Sunčana Škrinjarić - Čarobni prosjak lektira

Sunčana Škrinjarić - Čarobni prosjak

Sunčana Škrinjarić - Čarobni prosjak

 

Vrsta djela - roman

Vrijeme radnje - sadašnje vrijeme

Mjesto radnje - Zagreb

 

Sunčana Škrinjarić autorica je romana Čarobni prosjak napisan kao dojmljiva je priča o nekoliko ljudi koji žive na samom dnu društva, među skitnicama, prosjacima, narkomanima i kriminalcima. Među njima je i glavni lik ovog romana: snalažljivi dječak koji se odlučio proseći skrbiti za obitelj. Iako je imao tek devet godina, znao je da to nitko osim njega neće učiniti. Roditelji su mu bili, kako sam navodi "duševno zaostali" pa su se slabo i nikako brinuli za njega i njegovog još nejakog brata. Mali prosjak odmalena je pokazivao nadarenost i bistrinu. Unatoč neimaštini, bio je najbolji učenik u razredu. Više od svega, privlačila su ga nova znanja i iskustva, pa se tako i odlučio samostalno otići u grad. Upravo tamo je upoznao povlastice prošnje.

 

Svojim svakodnevnim odlascima u grad upoznaje metropolu, njegove ulice i sadržaje. Susreće raznolike ljude, svakodnevne i uobičajene, ali i one koje je društvo odbacilo: skitnice, alkoholičare i probisvjetove, uplićući se tako u život najnižeg sloja gradskog društva. Upravo je taj najniži sloj odbačenih u fokusu ovog romana. Dobivamo jasnu sliku manje povlaštenih ljudi i razrađene razloge zašto i kako ljudi dođu do takve situacije, kako se s njom nose i kako iz nje izlaze. Saznajemo da taj drugi, gotovo "podzemni", svijet, koji rijetko primjećujemo u svojoj svakodnevici, nije nipošto odvojen od ostatka društva, već se on itekako isprepliće s njim. Upoznajemo nekoliko vrlo slikovitih i slojevitih likova. Mnogi od njih žrtve su svojih roditelja, uvjeta u kojima su odrasli i prilikama koje su ih oblikovale.

 

Poneki su žrtve sustava, vlastitih osjećaja i osobnosti koja ih čini takvima kakvi jesu. Ipak, kakvi god bili početni uvjeti nečijeg života, pisac nam poručuje da ga čovjek uvijek može promijeniti. Sve što treba je vizija, motiv, ustrajnost i vrijedan rad. Ako je pritom tu i poštenje, uplest će se i sreća. Neobičnost ovog romana je u tome što je posvećen onima iz najnižih društvenih slojeva. Roman ih ne veliča, ali niti ne umanjuje njihovu vrijednost u društvu ni njihovu ljudsku veličinu. Likovi u romanu nemaju imena. Pisac ih uvijek naziva njihovim obilježjima i zato oni mogu biti bilo tko. Svaki čitatelj može se prepoznati i poistovjetiti s nekim od likova. Iako roman govori o ljudima koji su na egzistencijalnom dnu, on ipak nije sumoran ni mračan. Neki njegovi dijelovi doista su potresni, ali i poučni.

 

Ukazuju nam na opasnosti našeg društva u koje lako možemo kliznuti ako budemo naivni i nepromišljeni. U romanu pronalazimo nekoliko tipova društvenog "ološa" – od lopova i prevaranata do narkomana i dilera koji su spremni na mnogo više zla od distribuiranja droge. Ipak, najveći negativci ovog romana su oni ljudi koji ne čine ni dobro ni loše, oni uljuljkani u svoje živote, koji i kad imaju priliku pomoći, to ne čine.

 

Životi vrijedni prezira nisu oni koji su u nekom trenutku krenuli loše, već oni koji se nisu ni pokrenuli. Ljudi koji prolaze kroz život bez cilja i svrhe, bez strasti i poriva, oni koji ne čine ništa osim što postoje, riskiraju da ih ta bezličnost pretvori u mekane, povodljive, često zavidne i zlobne ljude. Roman ipak jasno daje do znanja da u ljudskoj sudbini nije sve tako crno-bijelo. U svakom životu ima i dobroga i lošega, koliko god se nekom vanjskom promatraču nečiji život mogao činiti odličnim ili užasnim. Pa tako svaki prosjak ili skitnica imaju nešto čemu se raduju i vesele, kao što svaki uspješan čovjek ima svoje tuge i boli.

 

Kratak sadržaj - Dječak je živio s roditeljima i tek rođenim bratom u maloj ruševnoj kolibici na kraju sela. Nisu imali ništa osim jedne koze, koja je nakon majčinog mlijeka othranila dječaka. Roditelji su mu bili, što je odrastajući shvatio – "duševno zaostali" pa mu nisu mogli ni znali priskrbiti niti osnovno za život. Kako je rastao, dječak je bio sve više gladan i jadan. Što je više upoznavao svijet, vidio je da život koji živi njegova obitelj nije ni normalan niti uobičajen. Ali dječak je bio bistar.

 

Volio je učiti i ići u školu, gdje je, unatoč svojoj neprivilegiranosti, bio jedan od najboljih đaka. To je primijetio i njegov učitelj, ali, i sam nezadovoljan, bez ambicija i blagi alkoholičar, nikada se nije zauzeo za dječaka i pomogao mu da iskoristi svoj potencijal. Ali dječak je unatoč svemu bio gladan znanja. Ponekad bi, uz knjige, listao i šarene časopise i tako spoznavao veličinu svijeta. Zato se u svojoj devetoj godini odluči ohrabriti i otići na svoje oči vidjeti veliki grad. Ušuljao se u vlak i otišao. Grad mu se odmah svidio. Bio je opčinjen raznolikim ljudima, širokim ulicama i čudesnim automobilima. Već pri prvom posjetu primijeti neke prosjake i shvati da bi to i za njega bio dobar način zarade. Svaki dan dječak je odlazio u grad i prosio, a svaku večer vraćao bi se kući kako bi sutradan mogao ići u školu, koja je za njega bila veoma važna. Dječak je imao izuzetnog dara za prosjačenje. Stasom je bio malen i krhak, imao je blago dječje lice i plavu kosicu. Uz to, bio je nenametljiv, prema svima ljubazan, ali nikada ponizan. Svakome tko bi ga pitao, izmislio bi novu priču o svojoj nesreći i razlogu zašto prosi, nikada nikome ne odajući pravu istinu.

 

Dječak je imao posebnu privlačnost zbog koje su mi ljudi vjerovali i uvijek mu davali nešto milostinje. Taj novac dječak bi odnosio doma, najprije obravdovavši brata voćem i igračkama, a onda i roditeljima dajući im za hranu. Dječak je proseći sve bolje upoznavao grad. U njemu je dočekao i pubertet. Na ulici je upoznao svojeg prijatelja, momka od osamnaest godina, jarko crvene kose. Crvenokosi je odrastao po domovima, gdje ga je majka kao malog napustila, samo jednom ga posjetivši prije nego ga je zauvijek odbacila. On je bio neugledan i nesposoban. Bio je previše lijen za rad, nezainteresiran za bilo kakvu ambiciju, nije bio baš ni pametan za lopova, a ni umiljat za prosjaka. Zato nije ništa radio, osim vucarao se s prosjakom, gdjekad iz njega izmolivši novac za piće i cigarete. Jednim takvim lutanjem kroz grad, ugledaju u prolazu jednu djevojčicu. Imala je skoro petnaest godina, dakle tek koju godinu starija od prosjaka.

 

On se odmah zaljubio u njenu ljepotu, koja je iz nje zračila poput sunca. Svi su primjećivali njenu privlačnu energiju kojom zrače samo tako mlade i lijepe djevojke. Djevojčica, tek u ranoj mladosti, već je privlačila poglede svih muškaraca. Odrastala je s bakom, nakon što su joj roditelji kao djetetu poginuli u nesreći. Baka joj je tada bila još mlada i više od svega voljela je šetati se ulicama i trgovima, piti kave s prijateljima, provoditi se i odgovarati na udvaranja mnogih muškaraca.

 

Voljela je slobodan život više od toga da bude nekome baka, pa je djevojčica zato odrastala više-manje sama. Kada je baka ostarjela i zatrebala njenu pomoć, djevojčica je već bila emocionalno otuđena, pa je više vremena izbivala iz kuće sa svojim društvom, nego što je brinula o baki. Baka je tako i umrla, ostavivši djevojčicu samu na svijetu, bez ičega osim stana koji joj je pripao i male roditeljske mirovine, pošto je još bila maloljetna. Djevojčinu samoću i nezrelost iskoristio je jedan mladić. Izuzetno lijep i zgodan, brzo je zaveo djevojčicu i uselio se u njen stan.

 

Ali njegove namjere bile su drugačije. Lijen i povodljiv, radio je kao diler i družio se s društvom narkomana koji su htjeli zauzeti djevojčin stan, kako bi se imali gdje fiksati na miru. Vrlo brzo, oni su i uspjeli u svojoj namjeri. Dječak se posve zaljubio u djevojčicu. Često je maštao kako će jednog dana ona biti njegova, kako će im on kupiti veliku kuću u gradu gdje će živjeti sretno. Znao je da sve to neće moći napraviti od prosjačenja, pa je zato marljivo išao u školu i učio. Novcem od prosjačenja skrbio se za obitelj, a ostatak je štedio i čuvao na sigurnim mjestima. Ali za njegovim novcem polakomio se crvenokosi, koji je sve o dječakovom talentu za prošnju ispričao starijem skitnici, čovjeku od pedesetak godina s masnom kosom u repiću. Čovjek je odmah skovao plan. Upoznao je dječaka i divio se njegovim vještinama, govoreći mu da je čarobnjak u prošnji. Ipak, smatrao je da sav taj novac uzalud troši na svoju obitelj. Skovao je plan u kojem će dječaku preporučiti da novcem kupuje zlato, kao trajnu vrijednost, a onda će mu njegov prijatelj zlatar podvaliti bižuteriju, a profit će podijeliti. Dječak se odmah zainteresirao za zlato.

 

Tim više što je odabranici svog srca htio kupovati lijep nakit, poput lančića kojeg je jednom našao na cesti i odlučio joj ga pokloniti. Sreo ju je jednom na ulici i pozvao u šetnju. Ona je tada već bila zapela u narkomanskom svijetu. Loše društvo joj se naselilo u stan, a ona ih, iz ljubavi prema svom dečku, nije mogla odbiti. Malo-pomalo su i njoj počeli davati drogu, pa se vrlo brzo navukla na heroin. Počela je propadati, izgubila je nešto od one svoje magnetske privlačnosti, ali je još uvijek bila lijepa. Dječak joj je poklonio ogrlicu koju je pronašao, sretan u nadi da će ga jednom zavoljeti.

 

Ona je bila počašćena, ali čim je došla u stan, dala je lančić narkomanima. Bilo ju je strah što će joj učiniti ako i ona ne pridonese novcem za drogu. Oni su taj lančić prodali i tražili od djevojke da zahtjeva od prosjaka još. Dječak je vrlo brzo shvatio da čovjek s repićem nešto muti. Zato je dobro skrivao svoj novac, da ga ni crvenokosi ni čovjek s repićem ne mogu pronaći, iako su oni često dolazili do dječakove kolibe tražeći zakopano blago. Jednom dok je prosio, dječaku priđe stariji muškarac i upita ga bi li došao na audiciju za film. Tražili su upravo dječaka poput njega da glumi prosjaka. Dječak obeća da će doći, ali ubrzo zaboravi na to. Odnese djevojci još nakita, ali ovoga puta to je bila bižuterija koju su mu podvalili.

 

Narkomani su odmah shvatili prijevaru i okomili se na djevojčicu. Ona je bila emocionalno slomljena i prestrašena. Znala je da je dječak nije namjerno prevario, ali nije više mogla podnijeti te narkomane, prazninu u sebi i to što je njen dečko više ne voli. Shvatila je da je nije nikada ni volio, da ju je samo iskoristio, a ona je ostala prevarena i sama među ljudima koji joj žele nauditi. Još uvijek zaljubljena, povrijeđena, usamljena, prestrašena i bez vidljivog izlaza, ona se predozirala.

Dječak ju je jednog dana čekao na dogovorenom mjestu u parku, a kada se nije pojavila, otišao ju je potražiti u njenom stanu. Susjeda mu je rekla da je djevojčica umrla. To ga je slomilo. Nestao je i više ga nitko nikada nije vidio na ulici. Godinama kasnije, crvenokosi mladić sjedio je u zatvoru i gledao televiziju. Odjednom u poznatom glumcu prepozna čarobnog prosjaka. Nije mogao vjerovati koliko sreće u životu ima taj dečko, ali nije znao da u prosjaku još uvijek tinja bol za umrlom ljubavi.

 

Likovi - Prosjak, prosjakovi roditelji, prosjakov brat, djevojčica, crvenokosi mladić, čovjek s repićem, zlatar, djevojčin dečko, prosjakov učitelj....

 

Prosjak je dječak koji se s devet godina odvažio otići iz svog malog sela u veliki grad i tamo svakodnevno prositi, kako bi svojoj obitelji priskrbio najosnovnije. Odrastao je s roditeljima koji nisu bili sposobni brinuti se za obitelj, pa je vrlo rano morao sam naučiti preživjeti. Stoga je izrastao u pametnog, snalažljivog i opreznog dječaka. Bio je mnogo pametniji od svojih vršnjaka, kako u školi tako i u svakodnevnom životu, ali mu svejedno nitko nije pomogao da se izvuče iz teške situacije. Pošto se sam morao izboriti za sve, morao je prerano odrasti. Odrastao je u darežljivu i osjećajnu osobu, s posebnom privlačnošću zbog koje je bio dojmljiv ljudima.

 

Zato je i bio toliko uspješan u prošnji. Nikada nametljiv, uvijek s dozom samopoštovanja, znao je kako pridobiti ljude. Stoga su ga prozvali Čarobnim prosjakom. Najveća sreća bila mu je vidjeti mlađeg brata sretnog, pa mu je često kupovao igračke, voće, nove knjige i opremu za školu. Volio je svoje roditelje, ali je vrlo rano uvidio da se ne može pouzdati u njih, ne očekujući niti da će donijeti hranu na stol. On je do svoje dvanaeste godine postao glava obitelji. Uz brata, najveći motiv borbe za bolji život bila mu je djevojčica u koju se zaljubio. Kao i bratu, i njoj je želio priskrbiti najbolje za lagodan život. Iako je djevojčica bila starija od njega, znao je da je razlika u godinama samo privremena prepreka. Djevojčicu je volio nevino, dječački, ali nesebično i neizmjerno jako. Zato je njena smrt na njemu ostavila trajan trag, koji čak ni uspješna glumačka karijera nije mogla izbrisati.

 

Crvenokosi mladić je kao dijete bio napušten od majke. On je odrastao u mladića nespremnog i nesposobnog za život. Smatrao je da zaslužuje sudbinu puno bolju od one koju si je sposoban stvoriti, jer on nema niti znanja, volje, ambicije, a ni sposobnosti za napraviti išta od svog života. Zbog toga je zavidan na sve koji su za to sposobni. U prosjaku on najprije vidi prijatelja i nekoga od koga ima koristi, a onda protivnika na kojeg postaje ljubomoran.

 

Crvenokosi je u romanu potpuna suprotnost prosjaku. Pokazatelj je kako osobe sa sličnom sudbinom mogu odvesti svoje živote u različite smjerove. I crvenokosi i prosjak su odrasli u siromaštvu, bez roditeljskog oslonca, bez perspektive i na dnu društva. I dok je jedan marljivo i predano radio na tome da se izvuče iz takvog života, drugi se predao, nastojeći da si sa što manje rada i iskorištavajući druge, priskrbi ono najosnovnije za trenutačni užitak i preživljavanje. Crvenokosi je čovjek koji će učiniti sve da ne mora raditi ništa. Radije će ukrasti nego zaraditi, ali nije uspješan ni u krađi, ni u prošnji, ni u zaradi, jer nije dovoljno pametan, privlačan ni ambiciozan. On se provlači kroz život poput sjene. Uvijek se žali što nema sreće, ali se nikada za nju sam ne bori.

 

Djevojčica je, baš poput prosjaka, morala vrlo rano napustiti djetinjstvo. Njena baka, iako joj je pružila ono osnovno za život, nikada joj nije davala dovoljno ljubavi, potpore i emocionalne sigurnosti. Zato je djevojčica vrlo rano počela svoju sreću tražiti drugdje – u društvu, prijateljima i dečkima. Nakon bakine smrti, bila je laka meta odraslog momka, koji ju je htio samo iskoristiti Pala je na njegov šarm, lažnu ljubav i pažnju kojom ju je obasipao, zamijenivši trenutnu privlačnost za ljubav. Ona ga je voljela i kada je shvatila da je iskorištena.

 

Voljela ga je i kad ju je uvukao u pakao droge, a sve zato što nije znala za bolje. Bila je previše mlada, nezrela i naivna da bi se sama mogla izboriti za sebe. Zato se nije mogla izvući iz ralja razočaravajuće ljubavi, kao ni iz smrtonosnog narkomanskog života, pa čak ni kad joj je prosjak ponudio svoju ljubav i pomoć. Njezina tragična sudbina dokaz je da sve priče ne završavaju sretno. Djevojčica je žrtva spleta okolnosti: najprije ostavši bez roditelja, odrastajući s bakom koja ju nije ničemu vrijednom naučila niti joj pružila imalo ljubavi, a onda i nasjevši na ljubav pokvarenog muškarca, koja ju je odvela u ovisnost i smrt. Nažalost, nije doživjela da uživa u ljubavi i lijepom životu kakvog joj je prosjak namijenio.

___________________________________

 

Sunčana Škrinjarić rođena je 1931. godine u Zagrebu. Diplomirala je hrvatski jezik na Pedagoškoj akademiji. Radila je kao službenica, glumica i novinarka te, naposljetku, kao profesionalna književnica. U književnosti se javila 1946. godine zbirkom pjesama Sunčanice. Objavila je dvadesetak knjiga pjesama i proze za djecu, od kojih su najpoznatije Kaktus bajke, Ljeto u modrom kaputu, Pisac i princeza, Čudesna šuma i Dva smijeha. Najmlađima je namijenila slikovnice Plesna haljina žutog maslačka, Tri jabuke s bakinog ormara, Zimska bajka i druge. Od dramskih tekstova ističu se igrokazi Bajka o maslačku, Slon u gradu i Ludi lampion, koji su izvedeni u Zagrebu i Uppsalli, te radio - drame za djecu i mladež Zeleni šešir, Čovjek koji je postao gljiva i druge. Svijet Sunčane Škrinjarić mogli bismo označiti poetskom bajkom, u kojoj slobodno djeluju ljudi, stvari i pojave. Svijet je to kojemu je granice (ili bezgraničnost) odredila pjesnička mašta, a pokrenula drevna mudrost bajki. Spisateljica je dobila književnu nagradu: "Grigor Vitez" 1970., 1978. i 1983. godine, a 1981. nagradu "Ivana Brlić - Mažuranić". Njezina knjiga Ulica predaka predstavljala je Hrvatsku na Međunarodnoj izložbi "Mir sloboda i tolerancija" u Münchenu. Piše prozu za odrasle: Kazališna kavana, Jogging u nebo, Pasji put, Čarobni prosjak i dr.

 

Prema njezinu romanu i scenariju snimljen je prvi hrvatski dugometražni crtani film Čudesna šuma. Knjige su joj prevedene na litvanski, mađarski, slovenski i druge jezike. Godine 1999. nominirana je za najveću svjetsku nagradu u području dječje i omladinske književnost "Hans Christian Andersen" za 2000. godinu, poznatu kao "Mali Nobel".

 

U Zagrebu je u noći 20/21. travnja preminula pjesnikinja, pripovjedačica i scenaristica Sunčana Škrinjarić. Zbogom, draga gospođo Škrinjarić. I hvala Vam.

 

Sunčana Škrinjarić - Dućan kod svrake 

Sunčana Škrinjarić - Dva Smijeha

Sunčana Škrinjarić - Kako sanjaju stvari

Sunčana Škrinjarić - Kaktus bajke

Sunčana Škrinjarić - Plesna haljina žutog maslačka

Sunčana Škrinjarić - Razaranje imidža

Sunčana Škrinjarić - Ulica predaka

loading...
0 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Sunčana Škrinjarić - Čarobni prosjak

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u