Miroslav Krleža - Tri domobrana

O djelu - Jurica Ratković Jablanski je bio strog kapetan. Račić je bio izbačen iz gimnazije, te je bio ljubomoran na Ratkovića zato što je on uspješno završio školovanje. Račićeva majka je zamolila Ratkovića da mu nađe posao, te mu je Ratković našao posao u dopisništvu novina. I kada je Ratković sreo Račića, Račić mu je rekao da njega nitko ne treba sažalijevati i da on hoće na front iz čega vidimo da je Ratković nezahvalan i bezobrazan, a Ratković dobar i spreman pomoći. Ratković je tjerao svoje domobrane da se briju u njegovoj brijačnici, koja je stvorena "od ničega", a on se u njoj, naravno, brijao besplatno. U ladici koja je opljačkana bilo je 250 kruna. Od Skomraka je dobio prijeteće pismo u kojem piše da će ga ubiti. Kada su našli Skomraka, Ratković ga je prebio iz čega zaključujem da je bio agresivan, barem u tom trenutku.

Dnevnik čitanja
- Kapetan Ratković Jablanski
- Kontoarist Mayer
- Wallenstein udara Račića
- Domobrani Fink Đuro i Skomrak Franjo su nestali
- Domobran Ciganin Đuro Makek
- Ratković tjera domobrane da se briju u njegovoj brijačnici
- Ratković i Kohn razgovaraju
- Skomrakovo pismo Ratkoviću
- Molbe
- Opljačkana Ratkovićeva ladica
- Ratković i Rajner razgovaraju
- Potraga za pljačkašem
- Ratković i Jurković razgovaraju
- Trtekov izgovor - smrt majke
- Ciganin je osuđen (obješen)
- Obitelj Kajzer
- Domobrani dobivaju zapovijedi
- Ratkovićevo i Račićevo djetinjstvo
- Pronalazak Skomraka
- Ratković tuče Skomraka
- Savjet Ratkoviću da nije trebao tući Skomraka

_________________________________

Miroslav Krleža - Tri domobrana

Vrsta djela - novela

Vrijeme radnje - 17. stoljeće

TRI DOMOBRANA, novela objavljena u Savremeniku, 1921. godine u zbirci Hrvatski bog Mars (Zagreb 1922). U noveli je opisan dan hodnog bataljuna kapetana (katkad satnika) Jurja Ratkovića (katkad Ratkovića Jablanskog) neposredno pred odlazak na frontu. Prikazano je stanje nediscipline i ležernosti s kojima se neprestano sukobljava Ratković, čije vrijeđanje i agresivno prekoravanje pojedinih krivaca poprima oblik histerije. Domobran Račić za mimohoda nije pozdravio pukovnika Slavka Wallensteina. Umoran je od noćne razmirice sa ženom s kojom ima dijete i, ne izrazivši žaljenje, prima pljusku i udarce. Desetar Kohn iz pisarnice prijavljuje niz daljnjih nepriličnih događaja: konflikt između straže i žena što se guraju pred kasarnom, domobran Trtek traži dopust radi majčina sprovoda, dva domobrana dezertirala su iz skupine koja je išla na prijavak radi poštede. Jedan od njih, Skomrak, poslao je kapetanu uvredljivo pismo, u kojem govori da je Ratković svoju kobilu kupio za erarski novac, a spominje i njegovu ljubavnicu, bogatašicu Kayser. Zatim, iz kasarne su ukradene četiri karabinke, lampe su razbijene u zahodu, a netko je provalio u stol, popljuvao i onečistio cigarete, olovke, pera i papir, te odnio novac koji je bio čisti dobitak brijačnice otvorene za vojnike Ratkovićevim zalaganjem. Policijska istraga ne donosi rezultata; dapače, po ponašanju policijskog psa reklo bi se da je počinitelj sam kapetan. Račića, koji je izvrijeđao Ratkovića, vješaju na kesten tako da visi na rukama, kao prije njega Ciganina Makeka. Kapetan nije raspoložen da ljudima koji ga mole dade noćni izlaz k njihovim ženama. Sam on doživjet će to popodne ravnodušnost ljubavnice uoči njegova odlaska na frontu - iza čega on sluti pojavu novog ljubavnika, pomorskog potporučnika fregate.

Predvečer je na straži iscrpljeni Račić. Autor pripovijeda kako su Račić, Ratković i Skomrak išli zajedno u školu, a skromna Račićeva majka i kasnije se obraćala "gospodinu Jurici" da svojim primjerom i utjecajem njezina sina dovede u red. Račić dugo pluta inozemstvom, u Makedoniji je, čini se, za balkanskih ratova; nema, međutim, snage da svoju težnju za racionalnošću i pravdom konstruktivno usmjeri. Nakon što straža dovodi uhićenog Skomraka, dolazi do konfrontacije triju školskih drugova. Iznerviran neposluhom i potencijalnom anarhijom među podređenima, Ratković se ne umije kontrolirati; ljude oko sebe najčešće zove svinjama. Skomraka ćuška i tuče po glavi širim bridom sablje - i raskrvari ga. Račić ga energično zove iz sobe i egzaltirano ga pokušava dovesti do svijesti o katastrofi ljudskog dostojanstva i civilizacije, o kojoj takvo postupanje svjedoči. Zalaže se za toleranciju, za to da zajedno sagledaju svoje interese dok ih društvo melje i šalje u smrt. Razgovor je uzaludan - moralist Račić govori u zrak, karijerist Ratković ne shvaća neformalističku ljudsku logiku i smatra da Račić socijalistički bunca. Nakon službenog pozdrava svatko ide na svoju stranu.

Bogatstvom pojedinačnih događaja i individualnih odnosa ovo je najtradicionalnija priča u ciklusu Hrvatski bog Mars, a usprkos živahnosti i čitkosti nije među onima što ostavljaju najjači dojam. Zanimljiva je ipak u kontekstu razvoja autorovih likova. Ratković je po mentalitetu karakterističan Krležin oficir, jedna od varijacija na liniji od Jugovića do Domaćinskog; nepopustljivi, anarhični Skomrak neodređeni je lik; Račić, samotan, ne do kraja definiran buntovni moralist, podsjeća na Horvata iz Galicije, na Leonea, na Nielsena, na protagoniste mnogih novela i romana Na rubu pameti, ali je slabiji od većine tih nosilaca temeljne Krležine kritičnosti.

Likovi - Račić, Ratković, Skombrak

Jurica Ratković Jablanski – glavni lik novele. Bio je strog kapetan, zahtijevao je od svojih vojnika red i disciplinu. Školovao se i završio škole da bi postigao nešto u životu. Često je u svojoj disciplini pretjerivao pa nije imao sluha za molbe svojih vojnika. Uz to, koristio je silu da bi ih urazumio pa ih je tako često tukao ili vješao. Bio je prijatelj s Račićem i Skomrakom od mladih dana, zajedno su pohađali školu, ali sada kada su morali zajedno djelovati u vojsci nikako se nisu mogli složiti. Njemu du podređeni bili Račić i Skomrak koji su se često s njim sukobili jer su bili dosta buntovni i anarhični što Ratković nije mogao podnijeti.

Račić – od mladih dana dosta buntovan i često je provodio svoju volju nikoga ne slušaju i ne poštujući autoritete. Njegova majka od mladih je dana s njim imala problema pa tako nije završio niti školu. Ratković mu je našao posao u dopisništvu novina, ali on to nije htio raditi. Odbijao je bilo kakvu pomoć jer nije htio da ga netko sažalijeva. Susreo se ponovo s Ratkovićem u vojsci pripremajući se za front i tada nije mogao podnijeti da je on njemu podređeni pa su se stalno sukobljavali.

Franjo Skomrak – buntovan i anarhični lik. Nije popuštao u svojim naumima. On je bio jedan od vojnika koji je dezertirao, a svom školskom kolegi napisao je pismo u kojem mu je prijetio do te mjere da će ga ubiti.

________________________________

Miroslav Krleža (Zagreb, 7. srpnja 1893. - Zagreb, 29. prosinca 1981.) smatra se najvećim hrvatskim književnikom 20. stoljeća. Rođen je u Zagrebu, gdje se i školovao. Polazio je i vojnu akademiju u Budimpešti. U svom životu sudjelovao je u politici i bio je ljevičar, a značajan je i njegov "sukob na književnoj ljevici" nakon kojeg prestaje s političkim životom. S Cesarcem je uređivao časopis Plamen, a još su značajni časopisi Danas, Pečat, Forum i Književna republika. Za Krležu je karakterističan širok opus stvaralaštva. Pisao je romane, drame, pripovijetke, novele, putopise, memoare, kritike i eseje, a okušao se i u poeziji gdje se izdvaja zbirka dijalektičke kajkavske poezije pod nazivom ''Balade Petrice Kerempuha'', no pisao je i pjesme antiratne tematike. Djela: Hrvatski bog Mars (1922. potpuna i konačna varijanta 1933.), Povratak Filipa Latinovicza (1932.), Balade Petrice Kerempuha (1936.), Vučjak (1924.), Gospoda Glembajevi (1929.), U agoniji (1928.), Leda (1930.), itd.

Miroslav Krleža je bio od pisaca kojima je politika jedna od magistralnih tema. Politika je u pozadini i onih njegovih dela koja se ne bave politikom. To su i putopis Izlet u Rusiju (1926), koji je do danas izašao u više izdanja, uvek menjan u duhu aktualnog političkog trenutka, i eseji Europa danas (1935) i Deset krvavih godina (1937). Političku težinu imaju i njegovi časopisi, od Plamena, Književne republike (1923) i Danasa (1934), do čuvenog Pečata (1939), u kome je izašao i njegov veliki polemički esej Dijalektički antibarbarus. Njegov Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića (1933) doveo je do razilaženja s politikom komunističkih partija u umetnosti i književnosti, sadržanom u "teoriji odraza" Todora Pavlova, a sada je, ovim tekstom u Pečatu, taj "sukob na ljevici" dosegao kulminaciju. Ni njegovo lično prijateljstvo s Josipom Brozom nije pomoglo da se spor prevlada, pa kad je 1941. došlo do sloma Jugoslavije, stvaranja Nezavisne Države Hrvatske i komunističke oružane pobune nakon nemačkog napada na Sovjetski Savez, Krleža se nije pridružio svojim ideološkim drugovima, nego je ceo period građanskog rata 1941 - 1945. proveo u Zagrebu, u strogoj ćutnji, pod zaštitom vlasti Nezavisne Države Hrvatske, koje su mu predlagale i saradnju, ali ju je on u dva razgovora sa Pavelićem izbegao, bojeći se osvete komunista.

Krležini romani se odlikuju sledećim karakteristikama: pisani bujnim, baroknim stilom i jezikom koji vrvi novokovanicama i složenicama, bogati esejističkim odlomcima tradicije srednjoevropskog intelektualističkog romana (Robert Musil, Rajner Maria Rilke), ali i ruskog romana ideja karakterističnog za Dostojevskog, nabijeni su radnjom i dramskim scenama koje se prepliću s kontemplativnim pasažima o prirodi ljudskog postojanja, umetnosti, politici i istoriji. Dominira egzistencijalistička vizija ljudske sudbine, izrečena povišenom retorikom, često prenapregnutim i isprekidanim dijalozima, kao i bujicom slika, zvukova i asocijacija u kojima se mešaju glasovi likova i autorov implicitni komentar. Kao esejistički romani ideja, Krležina dela su bliska romanesknoj struji modernizma prevladavajućoj u književnosti nemačkog jezika (Tomas Man, Robert Musil), ali se od njih pazlikuju po dramatičnosti radnje i silovitim vrtlogom političkih zbivanja koji ne dopušta detaširano intelektualizovanje, po čemu je Krleža sličan Arturu Kestleru ili Malrou.

Miroslav Krleža je ostavio najveći opus u hrvatskoj književnosti do danas. Za 88 godina života i 66 godina književnog rada napisao je pedesetak zbirki pesama, pripovedaka, romana, drama, eseja, političke publicistike, polemika, putopisa, dnevnika, memoara, enciklopedijskih članaka: u njegovom stvaralaštvu možemo naći sve oblike književnog izražavanja.

Miroslav Krleža - Balade Petrice Kerempuha 

Miroslav Krleža - Baraka Pet B

Miroslav Krleža - Baraka Pet B - esej

Miroslav Krleža - Bitka kod Bistrice Lesne

Miroslav Krleža - Bonaca u predvečerje

Miroslav Krleža - Domobran Jambrek

Miroslav Krleža - Golgota

Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi

Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi - esej

Miroslav Krleža - Kraljevo

Miroslav Krleža - Kristofor Kolumbo

Miroslav Krleža - Leda

Miroslav Krleža - Mlada misa Alojza Tičeka

Miroslav Krleža - Na rubu pameti

Miroslav Krleža - Nokturno

Miroslav Krleža - Povratak Filipa Latinovića

Miroslav Krleža - Povratak Filipa Latinovića - esej

Miroslav Krleža - U agoniji

Miroslav Krleža - U predvečerje

Miroslav Krleža - V megli

Miroslav Krleža - Vučjak