Vasko Popa - Kosovo polje

Kosovo polje pripada zbirci pesama Uspravna zemlja. Zbirka Uspravna zemlja bi se u celini mogla odrediti kao poezija kulturnog pamćenja koja otkriva dublji smisao ljudi, događaja i građevina iz srpske prošlosti. Zbirka obuhvata deset vekova srpske kulture i stoga se mora čitati kao celina, u suprotnom pesme gube svoje značenje. Lirski subjekat ove Popine zbirke je putnik kroz vreme i vekove. Za amblem zbirke Popa je izabrao mač koji dere oblake. Zbirka ima 5 ciklusa: Hodočašća (7 pesama), Savin izvor (8 pesama), Kosovo polje (7 pesama), Ćele – kula (7 pesama) i Povratak u Beograd (7 pesama).

KOSOVO POLJE - ciklus posvećen srpskoj kolevci i srpskoj kobi.

Kosovo polje - Popa određuje Kosovo polje kao: Polje kao svako dlan i po zelenila, a odmah potom i: Polje kao nijedno nad njim nebo pod njim nebo. To je polje koje pripada onima koji su tu poginuli i čije su duše na nebu, ali i pod nebom, ovaploćene u kosovskom božuru. Ti ratnici su pšenica selica koju kosi mlad mesec. Simbolika mladog meseca je jasna, dok je pšenica selica slika - simbol izveden iz postojećih pesničkih slika i simbola. Naime, Popa toponim Kosovo ispravno tumači kao polje koje pripada ptici kosu. Kos je ptica selica. Znamo da Njegoš kao simbol ratnika uzima "mlado žito", a sinonim za mlado žito je "pšenica belica". Dakle, Popa je ukrštanjem "pšenice belice" i "ptice selice" dobio metaforu "pšenica selica".

Požnjeveno žito slaže se u krstine. Krstine su u obliku krsta čime su opet apostrofirane hrišćanske žrtve. Dva ukrštena sunčeva zraka slažu žito u krstine, oni su simboli Svetog Duha koji se, budući apstraktan uvek označava geometrijskim oblicima.

________________

Vasko Popa - Kosovo polje

Polje kao svako

Dlan i po zelenila

Mlad mesec kosi

Pšenicu selicu

Dva ukrštena sunčeva zraka

Slažu je u krstine

Kos naglas čita

Tajna slova rasuta po polju

Božuri stasali do neba

Služe četiri crna vetra

Sjedinjenom krvlju bojvnika

Polje kao nijedno

Nad njim nebo

Pod njim nebo

___________________________________

Vasko Popa (1922-1991) je učinio oštar zaokret u savremenoj srpskoj poeziji ranih pedesetih godina. To se dogodilo 1953. godine kada se pojavila Popina zbirka pjesama Kora, pjesnička knjiga neobične sintakse, sadržine i forme. U literarnoj atmosfeni socrealističkog pjevanja i pripovijedanja koji su bili dirigovani dnevnim potrebama aktuelne politike i ideologije, pojava Kore djelovala je kao radosno pjesničko otkrovenje, ali još više kao šok. Radovala je one koji su stremili modernom pjesničkom izrazu i njegovom oslobođenju od dogmi i recepata; porazila je one čiji horizont očekivanja ova knjiga nije zadovoljila: za njih je ova poezija bila nerazumljiva i besmislena jer njihov lijeni duh nije bio spreman da zađe dublje od prvog nivoa razumijevanja i tamo pronađe prava značenja i smislove. Tipovi poezije su se neumitno kretali ka modernom izrazu i jednom zaorana brazda nije se mogla zatrpati i poništiti. Poezija Vaska Pope, najavljena knjigom Kora stalno je išla uzlaznom linijom dalje razvijajući pjesnički program iz Kore. Tako je Popa postao preteča ne samo moderne srpske poezije, nego i vodeća ličnost savremene srpske poezije, koja je obilježila epohu i odredila pravac daljeg razvoja poezije.

Popa ima pozitivan odnos prema tradiciji koja je mogla da bude podsticajna i plodotvorna, na prvom mjestu je poezija Momčila Nastasijevića, drugi izvor podsticaja bilo je nadrealističko iskustvo: odbacio je bahatost izraza i forme ali je prihvatio iracionalno i humor. Treći inspirativni izvor bio je folklor,fantastično i grosteksnog sagledavanja svijeta, predmetnosti i ljudske egzistencije.

Tjeskoban i monoton život savremenog čovjeka je predočen u poeziji Vaska Pope. Svijet nije ništa nego Nepočin polje - arena sveopštih suprotnosti i sukoba. Odatle obilje apokaliptičkih, kosmoloških i metafizičkih vizija, koje će ovu poeziju učiniti filozofskom i metafizičkom.

Inovativnost poezije Vaska Pope najviše je ostvarena na jezičkom planu. Jezik je jednostavan, kolokvijalan, pun prozaizama i idiomatskih izraza. Izraz je eliptičan, jezgrovit, aforističan i gnomičan. Davno je rečeno da riječima treba da bude tijesno, a mislima prostrano. Kod Pope nema obilja riječi ali ima bogatstva i svježine riječi. Međutim, te riječi su stegnute sintaksičkim redukcijama, a iz tog proističe bogata misaonost i asocijativnost. To je bio novi kvalitet koji je ušao u našu poeziju.

Vasko Popa je vrlo plodan pjesnik - objavio je osam knjiga pjesama: Kora (1953), Nepočin - polje (1956), Sporedno nebo (1968), Uspravna zemlja (1972), Kuća na sred druma (1975), Živo meso (1975), Vučja so (1975), Rez (1981). Objavio je tri antologije: Od zlata jabuka -antologija narodnih umotvorina, Urnebesnik - antologija poetskog humora, Ponoćno sunce - antologija pjesničkih snoviđenja.

Vasko Popa - Belutak 

Vasko Popa - Ciklus igre 

Vasko Popa - Daleko u nama

Vasko Popa - Kalenić

Vasko Popa - Konj

Vasko Popa - Kora

Vasko Popa - Kost kostiju

Vasko Popa - Manasija

Vasko Popa - Očiju tvojih da nije

Vasko Popa - Patka

Vasko Popa - Velegradska pesma

Vasko Popa - Venconosac na Kosovu polju