nastavlja se oko Aurelove novogradnje; ona mu predbacuje kako nema takta. Urban se brani da je Aurel netalentiran, makar ga je u svojim likovnim napisima i sam hrabrio: "Molim, ja to priznajem: danas biti u diplomatskoj karijeri, sutra krijumčariti kokain, pisati o hipercézanneizmu članke, u tome ima nečeg clownskog." Ali s njom ne želi govoriti "govorom štampanog kataloga" i htio bi da i ona odbaci svoju konvencionalnu ulogu. Upozorava je da stvar s Melitom postaje ozbiljnom. Klara se drži Aurela, boji se povratka u siromaštvo. Oliver je uvjerava kako nema razloga za rezignaciju, da je još dobra pjevačica, da je pametna. Približava joj se; pa iako je i za njega sve "samoća, gnjilo, bolesno", oni gase svjetlo i predaju se ljubavi.

 

Treći čin, međutim, počinje s Klarom u depresiji, a umorni Urban se brani kako govoreći o damama bez glasa nije mislio na nju nego na Bobočku. Klara ipak osjeća da je on sad arogantan prema njoj, smeta je što na ono što se dogodilo među njima aludira kao na "najneviniju pustolovinu". Urban je smiruje - nije je htio vrijeđati nego je Aurelu zavidan zbog nje. Klara se vraća na temu koju je još ranije načela: željela bi prirediti koncert da bi se opet afirmirala, ako bi joj to zatrebalo. Urban ima stručne rezerve prema ideji o koncertu; uvjerljivo govori o njihovu doživljaju. Čuju Aurela kako se vraća, ona se povlači, a Urban glumi da je večer proveo korigirajući otisak svog članka. Aurel je potišten zbog Melitine upornosti. Rekla je kako je Klanfaru izjavila da je trudna. Aurelu se ne odlazi s njom; kaže da je ona "nikotinizirana, ispijena, histerična maska". Oliver i on nastavljaju zajedno piti i Aurel sve rječitije iskazuje kako je obuzet malom Ledom - svojom inspiracijom. Sve se glasnije objašnjavaju o Urbanovu prosuđivanju Aurelove umjetnosti, dok ih ne prekine Klara, koja ne može spavati. Pokušavaju još telefonirati Meliti kako se ona ne bi sutra pojavila kod Aurela s koferima. Ne mogu s njom dobiti vezu - a od služavke čuju da tamo čekaju pisma adresirana na Urbana i na Klanfara - pa Urban odlazi u njezin stan. Aurel, ostavši sam, nalazi da su Klarina vrata zaključana. Uznemireno obilazi stan, dok kroz prozor ne čuje od prolaznika da se "jedna žena (...) otrovala na uglu pred apotekom".

 

Četvrti čin zbiva se nešto kasnije, oko tri sata ujutro na ulici pred Klanfarovom palačom. Noćne dame osjećaju da dolazi proljeće i pričaju o svojim klijentima te razgovaraju s pijanim glazbenikom. Dolaze Melita i Urban. On želi točno saznati da li je ona doista rekla Klanfaru da je trudna - jer bi to, za razliku od neodređenog priznanja da ima ljubavnika, imalo delikatne pravne posljedice. Melitu muči to inzistiranje na detaljima, ali tvrdi da Klanfaru to ipak nije kazala. Ljuta je i uvrijeđena na Aurela, a bez snage za povratak u Klanfarovo kućanstvo: "opet sve iz nova: čačkalice, palačinke, satrapske scene, gluposti". Urban želi da Melita sutra još automobilom ode na pogreb svekrvi i tako spriječi lom. Melita teško shvaća kako Aurel želi oženiti Ledu, a da se Klara inteligentno drži "pravnih garancija". Prolazi baš Klara i u iskrenom razgovoru dviju žena otkrivaju se i zapleteni ljubavni putovi svih prisutnih. Pojavi se Aurel, a Klara se sklanja. Neopažena, svjedok je suprugove brige i uznemirenosti, te čuje što je on doživio dok je mislio da se ona otrovala, pa i sada nakon što je u bolnici čuo da se ne radi o njoj. Ljuta je na Aurelovu frivolnost. Dok je Melita za njega "snobovska zabluda", Klara mu je očito nužna! Odlazi, a Klara, obradovana, "otrči u tminu za pijanim i suludim Aurelom". Urban, premoren, oprašta se od Melite koja rezignirano ulazi u kuću. Na ulici noćna dama nagovara Urbana, koji je neće, ali je poziva da uz whisky razgovaraju o zajedničkoj želji: odlasku odavde, putovanju, lađama. Uz svirku iz daljine pojavljuje se grbava smetlarica, "a njena simbolična metla nad tim gnjilim narančama, papirima, novinama, smećem posljednji je akord ove žalosne ljubavne glembajevske igre".

 

Vitez Oliver Urban, na genealoškom je stablu Glembajevih bratić Leonea Glembaya iz Gospode Glembajevih, ali je igra u koju je on uključen sasvim drukčijeg tona i vrijednosnih određenja nego što su oni koji dominiraju u drugim, napose dramskim tekstovima istoga ciklusa. Likovi tu nisu produbljene individualnosti. Ni sabrani, racionalni brodolomac Urban, ni neodlučni, povodljivi boem Aurel, u umjetničkoj proizvodnji sklon stereotipiji, nisu u svojim postupcima ozbiljni, te su i potezi što ih vuku u svom emocionalnom životu, kao i u poslu, igra. Tema smrti, koja se upleće na razne načine u osobne odnose, u razgovore o individualnim ambicijama, te u metaforiku pojedinih likova, dio je toga karnevalskog osjećaja za obrat i slučaj. Hinjenje, navlačenje maski i gluma oblici su promjenljiva ponašanja, osjećanja, odlučivanja i kod ženskih partnera u toj komediji, pa iako se Aurel razlikuje od Urbana, a Melita od Klare, na nekoj vremenskoj udaljenosti teško ih je jasno razlikovati. Kritika je, u skladu s ideološkom klimom u društvu, tvrdila da je komad oštra osuda nemoralnosti i nekarakternosti likova, odn. njihova staleža. Točnije će ipak biti da je implicirana ocjena pojedinih osoba tu dosta blaga i ne sprečava izvjestan stupanj empatije. Satira je dio jedne ležerne koncepcije društvenog i estetskog trenutka u desetljeću nakon I. svj. rata. U Ledi se vodi život površinske udobnosti, pomodnog ukusa, nesigurnog talenta i krivudave seksualne igre - u komadu se međusobno presijeca nekoliko trokuta i četverokuta - kojoj žene histerično pridaju veću važnost nego što bi pravila dopuštala, ali se brzo i smiruju. Trenutak ozbiljne napetosti sa strepnjom zbog moguće smrti brzo je razbijen, dramski čvor razrješava se bez posljedica i bez poente, "karnevalska noć" je karnevalska ne samo po tome što ludilo, miješanje parova, traje kratko nego i zato što je to život u kome se navlači krinka osjećaja, strasti, nadahnuća, izigravaju se prijelomne krize. Umjetnost je na granici mehaničke reprodukcije, a motivi su dekorativni i, poput Aurelove slike Gnjile naranče, poentirano dekadentni; klasični simboli (sama Leda) samoobmana su i afektacija.

 

Usporedo s time, drama sadržava i sociološki notiran sukob između skorojevića Klanfara s jedne strane i njegove žene, te njezinih prijatelja, bogataša, umjetnika, ljudi s pedigreom. Taj je autorov češći i očekivaniji literarni postupak ovdje uključen u igru u kojoj su kod nekih likova neurotično ponašanje istisnule dublje individualne emocije, a svi su zajedno sastavni dio dopadljive, iznenađenjima vođene, dijelom vodviljske radnje, što se rastvara u mamurluku nakon intenzivne probdjevene noći i završava nedužnom simboličnom prijetnjom smetlaričine metle.

__________________________________

 

Miroslav Krleža - Leda

 

Vrsta djela - drama

Mjesto radnje - Melitin salon; Aurelov stan; ulica ispred Klanfarove palače

Vrijeme radnje - ožujak, predvečerje; "zbiva se jedne karnevalske noći godine devetsto dvadeset i pete"

 

Leda je jedina Krležina drama kojoj je podnaslov "komedija" (komedija jedne karnevalske noći u četiri čina) i dio je glembajevskog ciklusa uz "Glembajeve" i "U agoniji". Na početku je Leda objavljivana u fragmentima, a u potpunosti je objavljena 1932. godine u Sabranim djelima. Drama započinjem trenutkom nakon seksualnog čina te je ova drama zapravo ljubavna igra, isprepletena raznim spletkama i prevarama. Protagonisti žive vrlo površno, misle samo na materijalno, odnosno brakovi se sklapaju iz interesa.

 

Likovi su svedeni na maske, karikaturalno su opisani. Nemaju pravih društvenih preokupacija već tračaju, zanimaju ih niske strasti, preljubi, flertovi, gradnja vile, odlasci na balove... Imaju izokrenute stavove, okreću se isključivo materijalnom i tjelesnom. Jedina nemaskirana osoba u drami zapravo je noćna dama, koja je takva kakva je. Svi ostali grade imidže. U drami nema pravog protagonista niti zapleta, svi imaju podjednaku ulogu. Likovi uglavnom drže monologe, ne slušaju se međusobno, sve se svodi na lakrdiju.

 

1. Čin

Radnja započinje u Melitinu salonu. U opisu salona saznajemo da se nad divanom nalazi bakrorez slikara Aurela, a motiv je Leda s labudom. Iz kreveta ustaju Melita i Urban. Urban gleda slike po salonu, a Melita se pita tko je ta djevojka koja je slikaru zaokupila misli. Urban joj kaže da se priča da je vanbračno siroče, vrlo talentirana te da ju zovu Leda.

 

Melita se žali Urbanu kako želi ostaviti Klanfara, kako više ne trpi njegove "seljačke" navike i nepodnošljivo hrkanje. Ona želi otići s Aurelom iako ima ženu, a Urbanu to nije jasno. Urban joj govori da Klanfar ima bogatstvo te da se boji za nju ako ode s Aurelom. Ona je uvjerena da Aurel želi s njom pobjeći nakon Uskrsa u Firencu. U salon stiže Aurel, a Melita se odlazi presvući. Aurel donosi kopiju svoje slike Gnjile naranče Melitinoj prijateljici koji treba za poklon za svadbu. Spomene da je u novinama vidio kako je Klanfaru umrla majka. Dolazi Melita. Kaže mu kako je Klanfarova majka imala 85 godina te da ona ne ide na sprovode od sprovoda svog oca kada joj nije bilo dobro.

Urban i Aurel razgovaraju o slikarstvu, a Urban iznenadi Aurelom rečenicom da slikarstvo propada od izuma fotoaparata. Ulazi Klanfar ljut i nervozan jer mu nije spremna odjeća niti večera. Melita se opravdava da nije nazvao i rekao kad dolazi, dok on tvrdi da je.

 

Urban i Aurel odlaze. Melita i Klanfar se vrijeđaju i svađaju, on aludira na rastavu braka jer se po gradu priča da je s Oliverom Urbanom. Ona mu kaže da je spremna kuću napustiti još danas te mu prizna da je u intimnoj vezi, ali ne s Urbanom. Prvo odlazi Melita, potom i on.

 

2. Čin

Radnja drugog čina odvija se u Aurelovom stanu, točnije sobi. Opis interijera obuhvaća i opis dviju Aurelovih slika, Lede s labudom i Gnjile naranče. 21,30 je, a Klara, Urban i Aurel sjede za stolom. Aurel Urbanu pokazuje svoje nacrte za vilu koju želi graditi. Urbana to podsjeti na sliku nekog Firentinca o Adamu i Evi. Klari sve počinje ići na živce, ti njihovi "dubokoumni" razgovori, pa požuruje Aurela jer moraju na bal, a ona ne voli kasniti. Dok se ona sprema, Aurel govori Urbanu kako je Klara nervozna jer se po gradu priča da se rastaju i to zbog Lede te da njoj gradi vilu. Netko zvoni, Klara otvara, ali joj poštar ne da pismo već Aurel osobno mora po njega. Klara prizna Urbanu da je prepoznala ljubičastu tintu i pečat Melite. Aurel se vraća i govori kako hitno mora na konferenciju te da ga ispričaju.

 

Klara je ljuta jer moraju na bal, a Aurel joj govori da će joj Urban biti pratnja. Klara je bijesna i ne želi nigdje ići. Aurel odlazi svejedno. Ostaju sami. Krenu razgovarati o novogradnji i njegovim aluzijama na nju. Rječkaju se jer Urban misli da Klara glumata da joj odgovara takav život i da je zapravo svjesna da joj muž nije talentiran.

 

Urban joj govori da je stvar s Melitom ozbiljna, a Klara prizna da zna da nije talentiran i da ju vara gdje stigne. Drži ga se jer se boji siromaštva. Urban ju tješi i razgovaraju o njenom pjevanju. Ona bi se opet pokušala afirmirati na sceni. Urban joj hvali glas, zavjesa se spušta, a oni se predaju strasti.

 

3. Ćin

Radnja se nastavlja, ali u odmaku od dva sata. Klara je u depresiji i plače jer Urban sve to naziva pustolovinom. Tješi ju i razgovaraju, on joj prizna da ju potajno ljubi. Čuju auto, a Urban se namješta onako kako je bio kad je Aurel odlazio. Stiže Aurel, Klara kao spava, a Urban se pravi ga da je čekao.

 

Aurel ga nudi hranom i krenu piti. Urban ga pita što je Melita htjela. Aurel mu ispriča da je Melita Klanfaru rekla da je trudna i da dijete nije njegovo. Molila je Aurela da pobjegnu skupa, a on misli da je poludjela i ne želi s njom u Firencu. Aurel mu otvori dušu i prizna da mu je misli zaokupila Leda i da ne prestaje misliti o njoj te da se njome želi oženiti. Piju i pričaju o Aurelovoj umjetnosti. Nakon nekog vremena Urban mu spomene da je Leda udana. Dolazi Klara i ljuti se na njih jer od galame ne može spavati. Posvađaju se, a ona se zaključa u sobu. Urban zove Melitu kako bi ju spriječio da sutra dođe s koferima za Firencu k Aurelu.

 

Prvo se nitko ne javlja, a onda se javi Fany, sluškinja, i kaže da Melite nema te da je ostavila dva pisma - jedno za Urbana i jedno za Klanfara. Urban se uputi k njoj, a Aurel ostaje i krene Klari u sobu. Shvati da je zaključano, lupa i kuca, ali ništa. Odlazi na stražnja vrata, razbija staklo, nalazi cedulju tek započetu. Nema je unutra, a od prolaznika s prozora čuje da se neka žena otrovala pred apotekom.

 

4. Čin

Radnja se odvija malo kasnije ispred Klanfarove palače. Na ulici se čuje razgovor dviju noćnih dama i jednog glazbenika. Razgovaraju o proljeću. Dolaze Melita i Urban. Pita ju je li stvarno rekla Klanfaru za trudnoći jer ako je – to će biti veliki problem. Ona kaže da nije. Ljuta je na Urbana jer joj nije otkrio kako stvari s Aurelom stoje i da se razočarala u njega.

 

Urban joj govori da je uzeo ono pismo za Klanfara te da ga je poderao i spalio i tjera ju na spavanje u Klanfarovu palaču. Ona mu govori da se nema snage vratiti, a on ju nagovara da ode spavati i da sutra još stigne na sprovod Klanfarove majke. Kaže joj da će se Aurel oženiti Ledom. U taj tren dolazi Klara i želi razgovarati s Melitom. Govori joj da odbaci Aurela jer on želi Ledu te joj prizna da je spavala s Urbanom. Dolazi Aurel, a Klara stane po strani da ju ne vidi.

 

Sav u šoku Aurel prepričava situaciju da se Klara otrovala, ali da je onda otišao u bolnicu gdje je shvatio da to nije ona. Tu noć dogodila su se dva samoubojstva. Aurel se jako brine za Klaru i shvatio je da ne zna što bi da ona umre. Urban se šali s njim i spominje mu Ledu. Aurel optužuje Melitu da je za sve krivo ono njeno pismo. Urban ga izaziva i Aurel odlazi bijesan. Klara je sretna što je to sve čula i odlazi za Aurelom. Melita pak shvaća kakav je Aurel i odlazi u palaču, a Urban ostaje sam. Započne priču s noćnom damom...

 

Likovi - Aurel, Oliver Urban, Klara, Melita, Klanfar...

 

Aurel - Akademski slikar koji je površan, banaliziran i zapravo bez talenta. Misli mu je zaokupila djevojka Leda. Iako je bio s Melitom, ona ga nije oduševila kao on nju te ne želi s njom pobjeći od svih. On gradi vilu i govorka se po gradu da ju gradi za Ledu. Leda ga je opčinila. Na kraju drame saznajemo da ipak voli Klaru, tj. stalo mu je do nje jer se zabrinuo da se ubila.

 

Oliver Urban - Likovni kritičar koji svoje zanimanje dovodi u pitanje izjavom da slikarstvo prestaje izumom fotoaparata. Živi kao beskućnik, bez krova nad glavom, nema imetak. Melitu uvjerava da mora ostati s Klanfarom, a Klari objašnjava da je stvar s Melitom i Aurelom ozbiljna što se tiče Melite. Spavao i s Melitom i s Klarom. Na kraju započinje razgovor s noćnom damom, živi za piće i sirove strasti bez ljubavi.

 

Klara - Aurelova supruga koja se smatra uspješnom pjevačicom, a zapravo to nije. Veseli se balu na koji su pozvani te se razočara kad joj Aurel otkaže jer je dobio Melitino pismo. Bijesna je i ostaje u kući s Urbanom. Drži se Aurela jer se boji siromaštva. Nakon razgovora s Urbanom predaju se strasti. Svjesna suprugovih preljuba.

 

Melita - Klanfarova supruga koja je nezadovoljna u braku, nije sretna, želi rastavu. Zamišlja budućnost s Aurelom koji joj je ljubavnik, ali on ne misli tako. Nesretna je i želi nešto poduzeti, iako je brak bio dogovoren i svjesno je ušla u njega iz materijalnog interesa. Spavala je s Urbanom na početku drame. Na kraju shvaća da će joj najbolje biti s Klanfarom.

 

Klanfar - Veleindustrijalac kojem je majka umrla i sprema se na put jer odlazi na sprovod. Dolazi kući nervozan jer mu sluškinja i Melita nisu spremile odjeću i večeru. Zna da se po gradu priča o njenoj vezi s Urbanom, a ona to poriče i prizna mu intimnu vezu s drugim muškarcem. Od svih likova najmanje se spominje.

__________________________________

 

Miroslav Krleža - Leda

 

Komedija jedne karnevalske noći u četiri čina

 

Radnja se odvija jedna karnevalske noći 1925. godine. Prvi čin događa se u salonu Melite Szlouganove, supruge veleindustrijalca Klanfara. U sobi se nalazi bakrorez profesora (akademskog slikara) Aurela koja prikazuje motiv Lede s Labudom. Melita razgovara s Oliverom Urbanom. Ona želi napustiti Klanfara. Dolazi Aurel koji je u novinama pročitao da je Klanfaru umrla majka. Potom dolazi i Klanfar koji se ljuti što večera još nije gotova jer žuri na noćni vlak da stigne na majčin pogreb. Dolazi do svađe između Melite i njega. Klanfar odlazi na vlak.

 

Drugi i treći čin odvija se tijekom noći kod Aurelovih - Aurel i Urban promatraju nacrte za buduću Aurelovu vilu i razgovaraju. Tu je i njegova supruga Klara zadubljena u svoje misli. Dolazi pismo od Melite - ona moli Aurela da hitno dođe. Aurel odlazi, iako su on i Klara planirali na ples. Sad je Klara ljuta i ne želi više nikamo te pada u depresiju. Aurel se vraća, a Klara odlazi u krevet. Urban i Aurel razgovaraju. Aurel saopćava da je Melita trudna te da želi oženiti svoj slikarski model, mladu djevojku Ledu. Zove Melitu no služavka saopćava da je izašla.

 

U noći ulicom prolaze Melita i Urban. Urban ju je dopratio do stana. Pojavljuje se i Klara, koja ipak nije otišla u krevet kako je bila rekla te otkriva Meliti kako se Aurel namjerava oženiti Ledom. Pojavljuje se Aurel koji misli da se Klara otrovala te izbezumljen i zabrinut juri ulicama. Klara se za to vrijeme sakrila i sluša njihov razgovor. Aurel je očajan pa Klara iz njihovog razgovora zaključuje da ju ipak voli kad se toliko zabrinuo za nju misleći da se otrovala. Svi odlaze doma. Urban susreće jednu noćnu damu koja mu nudi svoje usluge. On odvraća kako mu je dosta ljubavi za večeras, ali ipak ju poziva na viski.

__________________________________

 

Miroslav Krleža (Zagreb, 7. srpnja 1893. - Zagreb, 29. prosinca 1981.) smatra se najvećim hrvatskim književnikom 20. stoljeća. Rođen je u Zagrebu, gdje se i školovao. Polazio je i vojnu akademiju u Budimpešti. U svom životu sudjelovao je u politici i bio je ljevičar, a značajan je i njegov "sukob na književnoj ljevici" nakon kojeg prestaje s političkim životom. S Cesarcem je uređivao časopis Plamen, a još su značajni časopisi Danas, Pečat, Forum i Književna republika. Za Krležu je karakterističan širok opus stvaralaštva. Pisao je romane, drame, pripovijetke, novele, putopise, memoare, kritike i eseje, a okušao se i u poeziji gdje se izdvaja zbirka dijalektičke kajkavske poezije pod nazivom ''Balade Petrice Kerempuha'', no pisao je i pjesme antiratne tematike. Djela: Hrvatski bog Mars (1922. potpuna i konačna varijanta 1933.), Povratak Filipa Latinovicza (1932.), Balade Petrice Kerempuha (1936.), Vučjak (1924.), Gospoda Glembajevi (1929.), U agoniji (1928.), Leda (1930.), itd.

 

Miroslav Krleža je bio od pisaca kojima je politika jedna od magistralnih tema. Politika je u pozadini i onih njegovih dela koja se ne bave politikom. To su i putopis Izlet u Rusiju (1926), koji je do danas izašao u više izdanja, uvek menjan u duhu aktualnog političkog trenutka, i eseji Europa danas (1935) i Deset krvavih godina (1937). Političku težinu imaju i njegovi časopisi, od Plamena, Književne republike (1923) i Danasa (1934), do čuvenog Pečata (1939), u kome je izašao i njegov veliki polemički esej Dijalektički antibarbarus. Njegov Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića (1933) doveo je do razilaženja s politikom komunističkih partija u umetnosti i književnosti, sadržanom u "teoriji odraza" Todora Pavlova, a sada je, ovim tekstom u Pečatu, taj "sukob na ljevici" dosegao kulminaciju. Ni njegovo lično prijateljstvo s Josipom Brozom nije pomoglo da se spor prevlada, pa kad je 1941. došlo do sloma Jugoslavije, stvaranja Nezavisne Države Hrvatske i komunističke oružane pobune nakon nemačkog napada na Sovjetski Savez, Krleža se nije pridružio svojim ideološkim drugovima, nego je ceo period građanskog rata 1941 - 1945. proveo u Zagrebu, u strogoj ćutnji, pod zaštitom vlasti Nezavisne Države Hrvatske, koje su mu predlagale i saradnju, ali ju je on u dva razgovora sa Pavelićem izbegao, bojeći se osvete komunista.

 

Krležini romani se odlikuju sledećim karakteristikama: pisani bujnim, baroknim stilom i jezikom koji vrvi novokovanicama i složenicama, bogati esejističkim odlomcima tradicije srednjoevropskog intelektualističkog romana (Robert Musil, Rajner Maria Rilke), ali i ruskog romana ideja karakterističnog za Dostojevskog, nabijeni su radnjom i dramskim scenama koje se prepliću s kontemplativnim pasažima o prirodi ljudskog postojanja, umetnosti, politici i istoriji. Dominira egzistencijalistička vizija ljudske sudbine, izrečena povišenom retorikom, često prenapregnutim i isprekidanim dijalozima, kao i bujicom slika, zvukova i asocijacija u kojima se mešaju glasovi likova i autorov implicitni komentar. Kao esejistički romani ideja, Krležina dela su bliska romanesknoj struji modernizma prevladavajućoj u književnosti nemačkog jezika (Tomas Man, Robert Musil), ali se od njih pazlikuju po dramatičnosti radnje i silovitim vrtlogom političkih zbivanja koji ne dopušta detaširano intelektualizovanje, po čemu je Krleža sličan Arturu Kestleru ili Malrou.

 

Miroslav Krleža je ostavio najveći opus u hrvatskoj književnosti do danas. Za 88 godina života i 66 godina književnog rada napisao je pedesetak zbirki pesama, pripovedaka, romana, drama, eseja, političke publicistike, polemika, putopisa, dnevnika, memoara, enciklopedijskih članaka: u njegovom stvaralaštvu možemo naći sve oblike književnog izražavanja.

 

Miroslav Krleža - Balade Petrice Kerempuha 

Miroslav Krleža - Baraka Pet B

Miroslav Krleža - Baraka Pet B - esej

Miroslav Krleža - Bitka kod Bistrice Lesne

Miroslav Krleža - Bonaca u predvečerje

Miroslav Krleža - Domobran Jambrek

Miroslav Krleža - Golgota

Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi

Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi - esej

Miroslav Krleža - Kraljevo

Miroslav Krleža - Kristofor Kolumbo

Miroslav Krleža - Mlada misa Alojza Tičeka

Miroslav Krleža - Na rubu pameti

Miroslav Krleža - Nokturno

Miroslav Krleža - Povratak Filipa Latinovića

Miroslav Krleža - Povratak Filipa Latinovića - esej

Miroslav Krleža - Tri domobrana

Miroslav Krleža - U agoniji

Miroslav Krleža - U predvečerje

Miroslav Krleža - V megli

Miroslav Krleža - Vučjak

loading...
4 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Miroslav Krleža - Leda

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u