William Shakespeare - Kako vam drago lektira

William Shakespeare - Kako vam drago

William Shakespeare - Kako vam drago

Viljem Šekspir - Kako vam drago

 

Shakespeareova komedija Kako vam drago (As you like it) napisana je u periodu 1598-1600. godine, a prvi put objavljena 1623. Ton drame je komičan i romantičan. Radnja dešavanja je šesnaesti vijek u Francuskoj u izmišljenoj šumi Ardenne. Glavni sukob u drami - Rosalinda i Orlando su zaljubljeni, ali Rosalinda je nepravedno protjerana iz dvora vojvode (Duke) Fridrika, Orlanda odbija da prihvati njegov ljubomorni brat Oliver, a morao je i pobjeći od osvetoljubivog Duke Fredericka.

 

Kratak sadržaj drame Kako vam drago - Sir Rowland de Bois umire, ostavivši iza sebe tri sina: Olivera, Žaka i Orlanda. Prema običaju primogeniture, velika većina njegov posjeda je prešao u posjed njegovog najstarijeg sina, Olivera. Iako je Sir Rowland učio Olivera da se dobro brine za svoga brata, Orlanda, Oliver odbija da to učini. Iz čistog inata, on poriče Orlandovo obrazovanje, obuku i imovinu pristajući gospodin. Charles, hrvač sa dvora vojvode Fridrika, dolazi da upozori Olivera od glasina da će u Orlando izazvati Karla da se bore sljedećeg dana. Bojeći se ukora ukoliko bi potukao plemića, Charles moli Olivera da se umiješa, ali Oliver uvjerava hrvača da je Orlando nečastan sportista koji će poduzeti bilo kakva kukavička sredstva potrebna za pobjedu. Charles obećava da će pretući Orlanda, što oduševljava Olivera. Stari Vojvoda je uzurpirao prijestolje svog brata, vojvode Fredericka, te je pobjegao u šumu Ardenne, gdje živi kao Robin Hood uz grupu lojalnih sljedbenika. Duke Frederick omogućava kćeri Starog Vojvode, Rosalindi, da ostane na dvoru zbog nerazdvojnog prijateljstva sa njegovom kćeri, Celiom. Dolazi dan kada je na rasporedu Orlandova borba protiv Charlesa, a žene su svjedoci Orlandove pobjede. Orlando i Rosalinda se tu prvi put sreću i zaljubljuju jedno u drugo, iako to Rosalinda čuva kao tajnu od svih, čak i Celie. Orlando se vraća kući sa hrvanja, a njegov vjerni sluga Adam ga upozorava na Oliverovu urotu protiv Orlanda, jer je ovaj pobijedio na hrvanju i postao još popularniji. Orlando zbog sigurnosti odluči otići u Ardenne. Bez upozorenja, vojvoda Frederick koji je Rosalindin stric se predomisli oko njenog ostanka i protjera je sa dvora. Ona, također, odluči da pobjegne u šumu Ardenne a s njom ide i Celia, koja ne može da podnese da bude bez Rosalinde, a s njima je i Touchstone, dvorska luda. Da bi se osigurala na svojim putovanjima, Rosalinda uzima odjeću mladića i uzima ime Ganimed, dok se Celia oblači kao obična čobanica i daje si ime Aliena. Duke Frederick je bijesan bijesan zbog nestanka svoje kćeri.

 

Kad on shvati da se bijeg njegove kćeri i nećakinje poklapa s nestankom Orlanda, vojvoda naređuje Oliveru da vodi potjeru, prijeteći mu da će mu oduzeti zemljište i imovinu. Frederick je također odlučio da je vrijeme da jednom zauvijek uništi svog brata pa počinje podizati vojsku. Stari Vojvoda živi u šumi Ardenne sa grupom gospodara koji su otišli u dobrovoljno izgnanstvo. On hvali jednostavan život među drvećem, sretan što je odsutan iz spletke dvorskog života. Orlando, iscrpljen od putovanja i očajan u pronalasku hrane za svog druga, Adama, dovlači se u Vojvodin logor i drsko govori da neće jesti sve dok im on ne dadne hranu. Stari Vojvoda smiruje Orlanda i kad sazna da je on sin njegovog bivšeg prijatelja prihvata ga u svoju družinu. U međuvremenu, Rosalinda i Celia, maskirane kao Ganimed i Aliena, ulaze u šumu i sreću zaljubljenog mladog pastira po imenu Silvije koji žali za oholom Phoebe. Dvije žene kupnju skromnu brvnaru, stada i pašnjeke od Silvija i Corina, a uskoro Rosalinda isto tako žali za Orlandom. Orlando, zna da je Rosalinda negdje u šumi, luta kroz šumu i kači ljubavne stihove za Rosalindu na grane drveća. Rosalinda pronalazi stihove, ali se pretvara da je muško (Ganimed), ona razgovara sa Orlandom o njegovoj pravoj ljubavi, Rosalindi. Smatrajući je mladićem, Orlando se povjerava Rosalindi o svojim neodoljivim strastima. Rosalinda, kao Ganimed, tvrdi da je stručnjak u istjerivanju takvih emocije i obećava mu da će ga izliječiti od ljubavnih jada, ako on pristane da se pravi da je Rosalinda Ganimed i obeća da će joj se udvarati svaki dan. Orlando se složi, i ljubavne lekcije započnu. U međuvremenu, Phoebe postaje sve okrutnija u njenom odbacivanju Silviusa. Kada se Rosalinda umiješa, prerušena u Ganimeda, Phoebe se beznadežno zaljubljujeu Ganimeda. Jedan dan, Orlando se ne pojavi na obuci as Ganimedom. Rosalinda, reagirajući na svoju zaljubljenost u Orlanda, izbezumljuje se kada se Oliver pojavi. Oliver opisuje kako ga je Orlando sreo u šumi i kako ga je spasio od gladne lavice. Oliver i Celia, još uvijek prerušena u pastiricu Alienu, odmah se zaljube i dogovore da se ožene. Kako vrijeme prolazi, Phoebe postaje sve upornija u svojoj potrazi za Ganimedom, a Orlando se umorni od pretvaranja da je dječak njegova draga Rosalinda. Rosalinda odluči da završi s tim.

 

Ona obećava da će Ganimed oženiti Phoebe, ako Ganimed ikada oženi ženu, a ona obvezuje sve njih se da sastanu sljedećeg dana na vjenčanju. Oni se svi slažu. Dan vjenčanja dolazi, i Rosalinda okuplja različite parove: Phoebe i Silviusa, Celiu i Olivera, Touchstona i Audrey, kozara kojen on namjerava oženiti i Orlanda. Grupa se sakuplja prije Starog Vojvode i njegovih ljudi. Rosalinda, još uvijek prerušena u Ganimeda, podsjeća zaljubljene na njihovihe različite zavjete, zatim traži obećanje od Phoebe, ako iz nekog razloga ona odbije da se uda za Ganimeda ona da će se udati za Silviusa, te obećanje Vojvode da će dopustiti da mu se kćer uda za Orlanda, ako i dalje bude sobodna. Rosalinda ih napušta sa prerušenom Celiom, pa se obe vraćauju onakve kakve jesu, u pratnji Himena, bog braka. Himen prisustvuje svečanosti i ženi Rosalindu i Orlanda, Celiu i Olivera, Phoebe i Silviusa i Audrey i Touchstona. Proslava vjenčanja je prekinuta sretnom viješću kada dolazi izgubljeni brat Olivera i Orlanda, Žak: dok je sa svojom vojskom išao da napadne Stagor Vojvodu, pred vojvodu Fredericka je došao sveštenik koji ga je uvjerio da svoje brige ostavi po strani i da prihvati monaški život. Frederick mijenja svoj put i vraća na tron Starog Vojvodu. Gosti i dalje plešu, sretni u spoznaji da uskoro će se vratiti na kraljev dvoru.

 

Likovi

 

Rosalinda - kći Starog Vojvode. Smatra se jednom od Šekspirovih heroina, jake volje, dobrog srca i jako pametna. Umjesto da poražena ode u progonstvo, Rosalinda koristi svoje putovanje da ode u šumu Ardenne kao priliku da preuzme kontrolu nad vlastitom sudbinom. Kad je maskirana kao Ganimed-zgodan mladić i kada se nudi kao učitelj ljubavi svom deagom Orlandu, Rosalindi talenti i čari su u punoj snazi. Sama Rosalinda je, primjerice, svjesna ludosti romantične ljubavi ali je i oduševljena tom ljubavlju. Uči ljude oko sebe da misle, osjećaju i vole bolje nego što su ranije, ona se uvjerava da su dvorjani koji su se vratili iz Ardenne daleko nježniji nego oni koji su pobjegli u nju.

 

Orlando - najmlađi sin Sir Rowland de Bois i mlađi brat Olivera. Orlando je atraktivan mladić koji je radi bratove nebrige, ostao bez džentlmenskog obrazovanja ili obuke. Bez obzira na to, smatra se da ima veliki potencijal, a to nam dokazuje i njegova pobjednička bitka s Charlesom. Orlando se brine za starog Adama u šumi Ardenne, a kasnije rizikuje život da spasi Olivera od gladne lavice, i tako se dokazuje kao pravi gospodin. On je heroj ove drame.

 

Stari Vojvoda - otac Rosalinde i zakoniti vladar zemlje u kojoj se drama odigrava. Nakon što ga je prognao njegov brat Fridrik, Vojvoda živi u izbjeglištvu u šumi Ardenne sa grupom ljudi, uključujući i Lorda Amiensa i Žaka. Čini se kao da Vojvodi nije puno stalo do borbe za držati svoje vojvodstvo, jer čini se da je prihvatio ono što mu život daje. Zadovoljan šumom, tvrdi da je naučio više od kamenja i potoka, nego što bi naučio u crkvi ili u biblioteci, Stari Vojvoda dokazuje da je dobar i pošten vladar.

 

Žak - vjeran gospodaru, on prati Starog Vojvodu u izgnanstvo u šumi Ardenne. Žak je primjer figure elizabetanske komedije, čovjek opsjednut melanholičnim beznadnim raspoloženjem. Slično kao sudija u fudbalu, on stoji na marginama, posmatra i prosuđuje ponašanje ostalih likova. S obzirom na njegovu nesposobnost da učestvuje u životu, Žak sam odbija da prati Starog Vojvodu i druge dvorjane na dvor, a umjesto toga odlazi u osamljenički životu u samostanu.

 

Celia - kći vojvode Fridrika i Rosalinda najdraža prijateljica. Celijina odanost prema Rosalindi je bez premca, kao što pokazuje njena odluka da je prati u izgnanstvo. Kako bi putovale, Celia se maskira u pastiricu Alienu. Kao dokaz svoje ekstremne ljubavi prema Rosalindi i njezine predanosti Oliveru, za kojeg se udaje na kraju drame, Celia posjeduje srce puno ljubavi i sklona je dubokim, pretjeranim emocijama.

 

Vojvoda Frederick - brat Starog Vojvode i uzurpator njegovog prijestolja. Vojvoda Frederick je okrutne prirode i hlapljivog temperamenta a to vidimo kada protjera nećakinju, Rosalindu, sa dvora, bez razloga. Da Celia, njegova kćer, ne može ublažiti njegov gnjev pokazuje intenzitet Vojvodine mržnje. Frederick formira vojsku protiv svog brata, ali stopira svoju osvetničku misiju nakon što sretne starog religiozan čovjeka na putu ka šumi Ardenne. On mijenja način svog života i postaje monah, vraća krunu svom bratu.

 

Touchstone - klaun na dvoru Vojvode Fredericka. On prati Rosalindu i Celiu u šumu Ardenne kada su prognane. Iako je Touchstonov posao lude da kritikuje ponašanje i ističe ludosti onih oko njega, on to ipak ne uspjeva. Pored svoje gospodarice, on izgleda vulgarno i zatucano. Gotovo svaka rečenica koju izgovori odjekuje nepristojnosti.

 

Oliver- najstariji sin Sir Rowlanda de Boisa i jedini njegov nasljednik. Oliver je nevoljan mladić koji svom bratu Orlandu, uskraćuje visoko obrazovanje. On priznaje da mrzi Orlanda bez razloga ili odlazi tako daleko da bi osigurao propast svom bratu. Kada vojvoda Frederick zapošljava Oliver da pronađe nestalog brata, Oliver ga pronalazi u šumi Ardenne, gdje mu Orlando spašava život. To pokazuje velikodušnost Olivera koji se mijenja na bolje, zavolio je svoje bližnje. Njegova transformacija dokazuje ljubav prema prerušenoj Celiji, koju on voli iako je obična pastirica.

 

Silvije – mladi pastir koji pati, očajnički zaljubljen u okrutnu Phoebe. Po modelu Petrarkističke ljubavi, Silvije se klanja pred ženom koja odbija da mu uzvrati svoje strasti. Na kraju, međutim, on je osvaja.

 

Phoebe - mlada pastirica, koja prezire naklonost Silvija. Ona se zaljubljuje u Ganimeda, koji je zapravo maskirana Rosalinda, ali Rosalinda nagovori Phoebe na udaju sa Silvijem.

 

Lord Amiens - vjeran gospodaru, prati Starog Vojvodu u izgnanstvo u šumu Ardenne. Lord Amiens je prilično veseo i voli pjevati.

 

Charles - profesionalni hrvač na dvoru Vojvode Fredericka. Charles pokazuje brigu i lukavost, kada pita Olivera da mu bude posrednik u borbi s Orlandom: on ne želi ozlijediti mladića i time izgubiti naklonost među velikašima koji ga podržavaju. Charlesova briga za Orlanda dokazuje neopravdanom kada ga Orlando bezosjećajno potuče.

 

Adam - stariji bivši sluga Sir Rowland de Boisa. Svjedočeći Orlandovoj teškoći, Adam mu nudi ne samo da ga prati u šumu Ardenne, već id a mu finansira putovanje iako ima skroman život i štedi. On je model odanosti i vijernog sluge.

 

Sir Rowland de Bois - otac Olivera i Orlanda, prijatelj Starog Vojvode, a neprijatelj Vojvode Fredericka. Nakon njegove smrti, velika većina njegovih nekretnina je predana Oliveru prema običaju primogeniture.

 

Corin - pastir. Corin pokušava da uvjeri svog prijatelja Silvija u ljubavi, ali Silvije odbija da sluša.

 

Audrey - simpatična kozarka koja pristane da se uda za Touchstona.

 

William – mladi seoski dječak koji je zaljubljen u Audrey.

 

Analiza komedije Kako vam drago

 

Lik Rosalinde - Lik Rosalinde dominira u As You Like It. Na taj način je realizovana složenost njenih emocija, suptilnost misli, i punina njenog karaktera tako da joj niko drugi u drami nije ravan. Rosalinda sebe daje u potpunosti u nekim okolnostima. Ona kažnjava Silvija za njegovu iracionalnu odanost Phoebe, izaziva Orlandovu nepromišljenu koja je jednaka sa Platonskim idealom. To što Rosalinda može igrati obe strane na bilo kom polju, čini njenu prepoznatljivost i neodoljivost. Rosalinda je posebno omiljena među feminističkim kritičarima, koji se dive njenoj sposobnosti da obori ograničenja koja joj kao ženi nameće društvo. Sa smjelošću i maštom, ona se prerušava u mladića, kako bi se borila za čovjeka koga voli, te ga uči kako da bude učtiv, pažljiv ljubavnik - vodstvo koje nije dobrodošlo od strane žena. Tu je komičnost u Rosalindinom shvatanjima o konvencijama muškog i ženskog ponašanja, ali elizabetanska publika je mogla osjetiti određenu količinu tjeskobe u vezi njenog ponašanja. Uostalom, struktura muško- dominantnog društa zavise i muškarci i žene koji imaju dodijeljene uloge. Takva je, na kraju, Rosalinda odbijajuci šaradu vlastitog karaktera. Osim tih suprotnosti, Rosalinda je poznata po tome što je nevjerovatno snažan ženski karakter.

 

Pastorala i Realizam - Centralna pastoralna vizija je postavljena u šumu Ardenne. Tu se posebno naglašava contrast između šume i vojvodinog dvora. Obmana vlada u velikoj mjeri recimo braća potajno spremaju urotu braći. U šumi se život jako razlikuje od onog na dvoru. Tu se ne mjeri vrijeme, a prognani dvorjani nemaju svoje redovne obaveze, slobodni su da rade šta žele. Idu u lov bez da im se to zabranjuje, nema hijerarhije niti političke zavisnosti. Šuma Arden je mjesto gdje se većina djela As You Like It odvija. Kada dvorjani postanu žitelji šume donose različita iskustva, drugačija od onih na koja su navikli. Šuma Ardenne za neke od njih izaziva paradoksalne osjećaje, ali većina njih šumu vidi kao jednostavno mjesto za bijeg iz grada. Šuma Arden predstavlja ne samo život u pustinji, prirodni život, ali Arden je kazna, to je svijet nakon Adamova pada. Stari Vojvoda izdržava sezonske promjene, dok dvor predstavlja civilizovani život. Samo iz pastoralne perspektive se mogu vidjeti puni efekti prirode na likovima kao što su sreća ili uljudnost možemo vidjeti kako su likovi ograničeni i zavarani u uživanju pastoralnog života. Mjera u kojoj se likovi mogu prilagoditi šumi Ardenne i prihvatiti takav život ne samo da otkriva uvid u karakter likova, već ona takođe pokušava odgovoriti da li je ljudima pogodnije da žive u gradu ili dvoru. Touchstone i njegove odnose s ljudima u šumi Arden otkriva nekoliko uvid u zemlji život. Touchstone je glavni izvor komedije u drami.

 

Njegova uloga je slična Žakovoj jer se oba oslanjaju na druge kada se treba izraziti, a ipak imaju suprotne stavove prema dvoru u odnosu na grad. U šumi Arden postoje pastoralni elemenati. Tu imamo contrast između života u gradu i u prirodi. U šumi Arden se život dosta razlikuje od gradskog tako što u šumi nema satova, nema ustaljenog dnevnog posla, uzurpirali su je kneževi, braća su smrtni neprijatelji. Za protjerane dvorane nema rada, oni su slobodni da lutaju po šumi i da ispunjavaju vlastite želje. Nema hijerarhije, ljudi mogu slobodno pričati jedni sa drugima.Šekspirove pastorale urbanoj publici otkrivaju misterije sela. On pokazuje kritičke društvene prakse koje proizvode nepravde i nesreće, ismijavaju anti-socijalno, ludo i samo-destruktivno ponašanje najočitije kroz temu ljubavi. U As You Like It takođe Silvius žali što Corin odbacuje njegovu ljubav, a napušteni Orlando kači svoje pjesme o ljubavi na grane stabala. Tu postoje mnogi elementi pastoralnog kao što su korupcija porodice i dvorjana od nekoliko likova u progonstvu u šumi Arden, time stvarajući platformu na kojoj priroda, odgoj i plemenitost mogu biti podignuti. Maskiranje omogućava Rosalindi da slobodno razgovara o ljubavi i odnosima s Orlandom. Drama sadrži maska vjenčanja koja se povezuje sa bogom braka Himenom. Realizam imamo u pretstavljanju dvora is like svijeta kakav jeste. Dok nam pastoral pokazuje idiličan svijet, dvor nam daje relanu sliku stanja u tadašnjeoj državi. Borba za vlast koja je neizbježna, bjeg od realnosti koji imamo u Vojvodi. Tu postoji ironični realizam. Svijet na dvoru je ironični realizam. Touchstone je taj koji void likove do realizma. Recimo kada ga Žak sreće u šumi on ga napominje koliko je sati i tako odvodi od bezbrižnog idealnog života u šumi i uvodi ga u realan svijet. Taj realizam je Šekspir pretstavio kroz ironiju in a smiješan način.

 

Parodija Petrarkizma - je u ljubavi Touchstone i Audry i Ganimeda i Phoebe, a takođe i kada Orlando ostavlja ljubavne stihove Rosalindi po granama drveća. U As You Like It imamo četiri braka: Rosalinda i Orlando predstavlja, Silvije i Pheba, Audrey i Touchstone i Celia i Oliver. Kod nekih parova imamo parodiju Petrarkizma. Recimo samo upoznavanje i ljubav između rosalinde i Orlanda je komično. Ona se zaljubila u njegovu pojavu, a tu ljubav Šekspir portretira i komično i ozbiljno kao i veze ostalih parova. Touchstone i Audrey, s druge strane, jedva da su romantični ljubavnici. Touchstonova namjera sa Audrey je izuzetno jednostavna i ne uključuje bilo kakvo legitimno sklapanje braka. Phebe i Silvius su pastoralni ljubavnici, a također i primjer nesretne ljubavi, pa kod njih takođe imamo Petrarkizam. Celia i Oliver su posljednji ljubavnici u nizu. Njihova ljubav je nešto nevjerojatno, jer je na prvi pogled.

 

Pastoralne konvencije u djelu su kada u Šekspirovoj verziji Oliver mrzi Orlanda zbog njegove ljepote i ljubaznosti, a ne zbog imovine kao u Lodgeovoj verziji. Frederick istjera Rosalindu iz istih razloga, ne zato što je zapravo sumnjiči za izdaju. Dok Lodge u djelu daje oko za oko povodom uzurpacije dvora, Šekspirov Frederick se pokaje i priključuje samostanu. Charles hrvač samo ozlijedi tri brata, koje predvodi Orlando kao izazivače, dok je ih Lodge ubija. Ukratko, Šekspir daje pastoralizovanu Lodgeovu avanturu/ romansu. Phoebe i Silvius, pastirica i njezin (da li ga voli ili ne) pastir, ne pojavljuju se samo u Lodgeovom romanu, već su dio klasične pastorale. To su konvencionalni pastir i pastirica i pojavljuju se u paru pod imenima Phoebe i Silvius (ili Apolon i Silvia). Pastir ima problem sa neostvarenom ljubavi,a pastirica je ohola. Phoebe i Silvius obavljaju ove uloge savršeno, baš kao što to čine Orlando i Rosalinda (Ganimed). Silvius žali za Corin, a Orlando vješa stihove po drveću. Pastorala predstavlja idiličan način seoskog života, idealiziran, sladak i slikovit. Niko ne osjeća glad ili hladnoću. Seoski život je neukaljan, te stoga superioran u odonsu na urbana područja. Međutim, Šekspir ruši tu idilu sa Žakovim "nevoljama", nezadovoljstvom i Touchstonom i Audrey kao nepoželjnim ljubavnicima . Šekspir tim dodacima nam pokazuje da niti život na dvoru niti pastoralna idila nisu tako slatki ili nepovoljni. U Lodgeovom originalu, dva rođaka kreću u šumu bez muške pratnje. Šekspir im daje muškog pratioca. Touchstone, "dvorska luda", utjelovljuje sofisticiranost dvora. On govori dvosmisleno, jak je u govoru. On je pobjednik što se tiče govornog dijela pastorale. Audrey, kozarka ne baš istaknute inteligencije ali oštrog jezika je bolje pogodna za pjesme koje opisuju rad na farmi, nego za pastoral. Audrey takođe pokazuje beskorisnost u pokušaju da razumije Touchstonov uvrnuti jezik. Originalna Audrey potiče iz sedmog vijeka od svetice iz East Anglia. Kada Touchstone govori, "Dođi slatka Audrey, moramo se ženiti ili ćemo morati živjeti nečasno" sigurno nam daje sliku seoskog života. Šekspirov nepovolajn lik je i Žak. On je "čovjek u svojim humorom". Žak je "Monsieur melanholije", hladan i suh kao zemlja. Posljedica ovog stanja je razdražljivost, grub temperament, ljutnja, mrzovoljnost, kao i tuga i depresija, a u pastoralnom duhu toga nema. Žak pokazuje sva ta raspoloženja u njegovim raznim susretima. Prije nego što se pojavi, lordovi u Ardenu upoređuju njegovu preosjetljivost sa suosjećajnim plačem jelena.

 

Shakespeare daje konvencionalno pastoralno pjevanje koje povezuje pastirski diskurs o prolaznosti života u Žakovom susretu sa Orlandom, Touchstonom, i Rosalindom. Pošto u pastoralni nema mjesta za melankoliju, na kraju se Žak pridruži ex-Duke Frederick u samostanu, Oliver odluči da postane pastir (s Celiom), a svi ostali se vraćaju na dvor. Shakespeare je izmijenio mnoga dešavanja iz Lodgeovog originalna sa susretima različitih likova koji žive u šumi Arden. On je tu postavio "touchstones" test likova gdje nam pokazuje da postoje različiti temperamenti koji sadrže idilične pastoralne elemenate na koje nas podsjećaju koza i veliko neznanje, a temperamenti dvorskog života prikazuju svoje nejasne govore retoričkom tiranijom, svojim neprestanim cinizmom i melankolijom, i takođe beskorisnom "obojenom pompom". Možda najveće korištenje nezgoda će sačuvati pastoralnu jednostavnost u "happily ever after."

 

Naličje pastorale - Centralna pastoralna vizija u As You Like It je postavljana u šumu Ardenne, i daje poseban kontrast između nje i Dvora. Obmana vreba iza mnogih akcija, braća su protiv svoje braće. U šumi Ardenne, međutim, život je vrlo različit. Ne postoji tačno određeni poslovi, nema satova u šumi, a za prognane dvorjane nema redovnog posla. Oni su slobodni da lutaju po šumi, vođeni vlastitim željama, imaju obilje hrane. Tu je i nedostatak kompleksne političke hijerarhije koja stvara puno jači osjećaj ravnopravnosti. Prognani Vojvoda sam svjedoči prednosti života daleko od dvora, bez podvale i laskanja. Ono što se ističe kao važno u djelu je pjevanje. As You Like It je puna pjesama - nastupi profesionalnih muzičar na dvoru i pjevačke grupe čija radost proizilazi iz radosti života u šumi i prirodi. Pjesme jasno pokazuju način na koji ljudi u šumi mogu oblikovati svoje raspoloženje, situacije se potpuno razlikuju od dvorskih. Dakle, šuma Ardenne osigurava prognanim dvorjanima slobodu da eksperimentišu sa svojim životima i da otkriju stvari o sebi. U šumi se ljudi mogu otvoreno razgovarati sa bilo kim ko se nađe u njihovoj blizini, s obzirom na to da u šumi niko ne posjeduje određenu teritoriju (nema soba, palata, puteva, za razliku od dvora gdje se gleda imovina) i tako se u razgovoru mogu naći osobe koje na dvoru nikada ne bi razmijenile ni riječ (Touchstone razgovora sa Audrey). Takav pristup životu je nemoguć u politički opterećenom svijetu dvora. Ali šuma Ardenne nije u posve idiličnom okruženju. Vojvoda često plaća danak brutalnom vremenu, a tu su i neke opasne životinje koje im prijete. Pastir Corin govori da on radi za drugog čovjeka, što je blagi, ali značajan podsjetnik da i u toj pastoralnoj stvarnosti moći nisu u potpunosti odsutne. Ali šuma ipak nije idealna za mnoge od njih, pa kada dobijaju priliku da se vrate na dvor rado je prihvataju. Šuma ih je učinila boljim ljudima, pa se na dvor vraćaju promjenjeni i drugačiji.

 

Džeferiz (Žak) i Touchestone - Žak uživa biti tužan uprkos drugim likovima u drami koji uživaju u sreći. On vjeruje da ge njegova melanholija čini savršenim kandidatom da bude luda Starom Vojvodi. On je glas zdravog razuma u djelu, iako nije luda. Tu je njegova sličnost sa Touchstonom. Žak je sumorni cinik koji voli posmatrati život i iz njega izvući tačnu namjeru. Pomalo je sličan Hamletu, jer on ne vidi vrijednost u ničemu i poziva svijet da obrati pažnju na nedostatke. On u toj grupi lordova i ostalih ljudi ne prepoznaje ljubav, muziku i sve druge vrline. Žak svijet doživljava kao tužno i sumorno mjesto. Veselje ne dolazi do nejga. Dok je Touchstone totalna suprotnost od njega. On je jedini izvor humora u dram ii takođe je glas razuma. Njegov humor donosi publici događaje najnovije događaje iz drame. On je najsretnija Šekspirova luda, jer komentariše radnju, šali se na tuđi račun i daje ironičnu spoznaju trenutne situacije. On je jedna dobra doza mudrosti u djelu. Njegovo ime znači kamen koji se bori protiv plemenitih metala tj. ljudi sa dvora. Žak i Touchstone su dvije više različite nego slične ličnosti. Dok je jedan melanholik i zagovara tugu i sjetu, drugi je šaljivdžija i jedini izvor komedije u djelu. Kada recimo Žak daje neke komentare Orlandu i Rosalindi oni ga osuđuju i mrze, a kada to radi Touchston opravdavaju ga i prihvataju to kao šalu.

 

Tema ljubavi - Ljubav je zastupljen u više načina:
Bratska ljubav - Kako vam drago počinje s mržnjom dva brata (Oliver i Orland) i završava sa pomirenjem.
Ljubav prijateljstva i sluga - Adam je posvećen Orlandu.
Ljubav samog sebe - Žakova ljubav za samog sebe.
Love of Power - Frederick i Oliver slijede svoje vlastite interese.
Ljubav kao požuda - Touchstonova ljubav za Audrey je visoko seksualne prirode.
Idealizovana Ljubav - Kako vam drago, Shakespeare svrstava zabavu u neku vrstu ljubavi tipičnu za pastoralne romantične književne tradicije.
Ljubav i okrutnost - Opet dio pastoralnog književne tradicije Phebe se ruga Slivijevoj ljubavi.
Ljubav na prvi pogled - Dva para dožive ljubav na prvi pogled, Orlando i Rosalinda i Celia i Oliver. Šekspir se ruga Phebeinoj ljubavi prema Rosalindi (kao Ganimed).
Iskrena ljubav - Rosalinda ljubav prema Orlandu nije po tradiciji ili u određenom raspoloženju.

 

Za svaki lik u djelu ljubav znači nešto drugo - Orlando voli Rosalindino lice onoliko koliko voli svoju duhovitost, Silvius pati od tradicionalno romantična ljubavi za Phebe, za Touchstone to znači da idu u krevet, a za Celiu i Olivera to je ljubav na prvi pogled. U djelu postoji ideja da je ljubav bolest koja ljubavnika dovodi do patnje i boli ili pretpostavka da je muškarac rob voljene gospe. Orlando recimo kaže da će živjeti i umrijeti kao rob Rosalindine ljubavi, a isto tako i Silvije preuzima ulogu mučenika u ljubavi. Ali Silvijevo zahtjevanje pažnje od Phebe podrazumijeva da porobljeni ljubavnik može otpustiti lance ljubavi i da sve romantične rane mogu biti izliječene – drgačije bi njegov zahtjev za pažnju bio besmislen. As You Like It ima dvorsku ljubavnu tradiciju prikazivanja ljubavi kao sile za sreću i ispunjenje, a ismijava onih koji uživaju u vlastitoj patnji. Celia govori jako mudro o ljubavi i smatra da ljubav ima iscjeliteljske moći. Ali kada odu u šumu Ardenne Rosalinda takođe pokazuje svoje ljubavno umjeće kada torturiše Orlanda da bude pažljiv i brižan ljubavnik, govori Silviju o ljubavi sa Phoebe i daje mu savjete i grdi Phoebe što jednog zaljubljenog pastira gleda kao objekat. Ona pokušava da shvati ljubav koja se može održati u stvarnom svijetu, a da opet bude dobra id a s njom budu svi zadovoljni.

__________________________________

 

William Shakespeare rođen je u Stratfordu na Avonu, gdje je imao obitelj, otišao je u London, postao glumac i pisac, vratio se u Stratford, napisao oporuku i umro. Iako je ostavio gotovo milijun riječi u tekstu, imamo samo 14 riječi napisanih njegovom rukom - njegovo ime, potpisano šest puta, i riječi "od mene", na oporuci.

 

Nijedna biješka, pismo ili stranica nisu preživjeli. Nemamo nikakav opis njegova lika koji bi bio zabilježen tijekom njegova života. Nismo sigurni ni kako bismo pisali njegovo ime, no to izgleda nije znao ni on jer mu ime nikad nije dvaput napisano na isti način u potpisima koji su preživjeli. Piše William Shaksp, William Shakespe, Wm Shakespe, William Shakspere, Willm Shakspere i William Shakspeare. Zanimljivo, jedini način pisanja koji nije koristio onaj je koji danas koristi cijeli svijet - William Shakespeare.

 

Svaka Shakespeareova biografija sadrži pet posto činjenica i 95 posto nagađanja. Svaka osim one koju je napisao Bill Bryson, američki novinar i pisac humorističnih knjiga i putopisa koji je hrvatskoj publici najpoznatiji po Kratkoj povijesti gotovo svega. Lani je vječno znatiželjni Bryson napisao kratku biografiju Shakespearea, knjižicu na 200 stranica u kojoj se bavi isključivo činjenicama iz života najslavnijeg dramatičara na svijetu. A njih nema baš mnogo, što je i razlog zašto je knjiga, koju je upravo na hrvatskom jeziku objavila zagrebačka Planetopija, tako kratka.

 

Za Shakespearea, kaže Bryson, ne znamo je li ikada izbivao iz Engleske. Ne znamo s kime se družio ili kako se zabavljao. Njegova seksualnost je nerazrješiv misterij. Nemamo podataka o tome gdje je boravio osam ključnih godina, kad je ostavio ženu i troje male djece u Stratfordu i postao, gotovo nemogućom brzinom, uspješan dramatičar u Londonu. Do vremena kad je prvi put u tiskanom obliku spomenut kao dramopisac, 1592. više od polovice njegova života već je bilo prošlo. U svemu ostalom on je, kako primjećuje Bryson, svojevrsni literarni ekvivalent elektrona - zauvijek je tu, i nije tu.

 

William Shakespeare, to na sreću znamo, rodio se 1564. a umro 1616. Pravo je čudo da je preživio prvu godinu života, jer su tada u Stratfordu na Avonu novorođena djeca masovno umirala od kuge. Ne znamo točan datum rođenja, ali s obzirom na to da je u župnim knjigama zabilježeno da je kršten 26. travnja, pretpostavlja se da je rođen 23. travnja. No kako se Shakespeare rodio po starom julijanskom kalendaru, ispravno bi bilo njegov rođendan slaviti 3. svibnja.

 

Prvi susret sa Shakespeareovim imenom zabilježen je 1552. Njegov otac John kažnjen je globom od jednog šilinga (dvije dnevne zarade) jer je držao gnojivo na ulici Henley u Stratfordu. Otac John rodio se oko 1530. a u Stratford je došao kao mladić i postao rukavičar, cijenjeni stručnjak za obradu bijele ili meke kože. Bio je do te mjere poštovan da je 1556. izaban za općinskog kušača piva. Dvije godine kasnije postao je pozornik, a bio je i općinski zastupnik, rizničar i gradski vijećnik, da bi 1568. bio postavljen na najviši izborni položaj u grad, zvanje visokog ovrhovoditelja, neke vrste gradonačelnika.

 

Kad je Williamu bilo 20 godina, povukao se iz javnih poslova, možda zato što se bavio zelenaštvom. Shakespeareova majka Mary Arden bila je iz farmerske obitelji, a Johnu je rodila osmero djece - četiri kćeri, od kojih je samo jedna doživjela odraslu dob, i četiri sina, koji su svi stigli do punoljetnosti, ali se oženio samo Will. Iako mnogi stručnjaci već desetljećima osporavaju njegovo obrazovanje, pa i identitet, smatrajući da dečko sa sela nije mogao napisati tako dobre drame, postoje indicije koje govore da je mladi Will ipak solidno obrazovan u mjesnoj srednjoj školi, Kraljevoj Novoj školi. Tamo se učilo mnogo latinskog: jedan od glavnih tekstova učio je učenike da na 150 različitih načina na latinskom kažu "hvala vam na pismu".

 

Kroz takve vježbe Shakespeare je mogao naučiti sva retorička sredstva. Formalno obrazovanje završio je u 15. godini, no što je radio do 1582., nitko nema pojma, ali tada je službenik u Worcesteru zabilježio da je Will zatražio dozvolu za brak s Anne Hathaway i platio je 40 funta, što bi danas bilo oko 200 tisuća kuna. Shakespeareu se iz nekog razloga prilično žurilo vjenčati s osam godina starijom Anne.

 

O njegovoj supruzi ne znamo gotovo ništa, osim da je bila iz dobrostojeće obitelji, jedna od sedmero djece, da je umrla u dobi od 67 godina i da joj je suprug oporukom ostavio svoj "drugorazredni krevet". Ona i William imali su troje djece: Susan koja se rodila 1583. te blizance Judith i Hamneta koji su rođeni 1585.

 

A kako je Will od od siromašnog 21 - godišnjeg mladića s troje djece postao londonski dramatičar, e to je prava tajna. Suočeni s bogatstvom teksta, a siromaštvom konteksta, znanstvenici su se, kaže Bryson, opsesivno fokusirali na ono što mogu znati. Izbrojili su svaku riječ koju je on napisao, zabilježili svaku točku i zarez. Tako Shakespeareovi radovi sadrže 138.198 zareza, 26.794 dvotočke i 15.785 upitnika. Njegovi likovi o ljubavi govore 2269 puta, a o mržnji samo 193 puta. Sveukupno nam je ostavio 8,884.647 riječi.

 

Dokumentacija o Shakespeareu, nastavlja Bryson, vjerojatno nam se čini oskudnom samo zato što nas on toliko zanima, jer o njemu znamo više nego o ijednom drugom dramatičaru toga doba. I što je najvažnije, imamo gotovo sve njegove drame, 36 od njih 38, koje su preživjele zahvaljujući Henryju Condellu i Johnu Hemingesu koji su sastavili više-manje potpuno izdanje njegovih djela nakon njegove smrti - Prvi folio. Vjeruje se da ih je tiskano oko 1000, a da ih je do danas preživjelo 228. Primjerak koji je 1623. koštao jednu funtu, danas je jedan od najskupljih rukopisa na svijetu. Ovih dana je u aukcijskoj kući Christie's jedan upravo prodan za 4,4 milijuna kuna.

 

Pretpostavlja se da je Will stigao u London kasnih 80 - ih godina 16. stoljeća. Prvi nedvojbeni spomen njegova imena kao dramatičara pronađen je u bilješci jednog pamfleta. U bilješci ga; Robert Green nemilosrdno ogovara i naziva uobraženim skorojevićem koji misli da je "jedini scenotresac (Shake - scene) u zemlji". Gotovo svi se slažu da je karijera Shakespearea kao dramatičara počela oko 1590. no puno je manje slaganja oko toga kojim je dramama počela.

 

Rasprava bi bilo mnogo više da 1598. nije objavljena knjiga Francisa Meresa u kojoj on navodi da je Shakespeare među Englezima za komediju i tragediju ono što su među Latinima Plaut i Seneka. Navodi drame Plemići iz Verone, Zablude, Uzaludni ljubavni trud, Osvojeni ljubavni trud, San Ivanjske noći, Mletačkog trgovca, Richarda II., Richarda III., Henryja IV., Kralja Ivana, Tita Andronika te Romea i Juliju.

 

Shakespeare se nije ustezao od bezočnih krađa, iako treba biti pošten pa reći da su to činili i drugi dramatičari njegova doba. Njegovu "Hamletu" je tako prethodio jedan raniji Hamlet, čiji je autor nepoznat. Ukrao je i Romea i Juliju od Arthura Brookea koji je poemu napisao 1562. a ovaj ju je pak ukrao od Talijana koji se zvao Matteo Bandello. "Kakvo vam drago" posuđena je od Thomasa Lodgea. "Julija Cezara" i "Antonija i Kleopatru" uz neznatne je promjene preuzeo iz prijevoda Plutarha Sir Thomasa Northa. Jedino što nije posudio, preradio ili ukrao su, čini se, "San Ivanjske noći", "Uzaludni ljubavni trud" i "Oluja".

 

Suvremenici su ga slavili zbog brzine kojom je pisao i čistoće teksta, no nije točno da nije griješio. Redovito je bio kriv za anatopizme, pogrešno razumijevanje geografije, pa tako u "Ukroćenoj goropadnici" proizvođača jedara smješta u Bergamo, grad okovan kopnom, dok mu u "Oluji" i u "Dva plemića iz Verone" Prospero i Valentin isplovljavaju iz Milana, odnosno iz Verone, iako su oba grada bila udaljena od mora dva dana putovanja. Stari Egipćani kod njega igraju bilijar, a u Cezarovu Rimu kuca sat 1400 godina prije nego što se tamo začuo prvi mehanički otkucaj.

 

U kolovozu 1596. Willu umire sin Hamnet. Ono što šekspirologe podosta zbunjuje jest što je u tri ili četiri godine nakon strašnog gubitka napisao svoja najveselija djela. Kako god bilo, razdoblje od 1596. do 1603. bile su njegove godine slave i bogatstva. Devet mjeseci nakon smrti sina kupio je raskošnu kuću u Stratfordu, osigurao grb svojoj obitelji i dobio pravo da se on i otac nazivaju gospodom. Koliko je zaradio, teško je reći; različite procjene govore da je njegova zarada u najboljim godinama mogla iznositi od 200 do 700 funta (svota od tadašnjih 30 funta ekvivalent je današnjih 15.000 funta, odnosno 150 tisuća kuna).

 

Godine 1609. u prodaji se pojavilo izdanje Shakespeareovih soneta po cijeni od pet penija. Neki kritičari smatraju da su oni sam vrh njegova rada, no ono zbog čega su posebno zanimljivi jest što osoba koju hvale nije žena, nego muškarac. Od ukupno 154 soneta, oni od broja jedan do broja 126 obraćaju se "lijepom mladcu", a soneti od broja 127 do 154 obraćaju se "crnoj dami", koja mu je bila nevjerna s obožavanim momkom iz prvog dijela. Tu je i mračni lik poznat kao pjesnik - suparnik. Treba li uopće reći, nitko do današnjih dana nije otkrio tko su oni. 

 

Godina 1616. za Williama se pokazala kobnom na više načina. Najprije se u travnju njegova kći Judith udala za lokalnog vinara Thomasa Quineyja. Imala je 31 godinu i očito je ulovila posljednju priliku. Ne osobito dobru jer je Quiney nakon mjesec dana platio globu zbog nezakonitog bluda s izvjesnom Margaret Wheeler. Još gore, gospođica Wheeler je umrla rađajući njegovo dijete. Nakon nje, umro je 17. travnja i Willov šogor, a šest dana kasnije umro je i sam William Shakespeare od nepoznatog uzroka. Oporukom na tri lista pergamenta Will je ostavio 350 funta u gotovini, četiri kuće i priličnu količinu zemlje.

 

Najslavnija rečenica u ovom dokumentu pojavljuje se na trećoj stranici, gdje je između redaka originalnog teksta ubačen novi: "Dajem svojoj supruzi svoj drugorazredni krevet s namještajem (s posteljinom, op. a.)". Šekspirolozi su se dugo svađali što bi mogla značiti ova rečenica i kakav su odnos imali supružnici jer se Anne ne spominje nigdje drugdje u oporuci. Kreveti i posteljina bili su vrijedni predmeti u to doba i često su se ostavljali u oporukama.

 

No što znači drugorazredni krevet? Da je nije volio, da mu je išla na živce pa nije mogla dobiti prvorazredni? Katkad se tvrdi da je drugorazredni krevet bio bračni, dok je onaj prvi bio rezerviran za važne goste. No podaci to ne potvrđuju i čini se da je drugorazredni krevet ipak bio ponižavajuće nasljedstvo.

 

Shakespeareova supruga umrla je u kolovozu 1623. njegova kći Susana umrla je 1649. a Judith 1662. Imala je troje djece, uključujući i sina po imenu Shakespeare, ali svi su pomrli prije nje i bez potomstva. Shakespeareova unuka Elizabeth živjela je do 1670. Udavala se dvaput, ali ni ona nije imala djece, pa je s njom izumrla loza Shakespeareovih.

 

Djela: Shakespeareove drame (njih 37) dijele se na kraljevske drame ili historije, komedije, tragedije i romantične igre. Negova najpoznatija djela su: Hamlet, Romeo i Julija, OteloKralj Lear, Macbet (tragedije); Bogojavljenska Noć, Oluja, San Ivanjske noći, Mletački trgovac, Ukroćena goropadnica (komedije).
Shakespeare je pisao i pjesme, od kojih su najznačajniji njegovi Ljubavni Soneti.

 

William Shakespeare - Bogojavljenska Noć

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet - analiza dela

William Shakespeare - Julije Cezar

William Shakespeare - Kralj Lear

William Shakespeare - Macbet

William Shakespeare - Oluja

William Shakespeare - Otelo

William Shakespeare - Romeo i Julija

William Shakespeare - San Ivanjske noći

William Shakespeare - Ukroćena goropadnica

loading...
11 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad William Shakespeare - Kako vam drago

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u