Sunčana Škrinjarić - Plesna haljina žutog maslačka

Plesna haljina žutog maslačka dirljiva je priča o ljepoti, nježnosti i dobroti koju svatko nosi u srcu, ali je ne pokazuje uvijek. Svake godine u šumi cvijeće priređuje raskošan bal. Svi odijevaju najljepše i najsvečanije haljine. No postoji i cvijet koji nitko ne primjećuje zbog njegove neuglednosti – maslačak. On nema ni novo ruho za veliku svečanost. Nad njegovom tugom sažalili su se kukci iz šume i odlučili mu pomoći. Maslačkova potištenost omekšala je srce staroga zlobnog pauka, koji mu odluči istkati najljepšu haljinu od najdivnije pređe. I tako je neugledni maslačak zablistao na balu i svojom ljupkošću zasjenio sve uzvanike.

Svake godine cvijeće priređuje svoj veliki, raskošni ples do zore. Tada zvijezde sjaju jače nego obično, a mali lampioni - krijesnice pale svoje svjetiljke po grmovima. S dalekih samotnih proplanaka dopire do plesne dvorane slavujeva pjesma, miševi su članovi zabavnog orkestra, a vjeverica - veliki bubnjar. To se događa svake godine u isto vrijeme samo mi ljudi teško saznajemo točnu noć i mjesto plesa, jer cvijeće je tajanstveno...

Znate i sami, da nikada ne govori... Ipak, štošta se može saznati od leptira i brbljavih bubamara, tih velikih prijatelja cvijeća. I oni odlaze na te godišnje plesove i svojim krilima kao lepezama rashlađuju umorne plesače. Ova je priča ispričana malenom, svjetlokosom dječaku koji je volio cvijeće i životinje. Nije trgao cvjetne latice po nasadima parkova i nije vukao za rep svoju sirotu, ostarjelu mačku. Bio je dobar, a životinje i cviječe vole djecu i povjeravaju im o svome životu više nego ostalima. Čitavu godinu cvijeće se priprema za taj ples. Kroje se šarene haljine, nježni ukrasi i čudnovate kape, leptiri donose na svojim ledima uzorke iz dalekih krajeva. Ruža - taj divan cvijet - odijeva nježno, šareno ruho i posipava latice opojnim mirisom. Plavooke potočnice odijevaju modre haljinice sa zelenim kišnim kabanicama. Ljubičica skromno nosi svoju jednostavnu, ali otmjenu odjeću, visibaba dolazi odjevena u bijelo kao vila ili mlade nevjesta. Vitki zumbuli plešu sa stidljivim orhidejama, mirisni jorgovan sa žarkim tulipanima, blijedi lopoč sa sredine jezera doziva svoju ljubimicu - hladnu i čudesnu peruniku. Vi poznajete, sve to cvijeće., visibabe i ljubičice brali ste u šumama, ruže se kupuju kao dar za rodenđan, jorgovani su možda mirisali u vašim staklenim vazama.

Ali postoji cvijet koji se ne prodaje po trgovinama, ne bere na proljetnim šumskim šetnjama, on ne miriše lijepo, a vrtlari ga ne vole. Ljudi gaze po njemu: - To je maslačak, obični dosadni drač. Pa ipak, na velikom godišnjem plesu imao je maslačak najljepšu haljinu, nitko pa ni ruža nije bila tako lijepa, kao skromni cvijet iz seoskog jarka. To se dogodilo jedne godine, ne znam koje, jer u životu cvijeta sve se ponavlja. Ono ne broji svoje godine kao mi ljudi, u njih prolazi vrijeme brže nego u našim kalendarima. Krojile su se haljine za veliku plesnu svečanost, svaki cvijetak je bio radostan, sunce je sjalo, nebo je bilo modro i ravno kao velika staklena ploča.

A u seoskom jarku plakao je bijelim suzama maslačak u svojoj ružnoj izgaženoj suknji u kojoj nikako nije mogao poći na ples. Ali nikoga nije bilo tko bi mu mogao pomoći samo je jedna bubamara čula njegovo jecanje i upitala ga: - Zašto plačeš? Svi se raduju, a ti si tužan. Reci, možda te mogu savjetovati. Maslačak je odgovorio: - Haljina mi je izgažena, ne mirišem kao ruža ili jorgovan, nemam plavu boju potočnice ni ponosno držanje zumbula. A sutra je ples. Neću da budem najružniji. Bubamara se zamislila. Ona je mudra i stara, svuda putuje i svakoga poznaje, ali nije znala pomoći malom maslačku. Samo je rekla: - Sazvat će sve kukce i pitati ih za savjet. Sigurno će ti netko od njih pomoći. I došli su uvijek zaposleni mravi, krijesnice umorne od noćnog rada, leptiri, bumbari i pčele, cvrčci i uholaže, pa ćak i jedan smrdljivi martin. Ali nitko nije znao pomoći malom maslačku koji je isplakao svoje suze i na kraju zaspao od tuge. Sanjao je o plesnoj svečanosti, o najljepšoj haljini i sjetnoj slavujevoj pjesmi, pa je makar u snu bio zadovoljan.

No, u jarku na povišenom mjestu medu šibljem i otpacima stanovao je neki stari, vrlo ružni pauk koji nikada u životu nije bio dobar. Bio je krvnik jadnih mušica, koje su se zalijetale u njegovu golemu mrežu, bio je zloban i pakostan, a živio je kao pustinjak. Zato ga nitko nije pozivao na sastanke i svečanosti. Ali te noći, koja je bila lijepa i jasna jer je mjesec pokazao čitavo svoje okruglo debelo lice, stari pauk osjetio se nesretnim i osamljenim. Osjetio je da mu se približava smrt, a on nikada nije nikoga volio, nikada nije nikome donio radosti i darovao srece, nego samo tugu i suze. On pogleda maslačkov cvijet i reče samome sebi:-Izatkat ću mu haljinu nježnu i prozračnu poput najfinije paučine, providnu i laganu od najdivnije prede, kakvu nema niti jedan cvijetak. Učinit ću nekome radost i bit će mi lakše umrijeti, jer teško je ostaviti svijet kad saznaš da te nitko nije volio.

I stari se pauk dade na posao. Radio je neumorno čitavu noć, a ujutro je haljina bila gotova. I on je pokloni malo maslačku koji je od čuda i prevelike sreće rasklopio svoje žute cvjetove. I maslačak odjene haljinu nježnu poput daha izatkanu tajnom vještinom starog pauka koji umre od sreće i ponosa, jer cvijetak je bio prekrasan i svatko mu se morao diviti. I u svojoj prozračnoj, paučinastoj haljinici maslačak ode na ples. Svi su se divili njegovoj haljini, najljepšoj i najčudesnijoj u koju je stari pauk utkao svu ljubav svog oporog srca koja je bila skrivena na dnu.

Maslačak je plesao sa svima i bio je sretan. Glazba je te noći bila krasna, životinje su se umirile slušajući slavujevu pjesmu, pa i posve mala djeca u kolijevkama prestala su plakati. Maslačak je bio sretan i radostan. Dozivao je leptire i razgovarao s bumbarima. On je kao i jasmin i perunika hvatao blijede mjesečeve zrake koje su se prosipale na prostranu poljanu i na cvijeće prekrasno u ovoj nezaboravnoj noći. Sutradan bilo je sve isto kao i obično, a maslačak je još sanjao o velikoj sreći protekle noći. Neki nestašni dječak puhnuo je u njegovu prozračnu plesnu haljinicu i ona se raspršila daleko po putovima. Ali od onda svake godine uoči cvjetnog plesa maslačci oblače svoje divne paučinaste haljinice i odlaze.

Idućeg proljeća na toj poljani niklo je desetak novih malih maslaćaka i svi su oni također otišli na veliki cvjetni ples. Tako se ova priča ponavlja iz godine u godinu.

Vrsta djela - Bajka

Vrijeme radnje - neodređeno

Mjesto radnje - šuma

Ideja - Ni najtvrđe srce ne može izdržati a da se ne smiluje kad je netko tužan i žalostan.

Likovi - maslačak, bubamara, kukci, mravi, krijesnice, leptiri, bumbari, pčele, cvrčci, uholaže, smrdljivi martin, dječak, pauk, ruža opojnog mirisa, plavooka potočnica, vitki zumbuli, stidljive orhideje

Maslačak - običan, dosadan drač, na početku priče ružan i tužan, usamljen, u izgužvanoj haljini, zaplakan, na kraju sretan, lijep i zahvalan pauku. Maslačak je u početku bio tužan u svojoj izgužvanoj haljini. Plakao je od tuge. Na kraju je priče bio ponosan i sretan u svojoj prozračnoj plesnoj haljinici. Plesao je i svi su mu se divili.

Bubamara - Bila je mudra i stara, poznaje sve. Željela je pomoći maslačku.

Pauk - Bio je star i ružan, zločest i sam. Pakostan je, krvnik jadnih mušica. Odlučio je pomoći maslačku jer nikad u životu nije napravio dobro djelo. Nije želio umrijeti znajući da ga nitko ne voli. Na kraju je razveselio maslačka i umro je od sreće i ponosa.

Poruka

- Životinje i cvijeće vole dobru djecu jer oni cvijeću ne trgaju latice, a životinje ne tuku.

- Uvijek moramo pomoći onome kome je pomoć potrebna jer ćemo tako usrećiti i sebe i nega (nju).

- Treba pomagati drugima. I onaj tko je zao može postati dobar. Svi mi nosimo dobro u sebi.

- Moramo pomoći onima koji su u nevolji. Lijepo je pomagati i činiti dobra djela.

- Naučili smo da ne smijemo brati cvijeće i mučiti životinje.

- I zločeste osobe su spremne pomoći nekome tko je jako tužan ili je u nevolji.

- U životu treba biti doba i pomagati drugima. Važno je imati dobru dušu i veliko srce.

- Svaki cvijet i svako dijete u sebi skriva neku ljepotu.

- Lijepo je razveseliti druge i pokazati im koliko ih voliš.

- Kad je netko tužan i žalostan treba mu pomoći.Nikada ne smijemo odustati!

________________________________

Sunčana Škrinjarić rođena je 1931. godine u Zagrebu. Diplomirala je hrvatski jezik na Pedagoškoj akademiji. Radila je kao službenica, glumica i novinarka te, naposljetku, kao profesionalna književnica. U književnosti se javila 1946. godine zbirkom pjesama Sunčanice. Objavila je dvadesetak knjiga pjesama i proze za djecu, od kojih su najpoznatije Kaktus bajke, Ljeto u modrom kaputu, Pisac i princeza, Čudesna šuma i Dva smijeha. Najmlađima je namijenila slikovnice Plesna haljina žutog maslačka, Tri jabuke s bakinog ormara, Zimska bajka i druge. Od dramskih tekstova ističu se igrokazi Bajka o maslačku, Slon u gradu i Ludi lampion, koji su izvedeni u Zagrebu i Uppsalli, te radio - drame za djecu i mladež Zeleni šešir, Čovjek koji je postao gljiva i druge. Svijet Sunčane Škrinjarić mogli bismo označiti poetskom bajkom, u kojoj slobodno djeluju ljudi, stvari i pojave. Svijet je to kojemu je granice (ili bezgraničnost) odredila pjesnička mašta, a pokrenula drevna mudrost bajki. Spisateljica je dobila književnu nagradu: "Grigor Vitez" 1970., 1978. i 1983. godine, a 1981. nagradu "Ivana Brlić - Mažuranić". Njezina knjiga Ulica predaka predstavljala je Hrvatsku na Međunarodnoj izložbi "Mir sloboda i tolerancija" u Münchenu. Piše prozu za odrasle: Kazališna kavana, Jogging u nebo, Pasji put, Čarobni prosjak i dr.

Prema njezinu romanu i scenariju snimljen je prvi hrvatski dugometražni crtani film Čudesna šuma. Knjige su joj prevedene na litvanski, mađarski, slovenski i druge jezike. Godine 1999. nominirana je za najveću svjetsku nagradu u području dječje i omladinske književnost "Hans Christian Andersen" za 2000. godinu, poznatu kao "Mali Nobel".

Sunčana Škrinjarić - Čarobni prosjak 

Sunčana Škrinjarić - Dućan kod svrake

Sunčana Škrinjarić - Dva Smijeha

Sunčana Škrinjarić - Kako sanjaju stvari

Sunčana Škrinjarić - Kaktus bajke

Sunčana Škrinjarić - Razaranje imidža

Sunčana Škrinjarić - Ulica predaka