Charles Perrault - Budalaste želje

Nekada davno živio je siromašan drvosječa Blaž koji je već bio odviše umoran od napornog života. Iako je bio mlad i sretno oženjen, bilo je trenutaka kad je poželio da ga više nema. Poželio se odmoriti na obalama rijeke Aheront i pomislio kako mu nebo nije nikada ispunilo ni jednu želju. Sada bi već bio red da usliši i njegove želje. Jednog mu se dana, dok je bio u šumi i žalio se na svoj život, ukazao Jupiter (rimski bog neba) s munjom u ruci.

Drvosječa se silno uplašio kad je ugledao tko se pred njim stvorio. Od straha je odmah počeo vikati Jupiteru kako mu ništa ne treba.

– Nemam nikakvih želja gospodaru – rekao je naš prijatelj bacivši se pred Jupitera na koljena.

– Nemoj se bojati – rekao je Jupiter – došao sam jer me tvoje jadikovanje zaista dirnulo, a osim toga želio sam ti pokazati koliku nepravdu činiš. Poslušaj me i reci mi koje su tvoje želje za koje si siguran da želiš da ti ih ispunim. Možeš poželjeti tri želje. I ne brini, što god da poželiš, ja ću ti to ispuniti. Samo imaj na umu kako tvoja sreća ovisi o tome što ćeš poželjeti, stoga dobro razmisli prije nego što ih izgovoriš.

Jupiter se tim riječima obratio našem prijatelju i otišao na nebo te ostavio drvosječu neka dobro promisli o svojim željama. Drvosječa je zabacio na svoja leđa naramak tankih grančica i na putu prema kući promišljao o Jupiterovim riječima.

Koračao je prema kući i rekao: – Ne valja brzopleto postupati u ovakvim situacijama, možda bi bilo najbolje da se posavjetujem sa svojom gazdaricom Fanikom. Ona će mi sigurno pomoći.

Stigavši pred svoj paparati pokriven krov obratio se Faniki i rekao: – Ej, Fanika, možemo naložiti vatru i pripremiti bogatu večeru jer ćemo od danas dalje biti bogati! Dovoljno je izreći tri želje te će nam život biti savršen.

Nakon toga joj je sve detaljno ispričao, a njoj su se počele motati po glavi svakojake želje i misli. Ipak, trebalo je mudro razmisliti što će poželjeti jer o tome ovisi njihova buduća sreća.

Fanika mu je rekla kako bi trebali dobro promisliti o svojim željama.

– Ne želim da zbog nestrpljivosti nešto ne učinimo kako treba – rekla je Fanika – moramo jako dobro razmotriti što nam je činiti, stoga je najpametnije da prespavamo ovu noć te sutra odlučimo koja nam je prva želja.

Slažem se s tobom – rekao je Blaž – ali prije no što krenemo na počinak donesi malo onog ukusnog starog vina.

Fanika mu je donijela vrč s vinom, on joj je nakon što ga je ispio, uživajući uz toplu vatricu, rekao: – Pogledaj kako vatra lijepo gori, baš bi bilo dobro ispeći jednu kobasicu.

Čim je to izrekao, njegova Fanika je spazila kako joj se jedna dugačka kobasica približava. Krenula je s jednog kraja ognjišta prema drugome i uvijala se poput ogromne zmije. Fanika je od straha zavrištala i ubrzo shvatila kako je njezin muž Blaž upravo izrekao prvu želju. U njoj se javio bijes jer je mislila kako li je mogao biti tako nerazborit i učiniti takvu glupost. Tog se trena iz sveg glasa izvikala na njega izgovorivši mu svakakve uvrede koje su joj u tom trenutku pale na pamet.

– Ne mogu vjerovati da si umjesto carstva, zlata, biserja, rubina, dijamanata i otmjenog ruha poželio ni više ni manje nego kobasice! – rekla mu je Fanika.

– Pogriješio sam – rekao je Blaž – drugi put ću pripaziti kada budem nešto poželio.

– Hoćeš, hoćeš – rekla je njegova žena – kad na vrbi rodi grožđe. Ispao si pravi magarac poželivši kobasicu.

Blaž je bio izvan sebe radi svoje želje koju je izrekao i pomislio u sebi kako bi bilo u redu da postane udovac, što mu i nije bila grešna pomisao s obzirom na to kako se Fanika ponijela prema njemu.

Nije prošla ni minuta, a on je na glas izrekao i sljedeću želju, ne slutivši kako ju je opet uzalud potratio – Muškarci su rođeni kako bi patili! Neka ih vrag odnese i onoga tko ih je izmislio. Neka ti se za nos prilijepe kobasice, kozo jedna prokleta!

Nebo je odmah uslišalo njegovu želju, te onog časa kada ju je izrekao, kobasica se Faniki zaljepila za vrh nosa. Nimalo mu se nije svidjelo kada je uvidio što je napravio jer je Fanika bila ljepotica, a s kobasicom na nosu nije više izgledala ljupko. Smetala joj je pri govoru, ali s druge strane, Blažu je bila od koristi te je čak pomislio kako mu ništa bolje od toga ni ne treba.

– Baš bih mogao sebe učiniti kraljem – rekao je. – Preostala mi je još samo jedna želja, ali ipak moram dobro promisliti prije nego što je izgovorim. Živa je istina da je vladareva veličina nešto najbolje što se može poželjeti, ali kako će izgledati kraljica s kobasicom na nosu? Ako bude morala takva sjesti za prijestolje, tko zna hoće li biti sretna? Valjalo je to pitati upravo Faniku, pa neka razmisli hoće li postati kraljica s nosem od kobasica ili će ostati drvosječina žena kao i do sada i imati nos kao što ga je imala prije ove nevolje.

Nakon što je sve pomno razmotrila, Fanika je zaključila kako će ipak ostati drvosječina žena s bogatom kapom na glavi. Postati kraljica i pritom biti ružna, ne bi bio dobar izbor. Iako su snaga i utjecaj koji bi imala kao kraljica primamljivi, ona je odabrala vratiti se na staro.

Tako je drvosječa ostao drvosječa. Nije postao veliki vladar i moćnik, nije imao vreću prepunu srebrnjaka i pritom bio sretan što mu je preostala još posljednja želja koje će mu nebo ispuniti. Poželio je ženu vratiti u prethodno stanje što mu je nebo ostvarilo.

Pouka bajke Budalaste želje - Poznato je kako bijednicima, slijepcima, nerazboritim, nemirnim i nestalnim ljudima ispunjavanje želja ni ne priliči jer je malo onih koji znaju ispravno iskoristiti dar koje im nebo podari. U ovoj je priči Blaž nepromišljeno izgovorio svoje dvije želje te ga je žena Fanika pritom izgrdila. Njemu se to nije svidjelo, ali iako je ponekad poželio da ona nestane iz njegovog života, tu želju nije nikada naglas izgovorio. Dapače, na kraju je poželio da se sve vrati na staro i da opet žive prijašnjim životom.

________________________

Charles Perrault - Budalaste želje

Priča "Budalaste želje" ili "Tri budalaste želje" francuska je književna bajka Charlesa Perraulta, objavljena 1697. godine, u volumenu pod nazivom "Histoires ou Contes du temps passé" ("Bakine priče ili priče iz davnih vremena").

Priča opisuje život nezadovoljnog drvosječe koji se žalio da mu nebo nikada nije ispunilo nikakvu želju. Nakon što mu se ukazao Jupiter i rekao neka poželi što god hoće i on će mu ispuniti želje, drvosječa Blaž se uplašio. Pomislio je kako će mu žena Fanika pomoći oko smišljanja želja i kako će postati sretniji nakon što ih Jupiter ispuni.

Ipak, nerazboriti Blaž nije uspio poželjeti nešto što će mu promijeniti život, ali je zato bio sretan što mu je na kraju život ostao onakav kakav jest, nepromijenjen. Razmišljao je kako bi bilo da postane moćnik i vladar, ali je ipak pomogao svojoj ženi Faniki kojoj se zbog njegove nerazboritosti zaljepila kobasica na nos. Uspio je poželjeti neka se njezin izgled vrati u prvobitno stanje te su dalje živjeli sretno i skromno.

U nekim drugim inačicama ove priče se umjesto kobasica spominje crni puding kojeg je Blaž poželio. Iako je Perrault ovu bajku napisao na humorističan način, ona ipak sadržava pouku na kraju priče. Ona nam govori da moramo iskoristiti sreću jer je često oni kojima je podarena ne znaju iskoristiti na ispravan način. Perrault je priču posvetio Mademoiselle de la C. (gospođi od la C-a), no nikada nije otkriveno tko je ta ženska osoba. Za nju je samo naveo kako se radi o osobi koja zna lijepo pripovijedati priče, ali do danas nije poznato radi li se o nekoj poznatoj autorici.

Vrijeme radnje - nekada davno

Mjesto radnje - na obalama rijeke Aheront, Blaževa i Fanikina kuća

Tema - tri budalaste želje koje je Blaž poželio i koje mu je nebo ispunilo

Ideja - ponekad i onome kojemu je sreća podarena, taj je ne zna na pravi način iskoristiti

Kratak sadržaj

Drvosječa Blaž sretno je oženjen živio sa svojom Fanikom, ali se često žalio, odmarajući se uz obalu rijeke Aheront, kako mu nebo nije nikada ispunilo ni jednu želju te je sada već bilo vrijeme da ih konačno usliši. Jednog dana, dok je izgovarao te riječi, ukazao mu se Jupiter, bog neba, s munjom u ruci. Blaž se u prvi mah prepao i stao na koljena, uzvikujući kako njemu ne treba ništa u životu.

Jupiter mu je rekao neka se ne boji jer je on došao samo zato jer je ganut njegovim jadikovanjem. Uz to, želio mu je ukazati da griješi. S obzirom na to da njegove želje nisu nikada bile ispunjene, Jupiter mu je rekao neka izabere tri želje za koje je u potpunosti siguran da želi da se ostvare. O tome će ovisiti Blažev budući život, stoga je potrebno dobro promisliti o kakvim željama je riječ jer će se one zaista ostvariti.

Blaž se iz šume uputio prema svojoj kući gdje ga je čekala Fanika. Nadao se da će mu ona znati savjetovati što da poželi. Ispričao joj je kako mu se ukazao Jupiter, a ona je odmah počela smišljati razne želje. Ipak, bila je to mudra žena koja je znala da se ne treba olako uhvatiti smišljanja želja te je rekla mužu kako bi bilo najpametnije da prespavaju i tek ujutro odluče što će poželjeti.

Blaž je poželio prije odlaska na počinak popiti malo ukusnog vina te je zamolio ženu neka mu ga donese. Uživajući u čašici pred kaminom, pomislio je kako bi bilo dobro ispeći koju kobasicu, s obzirom da vatra tako lijepo gori. Izrekavši to, njegova žena Fanika je primjetila kako se im približava jedna dugačka kobasica. Zavrištala je od straha i uskoro shvatila da je njezin bezobzirni Blaž upravo izgovorio prvu želju koja se istog časa ostvarila.

Postala je bijesna. Izgovorila je mužu svakakve pogrdne riječi kojih se sjetila te nije mogla vjerovati da je umjesto da poželi bisrje, dijamante, rubine ili carstvo, on poželio ni više ni manje nego kobasice. On joj se ispričavao zbog izgovorene želje i obećao da se to više neće ponoviti.

Fanika mu nije vjerovala jer je znala koliko je nerazborit. I zaista, nakon što se na njega dobro izvikala, on se osjećao povrijeđeno i pomislio kako bi bilo najbolje da je udovac. Zatim je na glas rekao kako su muškarci stvoreni da pate i dabogda se na Fanikin nos zaljepile kobasice!

On je izgovorio, a nebo je uslišalo njegovu želju. Naravno, Fanika je bila lijepa žena, ali s kobasicom na nosu, nije izgledala nimalo ljupko. Iako nije više lijepo izgledala, Blažu je kobasica ipak bila od koristi te je pomislio kako mu više od toga ni ne treba u životu.

Preostala mu je posljednja želja, pa je razmišljao kako bi bilo da postane vladar. Ipak su moć i veličina velika stvar, ali kako bi izgledala njegova žena s tom kobasicom na nosu? Upitao ju je želi li postati vladarica ili ipak želi da se sve vrati u prvotno stanje. Ona je dobro promislila. Iako bi joj godilo postati vladaricom, s kobasicom na nosu to ne bi lijepo izgledalo. Poželjela je ipak ostati drvosječina žena te je i posljednja želja bila ispunjena. Blaž nije postao vladar, ali je pored sebe ponovo imao lijepu i zgodnu ženu Faniku.

Likovi – Blaž, Fanika, Jupiter (bog neba)

Analiza likova

Blaž – umoran drvosječa koji se žalio na svoj život. Kada je Jupiter to čuo, obećao mu je ispuniti tri želje. No, Blaž nije znao to iskoristiti na pravi način. Zbog svoje nerazboritosti izgovorio je upravo dvije budalaste zbog kojih je kasnije požalio. Žena Fanika se pritom jako naljutila i razbjesnila, ali s obzirom na to da je nju zadesila jedna od njegovih želja i kobasica joj se priljepila za nos, odlučila je kako će ipak ostati drvosječina lijepa žena kao do sada, a ne ružna vladarica s kobasicom na nosu. Blaž je na kraju shvatio kakvu je pogrešku učinio, ali već je bilo kasno za ispravke te je u dogovoru sa Fanikom poželio da mu nebo ispuni i posljednju želju, a to je da se sve vrati u prvobitno stanje. Baš kao što i sama pouka kaže na kraju priče, nerazboritim ljudima ispunjavanje želja ni ne priliči, stoga se Jupiter uzalud obratio Blažu u nadi da će mu pomoći.

Fanika – mudra žena koja je željela iskoristiti sreću koja je ukazana njezinom mužu. Upozorila ga je kako treba biti oprezan sa željama, ali nakon što je popio vrč vina, nije više znao što izgovara naglas te je nakon što je poželio jesti kobasice, njegova prva želja bila uslišana. Nakon što se zbog toga uzrujao, ponovo je poželio krivu stvar i naglas izgovorio neka se kobasica zaljepi Faniki na vrh nosa. Kakvu li je štetu učinio, naročito zbog toga što je ona zaista bila lijepa i zgodna... Kako bi ispravio pogrešku poželio je neka se sve vrati u prijašnje stanje jer je to i ona željela te je tako njegov trenutak sreće bio kratkog vijeka. Fanika je znala kako je on nerazborit, ali nije mogla učiniti ništa po tom pitanju. Nakon te avanture, život im se vratio u normalu.

____________________________________

Charles Perrault rodio se u Parizu 12. siječnja 1628. godine u bogatoj obitelji buržuja. Bio je sedmo dijete i imao je sve najbolje uvjete za školovanje.

Iskoristio je bogatstvo svoje obitelji koje mu je omogućavalo da se školuje u najboljim školama pa je tako postao visoko obrazovan. Za vrijeme svog bogatog života radio je različite poslove, ali ostao je poznat po svojim predivnim bajkama. Uz njegove bajke odrasla su mnoga djeca, a priče o prijateljstvu i ljubavi pamte se cijeli život i prenose generacijama. Predivna književna djela kao temelj su imala narodne priče, a velik broj njih preuzela su i braća Grimm koja su također stekla veliku popularnost. Neke priče su prenesene i usmeno.

Charles je bio velika utjeha tijekom odrastanja mlađim generacijama jer ih je uvijek podupirao.

Jedna od njegovih najpoznatijih priča su Priče moje guske. One su činile priče od osam bajki i bile su objavljene kao posebna zbirka. Potpisani autor djela nije bio on već njegov sin.

Njegove najpoznatije priče koje su ga proslavile su: Crvenkapica, Priče moje guske, Mačak u čizmama, Modrobradi i mnoge druge. Prvu bajku objavio je davne 1696. godine pod imenom Usnula ljepotica.

Charles Perrault umro je u Parizu, 16. svibnja 1703. godine.

Charles Perrault - Griselda

Charles Perrault - Ljepotica i zvijer

Charles Perrault - Ljepotica iz usnule šume

Charles Perrault - Magareća koža 

Charles Perrault - Modrobradi

Charles Perrault - Vile