William Shakespeare - Kralj Lear lektira

William Shakespeare - Kralj Lear

William Shakespeare - Kralj Lear

Viljem Šekspir - Kralj Lir

 

Ova Shakespeareova tragedija napisana je 1604 - 1605. godine u Engleskoj a prvi put objavljena 1623. godine. Ton drame je ozbiljan, tragičan i crn. Radnja je smeštena u osmom veku pre Hrista, a mesto dešavanja razne lokacije u Engleskoj.


Početak ovog alegoričnog djela prikazuje nam podjelu vlasti kralja Leara nad svoje tri kćerke. Držao se svog pravila da će njegove kćerke u miraz dobiti onoliki komad zemlje koliko iskažu riječima ljubav prema ocu. Dvije prve kćerke znajući kako da ga izmanipulišu, laskaju mu, govore da ga vole više od sebe, muža i svega na svijetu samo da bi se dohvatile njegove ostavštine. Najmlađa kćerka Cordelija odbija laskati ocu i govoriti mu samo ono što bi on želio da čuje, pa mu govori da ona ima samo jednu ljubav i da će ona jednog dana biti podijeljena na njenog muža i oca. Tu je počeo sukob dvije strana koje žele isto, ali Liru ponos, a Cordeliji iskrenost i čistoća ne daju da povuku ono što su rekli. Kada je Lear razbaštinio Cordeliju, tek je onda shvatio da ne treba uvijek slušati onoga koji laska nego da treba pogledati duboko u srce i shvatiti prave i realne vrijednosti koje nikada neće izgubiti ako još postoje. Cordelija je, iako je bila odbačena, ostala uz njega i pokušala ga ponovo vratiti na vlast.

 

Sadržaj drame Kralj Lear

 

Drama započinje u Engleskoj sa dva engleska lorda, Gloucester i Kent. Gloucester upoznaje svog nezakonitog sina, Edmunda. Lear, ostareli kralj Britanije, odluči da odstupi s priestolja i jednako podijeli svoje kraljevstvo između svoje tri kćeri. Međutim, on prvo stavlja svoje kćeri na test, tražeći od svake da mu kaže koliko ga voli. Goneril i Regan, Learove starije kćeri, ocu daju laskavu odgovore. Ali, Cordelia, Learova najmlađa i omiljena kćer i dalje šuti, rekavši da ona nema riječi za opiše koliko ona voli svog oca. Lear pobijesni i odrekne se Cordelie. Dve najstarije, Goneril i Regan, pošto su ga dobro pohvalile i bile velikodušne nagrađene su zemljom i brakom sa Vojvodom Albany i Vojvoda od Cornwalla, Kraljem Francuske, kojeg Cordelia privlači, kaže da je on i dalje želi oženiti čak i bez njene zemlje, a ona ga prati u Francusku bez blagoslova njenog oca. Udaje se za njega. Lear ubrzo saznaje da je donio loše odluke. Goneril i Regan su ubrzo počele da potkopavaju autoritet Leara koji se još uvijek bio značajan. Pošto nije mogao da povjeruje da su ga njegove voljene kćeri izdale, Lear polako počinje da ludi. On bježi iz kuće njegovih kćeri i luta pustarom tokom velike oluje, u pratnji svoje lude i Kenta, odanog plemića koji je maskiran. U međuvremenu, stariji plemić Gloucester takođe ima porodičnih problema. Njegov vanbračni sin Edmund odluči da postane zao, te ga vara i uvjerava da ga njegov zakoniti sin, Edgar, pokušava ubiti. Bježeći od potjere koje je otac poslao za njim, Edgar se maskira u ludog prosjaka i naziva se "Poor Tom." Kao Lear, i on je vani na pustari. Pošto je postao beskućnik Lear odluči da potraži pomoć od Regan, te šalje svog maskiranog slugu Kenta/ Caiusa kao glasnika da joj kaže da dolazi kod nje. Ali i Goneril u međuvremenu šalje svog slugu Oswalda da isto tako prenese poruku Regan. Ta velika trka završava kada Oswald stiže prije Kenta. Ona tada čita samo njegovu poruku, a Kentovu odbija, pakuje se i odlazi kod Gloucestera. Regan ne želi biti kući kada dođe Lear. Kada dođu kod Gloucestera, Kent se bori sa Oswaldom, a ovaj ga zaključa u ostvu da ga kazni. Lear se takođe pojavi kod Gloucestera i pobjesni kada vidi da je Kent ili Caius zaključan u ostavi.

 

Lear se bori sa Regan i Cornwall, koje su jasno stale na stranu Goneril. Kada vjerni Gloucester shvati da su se Learove kćeri okrenule protiv svog oca, on odluči da pomogne Learu bez obzira na opasnosti. Povjeri se svom sinu Edmundu i ode da potraži Leara. Čim je on otišao, Edmund se izbrblja Reganinom suprugu Cornwallu, Regan i Goneril, a Edmund tada dobija Gloucesterovu titulu koja njemu biva oduzeta. Ali u oluji Edgar nailazi na Leara i Ludu i void ih do pećine. Tu oni pronalaze Edgara odnosno "Poor Toma". Gloucester takođe ulazi u pećinu, ali ne prepoznaje svog sina. On im govori da bi svi trebali otići do Dovera gdje se nalazi Cordelia. Gloucesterov maskirani sin Edgar ih vodi prema gradu u Dover, a s njima je takođe i Lear. Gloucester se vraća kući i nailazi na Cronwella koji mu kaže da je izdajica. Dok Cornwall i Regan pokušavaju saznati gdje je Gloucester poslao Leara, iskopaju mu oči. Cornwall tu biva smrtno ranjen. Edmund prati Goneril nazad, a usput saznaju da je Cornwell ubijen. Gonerila se brine da joj sestra ne ode sa Edmundom. Albeny, Gonerilin suprug saznavši da su Gloucesteru izvađene oči ide da se sveti. Lear, Kent iLuda doalze u Dover gdje se francuska vojska na čelu sa Cordeliom sprema da se bori sa britnaskim snagama (Regan i Goneril). Gloucester se nekako nađe u Doveru, a void ga Poor Tom koji je zapravo njegov sin Edgar. Gloucester očajno pokušava počiniti samoubistvo zbog gubitka očiju, ali Edgar ga spašava tako što mu govori da ga vodi do imaginarne litice. Gloucester misli da je skočio sa litice a ne na ravno tlo, pa se čudi kako je uspio preživiti. Ali u Doveru Oswald pokušava ubiti Gloucestera, ali umješa se Edward i ubija Oswalda. Prije nego umre Oswald daje pismo od Gonerila za Edmunda, gdje ga ona moli da ubije njenog supruga Albanya da bi oni mogli biti zajedno. Edgar shvata da je njegov brat Edmund zao. U međuvremenu, engleski vojnici dolaze do Dovera na čelu sa Edmundom i poraze Cordeliu koja je predvodila Francusku. Regan i Goneril se tuku koja će uzeti sebi Edmunda. Lear i Cordelia su zarobljeni. Bijesan, Albeny zahtjeva da se Edmund i Goneril zatvore zbog izdaje, tj. zbog plana dag a ubiju i budu zajedno. Prije nego Edmund bude odveden u zatvor, dolazi Edgar i ubija ga. Goneril otruje Regan iz ljubomore zbog Edmunda. Edgar otkriva da je Gloucester pravi otac, dobija srčani udar i umire. Goneril počini samoubistvo, jer su svi ostali mrtvi. Prije nego umre, Edmund otkriva da je on poslao nekog da ubije Leara i Cordeilu. Brzo su reagovali i uspjeli da spase Leara, ali ne i Cordeliu. Ali Lear svejedno umire kada vidi da je njegova Cordelia mrtva. Albany, Edgar i stari Kent ostavju da se brinu o zemlji pod oblakom tuge i žaljenja. Engleska treba kralja, ali čini se da niko ne želi zauzeti tu poziciju.

 

Likovi

 

Lear - kralj Velike Britanije i otac Gonerile, Regane i Kordelije. Najviše je voleo Kordeliju. Već na početku drame, on je starac od osamdeset godina. Navikao je da ga svi slušaju i udovoljavaju mu, te je postao razmažen i okrutan. On je zapravo bio željan pažnje, te je pokušao da zadrži određena prava koja je imao tokom vladavine. Nakon što je podelio kraljevstvo i ostao bez ičega, na videlo izlazi nepoštovanje ljudi koji su se pravili da ga uvažavaju. Ubrzo, nalazi se u beznadežnoj situaciji, te postaje lud. U svojoj ludosti, on iznosi neke plemenite osobine, veliku tugu i razočaranost te saznajemo da je zapravo dobar. Njegova mezimica Kordelija, pomaže mu da se vrati u normalno stanje, posle čega je priznao svoju sramotu, nedolično ponašanje i počeo uvažavati istinse vrednosti u ljudima.

 

Goneril – Learova nemilosrdna najstarija kćer i supruga vojvode od Albanya. Goneril je ljubomorna, opasna i amoralna. Šekspirova publika je bila posebno šokirana zbog Goneriline agresivnosti, osobina koje se ne očekuju u ženskom liku. Ona izaziva Learov autoritet, smiono započinje aferu sa Edmundom i odvodi vojne sile daleko od svoga muža.

 

Regan - Learova srednja kćer i supruga vojvode od Cornwalla. Regan je nemilosrdna kao i Goneril i agresivna na isti način. U stvari, teško je pomisliti da se ona razlikuje od njene sestre. Njih dvije se ljubomorno takmiče za istog čovjeka, Edmunda.

 

Gloucester - plemić koji je odan Kralju Learu. On ima čin Earl, što je ispod vojvode. Prvo što smo saznali o Gloucester je da je on preljubnik, nakon što mu se rađa kopile sin, Edmund. Njegova sudbina je na mnogo načina paralelna sa Learovom: on pogrešno procjeni kome od svoje djece daje povjerenje. On je slab i neuspješan kada želi pomoći Learu da ne bude protjeran sa svog imanja, ali kasnije pokazuje da je sposoban i jako hrabar.

 

Edgar - Gloucesterov stariji, zakoniti sin. Edgar igra različite uloge, u početku je prikazan kao budala i lakovjeran, neko koga brat olako prevari, a zatim se maskira kao ludi prosjak da bi izbjegao ljude svog oca koji ga traže, zatim pomaže Learu i Gloucesteru, a na kraju se pojavljuje kao osvetnik za izdaju njegovog brata.

 

Edmund - Gloucesterov mlađi, nezakoniti sin. Edmund mrzi svoj status kopileta i zato uzurpira Gloucesterovu titulu i Edgarovu imovinu. On je zla ličnost, uspjevajući da načini zlo gotovo svakoj ličnosti u djelu.

 

Kent - plemić istog nivoa kao i Gloucestera koji je odan Kralju Learu. Kent je većinu drame maskiran u seljaka koji se zove "Caius", tako da može nastaviti služiti Leara, čak i nakon što ga Lear progoni. On je izuzetno odan, ali prolazi kroz nevolje zato jer je glup i otvoren.

 

Albany - muž Learine kćeri Goneril. Albany je dobrog srca. On na kraju osuđuje i protivi se okrutnosti Gonerile, Regan i Cornwalla. On je neodlučan i nepredvidiv, sluteći zlo njegovim saveznica.

 

Cornwall - muž Learine kćeri Regan. Za razliku od Albanya, Cornwall se postavlja zapovjednički, okrutno i nasilan je. On je zajedno sa svojom ženom i njenom sestrom Goneril u progonu Leara i Glostera.

 

Luda - Learov šaljivdžija, koji govori besmislice i pjesme, ali daje Learu važan savjet.

 

Oswald - upravnik ili glavni sluga u Gonerilinoj kući. Oswald se pokorava zapovijedima njegove ljubavnice i pomaže joj u zavjeri.

 

Analiza drame, odnos Leara sa kćerkama i svojom „Ludom", motivi

 

Cordelija se smatra pojmom smrti, sa kritičkog stanovišta jednog od najvećih naučnika psihoanalize, Sigmunda Freuda. Njen otac, kralj Lear je odbacuje kada se treba maknuti sa trona na kojem je proveo cijeli svoj život, a kojeg sada treba ostaviti za svoje tri kćerke. Vjerojatno je u podsvjesti vidio Cordeliju na prijestolju kako vlada bolje umjesto njega i to ga je potreslo više nego da se odrekne vlastite kćeri. Mnoge su se stvari i događaji u prošlosti, a i u današnjem vremenu, napravile prema podsvjesnom značaju, bez eventualnog razuma i gledajući samo u ono što stoji direktno ispred nas.


Te posljedice osjete se negdje i dan danas i ostavljaju tragove, baš kao što su ih zadobili kralj i njegova najmlađa kći. Kao što bi Freud rekao, Cordelija je svoga oca upoznala, tj. upoznala sa smrću samim time što mu je dala do znanja da je sposobna nastaviti voditi kraljevstvo bez njegove pomoći i sugestija.


Zanimljivo je to što je, s obzirom da je bilo više priča o Kralju Learu, jedina Shakespeareova verzija ona u kojoj je i Cordelija mrtva. U drugim verzijama ona nastavlja svoj život bez obzira na smrt oca, ali Shakespeare se ovdje „igra" sa njenom sudbinom, kao da je to pravilo koje se mora ispoštovati.

 

Pravda je jedan od glavnih motiva ove drame. Kralj Lear je prepun ljudske okrutnosti putem koje se na vidjelo iznose osnovne karakteristike likova. Na kraju, ostaje samo velika nesigurnost: loši likovi su mrtvi, kao i oni dobri i to kulminira prizorom kada Lir drži Cordelijino tijelo u rukama. U drami se pokazuje na dobro na ovom svijetu, ali da tu uvijek ima i tuđe zlobe i bijesa i da je na kraju uvijek teško odrediti šta preovladava.


Kralj Lear je brutalna drama, u kojoj vidimo ljudsku okrutnost, naizgled beznačajne katastrofe. Užasan slijed događaja ove drame, postavlja očigledno pitanje likovima – da li postoji ikakva mogućnost za pravdu u svijetu, ili da li je svijet do temelja ravnodušan, pa čak i neprijateljski nastrojen prema čovječastvu? Ali, na kraju, ostavljeni smo sa jednom nesigurnom činjenicom – iako će zlo umrijeti, dobro će umrijeti s njim, što kulminira u strašnu sliku Lira ljuljajući Cornelijino tijelo. Postoji i dobrota u drami, ali se nalaze i ludilo i smrt, tako da možemo reći da ne znamo šta će biti na kraju.


U drami se govori o političkom autoritetu, ali i o odnosima unutar porodice koji se narušavaju kada je u pitanju preuzimanje vlasti. Sve dobro funkcioniše dok su svi zadovoljni odlukama, ali čim se treba izboriti za nešto, svi prikazuju svoje pravo lice i u stanju su povrijediti i nanijeti zlo i najbližem članu porodice. Lir je kralj, ali on je i otac također, i u trenutku kada prepusti vlast svojim zlim kćerkama, on i sebe i cijeli državu dovodi u stanje haosa. Cijelo kraljevstvo se raspada zbog ogromne gladi za moći dvije sestre i kralj Lir ne gubi autoritet samo u svojoj porodici već i u cijelom kraljevstvu.


Drama Kralj Lear je o političkoj vlasti, jednako kao o dešavanjima unutar te porodice. Kao što smo rekli, Lir nije samo otac, već i kralj, i kada daje svoju vlast nedostojnim Gonerili i Regani, on predaje ne samo sebe i svoju porodicu, već čitavu Britaniju okrutnošću. Kako dvije zle sestre zadovoljavaju svoj apetit za moći, Edmund započinje svoj uspon, u kraljevstvu započinju demonstracije, i mi tada možemo shvatiti da je Lir uništio svu vlast u Britaniji. Stabilni, hijerarhijski red koji je Lir uspostavio, sada se raspada i nered počne vladati kraljevstvom.

 

Svjedočeći silama prirode, Lir možda počinje shvatati da je on, kao i ostatak ljudske rase, potpuno beznačajan u svijetu. Ova shvatanja dokazuju mnogo više od shvatanja da je izgubio političku kontrolu, što ga prisiljava da postavi nove prioritete i postane ponizan i brižan. Sa ovim novim shvatanjem samoga sebe, Lir se nadao da će postati dovoljno jak kako bi se suprotstavio i političkom haosu koji vlada u kraljevstvu.


Likove vodi bijes, ljutnja, želja za moći i oni postaju okrutni i zli i pokvareni. Centralno mjesto u drami zauzima njihova psihička nestabilnost jer oni nisu u stanju da normalno razmišljaju i da racionalno donose svoje odluke.


Kritika na to njihovo ponašanje u drami je motiv izdaje i njeno značenje. Tu je svako svakoga izdao i svako je samog sebe izdao svojim postupcima i ponašanjem. Sestra je izdala sestru, brat je izdao brata, djeca su izdala oca. Lear je bio slijep za pojedine situacije jer kao otac nije mogao primijetiti da ga djeca varaju i da mu rade iza leđa. Lir je na kraju shvatio da nije bio upravu i da je sve vrijeme jedina osoba koja je mislila na njega bila najmlađa kćerka Cordelija. Kraj tragedije je veoma dirljiv, Cordelija umire, a zatim brzo iza nje od tuge umire i kralj Lear. Pukne mu srce od ljubavi prema njoj koju nije mogao iskazati zbog zasljepljenosti lijepih riječi od strane neprijatelja.

 

Ludilo zauzima središnje mjesto u drami i povezano je sa neredom koji je zavlado i skrivenom mudrošću. Lir je uz sebe htio voditi ludu da ga malo nasmijava i zabavlja, međutim, nije znao da se on i sam pretvara u nju.


Međutim, Luda, koja želi Learu da se osvrne na ranija dešavanja i ono što se događa, pokušava mu na neki način otvoriti oči, nudi mu svoje savjete u obliku naizgled ludog i luckastog brbljanja.
Kasnije, kada Lear sam poludi, nemir u njegovom umu odražava haos koji je preovladao njegovim kraljevstvom. Međutim, istovremeno, kako postaje običan čovjek, bez ikakvih kraljevskih povlastica, on možda postaje mudriji.


Lear se teško uči poniznosti. U međuvremenu, Edgarovo oponašanje ludog prosjaka ga očvršćuje i priprema ga kako bi porazio Edmunda na kraju same priče tj. drame.

 

Izdaja igra bitnu ulogu u drami i pokazuje djelovanje zla u porodičnim, ali i u političkim uvjetima. Gonerilina i Reganina izdaja Lira im pomaže u podizanju vlasti u Britaniji, gdje im se Edmund, koji je izdao i Edgara i Glostera, priključuje.


Kako god, drama govori da izdajnici neizbježno izdaju jedni druge, pokazujući kako se Goneril i Regan počinju svađati kada se obje zaljube u Edmunda i kako njihova ljubomora jedne na drugu sigurno vodi do međusobne destrukcije.


Pri tome, važno je sjetiti se da je čitava drama podređena Lirovom sljepilu, glupoj „izdaji" Cornelijine ljubavi za njim, koja nam pokazuje da u srcu svakog izdajnika leži iskrivljena slika stvarnosti.

 

Glosterovo fizičko sljepilo simbolizira i metaforičku sljepoću koja obuhvata obje očinske figure Glostera i Lira. Paralele između ova dva muškarca su jasne: obojica imaju odanu djecu, ali i onu koja nisu odana; obojica su slijepa na istinu i obojica završe protjerivanjem odane djece i postavljanje onih zlih kao svoje nasljednike.


Samo, kada Gloster gubi vid i Lear poludi, to predstavlja njihove ogromne greške. Drama ih sama dovodi do jednog trenutka gdje se žale o svom sljepilu i istini o vlastitoj djeci koja ih je skupo koštala.

 

William Shakespeare - Kralj Lear - verzija 2

William Shakespeare - Kralj Lear - verzija 2 pdf

William Shakespeare - Kralj Lear - verzija 3

William Shakespeare - Kralj Lear - verzija 3 pdf

__________________________________

 

William Shakespeare rođen je u Stratfordu na Avonu, gdje je imao obitelj, otišao je u London, postao glumac i pisac, vratio se u Stratford, napisao oporuku i umro. Iako je ostavio gotovo milijun riječi u tekstu, imamo samo 14 riječi napisanih njegovom rukom - njegovo ime, potpisano šest puta, i riječi "od mene", na oporuci.

 

Nijedna biješka, pismo ili stranica nisu preživjeli. Nemamo nikakav opis njegova lika koji bi bio zabilježen tijekom njegova života. Nismo sigurni ni kako bismo pisali njegovo ime, no to izgleda nije znao ni on jer mu ime nikad nije dvaput napisano na isti način u potpisima koji su preživjeli. Piše William Shaksp, William Shakespe, Wm Shakespe, William Shakspere, Willm Shakspere i William Shakspeare. Zanimljivo, jedini način pisanja koji nije koristio onaj je koji danas koristi cijeli svijet - William Shakespeare.

 

Svaka Shakespeareova biografija sadrži pet posto činjenica i 95 posto nagađanja. Svaka osim one koju je napisao Bill Bryson, američki novinar i pisac humorističnih knjiga i putopisa koji je hrvatskoj publici najpoznatiji po Kratkoj povijesti gotovo svega. Lani je vječno znatiželjni Bryson napisao kratku biografiju Shakespearea, knjižicu na 200 stranica u kojoj se bavi isključivo činjenicama iz života najslavnijeg dramatičara na svijetu. A njih nema baš mnogo, što je i razlog zašto je knjiga, koju je upravo na hrvatskom jeziku objavila zagrebačka Planetopija, tako kratka.

 

Za Shakespearea, kaže Bryson, ne znamo je li ikada izbivao iz Engleske. Ne znamo s kime se družio ili kako se zabavljao. Njegova seksualnost je nerazrješiv misterij. Nemamo podataka o tome gdje je boravio osam ključnih godina, kad je ostavio ženu i troje male djece u Stratfordu i postao, gotovo nemogućom brzinom, uspješan dramatičar u Londonu. Do vremena kad je prvi put u tiskanom obliku spomenut kao dramopisac, 1592. više od polovice njegova života već je bilo prošlo. U svemu ostalom on je, kako primjećuje Bryson, svojevrsni literarni ekvivalent elektrona - zauvijek je tu, i nije tu.

 

William Shakespeare, to na sreću znamo, rodio se 1564. a umro 1616. Pravo je čudo da je preživio prvu godinu života, jer su tada u Stratfordu na Avonu novorođena djeca masovno umirala od kuge. Ne znamo točan datum rođenja, ali s obzirom na to da je u župnim knjigama zabilježeno da je kršten 26. travnja, pretpostavlja se da je rođen 23. travnja. No kako se Shakespeare rodio po starom julijanskom kalendaru, ispravno bi bilo njegov rođendan slaviti 3. svibnja.

 

Prvi susret sa Shakespeareovim imenom zabilježen je 1552. Njegov otac John kažnjen je globom od jednog šilinga (dvije dnevne zarade) jer je držao gnojivo na ulici Henley u Stratfordu. Otac John rodio se oko 1530. a u Stratford je došao kao mladić i postao rukavičar, cijenjeni stručnjak za obradu bijele ili meke kože. Bio je do te mjere poštovan da je 1556. izaban za općinskog kušača piva. Dvije godine kasnije postao je pozornik, a bio je i općinski zastupnik, rizničar i gradski vijećnik, da bi 1568. bio postavljen na najviši izborni položaj u grad, zvanje visokog ovrhovoditelja, neke vrste gradonačelnika.

 

Kad je Williamu bilo 20 godina, povukao se iz javnih poslova, možda zato što se bavio zelenaštvom. Shakespeareova majka Mary Arden bila je iz farmerske obitelji, a Johnu je rodila osmero djece - četiri kćeri, od kojih je samo jedna doživjela odraslu dob, i četiri sina, koji su svi stigli do punoljetnosti, ali se oženio samo Will. Iako mnogi stručnjaci već desetljećima osporavaju njegovo obrazovanje, pa i identitet, smatrajući da dečko sa sela nije mogao napisati tako dobre drame, postoje indicije koje govore da je mladi Will ipak solidno obrazovan u mjesnoj srednjoj školi, Kraljevoj Novoj školi. Tamo se učilo mnogo latinskog: jedan od glavnih tekstova učio je učenike da na 150 različitih načina na latinskom kažu "hvala vam na pismu".

 

Kroz takve vježbe Shakespeare je mogao naučiti sva retorička sredstva. Formalno obrazovanje završio je u 15. godini, no što je radio do 1582., nitko nema pojma, ali tada je službenik u Worcesteru zabilježio da je Will zatražio dozvolu za brak s Anne Hathaway i platio je 40 funta, što bi danas bilo oko 200 tisuća kuna. Shakespeareu se iz nekog razloga prilično žurilo vjenčati s osam godina starijom Anne.

 

O njegovoj supruzi ne znamo gotovo ništa, osim da je bila iz dobrostojeće obitelji, jedna od sedmero djece, da je umrla u dobi od 67 godina i da joj je suprug oporukom ostavio svoj "drugorazredni krevet". Ona i William imali su troje djece: Susan koja se rodila 1583. te blizance Judith i Hamneta koji su rođeni 1585.

 

A kako je Will od od siromašnog 21 - godišnjeg mladića s troje djece postao londonski dramatičar, e to je prava tajna. Suočeni s bogatstvom teksta, a siromaštvom konteksta, znanstvenici su se, kaže Bryson, opsesivno fokusirali na ono što mogu znati. Izbrojili su svaku riječ koju je on napisao, zabilježili svaku točku i zarez. Tako Shakespeareovi radovi sadrže 138.198 zareza, 26.794 dvotočke i 15.785 upitnika. Njegovi likovi o ljubavi govore 2269 puta, a o mržnji samo 193 puta. Sveukupno nam je ostavio 8,884.647 riječi.

 

Dokumentacija o Shakespeareu, nastavlja Bryson, vjerojatno nam se čini oskudnom samo zato što nas on toliko zanima, jer o njemu znamo više nego o ijednom drugom dramatičaru toga doba. I što je najvažnije, imamo gotovo sve njegove drame, 36 od njih 38, koje su preživjele zahvaljujući Henryju Condellu i Johnu Hemingesu koji su sastavili više-manje potpuno izdanje njegovih djela nakon njegove smrti - Prvi folio. Vjeruje se da ih je tiskano oko 1000, a da ih je do danas preživjelo 228. Primjerak koji je 1623. koštao jednu funtu, danas je jedan od najskupljih rukopisa na svijetu. Ovih dana je u aukcijskoj kući Christie's jedan upravo prodan za 4,4 milijuna kuna.

 

Pretpostavlja se da je Will stigao u London kasnih 80 - ih godina 16. stoljeća. Prvi nedvojbeni spomen njegova imena kao dramatičara pronađen je u bilješci jednog pamfleta. U bilješci ga; Robert Green nemilosrdno ogovara i naziva uobraženim skorojevićem koji misli da je "jedini scenotresac (Shake - scene) u zemlji". Gotovo svi se slažu da je karijera Shakespearea kao dramatičara počela oko 1590. no puno je manje slaganja oko toga kojim je dramama počela.

 

Rasprava bi bilo mnogo više da 1598. nije objavljena knjiga Francisa Meresa u kojoj on navodi da je Shakespeare među Englezima za komediju i tragediju ono što su među Latinima Plaut i Seneka. Navodi drame Plemići iz Verone, Zablude, Uzaludni ljubavni trud, Osvojeni ljubavni trud, San Ivanjske noći, Mletačkog trgovca, Richarda II., Richarda III., Henryja IV., Kralja Ivana, Tita Andronika te Romea i Juliju.

 

Shakespeare se nije ustezao od bezočnih krađa, iako treba biti pošten pa reći da su to činili i drugi dramatičari njegova doba. Njegovu "Hamletu" je tako prethodio jedan raniji Hamlet, čiji je autor nepoznat. Ukrao je i Romea i Juliju od Arthura Brookea koji je poemu napisao 1562. a ovaj ju je pak ukrao od Talijana koji se zvao Matteo Bandello. "Kakvo vam drago" posuđena je od Thomasa Lodgea. "Julija Cezara" i "Antonija i Kleopatru" uz neznatne je promjene preuzeo iz prijevoda Plutarha Sir Thomasa Northa. Jedino što nije posudio, preradio ili ukrao su, čini se, "San Ivanjske noći", "Uzaludni ljubavni trud" i "Oluja".

 

Suvremenici su ga slavili zbog brzine kojom je pisao i čistoće teksta, no nije točno da nije griješio. Redovito je bio kriv za anatopizme, pogrešno razumijevanje geografije, pa tako u "Ukroćenoj goropadnici" proizvođača jedara smješta u Bergamo, grad okovan kopnom, dok mu u "Oluji" i u "Dva plemića iz Verone" Prospero i Valentin isplovljavaju iz Milana, odnosno iz Verone, iako su oba grada bila udaljena od mora dva dana putovanja. Stari Egipćani kod njega igraju bilijar, a u Cezarovu Rimu kuca sat 1400 godina prije nego što se tamo začuo prvi mehanički otkucaj.

 

U kolovozu 1596. Willu umire sin Hamnet. Ono što šekspirologe podosta zbunjuje jest što je u tri ili četiri godine nakon strašnog gubitka napisao svoja najveselija djela. Kako god bilo, razdoblje od 1596. do 1603. bile su njegove godine slave i bogatstva. Devet mjeseci nakon smrti sina kupio je raskošnu kuću u Stratfordu, osigurao grb svojoj obitelji i dobio pravo da se on i otac nazivaju gospodom. Koliko je zaradio, teško je reći; različite procjene govore da je njegova zarada u najboljim godinama mogla iznositi od 200 do 700 funta (svota od tadašnjih 30 funta ekvivalent je današnjih 15.000 funta, odnosno 150 tisuća kuna).

 

Godine 1609. u prodaji se pojavilo izdanje Shakespeareovih soneta po cijeni od pet penija. Neki kritičari smatraju da su oni sam vrh njegova rada, no ono zbog čega su posebno zanimljivi jest što osoba koju hvale nije žena, nego muškarac. Od ukupno 154 soneta, oni od broja jedan do broja 126 obraćaju se "lijepom mladcu", a soneti od broja 127 do 154 obraćaju se "crnoj dami", koja mu je bila nevjerna s obožavanim momkom iz prvog dijela. Tu je i mračni lik poznat kao pjesnik - suparnik. Treba li uopće reći, nitko do današnjih dana nije otkrio tko su oni. 

 

Godina 1616. za Williama se pokazala kobnom na više načina. Najprije se u travnju njegova kći Judith udala za lokalnog vinara Thomasa Quineyja. Imala je 31 godinu i očito je ulovila posljednju priliku. Ne osobito dobru jer je Quiney nakon mjesec dana platio globu zbog nezakonitog bluda s izvjesnom Margaret Wheeler. Još gore, gospođica Wheeler je umrla rađajući njegovo dijete. Nakon nje, umro je 17. travnja i Willov šogor, a šest dana kasnije umro je i sam William Shakespeare od nepoznatog uzroka. Oporukom na tri lista pergamenta Will je ostavio 350 funta u gotovini, četiri kuće i priličnu količinu zemlje.

 

Najslavnija rečenica u ovom dokumentu pojavljuje se na trećoj stranici, gdje je između redaka originalnog teksta ubačen novi: "Dajem svojoj supruzi svoj drugorazredni krevet s namještajem (s posteljinom, op. a.)". Šekspirolozi su se dugo svađali što bi mogla značiti ova rečenica i kakav su odnos imali supružnici jer se Anne ne spominje nigdje drugdje u oporuci. Kreveti i posteljina bili su vrijedni predmeti u to doba i često su se ostavljali u oporukama.

 

No što znači drugorazredni krevet? Da je nije volio, da mu je išla na živce pa nije mogla dobiti prvorazredni? Katkad se tvrdi da je drugorazredni krevet bio bračni, dok je onaj prvi bio rezerviran za važne goste. No podaci to ne potvrđuju i čini se da je drugorazredni krevet ipak bio ponižavajuće nasljedstvo.

 

Shakespeareova supruga umrla je u kolovozu 1623. njegova kći Susana umrla je 1649. a Judith 1662. Imala je troje djece, uključujući i sina po imenu Shakespeare, ali svi su pomrli prije nje i bez potomstva. Shakespeareova unuka Elizabeth živjela je do 1670. Udavala se dvaput, ali ni ona nije imala djece, pa je s njom izumrla loza Shakespeareovih.

 

Djela: Shakespeareove drame (njih 37) dijele se na kraljevske drame ili historije, komedije, tragedije i romantične igre. Negova najpoznatija djela su: Hamlet, Romeo i Julija, Otelo, Kralj Lear, Macbet (tragedije); Bogojavljenska Noć, Oluja, San Ivanjske noći, Mletački trgovac, Ukroćena goropadnica, Kako vam drago (komedije).


Shakespeare je pisao i pjesme, od kojih su najznačajniji njegovi Ljubavni Soneti.

 

William Shakespeare - Bogojavljenska Noć

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet - analiza dela

William Shakespeare - Julije Cezar

William Shakespeare - Kako vam drago

William Shakespeare - Macbet

William Shakespeare - Oluja

William Shakespeare - Otelo

William Shakespeare - Romeo i Julija

William Shakespeare - San Ivanjske noći

William Shakespeare - Ukroćena goropadnica

loading...
16 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad William Shakespeare - Kralj Lear

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u