William Shakespeare - San Ivanjske noći

Viljem Šekspir  - San Ivanjske noći

Vojvoda Tezej i Hipolita spremaju se za vjenčanje, kad stigne Egej s kćeri Hermijom i moli vojvodu da joj naredi da se uda za Demetrija. Tezej naređuje Hermiji da posluša oca u roku od mjesec dana, inače mora poći u samostan ili umrijeti. Ali Hermija voli Lisandra, te njih dvoje odluče pobjeći i sastati se u šumi. Hermija to povjeri prijateljici Heleni, a ova kaže Demetriju, u kojega je zaljubljena. Tada Demetrije pođe u potjeru za ljubavnicima, a Helena u potjeru za njim.

Skupina se atenskih obrtnika pod vodstvom tesara Klina sastaje radi dogovora o komadu na temu Pirama i Tizbe koji žele izvesti na Tezejovu vjenčanju; oni odluče uvježbati predstavu u šumi. Oberon i Titanija, vilinski kralj i kraljica, svađaju se oko podmetnutog dječaka kojega je Titanija ukrala. Nezadovoljni se Oberon osvećuje tako da naredi vilenjaku Maliku da nađe poseban cvijet koji će iscijediti Titaniji na oči kad zaspi. Zbog toga će se ona zaljubiti u prvo živo biće koje vidi nakon buđenja. Videći da Demetrije odbija Helenu, Oberon kaže Maliku da iscijedi sok i na Demetrijeve vjeđe. Ali Malik pogriješi i to učini Lisandru, koji se probudi i zaljubi u Helenu, te pođe za njom ostavljajući Hermiju samu.

Obrtnici počinju pokuse nedaleko od mjesta gdje je usnula Titanija. Malik se uplete u njihov posao i tkalcu Vratilu nasadi magareću glavu. Njegovi se prijatelji uplaše i razbježe, probudivši usput Titaniju. Ona se zaljubi u Vratila i zapovijedi vilenjačkoj pratnji da ga dvore kao gospodara.

Hermija ide u potragu za Lisandrom, misleći da ga je Demetrije ubio. Oberon je ljut na Malika zbog pogreške, pa mu zapovijeda da dovede Helenu, a Demetriju nalijeva sok u oči. Dolazi Helena, a za njom Lisandar moleći ju za ljubav; uto se budi Demetrije, pa ju ion moli za ljubav; zatim dolazi Hermija koju kori Lisandar, a Helena misli da se svi rugaju njoj. Demetrije i Lisandar zazivaju jedan drugoga na dvoboj. Malik oponaša njihove glasove i voda ih po šumi dok ne padnu u san. tada Malik stavlja protivan sok na Lisandrove oči da mu se vrati ljubav prema Hermiji. Oberon također oslobađa Titaniju od čari jer mu je u međuvremenu dala onog dječaka. I Malik skida magareću glavu s Vratila.

Tezej i Hipolita stižu u lov, skupa s Egejom, te nađu u šumi usnule ljubavnike. Saslušavši njihovu priču, Tezej odredi da svi pođu u Atenu i vjenčaju se kako žele, usprkos Egejevu prigovoru. Vratilo se vrati svojim prijateljima te nastave uvježbavati predstavu. Poslije svadbene večere, Tezej izabere priču o Piramu i Tizbi koja se izvodi pred svim ljubavnicima. Oni se zatim povlače, a Oberon i Titanija u plesu i pjesmi svima požele blagoslov. Naposljetku se Malik oprašta s publikom.

Egej govori Hermiji:

Ne obeća li vašoj milosti
Demetrija se odreć, zahtievam
Atensku tada povlast, pa ću s njom
Ko svojom stvari postupati.
Za ženu dat ću tom je čovjeku
Il smrti, jer u takvom slučaju
Bezodvlačno je zakon zahtieva.

Demetrije se obraća Heleni:

Ja ne ljubim te, dalje me ne goni!
Lisandar gdje je i Hermija liepa?
Da smaknem njeg, jer ona mene bije.

Helena govori Demetriju:

Vi privlačite kao magnet mene
Al srce vam je tvrdi stanac-kamen;
Ne privlačite ipak željeza,
Jer srce moje vjerno je ko ocjel!
Kad prestanete privlačit me k sebi,
I ja ću prestat tada vas progonit.

Helena sama sebi:

Ne, ne, ko medjed ja sam ružna toli,
Blizine moje sama zvier ne voli;
Je l' čudo dakle, kad Demetrij jadnu
Izbjegava me ko strašilo gadnu.

Helena se obraća Hermiji i krivi ju što joj se Demetrije i Lisandar rugaju:

Zar nisi za mnom poslala Lisandra,
Da ruga mi se, hvaleć mi ljepotu?
A ljubavnika drugog, Demetrija -
Što malo prije odbaci me nogom -
Da nazivlje me božicom i vilom,
Božanskom, divnom i još nebeskom?
Zašt zbori tako onoj koju mrzi?
I zašto sad Lisandar iznenada
Da odbija tu ljubav, koje mu je
Cijela duša puna; a da niesi
Još ti to htjela; na to ga potakla?
Kad nisam u milosti, košto ti si,
U negvama tol' sretna ljubavnim;
Da, biedna više, neljubljena ljubeć -
S tog smiluj mi se, ne preziri me.

Književni rod: drama

Vrsta djela: komedija

Mjesto radnje: Atena i obližnja šuma

Karakterizacija likova:

- Tezej, atenski vojvoda

- Hipolita, amazonska kraljica, Tezejeva vjerenica

- Egej starac, otac Hermijin

- Lisandar i Demetrije mladići, zaljubljeni u Hermiju

- Hermija (niska crnka), Egejeva kći, zaljubljena u Lisandra

- Helena (visoka plavuša), zaljubljena u Demetrija

- Filistrat, Tezejov dvorski meštar

- Klin, tesar (Prolog u međuigri)

- Vratilo, tkalac (Piram u međuigri)

- Frula, krpač mješina (Tizba u međuigri)

- Surla, kotlokrp (Zid u međuigri)

- Glad, krojač (Mjesečina u međuigri)

- Tutkalo, stolar (Lav u međuigri)

- Oberon, vilinski kralj

- Titanija, vilinska kraljica

- Malik (Robin Veseljak), vilenjak, Oberonov šaljivac i pomoćnik

- Graškov cvijet, Paučina, Metulj, Gorušićno zrnce, vilenjaci u Titanijinoj službi

O djelu:
San Ivanjske noći napisan je u vedroj fazi Shakespearova stvaranja. Predstavlja spoj komedije i pastorale. Radnja se odvija na 3 plana - dvorskom, pučkom i vilinskom:
- dvor kralja Tezeja; ljubavni jadi dvorjana
- atenski obrtnici pripremaju igrokaz za svadbu
- čarolije Ivanjske noći (Ivanjska noć, 21.06. - dan sv. Ivana Krstitelja, najdulji dan i najkraća noć, u narodu posvećena nadnaravnim stvorenjima)

Najslabije je uspio prikaz dvorskog društva, najkomičnije obrtnici, a najlirskije vile i vilenjaci.
Shakespeareov San Ivanjske noći bez sumnje je jedno od najrazigranijih i najlepršavijih, ali i fabulativno najkompleksnijih djela velikog dramskog pjesnika. Tri osnovne niti priče spajaju se i prepliću nadahnuto, slobodno i razbarušeno, pozivajući redatelja i glumce da sami otkriju i oblikuju svoj put kroz predstavu, kao i njen put do publike. Pri tome nam "dvorski zaplet", s nekoliko ljubavnih odnosa, nudi, uvjetno rečeno, melodramu, svijet zanatlija ključa začudnim humorom, a onostranost vilinskog carstva zavodi svojom snovitošću.

________________________________

William Shakespeare rođen je u Stratfordu na Avonu, gdje je imao obitelj, otišao je u London, postao glumac i pisac, vratio se u Stratford, napisao oporuku i umro. Iako je ostavio gotovo milijun riječi u tekstu, imamo samo 14 riječi napisanih njegovom rukom - njegovo ime, potpisano šest puta, i riječi "od mene", na oporuci.

Nijedna biješka, pismo ili stranica nisu preživjeli. Nemamo nikakav opis njegova lika koji bi bio zabilježen tijekom njegova života. Nismo sigurni ni kako bismo pisali njegovo ime, no to izgleda nije znao ni on jer mu ime nikad nije dvaput napisano na isti način u potpisima koji su preživjeli. Piše William Shaksp, William Shakespe, Wm Shakespe, William Shakspere, Willm Shakspere i William Shakspeare. Zanimljivo, jedini način pisanja koji nije koristio onaj je koji danas koristi cijeli svijet - William Shakespeare.

Svaka Shakespeareova biografija sadrži pet posto činjenica i 95 posto nagađanja. Svaka osim one koju je napisao Bill Bryson, američki novinar i pisac humorističnih knjiga i putopisa koji je hrvatskoj publici najpoznatiji po Kratkoj povijesti gotovo svega. Lani je vječno znatiželjni Bryson napisao kratku biografiju Shakespearea, knjižicu na 200 stranica u kojoj se bavi isključivo činjenicama iz života najslavnijeg dramatičara na svijetu. A njih nema baš mnogo, što je i razlog zašto je knjiga, koju je upravo na hrvatskom jeziku objavila zagrebačka Planetopija, tako kratka.

Za Shakespearea, kaže Bryson, ne znamo je li ikada izbivao iz Engleske. Ne znamo s kime se družio ili kako se zabavljao. Njegova seksualnost je nerazrješiv misterij. Nemamo podataka o tome gdje je boravio osam ključnih godina, kad je ostavio ženu i troje male djece u Stratfordu i postao, gotovo nemogućom brzinom, uspješan dramatičar u Londonu. Do vremena kad je prvi put u tiskanom obliku spomenut kao dramopisac, 1592. više od polovice njegova života već je bilo prošlo. U svemu ostalom on je, kako primjećuje Bryson, svojevrsni literarni ekvivalent elektrona - zauvijek je tu, i nije tu.

William Shakespeare, to na sreću znamo, rodio se 1564. a umro 1616. Pravo je čudo da je preživio prvu godinu života, jer su tada u Stratfordu na Avonu novorođena djeca masovno umirala od kuge. Ne znamo točan datum rođenja, ali s obzirom na to da je u župnim knjigama zabilježeno da je kršten 26. travnja, pretpostavlja se da je rođen 23. travnja. No kako se Shakespeare rodio po starom julijanskom kalendaru, ispravno bi bilo njegov rođendan slaviti 3. svibnja.

Prvi susret sa Shakespeareovim imenom zabilježen je 1552. Njegov otac John kažnjen je globom od jednog šilinga (dvije dnevne zarade) jer je držao gnojivo na ulici Henley u Stratfordu. Otac John rodio se oko 1530. a u Stratford je došao kao mladić i postao rukavičar, cijenjeni stručnjak za obradu bijele ili meke kože. Bio je do te mjere poštovan da je 1556. izaban za općinskog kušača piva. Dvije godine kasnije postao je pozornik, a bio je i općinski zastupnik, rizničar i gradski vijećnik, da bi 1568. bio postavljen na najviši izborni položaj u grad, zvanje visokog ovrhovoditelja, neke vrste gradonačelnika.

Kad je Williamu bilo 20 godina, povukao se iz javnih poslova, možda zato što se bavio zelenaštvom. Shakespeareova majka Mary Arden bila je iz farmerske obitelji, a Johnu je rodila osmero djece - četiri kćeri, od kojih je samo jedna doživjela odraslu dob, i četiri sina, koji su svi stigli do punoljetnosti, ali se oženio samo Will. Iako mnogi stručnjaci već desetljećima osporavaju njegovo obrazovanje, pa i identitet, smatrajući da dečko sa sela nije mogao napisati tako dobre drame, postoje indicije koje govore da je mladi Will ipak solidno obrazovan u mjesnoj srednjoj školi, Kraljevoj Novoj školi. Tamo se učilo mnogo latinskog: jedan od glavnih tekstova učio je učenike da na 150 različitih načina na latinskom kažu "hvala vam na pismu".

Kroz takve vježbe Shakespeare je mogao naučiti sva retorička sredstva. Formalno obrazovanje završio je u 15. godini, no što je radio do 1582., nitko nema pojma, ali tada je službenik u Worcesteru zabilježio da je Will zatražio dozvolu za brak s Anne Hathaway i platio je 40 funta, što bi danas bilo oko 200 tisuća kuna. Shakespeareu se iz nekog razloga prilično žurilo vjenčati s osam godina starijom Anne.

O njegovoj supruzi ne znamo gotovo ništa, osim da je bila iz dobrostojeće obitelji, jedna od sedmero djece, da je umrla u dobi od 67 godina i da joj je suprug oporukom ostavio svoj "drugorazredni krevet". Ona i William imali su troje djece: Susan koja se rodila 1583. te blizance Judith i Hamneta koji su rođeni 1585.

A kako je Will od od siromašnog 21 - godišnjeg mladića s troje djece postao londonski dramatičar, e to je prava tajna. Suočeni s bogatstvom teksta, a siromaštvom konteksta, znanstvenici su se, kaže Bryson, opsesivno fokusirali na ono što mogu znati. Izbrojili su svaku riječ koju je on napisao, zabilježili svaku točku i zarez. Tako Shakespeareovi radovi sadrže 138.198 zareza, 26.794 dvotočke i 15.785 upitnika. Njegovi likovi o ljubavi govore 2269 puta, a o mržnji samo 193 puta. Sveukupno nam je ostavio 8,884.647 riječi.

Dokumentacija o Shakespeareu, nastavlja Bryson, vjerojatno nam se čini oskudnom samo zato što nas on toliko zanima, jer o njemu znamo više nego o ijednom drugom dramatičaru toga doba. I što je najvažnije, imamo gotovo sve njegove drame, 36 od njih 38, koje su preživjele zahvaljujući Henryju Condellu i Johnu Hemingesu koji su sastavili više-manje potpuno izdanje njegovih djela nakon njegove smrti - Prvi folio. Vjeruje se da ih je tiskano oko 1000, a da ih je do danas preživjelo 228. Primjerak koji je 1623. koštao jednu funtu, danas je jedan od najskupljih rukopisa na svijetu. Ovih dana je u aukcijskoj kući Christie's jedan upravo prodan za 4,4 milijuna kuna.

Pretpostavlja se da je Will stigao u London kasnih 80 - ih godina 16. stoljeća. Prvi nedvojbeni spomen njegova imena kao dramatičara pronađen je u bilješci jednog pamfleta. U bilješci ga; Robert Green nemilosrdno ogovara i naziva uobraženim skorojevićem koji misli da je "jedini scenotresac (Shake - scene) u zemlji". Gotovo svi se slažu da je karijera Shakespearea kao dramatičara počela oko 1590. no puno je manje slaganja oko toga kojim je dramama počela.

Rasprava bi bilo mnogo više da 1598. nije objavljena knjiga Francisa Meresa u kojoj on navodi da je Shakespeare među Englezima za komediju i tragediju ono što su među Latinima Plaut i Seneka. Navodi drame Plemići iz Verone, Zablude, Uzaludni ljubavni trud, Osvojeni ljubavni trud, San Ivanjske noći, Mletačkog trgovca, Richarda II., Richarda III., Henryja IV., Kralja Ivana, Tita Andronika te Romea i Juliju.

Shakespeare se nije ustezao od bezočnih krađa, iako treba biti pošten pa reći da su to činili i drugi dramatičari njegova doba. Njegovu "Hamletu" je tako prethodio jedan raniji Hamlet, čiji je autor nepoznat. Ukrao je i Romea i Juliju od Arthura Brookea koji je poemu napisao 1562. a ovaj ju je pak ukrao od Talijana koji se zvao Matteo Bandello. "Kakvo vam drago" posuđena je od Thomasa Lodgea. "Julija Cezara" i "Antonija i Kleopatru" uz neznatne je promjene preuzeo iz prijevoda Plutarha Sir Thomasa Northa. Jedino što nije posudio, preradio ili ukrao su, čini se, "San Ivanjske noći", "Uzaludni ljubavni trud" i "Oluja".

Suvremenici su ga slavili zbog brzine kojom je pisao i čistoće teksta, no nije točno da nije griješio. Redovito je bio kriv za anatopizme, pogrešno razumijevanje geografije, pa tako u "Ukroćenoj goropadnici" proizvođača jedara smješta u Bergamo, grad okovan kopnom, dok mu u "Oluji" i u "Dva plemića iz Verone" Prospero i Valentin isplovljavaju iz Milana, odnosno iz Verone, iako su oba grada bila udaljena od mora dva dana putovanja. Stari Egipćani kod njega igraju bilijar, a u Cezarovu Rimu kuca sat 1400 godina prije nego što se tamo začuo prvi mehanički otkucaj.

U kolovozu 1596. Willu umire sin Hamnet. Ono što šekspirologe podosta zbunjuje jest što je u tri ili četiri godine nakon strašnog gubitka napisao svoja najveselija djela. Kako god bilo, razdoblje od 1596. do 1603. bile su njegove godine slave i bogatstva. Devet mjeseci nakon smrti sina kupio je raskošnu kuću u Stratfordu, osigurao grb svojoj obitelji i dobio pravo da se on i otac nazivaju gospodom. Koliko je zaradio, teško je reći; različite procjene govore da je njegova zarada u najboljim godinama mogla iznositi od 200 do 700 funta (svota od tadašnjih 30 funta ekvivalent je današnjih 15.000 funta, odnosno 150 tisuća kuna).

Godine 1609. u prodaji se pojavilo izdanje Shakespeareovih soneta po cijeni od pet penija. Neki kritičari smatraju da su oni sam vrh njegova rada, no ono zbog čega su posebno zanimljivi jest što osoba koju hvale nije žena, nego muškarac. Od ukupno 154 soneta, oni od broja jedan do broja 126 obraćaju se "lijepom mladcu", a soneti od broja 127 do 154 obraćaju se "crnoj dami", koja mu je bila nevjerna s obožavanim momkom iz prvog dijela. Tu je i mračni lik poznat kao pjesnik - suparnik. Treba li uopće reći, nitko do današnjih dana nije otkrio tko su oni. 

Godina 1616. za Williama se pokazala kobnom na više načina. Najprije se u travnju njegova kći Judith udala za lokalnog vinara Thomasa Quineyja. Imala je 31 godinu i očito je ulovila posljednju priliku. Ne osobito dobru jer je Quiney nakon mjesec dana platio globu zbog nezakonitog bluda s izvjesnom Margaret Wheeler. Još gore, gospođica Wheeler je umrla rađajući njegovo dijete. Nakon nje, umro je 17. travnja i Willov šogor, a šest dana kasnije umro je i sam William Shakespeare od nepoznatog uzroka. Oporukom na tri lista pergamenta Will je ostavio 350 funta u gotovini, četiri kuće i priličnu količinu zemlje.

Najslavnija rečenica u ovom dokumentu pojavljuje se na trećoj stranici, gdje je između redaka originalnog teksta ubačen novi: "Dajem svojoj supruzi svoj drugorazredni krevet s namještajem (s posteljinom, op. a.)". Šekspirolozi su se dugo svađali što bi mogla značiti ova rečenica i kakav su odnos imali supružnici jer se Anne ne spominje nigdje drugdje u oporuci. Kreveti i posteljina bili su vrijedni predmeti u to doba i često su se ostavljali u oporukama.

No što znači drugorazredni krevet? Da je nije volio, da mu je išla na živce pa nije mogla dobiti prvorazredni? Katkad se tvrdi da je drugorazredni krevet bio bračni, dok je onaj prvi bio rezerviran za važne goste. No podaci to ne potvrđuju i čini se da je drugorazredni krevet ipak bio ponižavajuće nasljedstvo.

Shakespeareova supruga umrla je u kolovozu 1623. njegova kći Susana umrla je 1649. a Judith 1662. Imala je troje djece, uključujući i sina po imenu Shakespeare, ali svi su pomrli prije nje i bez potomstva. Shakespeareova unuka Elizabeth živjela je do 1670. Udavala se dvaput, ali ni ona nije imala djece, pa je s njom izumrla loza Shakespeareovih.

Djela: Shakespeareove drame (njih 37) dijele se na kraljevske drame ili historije, komedije, tragedije i romantične igre. Negova najpoznatija djela su: Hamlet, Romeo i Julija, Otelo, Kralj Lear, Macbet (tragedije); Bogojavljenska Noć, Oluja, San Ivanjske noći, Mletački trgovac, Ukroćena goropadnica, Kako vam drago (komedije).
Shakespeare je pisao i pjesme, od kojih su najznačajniji njegovi Ljubavni Soneti.

William Shakespeare - Bogojavljenska Noć

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet - analiza dela

William Shakespeare - Hamlet - esej

William Shakespeare - Julije Cezar

William Shakespeare - Kako vam drago

William Shakespeare - Kralj Lear

William Shakespeare - Macbet

William Shakespeare - Oluja

William Shakespeare - Otelo

William Shakespeare - Romeo i Julija

William Shakespeare - Ukroćena goropadnica