Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi - esej lektira

Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi - esej

Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi - esej

 

Najutjecajniji profesionalni hrvatski književnik prve polovice dvadesetog stoljeća (1915 - 1942), Miroslav Krleža, naširoko je poznat po svojoj dramskoj, u suvremeno doba i ekraniziranoj, trilogiji izdavanoj od 1926. do 1930. Riječ je o trima djelima, Leda, U agoniji i Gospoda Glembajevi, od kojih potonje problematizira uspon i propast jedne zagrebačke patricijske obitelji. U kontekstu djela, ulomak je izvadak koji, pri kraju drame, tematizira intimni dijalog Leonea i Angelike Glembaj prije krucijalnog čina ubojstva barunice Castelli.

 

Leone je sin Ignjata Glembaja (poznatog po nadimcima Naci i Jacques), čovjeka u šezdesetim godinama, suverene glave obitelji i vlasnika tvrtke Glembay Ltd., te njegove prve žene grčko - venecijanskog podrijetla Basilides - Danielli. Naime, Ignjat je s prvom ženom imao još dvoje djece, Alisu i Ivana koji su smrtno stradali, dok mu je druga žena, barunica Charlotte - Castelli Glembaj, podarila Olivera i Caddy. Nakon dugotrajnog izbivanja od jedanaest godina, neurotični intelektualac, a ujedno i slikar Leone Glembaj, primoran je vratiti se u zagrebački dom u čast uspješnog poslovanja već spomenute tvrtke.

 

No, odnosi među članovima su napetiji od očekivanih. Temelj dinamičnog sukoba leži u drevnoj barboczyjevskoj predaji prema kojoj je prvi pripadnik obitelji 1790. godine u šumi ubio i opljačkao crkvenog zlatara, sebi izgradivši veliki dvor i podigavši društveni ugled na krvi novoizgrađenoj karijeri. Takvim monstruoznim postupkom, krv obične međimurske seoske obitelji koja se bavila poljodjelstvom, pretvara se u neutaživo, beskrupulozno i goropadno rodoslovno stablo čiji članovi, pošto poto, imaju tendenciju uspona na društvenoj i intelektualnoj razini, uz neizbježnu dozu hedonizma, boemštine i zgrtanja blaga, što, u konačnici, nije moguće zbog niske razine ljudskosti i morala onih koji to žele postići.

 

Fenomenu predstavljene glembajevštine, izričito se suprotstavlja tridesetosmogodišnji Leone koji simbolizira pobunu u vlastitim redovima. Uviđa oholost svoga roda, priželjkivajući bijeg od glembajevske krvi (imperativa), automatski dolazeći u sukob s ocem Ignjatom i maćehom Castelli budući da su oni zadrti predstavnici dotične hedonističke životne filozofije. Leone barunicu nikad nije prihvatio kao zamjenski autoritet nakon smrti majke, budući da je dotična bila rastrošna i ljubavnički nastrojena. Dodvoravala se kome je god stigla - Angelikinom mužu Ivanu, velečasnom Silberbrandtu, industrijalcu Skomraku... Njen cilj je bio steći što viši socijalni status uz lagodan život s ljubavnicima koji bi joj ugađali. Isto tako, sumnjičila se za umiješanost u ubojstvo Fanike Canjeg i njene svekrve, a brani ju, od muža unajmljeni odvjetnik, Puba Fabriczy. Radnja se odvija tijekom samo jedne noći (simbolika - Glembajevi su se obogatili preko noći), u kratkom vremenskom intervalu od jedan do pet ujutro u obiteljskom salonu. Mjesto i vrijeme su u potpunosti reducirani kako bi se naglasila psihologizacija likova, njihovi stavovi, svjetonazori i perceptivna sposobnost kroz struju svijesti i asocijacije.

 

Uvodna replika iz priloženog ulomka odaje Leoneovu neurotičnu podvojenost između nagonskog, tjelesnog i životinjskog (naturalistički glembajevski elementi) te razumnog, duhovnog i ljudskog (danielijevski elementi).

 

Razapet je između te dvije stvarnosti, to jest dvije krvi koje teku njegovim žilama dok ga vodi neutaživa žeđ za zatiranjem glembajevskog roda. Po svom dolasku, kida očev portret, stručno uviđajući slikarske greške, fizički se sukobljava s njim i psihički ga uništava na što Ignjat pada u nesvjesticu što Leone, ipak, uviđa kao ''kriminalni noćašnji'' zločin sa svoje strane. Bio je to konačni obračun s ocem za kojeg se pripremao svo vrijeme izbivanja. Iz unutarnjih i vanjskih sukoba, proizlazi osjetna dramska napetost. Jedini smiraj, Leone nalazi u udovici svoga brata Ivana - dominikanki Angeliki čija mu prisutnost, blizina i razgovor prijaju. Ona ga smiruje odvraćajući ga od zločinačkih misli koje ga progone (Miluje ga toplo i samilosno kao bolesno dijete: Ne, Leone, sve to nije tako crno. Vidjeti i znati da nemaš sposobnosti da protiv svega toga nešto učiniš, to bi bilo grozno i beznadno.). Kako bilo, baruničin lik doveo je do kulminacije Leoneovih unutarnjih previranja i podvojenosti između ljudskog i nagonskog. Na baruničine optužbe Angeliki kako je jedna obična drolja, Leone uzima škare, mahnito trči za barunicom po kući i kolje ju. Drama završava cvrkutom ptica u dvorištu.

 

Takav nepromišljeni čin Leonea je, ponovno, stubokom sunovratio u ponor glembajevštine iz kojeg je htio izaći. Njegov postupak se ne može opravdati budući da je jedino sredstvo, kojim se mogao suprotstaviti obitelji, upravo ona doza humanosti i razuma koju im je bilo potrebno ucijepiti u svjetonazore. Goreći od želje da suzbije njihove porive, nesvjesno oslobađa svoje, ne shvaćajući da se tako spušta na njihovu nisku moralnu razinu uz čistu naturalističku, biološku, životinjsku motivaciju u kojoj, fizički jači, proždire slabijeg. Time, sva njegova nastojanja postanka boljim čovjekom, padaju u vodu. U konačnici, podržavam Leoneov svjetonazor, no ne i postupak kojim ga je nakanio provesti.

__________________________________

 

Miroslav Krleža (Zagreb, 7. srpnja 1893. - Zagreb, 29. prosinca 1981.) smatra se najvećim hrvatskim književnikom 20. stoljeća. Rođen je u Zagrebu, gdje se i školovao. Polazio je i vojnu akademiju u Budimpešti. U svom životu sudjelovao je u politici i bio je ljevičar, a značajan je i njegov "sukob na književnoj ljevici" nakon kojeg prestaje s političkim životom. S Cesarcem je uređivao časopis Plamen, a još su značajni časopisi Danas, Pečat, Forum i Književna republika. Za Krležu je karakterističan širok opus stvaralaštva. Pisao je romane, drame, pripovijetke, novele, putopise, memoare, kritike i eseje, a okušao se i u poeziji gdje se izdvaja zbirka dijalektičke kajkavske poezije pod nazivom ''Balade Petrice Kerempuha'', no pisao je i pjesme antiratne tematike. Djela: Hrvatski bog Mars (1922. potpuna i konačna varijanta 1933.), Povratak Filipa Latinovicza (1932.), Balade Petrice Kerempuha (1936.), Vučjak (1924.), Gospoda Glembajevi (1929.), U agoniji (1928.), Leda (1930.), itd.

 

Miroslav Krleža je bio od pisaca kojima je politika jedna od magistralnih tema. Politika je u pozadini i onih njegovih dela koja se ne bave politikom. To su i putopis Izlet u Rusiju (1926), koji je do danas izašao u više izdanja, uvek menjan u duhu aktualnog političkog trenutka, i eseji Europa danas (1935) i Deset krvavih godina (1937). Političku težinu imaju i njegovi časopisi, od Plamena, Književne republike (1923) i Danasa (1934), do čuvenog Pečata (1939), u kome je izašao i njegov veliki polemički esej Dijalektički antibarbarus. Njegov Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića (1933) doveo je do razilaženja s politikom komunističkih partija u umetnosti i književnosti, sadržanom u "teoriji odraza" Todora Pavlova, a sada je, ovim tekstom u Pečatu, taj "sukob na ljevici" dosegao kulminaciju. Ni njegovo lično prijateljstvo s Josipom Brozom nije pomoglo da se spor prevlada, pa kad je 1941. došlo do sloma Jugoslavije, stvaranja Nezavisne Države Hrvatske i komunističke oružane pobune nakon nemačkog napada na Sovjetski Savez, Krleža se nije pridružio svojim ideološkim drugovima, nego je ceo period građanskog rata 1941 - 1945. proveo u Zagrebu, u strogoj ćutnji, pod zaštitom vlasti Nezavisne Države Hrvatske, koje su mu predlagale i saradnju, ali ju je on u dva razgovora sa Pavelićem izbegao, bojeći se osvete komunista.

 

Krležini romani se odlikuju sledećim karakteristikama: pisani bujnim, baroknim stilom i jezikom koji vrvi novokovanicama i složenicama, bogati esejističkim odlomcima tradicije srednjoevropskog intelektualističkog romana (Robert Musil, Rajner Maria Rilke), ali i ruskog romana ideja karakterističnog za Dostojevskog, nabijeni su radnjom i dramskim scenama koje se prepliću s kontemplativnim pasažima o prirodi ljudskog postojanja, umetnosti, politici i istoriji. Dominira egzistencijalistička vizija ljudske sudbine, izrečena povišenom retorikom, često prenapregnutim i isprekidanim dijalozima, kao i bujicom slika, zvukova i asocijacija u kojima se mešaju glasovi likova i autorov implicitni komentar. Kao esejistički romani ideja, Krležina dela su bliska romanesknoj struji modernizma prevladavajućoj u književnosti nemačkog jezika (Tomas Man, Robert Musil), ali se od njih pazlikuju po dramatičnosti radnje i silovitim vrtlogom političkih zbivanja koji ne dopušta detaširano intelektualizovanje, po čemu je Krleža sličan Arturu Kestleru ili Malrou.

 

Miroslav Krleža je ostavio najveći opus u hrvatskoj književnosti do danas. Za 88 godina života i 66 godina književnog rada napisao je pedesetak zbirki pesama, pripovedaka, romana, drama, eseja, političke publicistike, polemika, putopisa, dnevnika, memoara, enciklopedijskih članaka: u njegovom stvaralaštvu možemo naći sve oblike književnog izražavanja.

 

Miroslav Krleža - Balade Petrice Kerempuha 

Miroslav Krleža - Baraka Pet B

Miroslav Krleža - Baraka Pet B - esej

Miroslav Krleža - Bitka kod Bistrice Lesne

Miroslav Krleža - Bonaca u predvečerje

Miroslav Krleža - Domobran Jambrek

Miroslav Krleža - Golgota

Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi

Miroslav Krleža - Kraljevo

Miroslav Krleža - Kristofor Kolumbo

Miroslav Krleža - Leda

Miroslav Krleža - Mlada misa Alojza Tičeka

Miroslav Krleža - Na rubu pameti

Miroslav Krleža - Nokturno

Miroslav Krleža - Povratak Filipa Latinovića

Miroslav Krleža - Povratak Filipa Latinovića - esej

Miroslav Krleža - Tri domobrana

Miroslav Krleža - U agoniji

Miroslav Krleža - U predvečerje

Miroslav Krleža - V megli

Miroslav Krleža - Vučjak

loading...
4 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi - esej

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u