Sunčana Škrinjarić - Kako sanjaju stvari

Knjiga Kako sanjaju stvari sastoji se od osam kratkih priča: priča o čajniku, slici, stolu, škrinji, starom loncu, sagu, svjetiljci i ormaru. Ove priče pomažu djeci da razviju maštu, razmišljaju o stvarima, daju im na važnosti promatrajući ih te na kraju da im udahnu i život.

Priča SVJETILJKA - Jedan je dječak slomio nogu i bio je jako bolestan. Nije mogao nigdje ići te je cijeli svoj dan morao provesti zatvoren u sobi. Nitko ga nije posjećivao, a roditelji su mu radili cijeli dan pa osim što mu je bilo jako dosadno, bio je i usamljen.

Puno je razmišljao pa mu je na pamet pala jedna ideja. Zanimalo ga je kako bi svijet izgledao kada bi ga preokrenuo i kada bi stvari počele gledati njega te pričati o sebi. Tako mu je svoju priču ispričala jedna stara svjetiljka. Svaki dan, navečer, kada je netko upali, ona postane živa. Njezino svjetlo donosi ljudima radost u kući. Svjetiljka je htjela pomoći i dječaku. Znala je kako je dječaku teško jer je bolestan i vrijeme mora provoditi u krevetu pa mu je odlučila predložiti kako se može zabaviti uz njezinu pomoć, odnosno uz sjaj. Dala mu je ideju kako može čitati priče, smišljati ih te crtati.

Svjetiljka voli svoj život. Iako je već stara, o njoj se dobro brinu. Kroz sobu gdje se nalazi prošlo je već jako puno ljudi pa ona zna i velike tajne koje čuva samo za sebe i ne priča ih nikome.

Citatom Sanjao sam kako sanjaju stvari dječak nam je dao do znanja kako je priča nastala.

Dječaku je bilo dosadno pa je vrijeme provodio smišljaući priče. Tako je oživio stvari koje su se nalazile u sobi u kojoj je ležao.

Svjetiljka je dječaku pravila društvo cijeli dan, ali dječak je njezino društvo posebno cijenio navečer kada je zbog nje mogao raditi brojne stvari kao što su crtanje, pisanje, čitanje.

Svjetiljka je dječaku ispričala priču kako je jako stara, ali i sretna. Dala mu je do znanja kako se za nju, odnosno za njezino sjenilo treba posebno brinuti kako bi bila dugovječnija.

Mjesto radnje - soba u kojoj se nalazi bolesni dječak

Vrijeme radnje - sadašnjost (radnja se događa baš sada, u nekoj sobi)

Analiza likova - Svjetiljka – stara je, ali i ponosna na sebe i svoj život. Uživa u životu jer može uveseljavati ljude svojom svjetlošću, a voli i da se ljudi brinu o njoj. Brižna je, želi pomoći dječaku kao bi mu vrijeme što brže prolazilo. Pouzdana je jer joj se mogu povjeriti sve tajne. Ona će ih čuvati za sebe.

Priča ČAJNIK - Jedan je dječak dane provodio ležeći u sobi jer je bio bolestan. Slomio je nogu i nije se mogao micati. Počeo je razmišljati kako bi mu život izgledao da okrene svijet i da stvari ožive.

U sobi u kojoj je provodio dane u krevetu nalazio se čajnik. Čajnik se požalio dječaku da je tužan jer ga više nitko ne koristi. Osjećao se beskorisno jer je bio star i više nitko u njemu nije kuhao čaj. Govorili su mu kako je njegovo vrijeme prošlo i kako je star.

Pričao je čajnik dječaku i o zelenoj šalici koja je bila njegova ljubav. Bila prekrasne zelene boje sa zlatnim rubom. Njegov život sada su bile samo uspomene.

Mjesto radnje - soba u kojoj se nalazi bolesni dječak

Vrijeme radnje - sadašnjost (radnja se događa baš sada, u nekoj sobi)

Analiza likova - Čajnik – tužan i star jer se osjeća beskorisno, nitko ga ne koristi. Imao je lijep život kada su ga ljudi koristili. Sada razmišlja o prošlosti i o tim lijepim danima. Iz priče možemo saznati i da je skroman jer želi da ga ispuni neki običan čaj, ne mora biti skupocjen.

________________

Učenici su po svom izboru pisali kratke priče kako sanjaju njihove stvari. Pročitajte neke od njih:

- HLADNJAK - Ja sam hladnjak. Teško mi je svaki dan. Stalno nosim neke namirnice. Ali, ipak sam našao prijatelja. On se zove mlijeko. Ja volim svog prijatelja i on voli mene.

- SAT - Ja sam sat. Uvijek kucam danju i noću. Ljudi na mene gledaju koliko je sati. Kad se pokvarim uvijek sam tužan.

- TORBA - Jedna torba puna knjiga žalila se svojim prijateljima da je umorna i da se želi odmoriti. Svatko je nosi svaki dan. Na školskim praznicima dječak Roko je ispraznio torbu. Ona je opet bila sretna.

- OLOVKA - Sa mnom svatko piše. Ponekad se grozno umorim. Znaju me nositi kada idu u trgovinu. Ja volim kada netko piše sa mnom. To me čini boljom i urednijom.

- KNJIGA - Ja sam knjiga. Vrlo sam poučna i korisna. Neka me djeca čuvaju, a neka me samo paraju. Nekada sam vrlo tužna zato što djeca po meni šaraju. Ali sam i sretna jer djeca svašta nauče iz mene. Moje mjesto je na polici ili na radnom stolu.

- ŠEŠIR - Ja sam šešir. Već me znate. Ja sam umoran zato što me ljudi stalno stavljaju na vješalicu. Ali sam sretan jer me puno koriste.

- KREVETAC - Krevetac je po cijeli dan spavao, a po noći dežurao. Morao je čuvati bebu. Ljuljuškao ju je dok ne zaspe. Taj krevetac je bio jako vrijedan. Beba ga je voljela. Penjala se po njemu. Ali, beba je porasla. Krevetac se uljepšao i popravio. Otišao je kod neke druge bebe i čuvao je.

- TELEVIZOR - Mene stalno pale na daljinski. Umoran sam. Kad me upale gledaju crtiće, filmove .... Ja vas molim da me izgasite da se malo odmorim.

- PROZOR - Kroz mene ljudi uvijek gledaju. Stalno me otvaraju i zatvaraju. Jednog dana, došao je jedan čovjek i otvorio me. Prošlo je mnogo godina ali ja sam još uvijek otvoren.

- KUHINJA - Stalno mi govore da sam mala i zazuzeta noževima, tanjurima, priborom, loncima... Zato sam tužna. Jednom je netko izvadio sve stare stvari iz mene i donio nove. Tada nije bilo gužve. Bila sam najsretnija kuhinja.

- VILICA - Uvijek me peru. Uvijek me grizu, a mene to jako boli. Oni se hrane, a ja trpim bol.

___________________________________

Sunčana Škrinjarić rođena je 1931. godine u Zagrebu. Diplomirala je hrvatski jezik na Pedagoškoj akademiji. Radila je kao službenica, glumica i novinarka te, naposljetku, kao profesionalna književnica. U književnosti se javila 1946. godine zbirkom pjesama Sunčanice. Objavila je dvadesetak knjiga pjesama i proze za djecu, od kojih su najpoznatije Kaktus bajke, Ljeto u modrom kaputu, Pisac i princeza, Čudesna šuma i Dva smijeha. Najmlađima je namijenila slikovnice Plesna haljina žutog maslačka, Tri jabuke s bakinog ormara, Zimska bajka i druge. Od dramskih tekstova ističu se igrokazi Bajka o maslačku, Slon u gradu i Ludi lampion, koji su izvedeni u Zagrebu i Uppsalli, te radio - drame za djecu i mladež Zeleni šešir, Čovjek koji je postao gljiva i druge. Svijet Sunčane Škrinjarić mogli bismo označiti poetskom bajkom, u kojoj slobodno djeluju ljudi, stvari i pojave. Svijet je to kojemu je granice (ili bezgraničnost) odredila pjesnička mašta, a pokrenula drevna mudrost bajki. Spisateljica je dobila književnu nagradu: "Grigor Vitez" 1970., 1978. i 1983. godine, a 1981. nagradu "Ivana Brlić - Mažuranić". Njezina knjiga Ulica predaka predstavljala je Hrvatsku na Međunarodnoj izložbi "Mir sloboda i tolerancija" u Münchenu. Piše prozu za odrasle: Kazališna kavana, Jogging u nebo, Pasji put, Čarobni prosjak i dr.

Prema njezinu romanu i scenariju snimljen je prvi hrvatski dugometražni crtani film Čudesna šuma. Knjige su joj prevedene na litvanski, mađarski, slovenski i druge jezike. Godine 1999. nominirana je za najveću svjetsku nagradu u području dječje i omladinske književnost "Hans Christian Andersen" za 2000. godinu, poznatu kao "Mali Nobel".

Sunčana Škrinjarić - Čarobni prosjak 

Sunčana Škrinjarić - Dućan kod svrake

Sunčana Škrinjarić - Dva Smijeha

Sunčana Škrinjarić - Kaktus bajke

Sunčana Škrinjarić - Plesna haljina žutog maslačka

Sunčana Škrinjarić - Razaranje imidža

Sunčana Škrinjarić - Ulica predaka