Charles Perrault - Ljepotica i zvijer

Ljepotica i Zvijer spada među najpopularnije Perraultove bajke koje rado čitaju svi uzrasti. Ova je bajka posebna po tome što se ljubavna priča između dvoje glavnih junaka događa postepeno, te zapravo iz prijateljske prerasta u istinsku ljubav. Ljepotica je tek nakon izvjesnog vremena shvatila koliko se dobrote krije u Zvijeri, bez obzira na njegov strašan vanjski izgled. Važno je napomenuti da je Ljepoticu osvojila dobrota i pažnja Zvijeri, a ne izgled, što je važna poruka za svu djecu. Ova priča napominje što je važno kod ljudi. Uostalom, kada nekoga volimo, on nam je lijep bez obzira na vanjštinu.

Prvu bajku, koju danas mnogi čitaju, zapisala je Jeanne-Marie LePrince de Beaumont. Bila je objavljena davne 1756. godine., dok je prva inačica ove bajke bila objavljena još 1740. godine, zapisana od strane Gabrielle-Suzanne Barbot de Villeneuve. Njezina priča se razlikuje po tome što je bila puno opširnija od ove današnje te je sadržavala ukupno 362 stranice. Beaumont je priču skratila, izostavila dijelove o životu Zvijeri i Ljepotice na dvoru, ali je pritom ostavila sve magične elemente koji su bili sadržani u prvoj inačici priče, a to su: čarobni prsten, magično ogledalo te naravno začarani kraljević.

Kasnije su mnogi pokušali napisati svoje inačice priče. Među poznatijima je inačica spisateljice Jeane Cocteau koja je 1946. godine doživjela i filmsku adaptaciju. Među najpoznatijim filmskim adaptacijama ističe se ona Walta Disneya iz 1991. godine u režiji Garya Trousdalea i Kirka Wisea. Taj je animirani film bio nagrađen Oscarom za najbolju glazbu i originalni aranžman.

Vrsta djela - bajka

Mjesto radnje - kuća ljepotice i njene obitelji, dvorac

Vrijeme radnje - zima

Tema - kako se Ljepotica zaljubila u Zvijer na temelju dobrote srce, a ne vanjskog izgleda

Ideja - postepeno rađanje ljubavi između Ljepotice i Zvijeri

Kratak sadržaj - Nekada davno u gradu je živio vrijedni trgovac sa svojim kćerkama i sinovima. Bio je neizmjerno bogat, sve dok jednom nije izgubio sve bogatstvo. Preostala mu je jedino kuća na selu u kojoj je s djecom morao dalje živjeti.

Dvije najstarije kćeri, ohole i i ljubomorne, nisu željele otići živjeti na selo, ali im ništa drugo nije preostalo. Najmlađa sestra, Ljepotica, kojoj su ime nadjenuli zbog prekrasnog izgleda, ipak je željela pomoći ocu kojeg je snašla nevolja te se primila posla u kući istog trena, čim su stigli na selo. Njezina su braća također bila vrijedna te su pomagala ocu u radovima na polju. Mještani su često znali govoriti da im je žao Ljepotice i sudbine koja ju je snašla, dok su za njezine sestre govorili da su takvu sudbinu i zaslužile, s obzirom na to koliko su bile umišljene dok su bile bogate.

Jednog je dana trgovac zaprimio pismo u kojemu je pročitao da je jedan od brodova s njegovom robom sretno uplovio u luku. Ohole sestre su istog trena zamolile oca neka im kupi raskošne haljine, dok Ljepotica nije poželjela ništa osim crvene ruže koja se ne viđa često u njihovim krajevima.

Kada je trgovac stigao u luku rekli su mu da nema pravo na robu te se ovaj uputio prema kući jednako siromašan kao što je i otišao. Putem se izgubio u šumi i naišao na neku svjetlost koja je dopirala iz daljine. Prišao je bliže i shvatio da se radi o osvijetljenom dvorcu. Vani je jako sniježilo te se trgovac poželio skloniti u dvorcu. Ušao je i u dvorani ugledao prostrt stol s posluženom večerom. Kratko je promišljao i ubrzo dohvatio komad pileta i smazao ga u dva zalogaja. Bio je silno gladan, a nakon ispijene čaše vina mu se i prispavalo.

Prolazeći dvorcem naišao je na odaju u kojoj je bila namještena udobna postelja, pa je odlučio tamo prespavati. Drugog se jutra iznenadio kada je pored postelje vidio svježe opranu odjeću, a za stolom ga je dočekala topla čokolada. Pomislio je kako su se to dobre vile pobrinule za njega te im se naglas zahvaljivao.

Nakon što je popio čokoladu, uputio se prema konjušnici uzeti konja kojeg je tamo ostavio i uputio se kući. Pritom je naišao na cvjetni pokrov u vrtu dvorca i sjetio se kako ga je Ljepotica zamolila da joj donese crvene ruže. Otkinuo je grančicu te začuo glasan štropot. Najprije se prestrašio, a kada se pred njim stvorila ružna zvijer, umalo se onesvijestio.

Zvijer mu je rekla da ga ne veseli što je otkinuo ruže u njegovom vrtu i kako bi zbog toga mogao izgubiti život. Trgovac ga je stao moliti neka mu oprosti što je to učinio. Zvijer je tada zahtijevala neka se jedna od njegovih kćeri žrtvuje radi njega. Trgovcu nije bilo drago to čuti te je dao obećanje kako će dati svoj život ako se nijedna od njegovih kćeri u roku tri mjeseca ne pojavi u dvorcu. Zvijer mu je dopustila da ode i naredila da napuni škrinju čime god želi te će mu to biti dostavljeno kući.

Vrativši se kući, trgovac je ispričao djeci što mu se dogodilo i rekao Ljepotici kako će ga njezine ruže skupo stajati. Ona je rekla da ne dolazi u obzir da otac žrtvuje svoj život zbog nje, već će to učiniti ona. Ipak, oboje su pošli u dvorac suočiti se sa Zvijeri, što je posebno radovalo njezine sestre koje su pomislile da će se tako napokon riješiti Ljepotice.

U dvorcu ih je dočekao prostrt stol i obilna večera, no njima nije bilo do jela. Tada se pred njima pojavila Zvijer i upitala je li večera ukusna. Odgovorili su potvrdno, nakon čega je Zvijer rekla kako sutra ujutro trgovac mora napustiti dvorac, a Ljepotica ostaje ovdje. Trgovac je rekao kako bi ipak on volio ostati u dvorcu umjesto nje, ali Ljepotica mu to nije dozvolila.

Nakon što su otišli na počinak, Ljepotici se u snu obratila dobra vila koja joj je uputila lijepe riječi i rekla kako je zadovoljna njezinim ponašanjem. Zbog toga će biti nagrađena, obećala je dobra vila.

Ujutro je Ljepotica ispričala ocu svoj san koji ga je malo utješio, nakon čega su se pozdravili, te je trgovac jecajući za kćeri napustio dvorac. Ljepotica se nakon njegovog odlaska pomolila i krenula u obilazak dvorca. Stigla je do sobe na čijim je vratima pisalo "Ljepotičine odaje". Ušavši unutra, ostala je zapanjena veličanstvenošću koja je u njoj vladala. U njoj su bili smješteni ormar za knjige i glasovir s notama. Bila je radosna ugledavši ormar te je primijetila kako na jednoj knjizi zlatnim slovima piše: "Zahtijevajte što god želite, zapovijedajte: ovdje ste kraljica i gospodarica!". Tada je pomislila da želi samo vidjeti oca. U čarobnom ogledalu joj se taj prizor i ukazao, a nakon nekog vremena nestao. Zaključila je kako je Zvijer dobra prema njoj i kako nema razloga bojati je se.

Za vrijeme večere Zvijer je došla razgovarati s Ljepoticom. Pričali su o njegovom ružnom izgledu, ali i njegovoj pameti i dobrom srcu. Tada je Ljepotica shvatila kako nema nimalo zlobe u tako ružnoj zvijeri. On je od nje zahtijevao da uživa u raskoši dvora jer ga to silno veseli. Na kraju razgovora, Zvijer je iznenadila Ljepoticu pitanjem o ženidbi. Ona na to nije mogla pristati jer ga je smatrala samo dobrim prijateljem.

Od tog dana Zvijer je svake večeri Ljepotici pravio društvo za vrijeme večere te uvijek postavljao isto pitanje. Ljepotici je bilo žao što mora odbijati Zvijer, ali nije htjela da on Zvijer živi u krivom uvjerenju. Objasnila mu je kako se njihova ženidba vjerojatno nikada neće dogoditi, a njemu je bilo dovoljno da mu obeća kako neće nikada napustiti njegov dvorac. Ipak, Ljepotica nije ni to mogla obećati jer je željela ponovo vidjeti oca koji se u međuvremenu razbolio. Zvijer joj je dozvolila da ga posjeti, uz obećanje da će se nakon osam dana vratiti u dvorac.

Ljepotica se već drugog jutra našla u očevoj kući i bila presretna kada ga je napokon zagrlila. Sluškinja joj je iz susjedne sobe donijela odjeću koju je Zvijer poslala, ali je Ljepotica odjenula najskromniju haljinu. Kada su je sestre ugledale, nisu mogle sakriti silnu ljubomoru. Tada su smislile plan kako je se zauvijek riješiti. Glumile su dobrotu i umiljatost, a sve kako bi je nagovorile da ostane u očevoj kući duže od osam dana. Tako je i bilo, a desetog se dana Ljepotica osjećala odgovornom radi neodržanog obećanja. Sjetila se Zvijeri i tuge koja će ga obuzeti ako mu se ne vrati. Te noći sanjala je kako Zvijer umire u vrtu pred dvorcem zbog njezine nezahvalnosti. Ljepotica se iz sna probudila uplakana te pomislila da je zla osoba zbog toga što čini Zvijeri. Shvatila je koliko u njemu ima dobrote te mu se odlučila vratiti. Stavila je svoj prsten na stol i ponovo legla u krevet i zaspala.

Drugog se jutra probudila u dvorcu i odmah krenula u potragu za Zvijeri. Nije ga mogla nigdje pronaći, a onda se prisjetila sna. Otrčala je do vrta i ugledala Zvijer kako leži na tlu. Brzo mu je priskočila u zagrljaj i iz obližnjeg potoka dohvatila malo vode te ga polila po glavi. Zvijer je ubrzo došla k sebi. Poželio si je oduzeti život zbog neodržanog obećanja. Tada mu je Ljepotica rekla da će se udati za njega jer je shvatila da prema njemu gaji duboke osjećaje ljubavi.

Tog je trena dvor zasjao, no ugledavši to, Ljepoticu se nije posebno dojmila, već je pogled okrenula prema Zvijeri. No, Zvijeri više nije bilo već je pred njom ležao kraljević. Upitala ga je kamo je nestala Zvijer, a kraljević joj je objasnio da je bio začaran i sve dok nije pronašao ljubav svog života nije se mogao preobratiti. Objasnio joj je da je jedino ona do sada zamijetila njegovu dobrotu i pristala se udati za njega, te su tog trena uroci skinuti.

Njih dvoje su se uputili prema dvorcu gdje ih je dočekala sva njezina obitelj, te se Ljepotici tog trena obratila dobra vila i rekla kako će postati kraljicom. To je bila njezina nagrada. Njene sestre je pretvorila u kamene kipove dok ne promjene mišljenje i ne poprave se, ali je sumnjala da će i takve shvatiti gdje su pogriješile i rekla kako će takve vjerojatno zauvijek ostati.

Ljepotica i kraljević živjeli su sretno i zadovoljno u dvorcu te uživali u ljubavi zasnovanoj na dobroti srca.

Likovi - Ljepotica, Zvijer, otac, dvije sestre

Ljepotica – dobra djevojka koja je dobila ime po svojoj neizmjernoj ljepoti. Voljela je oca više od ikoga na svijetu i nije željela da mu se nešto dogodi. Kada je on ispričao događaj o susretu sa Zvijeri, ona je pristala za njega žrtvovati svoj život. Otac je tada shvatio koliko je dobrote u njezinom srcu, ali ipak nije mogao dozvoliti da to učini. Nakon što su se zajedno uputili prema dvorcu, Ljepotica mu je rekla neka se vrati kući kao što mu je Zvijer i naredila. On je to teška srca učinio, ali ipak se potajice nadao da će sve dobro završiti. Obuzela ga je tuga, ali kada ga je Ljepotica ponovo posjetila, njegova je radost bila velika.

Ljepotica je osoba velikog srca, te iako su je sestre mrzile, ona je prema njima osjećala samo ljubav. Tu je ljubav pokazala i prema Zvijeri kada je shvatila da živi s nekim tko je prema njoj dobar prijatelj. Osim što se dobro brinuo za nju, Zvijer ju je svakim danom zabavljala tijekom večere, te su se tako uspjeli još bolje upoznati. Shvatila je da ga voli onda kada nije održala svoje obećanje i vratila se osmog dana u dvorac. Sanjala je kako Zvijer zbog toga umire od tuge te se tada odlučila vratiti. Sreća da je to učinila jer je on tada već polumrtav ležao u vrtu. Poželio je umrijeti od gladi misleći da ga je Ljepotica zauvijek napustila. Tada mu je ona iskazala ljubav, a on se iz Zvijeri pretvorio u kraljevića. Njoj nije bio važan njegov vanjski izgled jer bi vjerojatno ostala živjeti s njime i da je ostao ružan.

Zvijer – začarani kraljević koji je bio uvjeren da istinska ljubav postoji i da će njegovi uroci nestati onog trena kada upozna djevojku koja će pristati udati se za njega zbog njegove dobrote. Kao Zvijer bio je ružan i ne pretjerano pametan, stoga nije znao hoće li Ljepotica moći prepoznati njegovu unutrašnju dobrotu. Svake ju je večeri zabavljao, što je pridonijelo njihovom upoznavanju te naposljetku rezultiralo njezinim zaljubljivanjem u njega. Ona je shvatila kako je zaljubljena tek nakon neodržanog obećanja. Pomislila je kako bi joj bilo užasno živjeti bez njega te mu je odlučila izjaviti ljubav. Čarolija je tog trena nestala i on se preobratio u kraljevića.

Zvijer se potrudio da život Ljepotice na dvoru bude kvalitetan i sve samo ne dosadan. Rekao joj je kako je ona gospodarica dvorca, ali joj nikako nije bilo jasno zbog čega je svake večeri prosi. Naravno, njegova je želja bila da se preobrati u kraljevića, ali je morao dobro raditi na tome da ona zavoli njegovu dušu, a zanemari vanjski izgled. Nakon nekog vremena se to i dogodilo, ali tada njihova ljubav nije nestala već je postala još veća i jača. Dobra vila ih je nagradila i priuštila im sretan život u kraljevstvu.

___________________________________

Charles Perrault rodio se u Parizu 12. siječnja 1628. godine u bogatoj obitelji buržuja. Bio je sedmo dijete i imao je sve najbolje uvjete za školovanje.

Iskoristio je bogatstvo svoje obitelji koje mu je omogućavalo da se školuje u najboljim školama pa je tako postao visoko obrazovan. Za vrijeme svog bogatog života radio je različite poslove, ali ostao je poznat po svojim predivnim bajkama. Uz njegove bajke odrasla su mnoga djeca, a priče o prijateljstvu i ljubavi pamte se cijeli život i prenose generacijama. Predivna književna djela kao temelj su imala narodne priče, a velik broj njih preuzela su i braća Grimm koja su također stekla veliku popularnost. Neke priče su prenesene i usmeno.

Charles je bio velika utjeha tijekom odrastanja mlađim generacijama jer ih je uvijek podupirao.

Jedna od njegovih najpoznatijih priča su Priče moje guske. One su činile priče od osam bajki i bile su objavljene kao posebna zbirka. Potpisani autor djela nije bio on već njegov sin.

Njegove najpoznatije priče koje su ga proslavile su: Crvenkapica, Priče moje guske, Mačak u čizmama, Modrobradi i mnoge druge. Prvu bajku objavio je davne 1696. godine pod imenom Usnula ljepotica.

Charles Perrault umro je u Parizu, 16. svibnja 1703. godine.

Charles Perrault - Budalaste želje

Charles Perrault - Griselda

Charles Perrault - Ljepotica iz usnule šume

Charles Perrault - Magareća koža 

Charles Perrault - Modrobradi

Charles Perrault - Vile