Miroslav Krleža - Kristofor Kolumbo lektira

Miroslav Krleža - Kristofor Kolumbo

Miroslav Krleža - Kristofor Kolumbo

 

Vrsta djela - drama

Mjesto radnje - Admiralska lađa "Sveta Marija"

Vrijeme radnje - noć prije otkrića Novog Kopna

 

Kristofor Kolumbo drama je Miroslava Krleže prvi put tiskana pod naslovom Cristoval Colon u knjizi Hrvatska rapsodija 1918. a zatim 1933. u knjizi "Legende" pod današnjim naslovom.

 

Ovo djelo može se promatrati na dva plana, odnosno prožete su dvije teme: otkrivanje Novog, odnosno želja za Novim te negiranje Boga kakvog poznajemo iz tradicije. Novi čovjek, prema ovoj drami, mora se sam pobrinuti za svoju budućnost te zaboraviti na tradicionalnog Boga.

 

Krleža je upravo Kolumba prikazao kao nadčovjeka koji može doći do Novog, odnosno odvesti čovječanstvo u bolju budućnost. U drami su jako naglašena preispitivanja karaktera je li uopće "put do zvijezda" moguć. Sam Kolumbo simbol je težnje prema Novome i simbol odbacivanja starog.

 

Napetost se u drami postiže fantastičnim i mističnim elementima, pridjevskim imenima falanga, poput Gladni, Plahi, Pijani, te Admiralovim alter egom Nepoznatim koji mu govori kako nikad neće dostići zvijezde i nagoviješta mu koban kraj. On se usuđuje izgovoriti ono što Admiral u svojim mislima krije.

 

Ostvaruje se snažan dojam mnoštva jer se posada uvijek skupno izražava, nema pojedinačnih imena, a i prisutan je osjećaj stalnog nadmetanja, zanovijetanja, obuzima ih nemir, ne znaju kamo idu, sumnjaju u sve.

 

Sumnja posade dovodi do sukoba s vođom, Admiralom, jer mu ona ne vjeruje i misli da ih vara. Oni oblik ljudskog kretanja vide u krugu u cikličkom ponavljanju, a Kolumbu je to neprihvatljivo jer novo ne može biti u vraćanju. Posada je i krenula na taj put misleći na brzo stjecanje bogatstva i kratak put do Novog, a Kolumbu je jedina granica nebo.

 

Na kraju djela oni ga pribijaju na križ te sam taj čin postaje simbolom njihove pobjede i vraćanju Starom, tradicionalnom, poznatom. Isus je raspećem ljudima ponudio novi svijet i nadu u bolje sutra, a Admiralov poraz simbol je netaknutih zvijezda, poraz ideje o napretku ljudi, ali i mogućnosti utopije jer nisu ju dokinuli pronalaženjem. Instinkt za pronalaženjem novog ostao je sačuvan, ali samim time i skepsa prema budućnosti ostaje.

 

Novo se u ovoj drami zapravo ne odnosi na otkrivanje Amerike, već je Novo zapravo simbol ljudskog traganja, ljudske želje za nečim novim, gledanja naprijed te ljudske vjere da nešto novo postoji.

 

Kratak sadržaj - Radnja se zbiva na admiralskoj lađi Sveta Marija u noći pred otkrićem Novog Kopna, odnosno na palubi lađe kojom je Kolumbo isplovio u Nepoznato kako bi pobjegao iz Španjolske.

 

Javlja se kor glasova koji se želi vratiti nazad jer misli da se utapaju, a Robovi viču s dna lađe da prodire voda i da se dave. Ljuti su na Admirala te ga proklinju želeći da oslijepi i da ga izjede guba. Pijani žele dokaz Boga o kojem svi govore, ali su svjesni da ga nema te također proklinju Admirala. Plahi i Pobožni govore kako je to njihovo putovanje u Novo grijeh, i da ih tako Bog kažnjava, jer su u španjolskoj imali svog Boga kojeg su iznevjerili odlaskom na ovo putovanje.

 

Padaju po palubi i zazivaju Boga. Posada se međusobno ruga, a Gladni cijelo vrijeme viču kako su gladni. Mnoštvo se slaže u jednom, a to je da se žele vratiti u Španjolsku.

 

Jedni počnu pjevati psalme, drugi ih kore jer im psalmi neće pomoći. Valovi postaju sve jači, a robovi su natučeni i krvavi. Mnoštvo doziva Admirala, žele se vratiti. Silni im govore da se smire jer da je ovo putovanje zapravo put kući, da ne idu na novo mjesto, ali nitko im ne vjeruje.

 

Na lađi se čuje samo vika, zapomaganje, vriskovi. Beznadni govore kako je sve laž, kako nema kopna, a ni nade. Gladni su sve više gladi, a ostali ih tješe kako tamo gdje idu kruh raste na drveću te da izdrže još malo. U to se javlja jedan spasonosni glasi koji im govori da spuštaju barke da se spase.

 

Svi krenu prema barkama, nastane tučnjava, užad barki popuca, neki se potope. Jedan bijesni glas se pita tko je svemu kriv te se svi slože da je kriv Admiral, te da on zapravo nije admiral već đavao, Lucifer. Jedan dio posade mu je i dalje vjeran te ga brane govoreći kako tamo gdje idu vode valjaju zlato umjesto pijeska i da svugdje miriše med i mlijeko. Lađa se cijelo vrijeme valja, puca, valovi su sve jači.

 

Posada krene po Admirala, žele da se pokaže, razbijaju vrata njegove sobe, ali nema ga tamo. Ljuti su jer misle da ih je ostavio na cjedilu te da je pobjegao. Traže ga po brodu, razmišljaju kako će se spasiti te su svjesni da im je pamet jedini kompas.

 

Oluja je sve jača te grom udari u Pintu, brod u daljini, koji se zapali. Na kljunu lađe pojavi se Admiral zureći u brodolom ispred sebe. Gomila krene na njega, ali ga Manjina brani govoreći kako je on njihov putokaz, njihov kompas i mozak. Ostali su bijesni i pljuju na njih, bijesni su jer im je obećano bogatstvo, a nisu ni blizu ničega.

 

Neke posade bacaju se u vodu, a Gladni razmišljaju pojesti Admirala. Manjina ostalima govori kako su sami izabrali ovaj put i da nema predaje, da ih samo optimizam može spasiti. Žale se, ljuti su, žale za domovinom.

 

U jednom trenu Admiral im se obrati riječima: "Narode! Evo ti svjetlost. Natrag nema!" . Gomila poludi na te riječi i vrijeđa ga, a on ih uvjerava da je pred njima kopno. Oni mu ne vjeruju i misle da laže. Admiral ih moli da uhvate vesla pa da zajedno pobijede oluju, a oni mu govore da ako je admiral, neka sam ugasi gromove i vjetar.

 

U tom trenu Admiral zapjeva pjesmu, nadjača oluju, razderu se oblaci i sine zvjezdana vedrina. More se stiša. Obrati im se riječima: „Narode, evo vam svjetlost!" i svojom bakljom zapali fenjere i svjetiljke. Svi su u šoku, odjednom ga slave i klanjaju mu se.

 

Svi žele naprijed, žele popraviti brod koliko god mogu, tjeraju robove da veslaju. Svi su odjednom složni, pjevaju, a Admiral ih nadgleda. Stoji na kljunu broda, a kraj njega se, zagrnut crnom mantijom, stvori Nepoznati.

 

Nepoznati mu govori kako je noćas uspio ukrotiti te 'majmune', misleći na posadu, ali da je to zadnji put jer će ga razderati prvom prilikom. Nagovijesti mu smrt još večeras. Admiralu je sve to čudno, a prizna da mu je čudno i ono što se dogodilo s olujom, a Nepoznati mu kaže da je to sve bio trik i čarolija.

 

Nepoznatom se svi gade, a Admiralu kaže da ga je 'nedostojno s majmunima ploviti do zvijezda'. Admiral odluči reći istinu. Nepoznati nestane nakon što je Admiralu dao jabuku Saznanja. Admiral se obrati viceadmiralima i kaže im da ne vjeruje u Globus, ni u Zemlju te da Zemlja nije okrugla jer Novo ne može biti u kružnici odnosno u vraćanju.

 

Posada je ljuta, ne razumije odakle sad to. On im govori kako ne vjeruje u ništa u što oni vjeruju, ni u boga ni u kralja. Posada poludi i proglasi ga veleizdajnikom, nitkovom, zavjerenikom pakla. Baci jabuku silovito, padne u more i nastane eksplozija. Posada želi spaliti Admirala, ne prepoznaju ga.

 

Razapinju ga na jarbol, brizga krv, probijaju mu ruke i noge čavlima. Oni koju su ga razapinjali ugledaju kopno! Radosni su jer su ubili zloduha i otkrili Novo Kopno. Admiral održi posljednji govor, a po jarbolu curi crvena admiralska krv.

 

Likovi - Admiral Kristofor Kolumbo, Nepoznati, kor glasova, posada: Slomljeni, Prkosni, Pijani, Plahi, Pobožni, Gladni, Bezglavi, Divlji, Vapijući, Plačući...

 

Admiral – Admiral Kristofor Kolumbo vođa je lađe kojom je pobjegao iz Španjolske u potrazi za Novim Kopnom. Vjeruje u Novo, u Naprijed, zaboravlja tradicionalno. Uvjerio je posadu u bogatstvo koje ih čeka u Novom svijetu kako bi pošla s njim. Vjeruju mu, ali tijekom putovanja, posada počinje sumnjati u njegove ideje. Posada ga proklinje, a on se pokazuje u ključnom trenutku i čarolijom vrati povjerenje posade. Ponovno mu počinju vjerovati, ali držeći jabuku Saznanja pokazuje svoje pravo lice te ga posada pribije na križ. Nepoznati, njegov alter ego, nagovijestio mu je sudbinu i odigrao ključnu ulogu jer je on izgovorio sve što je Admiral mislio. Posada je okarakterizirana imenom.

__________________________________

 

Miroslav Krleža - Kristofor Kolumbo

 

Jedno od glavnih polazišta ove Krležine drame je negiranje Boga onakvog kakvog smonaslijedili iz tradicije te pokušava nametnuti ljudsku samodostatnost i samoodrživost kao nadomjestak, a Kolumbove krize predstavljaju izraz tog modernog ateizma koji je proizašao iz vječno suprotstavljenih svjetonazora: staroga i novoga. Novi čovjek se mora osloboditi tradicionalne zamisli Boga i sam se pobrinuti za svoju budućnost. Upravo Kristofor Kolumbo predstavlja Krležinu viziju nadčovjeka koji je spreman odvesti čovječanstvo u novu budućnost, no pitanje je koliko je čovječanstvo spremno krenuti u apsolutnom smjeru Novoga. U drami se preispituje mogu li snažni pojedinci i snažni karakteri mijenjati svijet oko sebe i je li "put do zvijezda" moguć? Odabire Kristofora Kolumba kao simbol odbacivanja staroga i težnje prema novome. Ta težnja ostaje prisutna sve do njegovog posljednjeg daha kada daje svoj život za život jedne ideje i time još uvijek ostaje težiti revoluciji i utopiji. Dramatika se stvara uz pomoć fantastike i mističnoga što se očituje u konstantnom čeznuću za odlaskom u Nepoznato, Novo, vječno Naprijed te u liku Admiralova alter ega, Nepoznatoga. Mnoštvo se u ovoj drami realizira kao jedno od glavnih nositelja drame, dijalozi različitih skupina formiranih unutar te mase liče nadmetanju antičkih korova, no oni zapravo međusobno surađuju: - Svi smo mi jedno! Svi smo jednaki! Kao ostale ekspresionističke značajke može se navesti njihov uzvišeni i patetični ton kojim se opisuje životni nemir koji obuzima likove, prožimanje artikuliranih i neartikuliranih glasova te čitanje likova isključivo na razini simbola zbog nepostojanja nikakvih pojedinačnih istupanja iz gomile. Novo se u ovoj drami ne odnosi na otkrivanje Amerike, već simbol vječnog ljudskog traganja, ali i vjere u Novo što Krleža izražava kroz metaforu o "putu do zvijezda". Dramska napetost je dobro razrađena i čitatelj - gledatelj ne zna što ga očekuje u ovom neizvjesnom putovanju koje je u opreci sa izvjesnosti stvarnog Kolumbovog putovanja. Ona proizlazi iz sukoba mase i njezinog vođe, Admirala koji žrtvuje svoj život za jednu ideju o utopiji koju oni ne razumiju. Ta utopija je vrijedna njegove žrtve jer bi pretpostavljala život u okruženju u kojem nema ograničenja, nema straha od Novog i Nepoznatog. Usprkos tome, to ni Gladni, ni Pijani, ni Plahi, ni Pobožni, nisu mogli razumjeti stoga su ga radije pribili na križ koji tako postaje simbol njihove pobjede i vraćanja Starom, poznatom, tradicionalnom. Kolumbov poraz je ipak utjeha jer on znači da su zvijezde ostale netaknute odnosno utopija je moguća i nije dokinuta pronalaženjem, a prirodni instinkt za Novim ostao je sačuvan.

 

Sukob između Admirala i njegove posade je sukob koji se proteže na više razina: oni žude za povratkomsvom "španjolskom bogu", dok je Admiralu on posve nepotreban, osnovni oblik ljudskog kretanja oni vide u krugu, u cikličkom ponavljanju jer: - Naprijed je natrag, a Kolumbo pristaje jedino na Nepoznato: - Novo ne može biti u krugu. Novo ne može biti u vraćanju. I javjerujem u oblike, ljudi, koji se ne vraćaju!... Ja sam odlučio da otputujemo u Nepovrat! Također Kolumbova posada teži prizemnom i prizemljenju: na put kreću motivirani brzim bogaćenjem te žude za što skorijim pristizanjem na kopno, dok je za Kolumba jedina granicanebo. Važan trenutak u drami je Admiralov razgovor s Nepoznatim jer tada doživljava transformaciju iz Prometeja koji donosi svjetlo i savladava gromove u razočaranog pojedinca kojemu se najboljim izborom čini postati Luciferom. Nepoznati je uistinu njegov alter ego jer se jedino on usuđuje izgovoriti sve ono što Admiral u svojim mislima krije: Santa Marijanikada neće doseći zvijezde. Kolumbova žrtva je dakle dvosjekli mač: s jedne strane jeočuvana mogućnost utjehe u utopiji što sa sobom povlači i veliku skepsu prema stvarnosti, budućnosti.

 

Katarina Krolo

__________________________________

 

Miroslav Krleža (Zagreb, 7. srpnja 1893. - Zagreb, 29. prosinca 1981.) smatra se najvećim hrvatskim književnikom 20. stoljeća. Rođen je u Zagrebu, gdje se i školovao. Polazio je i vojnu akademiju u Budimpešti. U svom životu sudjelovao je u politici i bio je ljevičar, a značajan je i njegov "sukob na književnoj ljevici" nakon kojeg prestaje s političkim životom. S Cesarcem je uređivao časopis Plamen, a još su značajni časopisi Danas, Pečat, Forum i Književna republika. Za Krležu je karakterističan širok opus stvaralaštva. Pisao je romane, drame, pripovijetke, novele, putopise, memoare, kritike i eseje, a okušao se i u poeziji gdje se izdvaja zbirka dijalektičke kajkavske poezije pod nazivom ''Balade Petrice Kerempuha'', no pisao je i pjesme antiratne tematike. Djela: Hrvatski bog Mars (1922. potpuna i konačna varijanta 1933.), Povratak Filipa Latinovicza (1932.), Balade Petrice Kerempuha (1936.), Vučjak (1924.), Gospoda Glembajevi (1929.), U agoniji (1928.), Leda (1930.), itd.

 

Miroslav Krleža je bio od pisaca kojima je politika jedna od magistralnih tema. Politika je u pozadini i onih njegovih dela koja se ne bave politikom. To su i putopis Izlet u Rusiju (1926), koji je do danas izašao u više izdanja, uvek menjan u duhu aktualnog političkog trenutka, i eseji Europa danas (1935) i Deset krvavih godina (1937). Političku težinu imaju i njegovi časopisi, od Plamena, Književne republike (1923) i Danasa (1934), do čuvenog Pečata (1939), u kome je izašao i njegov veliki polemički esej Dijalektički antibarbarus. Njegov Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića (1933) doveo je do razilaženja s politikom komunističkih partija u umetnosti i književnosti, sadržanom u "teoriji odraza" Todora Pavlova, a sada je, ovim tekstom u Pečatu, taj "sukob na ljevici" dosegao kulminaciju. Ni njegovo lično prijateljstvo s Josipom Brozom nije pomoglo da se spor prevlada, pa kad je 1941. došlo do sloma Jugoslavije, stvaranja Nezavisne Države Hrvatske i komunističke oružane pobune nakon nemačkog napada na Sovjetski Savez, Krleža se nije pridružio svojim ideološkim drugovima, nego je ceo period građanskog rata 1941 - 1945. proveo u Zagrebu, u strogoj ćutnji, pod zaštitom vlasti Nezavisne Države Hrvatske, koje su mu predlagale i saradnju, ali ju je on u dva razgovora sa Pavelićem izbegao, bojeći se osvete komunista.

 

Krležini romani se odlikuju sledećim karakteristikama: pisani bujnim, baroknim stilom i jezikom koji vrvi novokovanicama i složenicama, bogati esejističkim odlomcima tradicije srednjoevropskog intelektualističkog romana (Robert Musil, Rajner Maria Rilke), ali i ruskog romana ideja karakterističnog za Dostojevskog, nabijeni su radnjom i dramskim scenama koje se prepliću s kontemplativnim pasažima o prirodi ljudskog postojanja, umetnosti, politici i istoriji. Dominira egzistencijalistička vizija ljudske sudbine, izrečena povišenom retorikom, često prenapregnutim i isprekidanim dijalozima, kao i bujicom slika, zvukova i asocijacija u kojima se mešaju glasovi likova i autorov implicitni komentar. Kao esejistički romani ideja, Krležina dela su bliska romanesknoj struji modernizma prevladavajućoj u književnosti nemačkog jezika (Tomas Man, Robert Musil), ali se od njih pazlikuju po dramatičnosti radnje i silovitim vrtlogom političkih zbivanja koji ne dopušta detaširano intelektualizovanje, po čemu je Krleža sličan Arturu Kestleru ili Malrou.

 

Miroslav Krleža je ostavio najveći opus u hrvatskoj književnosti do danas. Za 88 godina života i 66 godina književnog rada napisao je pedesetak zbirki pesama, pripovedaka, romana, drama, eseja, političke publicistike, polemika, putopisa, dnevnika, memoara, enciklopedijskih članaka: u njegovom stvaralaštvu možemo naći sve oblike književnog izražavanja.

 

Miroslav Krleža - Balade Petrice Kerempuha 

Miroslav Krleža - Baraka Pet B

Miroslav Krleža - Baraka Pet B - esej

Miroslav Krleža - Bitka kod Bistrice Lesne

Miroslav Krleža - Bonaca u predvečerje

Miroslav Krleža - Domobran Jambrek

Miroslav Krleža - Golgota

Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi

Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi - esej

Miroslav Krleža - Kraljevo

Miroslav Krleža - Leda

Miroslav Krleža - Mlada misa Alojza Tičeka

Miroslav Krleža - Na rubu pameti

Miroslav Krleža - Nokturno

Miroslav Krleža - Povratak Filipa Latinovića

Miroslav Krleža - Povratak Filipa Latinovića - esej

Miroslav Krleža - Tri domobrana

Miroslav Krleža - U agoniji

Miroslav Krleža - U predvečerje

Miroslav Krleža - V megli

Miroslav Krleža - Vučjak

loading...
0 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Miroslav Krleža - Kristofor Kolumbo

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u