Charles Perrault - Griselda

U podnožju planine, gdje izvire rijeka Po, živio je naočiti mladi princ. Osim što se isticao po svojoj pameti, hrabrosti i ratnim vještinama, pokazivao je veliko zanimanje za umjetnost. Bio je pravi borac i volio je pobjeđivati, pa je nakon svih silnih napora uživao u slavi. Bilo mu je važno da njegovo ime kasnije bude poznato, no, najviše od svega želio je da njegov narod bude sretan i zadovoljan.

Uz ovakav životni stil, princa je obuzelo melankolično raspoloženje – nije imao pretjerano povjerenja u žene. U dubini svog srca znao je da su one zavodnice i nevjernice. Čak je i za žene iz visokog društva mislio da su licemjerne i preponosne. Takve su njemu predstavljale okrutnog neprijatelja koji samo čeka zavesti nesretnog čovjeka koji će učiniti sve za njihovu ljubav.

Princ je mudro vladao, želio je sve najbolje za svoj narod te štitio njihova prava. Ostatak dana provodio je u lovu na jelene ili medvjede. Iako je lov smatrao okrutnim poslom, toga se manje bojao od svakodnevnih susreta sa šarmantnim ženama koje je najčešće izbjegavao. Njegovi dvorjani su ga svakim danom bodrili da se izabere prijestolonasljednik koji će vladati s istim žarom kao i on.

Tada im je princ rekao: - Duboko sam dirnut time što želite da se oženim, ali to ću vrlo rado učiniti samo s osobom koja u sebi nema nimalo taštine ni ponosa. Uvjeren sam kako što je muškarac u braku obzirniji istovremeno ga snađe muka. Ako pogledate djevojke oko sebe shvatiti ćete kako su dobroćudne, sramežljive, iskrene i prepune svakojakih vrlina sve dok ne stupe u brak, a onda nakon što stupe u brak, rade sve što ih je volja, ne mareći za svog muža i njegovo mišljenje. Postaju neposlušne, lošeg rapsoloženja, bespotrebno viču i gunđaju. Ponekada im nije dovoljno imati samo jednog ljubavnika, već imaju više njih i tada postaju ni više ni manje nego namiguše. Događa se i da se preobraze u pomodarke te se svima obraćaju s visoka, kao da su najpametnije na svijetu, a neke postaju rastrošne te gube novac i nakit na kocki. Iz svega toga mogu zaključiti kako im je najvažnije da same kroje svoj život kako im najviše odgovara. Kao što znate, nemam povjerenja u žene i smatram kako brak između dvoje ljudi može uspijeti samo ako je jedna osoba u braku dominantnija od druge. Stoga, ako pronađete osobu koja neće jasno izražavati svoju volju, oženit ću se njome.

Nakon što je jasno dao do znanja koji su njegovi uvjeti za ženidbu, princ je odjahao u šumu i pridružio se svojim lovačkim psima. Jahao je preko velikih polja i prostranih livada te stigao do svojih prijatelja lovaca. Naredio je potjeru za jelenima zatrubivši u rog te se u šumi začula grmljavina konjskih kopita. Nastao je pravi metež, u šumi je odjekivalo trubljenje. Velika potjera za životinjama je počela.

Možda je bila puka slučajnost ili sudbina, ali princ se jednoga dana, dok je trajala potjera, uputio nekamo zavojitom cestom. Drugi lovci to nisu primjetili stoga ga nitko od njih nije slijedio. Što je dalje odlazio, sve se više udaljavao od ostalih. Stigao je do najudaljenije točke gdje se više nije čuo metež i trubljenje rogova.

Mjesto gdje ga je dovela njegova čudna avantura, bilo je prepuno bistrih potoka i sjenovitih stabala. Princ se odnosio prema njima sa strahopoštovanjem. Najednom se našao okružen jednostavnom i netaknutom prirodom te se osjećao blagoslovljenim. Ispunjen maštanjima koja prožimaju šume, polja i potoci, njegovo srce i oči su ugledali najslađu i najdražu osobu pod vedrim nebom. Bila je to mlada pastirica. Njezino je srce zasigurno bilo divlje, ali narav pitoma. Ten joj je bio svjež i bijel poput ljiljana, zaštićen od sunčevih zraka koje su prodirale kroz krošnje stabala. Imala je primamljive usnice, dok su joj oči bile plave i sjajnije od samoga neba.

Princ je bio usplahiren te se pokušao sakriti u šumi, ali je izazvao buku, pa je pastirica pogledala upravo u njegovom smjeru. Obrazi su joj se zarumenjeli od stida, što je pridonijelo njezinoj izvanrednoj ljepoti. Princ je u tom trenu uvidio njezinu jednostavnost, dobrotu i iskrenost, što do sada nije uočio kod ni jedne druge djevojke. Odlučio je približiti joj se, iako je bio sramežljiviji i zbunjeniji od nje te joj objasnio kako se izgubio u šumi. Pitao je zna li ona možda je li potjera lovaca prošla ovim djelom šume u kojem se trenutno nalaze. Pastirica mu je odgovorila: – Nitko do sada nije prolazio ovim djelom šume, ali ne brinite gospodaru, ja ću vam pokazati pravi put prema kući. Princ joj je bio neizmjerno zahvalan na pomoći i rekao joj: – Prolazio sam kroz mnoga mjesta, ali ni jedno do sada nisam smatrao toliko dragocijenim poput ovoga.

Princ se nagnuo nad potok kako bi utažio žeđ.

– Gospodaru, pričekajte molim vas – rekla je pastirica te brzo pohitala prema svojoj kolibici kako bi mu donjela glinenu čašu iz koje bi mogao popiti vode. Iako je on navikao na kristalne i zlatne čaše, one sada nisu bile ni upola korisne ni dragocjene koliko je bila glinena čaša pastirice. Pastirica je otpratila princa kroz šumu, preko strmih litica i preko bujica, kako bi mu pomogla da se sretno vrati u svoju palaču, a on je za to vrijeme oprezno promatrao prekrasnu prirodu koja ih je okruživala. Već je sanjario kako će se jednog dana vratiti na to čarobno mjesto, a u njemu se već rađala ljubav prema mladoj djevojci.

Izašavši iz tamnog šumarka, nazirali su se zlatni krovovi velebne palače koju je princ kriomice promatrao. Obuzela ga je tuga, iako je bio presretan zbog avanture koju je doživio u šumi. No, već sutradan postao je depresivan i veoma tužan. Čim je došla prilika da ponovo organizira lov u šumi, princ je to i napravio. Dok su se ostali lovci odmarali, on je otišao u potragu za čarobnim mjestom gdje je živjela mlada pastirici sa svojim ocem. Saznao je kako se zove Griselda. Živjela je vrlo skromno s ocem u kolibici, a hranili su se samo mlijekom koje su dobivali od svog stada i tkali su haljine od runa.

Kako su dani prolazili, princ je bivao sve zaljubljeniji u Griseldu. Bio je ispunjen neopisivom srećom te je jednog dana pozvao svoje savjetnike dvorjane te im rekao: – Sukladno vašim željama odlučio sam stupiti u brak. Možda nije pametno uzeti za ženu nekoga tko ne potječe iz našega kraja, ali uskoro ću vam obznaniti o kakvoj je iskrenoj i divnoj osobi riječ.

Kada je princ objavio takvu predivnu vijest, sreća je bila neizmjerna. Svi su dvorjani bili oduševljeni dugoočekivanom viješću o prinčevoj ženidbi. Ta se vijest proširila cijelim kraljevstvom i bila dobro primljena. Bilo je zabavno gledati kako su mlade djevojke iz grada uzalud promijenile svoje ponašanje, ton glasa, frizure i način odijevanja samo kako bi zaslužile prinčevu naklonost, no, njemu je još odavno bilo najvažnije da su djevojke jednostavne i skromne.

Radnici i umjetnici iz grada svesrdno su prionuli na posao, svjesni da se približava dan vjenčanja. Veličanstvena kola zadobila su potpuno novi značaj. Zlato koje se inače koristi bogato, u ovom slučaju koristilo se minimalistički i to samo na ukrasima. S jedne strane tribina za ceremoniju bila je postavljena tako da se ona bolje vidi, dok su na drugoj strani bili postavljeni veliki lukovi, slaveći pobjedu borbenog princa i brilijantnu pobjedu ljubavi nad njime. Tu su se nalazile i kovačnice, koje su bile prava industrijska umjetnost. Njihove bezazlene, svjetleće iskrice ukršavale su nebo i izgledale kao tisuću zvijezda. Smišljen je jedan novi balet, s puno veselih ludosti, a uz to, u Operi je bilo ljepše nego u bilo kojoj operi u Italiji, otkuda je inače proizlazilo na tisuće najljepših zvukova.

Napokon je stigao dan vjenčanja! Zora je već polako svitala, a boje na nebu su se prelijevale iz zlatne u modru. Lijepe su djevojke brzo pohitale iz svojih postelja. Narod je pristizao sa svih strana kako bi prisustvovali tom velikom događaju, a palačom su odijekivali zvuci roga, frula, oboa i rustikalnih gajdi, a na sve strane su se mogli čuti bubnjevi i trube. Na kraju je mladi princ izašao iz svoje palače, okružen svojim dvorjanima. Čuo se gromoglasan uzvik radosti, ali samo trenutak kasnije, svi su zadivljeno gledali kada je na prijelazu ceste princ skrenuo u obližnju šumu, baš kao što je i ranije učinio mnogo puta.

– Aaaah!!! – uzdisali su dvorjani – ipak nije prevladala ljubav prema nekoj djevojci, već je njegova prava strast bila samo lov.

Princ je brzo prešao preko njiva i ravnica te dosegnuvši brda, ušao u šumu, na čuđenje cijele čete dvorjana koji su ga pratili. Nakon što je prošao nekoliko staza koje je njegovo srce dobro upamtilo, našao se pred rustikalnom kućicom gdje je živjela njegova voljena.

Griselda je također čula kako će se tog dana održati vjenčanje te je bila obučena u svoju najljepšu haljinu. Stajala je pred svojom kućicom, spremna za odlazak na ceremoniju. Kada je princ stigao pred nju, upitao ju je: – Gdje ste se zaputili tako veseli i u tolikoj žurbi? Dalje je nastavio s govorom i rekao: – Prestanite žuriti jer se vjenčanje ionako neće odviti bez vaše prisutnosti. Istina je da gajim osjećaje i ljubav prema vama te ste upravo vi moja odabranica, ako se s time slažete.

– Ah! – uzdahnula je Griselda i ostala začuđena prinčevom izjavom. Nije mogla vjerovati svojim ušima da joj je on upravo izjavio ljubav.

– Šalite li se možda sa mnom? – upitala ga je.

– Nipošto – nastavio je princ – u poptunosti sam iskren prema vama. Ipak, prije no što pristanete na udaju ne smijete imati nikakvih drugih želja, već morate ispunjavati samo moje.

– Zaklinjem se – rekla je Griselda – obećajem da neću imati drugih želja. Poslušala bih i neznatnijeg čovjeka kada bi on postao mojim mužem, stoga ću vam se apsolutno pokoravati.

Princ je nakon svog govora bio nagrađen pljeskom dvorjana. Nakon toga je zamolio pastiricu za malo strpljenja te uputio žene u kolibicu neka je ukrase nakitom, kako i dolikuje kraljevskim mladenkama. Griselda je istrčala iz svoje kolibice sva raskošna i šarmantna. I ona je zaradila pljesak dvorjana zbog svoje ljepote, a nadasve zbog jednostavnosti. Buduća princeza i mladi princ odvezli su se u kočiji načinjenoj od zlata i slonovače te zajedno slavili ljubavnu pobjedu. Oboje ponosni i sretni. Dvorjani su ih pratili veselo prema palači.

U međuvremenu, cijeli je grad nestrpljivo je čekao povratak vladara. Odjednom se pojavio i oni su mu požurili ususret. Okružena mnoštvom ljudi, povorka se jedva pomicala. Konji su bili preplašeni od ushićenih povika, kopitima su lupali o tlo ne bi li na vrijeme stigli u crkvu, gdje se održavalo vjenčanje. Nakon obreda vjenčanja, povorka je krenula prema palači gdje su ih dočekali ples, igre, utrke i turniri. Veselje se širilo diljem grada. A ljubav princa i pastirice uljepšala je cijeli dan.

Sutradan su u palaču pristigli čestitari iz okolnih zemalja, a Griselda ih je sve sa strpljenjem saslušala. Ophodila se njima poput prave princeze, kao da joj je to oduvijek bilo suđeno. U svemu što je radila, ponašala se razborito te je zahvaljujući svojemu vedrom duhu i živahnome umu, od prvoga dana svoje službe vrlo je dobro vladala kraljevstvom.

Nakon svega godinu dana, njihov je brak bio blagoslovljen prinovom. Iako nisu dobili mladog princa, kao što su neki možda željeli, bili su blagoslovljeni malenom princezom, toliko dražesnom i lijepom da su je morali paziti kao kap vode na dlanu. Njezin ju je otac svaki tren dolazio gledati jer je bio opčinjen tolikom ljepotom. Ni majka je nije mogla prestati promatrati te ju je čak poželjela sama dojiti.

– Ah! – uzdahnula je čuvši njezin plač i dozivanje te rekla – ne bi voljela biti samo napola majka, već je red da se dobro pobrinem o svojoj djevojčici jer je to nadasve moja dužnost.

Međutim, bilo bi sve u redu da se u princu nije ponovo pojavila zlovolja. Stao je razmišljati o svojoj ženi i njezinoj pretjeranoj dobroti te pomislio kako tu nema mnogo iskrenosti. Možda je prvotna ljubav koju je osjećao prema njoj splasnula ili ga je obuzela melankolija koja mu je začarala sva osjetila i zavela srce, teško je reći. Njezine vrline su ga vrijeđale te je počeo sumnjati u sve što ona čini. Posumnjao je u njihovu sreću pa ju je odlučio pratiti, motriti i strašiti je ne bi li ozdravio od boli koju je osjećao u duši te razaznao istinu naspram laži. Toliko je bio opsjednut njezinim dobrim ponašanjem, da je razmišljao kako će je i najnepodnošljiviji postupci učiniti još boljom.

– Ne želim si dopustiti da me Griselda uhvati nespremnog, moram biti stalno na oprezu. – rekao je princ.

Odlučio ju je držati zatočenom i nije joj dozvoljavao uživanje na dvoru. U njezinu je sobu svjetlost jedva prodirala, a sav je nakit i prekrasne haljine koje joj je poklonio kao zalog prilikom vjenčanja, dao maknuti, smatrajući kako žene u tome uživaju.

Griselda se nije nimalo brinula zbog toga jer je smatrala kako dobro izvršava svoje dužnosti prema mužu. Dapače, veselo je predala sav nakit i haljine te uvidjela koliko on u tome uživa. Mislila je kako on zapravo iskušava njezinu ljubav i tjera u patnju, kako se ne bi previše opustila uživajući u blagu i miru koje joj je on omogućio. Na to je gledala kao odgoj i bila je sretna što je upravo nju odabrao između ostalih lijepih žena.

Njegova je okrutnost bila samo njoj na korist. – Sretan je samo onaj koji je prethodno dovoljno patio – rekla je Griselda – a moj me muž samo želi iskušati ne bi li me dobro odgojio. Ako tome nije tako, uvjerena sam kako sve ovo radi samo zato da potakne moju stalnost i vjeru. Mene je odabrao između tisuću ostalih žena, stoga trebam voljeti njegovu krutost, očinsku dobrotu i pruženu nam ruku kojom služi dobrotu.

Ipak, njezino beskompromisno pokoravanje mužu bilo je uzaludno.

S obzirom na to da je Griseldina ljubav bila usmjerena prema maloj, tek rođenoj princezi, njezin muž odlučio je iskušati njezinu dobrotu upravo na njihovom djetetu.

– Samo ću na taj način moći razaznati pravu istinu – rekao je princ – jer i sam vidim gdje počiva njezina neiskrenost. Moram svoje poteze usmjeriti prema onome što je najviše pogađa, a to se trenutno odnosi na ljubav prema njezinom malom djetetu.

Princeza je dojila svoje djetešce, a ono joj je podarilo nježan osmijeh dok je nježno ležalo na njezinim grudima. Muž joj se u tom trenutku obratio i rekao: Moram odvojiti maleno djetešce od vas, kako bi je mogao primjereno odgojiti i očuvati od loših navika koje bi mogla steći jer se vi o njoj brinete. Pronašao sam dobru gospođu koja će dobro odgojiti našu djevojčicu i naučiti je svim dobrim vrlinama koje jedna princeza mora posjedovati. Pripremite se na rastanak s djetetom jer će odmah netko doći po nju.

Princ nije imao dovoljno hrabrosti i ljudskosti kako bi prisustvovao tom kobnom trenutku, a Griseldinim su licem počele teći na tisuće suza. Ali, hrabro je odlučila dočekati taj trenutak oduzimanja ploda njihove beskrajne ljubavi. Nakon što se pred Griseldom pojavili mrski izvršitelji rekla je: – Moram se pokoriti svome mužu i poslušati ga – a nakon toga je izljubila svoje maleno zlato koje je prema njoj mahalo malim ručicama te se u suzama rastala s djevojčicom.

Bila je to gorka sudbina za Griseldu. Iščupati iz nje srce ili otrgnuti dijete s njezinih grudi, za nju je bilo potpuno isto. Bol je bila neizmejerna i velika. Malenu su djevojčicu odveli u obližnji samostan u kojemu su živjele redovnice. Njime je vladala majka glavarica koja je bila poznata po pobožnosti. Uz djevojčicu su odnijeli skupocjeno prstenje koje je predstavljalo naknadu za skrb koju će joj redovnice pružiti.

Princ je otišao u lov kako bi ublažio oštro grizodušje koje ga je jedino zadržavalo da ne bude do kraja okrutan te je strahovao zbog susreta s princezom kojoj je oduzeo dijete. Bojao se tog susreta jednako onako kako bi se bojao da se susreo s tigricom kojoj je oduzeto njezino mladunče. Ali Griselda ga je dočekala prijateljski, s jednakom nježnošću koju mu je i nekada davno pokazivala. Nije očekivao da će ga ona s tolikom prijaznošću dočekati, pa ga je samo na tren obuzela sramota, ali to nije dugo trajalo jer je mrovoljnost ipak prevagnula. Postao je još okrutniji prema svojoj Griseldi te joj je nakon samo dva dana, s neiskrenim suzama u očima, priopćio kako je njihovo dijete nažalost preminulo. Griselda je bila potpuno shrvana od boli, ali ipak, bila je nježna prema svome mužu. Počela ga je tješiti, misleći kako je i njemu teško zbog te užasne vijesti. Njezina dobrota ga je skoro razoružala te je pomislio kako je sada možda pravi trenutak da joj otkrije tajnu i kaže pravu istinu, a ta je da njihovo dijete još uvijek živi. No, ponos je bio jači od njega, Griseldi nije otkrio istinu i tajna je ostala neotkrivena.

Godine su prolazile, a ljubav između princa i princeze je svakim danom bila sve jača i veća. Izmjenjivali su nježnosti baš kao nekada. Nije ih moglo ništa razdvojiti. Princ je povremeno znao rasrditi Griseldu samo zato da ljubav između njih dvoje nikada ne bi izgubila snagu, poput žeravice u kovačkoj peći, koja dobije dodatnu toplinu kada je kovač polije hladnom vodom.

U međuvremenu je mala princeza rasla u samostanu i naslijedila sve dobre osobine njezine majke. Tako su joj bile podarene mudrost, blagost i bezazlenost, dok je od oca naslijedila ponos. Bila je to kombinacija koja je pridonijela njezinoj ljepoti karaktera. Osim lijepih osobina, bila je prava ljepotica pa nije ni čudilo što se jedan mladić, također lijepog izgleda, zaljubio u nju kada ju je jednom spazio kroz rešetku na vratima samostana. Princeza je spazila da se on u nju zagledao. Zahvaljujući nagonu koji joj je podarila majka priroda, neko je vrijeme uspjela odoljeti nježnoj ljubavi, ali uskoro nakon toga se i ona jednako silno zaljubila.

Mladić je bio zgodan, hrabar te je potjecao od slavnih predaka. Spazio je njega još odavno princezin otac i poželio da mu jednoga dana postane zet. Čuvši ovako veselu vijest o dvoje mladih i zaljubljenih, uhvatila ga je neobična želja. Pomislio je kako će ih natjerati da sreću otkupe okrutnim mukama.

– Učinit ću ih sretnima – rekao je princ – ali će se najprije dobro pomučiti prije no što im bude omogućeno uživati u ljubavi. Među njih će biti unesen nemir te će velika ljubav biti na kušnji, kako bi postala još postojanija. Istovremeno ću iskušati Griseldinu strpljivost, ali ne na onako okrutan način kao što sam to do sada činio, jer sam se već uvjerio u njezinu ljubav, nego ću pokušati dokazati cijelome svijetu koliko ima u njoj dobrote, blagosti i duboke mudrosti. Tada će narod prema njoj iskazati veliko poštovanje i zahvaljivati će nebesima što imaju tako dobru vladaricu.

Njegova neobična ideja bila je da pred narodom objavi kako, s obzirom na to da nema nasljednika koji bi vladao državom jer je njegova kći nedugo nakon rođenja preminula, mora nekamo drugdje pronaći sreću. Oženit će djevojku slavnog podrijetla koja je živjela i bila odgajana u obližnjem samostanu.

Kada su dvoje zaljubljenih čuli tako okrutnu vijest, bili su zaprepašteni.

Nakon što je objavio tu vijest, princ je svojoj ženi Griseldi rekao kako se moraju rastati prema volji naroda koji inzistira da negdje drugdje pronađe dostojniju ženu slavnijeg podrijetla. Pripremio joj je haljine koje je nekada nosila dok je bila pastirica i rekao joj: – Bilo bi najbolje da ponovo odete živjeti u svoju kolibicu. Griselda je tu vijest primila mirno i postojano. Nije pokazivala svoj jad, dobro ga je skrivala iza vedrog lica. Njezine su prekrasne oči prekrile suze, a njezina bol u grudima bila je nadasve jaka. Rekla je svome mužu: – Smatram vas svojim gospodarom i vladarom te kao što sam davno obećala, uvijek će vam se pokoravati, pa ću to učiniti i sada.

Ta vijest bila je za nju užasna, ali njezina dobrota joj nije dozvoljavala da učini drugačije.

Griselda se otišla presvući u odjeću u kojoj je nekada davno čuvala ovce, dok su dvorjani uzdisali radi prinčeve okrutne odluke. Svo blago i nakit skinula je sa sebe vrlo smireno i bez riječi te se nakon toga obratila svome mužu, rekavši mu: – Od vas tražim oprost za sve ono u čemu vam nisam mogla udovoljiti. Živjet ću i dalje u bijedi koju mogu podnijeti, ali ne želim otići ako ste vi gnjevni. Molim vas ukažite mi milost zbog iskrenog kajanja, kako bi mogla nastaviti živjeti u svojem tužnom boravištu. I bez obzira na vašu odluku, moja će ljubav prema vama kao i poštovanje biti postojani zauvijek.

Takva poslušnost i plemenitost duha iz jedne tako bijedno odjevene osobe, pobudila je u kneževu srcu neko sjećanje na svoju ranu ljubav prema njoj i gotovo je odustao od svoje odluke o progonstvu. Bio je ganut njezinim riječima i već mu se nazirala suza u oku. Htio joj se približiti i čvrsto je zagrliti, ali ohola želja prevladala je nad njime i opet ga navela na okutnost prema Griseldi, rekavši joj: – Moje sjećanje na naše zajedničke provedene dane odavno je prošlo, ali je zadovoljan sam što ste se iskreno pokajali. Vrijeme da krenemo.

Griselda se s ocem, koji je također odjenuo seljačku odjeću, uputila prema sjenovitom gaju gdje su nekada živjeli. Oplakivala je ovu iznenadnu prinčevu odluku i pomirila se s time da se mora vratiti u njihovu divlju nastambu, bez žaljenja za dvorskim sjajem.

– Nastavit ćemo dalje tamo živjeti bez ljepote i raskoši te sam uvjerena kako ćemo tu pronaći svoj mir – rekla je svome ocu.

Nakon što su ona i otac stigli u šumu, uhvatila je vreteno u ruku i počela presti kao što je to nekada činila uz obalu potoka, gdje je srela svog princa. Tamo se u sebi, mirno i bez ljutnje, molila neka joj muža nebo obasipa slavom i bogatstvom te mu ispuni svaku želju. Njezina je ljubav prema njemu i dalje bila postojana.

Nakon nekog vremena, muž kojeg je istinski žalila poslao joj je poruku.

– Griseldo – rekao joj je kada se ukazao pred njom – mlada princeza za koju ću se oženiti mora biti zadovoljna i sa mnom i s vama. Tražim od vas svu pomoć koju mi možete pružiti, kako bi udovoljio svojim željama. Budite mi na usluzi i mladoj princezi ukrasite odaje najljepše što znate, kako bi se uočilo obilje, bogatstvo, prikladnost i uglađenost. Nemoj štediti na ničemu i imajte na umu kako se ovdje radi o mladoj princezi koju ja nježno volim. Kako bi se što bolje snašli u toj ulozi, pokazat ću vam mladu princezu kojoj ćete svesrdno služiti.

Mlada se princeza ukazala na dvoru, lijepa poput zore koja se ukazuje na istočnim dverima, a Griselda je tog časa u dubini srca osjetila neizmjernu ljubav. Prisjetila se starih, sretnih dana, kada je dojila svoju malenu kćerkicu. Da je ostala živa, izgledala bi baš poput mlade princeze prema kojoj je osjetila silnu i neopisivu ljubav. Vođena unutarnjim glasom, Griselda je izrekla princu: – Mlada princeza za koju se namjeravate oženiti odrasla je u udobnosti i sjaju te sigurno neće moći podnijeti vašu okrutnost, kao što sam to ja podnosila. Mladu bi princezu to moglo stajati života. Preklinjem vas da s njom postupite blago jer nije navikla na surove riječi. Ja sam ipak odrasla u oskudici, a moje me nisko podrijetlo zapravo očvrsnulo i pripremilo na raznorazne napore koje sam vješto i hrabro trpjela bez pogovora. Mlada princeza nikada nije upoznala bol, stoga valja prema njoj postupiti s oprezom.

Princ je zatim rekao Griseldi: – Pripazite kako mi služite jer jednoj pastirici nikako ne pristaje da uči princa i dijeli mu savjete o njegovim dužnostima.

Tada je ona ušutjela i povukla se bez pogovora.

Bližio se dan svadbe, a velikaši su pristizali sa svih strana svijeta te bili primljeni u veličanstvenoj dvorani gdje je princ održao govor prije paljenja svadbene baklje. Bio je to govor u kojemu je objašnjavao: – Sve ono što trenutno vidite pred sobom je vrlo varljivo. Nitko od prisutnih nije mogao ni pomisliti da mlada princeza nije sretna i zadovoljna time što će stupiti u brak. Ipak, od tog braka neće biti ništa. Nadalje, tko bi povjerovao da zaljubljenom mladiću koji u svakom ratu pobjeđuje, nije po volji prinčeva ženidba? Stoga, ni to nije istina. Dalje, je li postoji osoba koja bi mogla povjerovati da Griselda opravdano ne plače i očajava? No, ona je ta koja se nikada ne žali, pristaje na pokoru i ništa ne može nadmašiti njezinu strpljivost. Na kraju, tko ne bi povjerovao koliko je princ sretan svojom sudbinom, kada je toliko privlačan predmet njegovih želja? Ipak, kada bi se upustio u brak s mladom princezom, to bi u meni izazvalo duboku bol i postao bi najnesretniji princ što ga je svijet ikada imao. Možda je ova zagonetka teška za razumijeti, ali pokušat ću vam objasniti u samo dvije riječi koje će istog časa iščeznuti, poput nedaća koje sam do sada naveo.

– Mlada princeza – nastavio je princ objašnjavati svome narodu – je zapravo moja kćer te ću njezinu ruku dati divnome plemiću koji je silno voli, a ona mu uzvraća jednakom mjerom. – Dalje je izjavio: – Duboko sam ganut strpljivošću i predanošću svoje Griselde koju sam otjerao iz palače, ali odlučio sam pozvati je natrag, kako bi nastavio s njom suživot i iskupio joj se zbog surovih i barbarskih postupaka koje je pretrpjela, ponajviše zbog moje bolesne ljubomore. Brinut ću se za nju kako bi mogao ispuniti sve njezine želje i nastojat ću se iskupiti za sve neugode koje sam joj priuštio tijekom svih ovih godina te će se naokolo pričati o slavi kojom ću ovjenčati njezinu vrlinu.

Čuvši o čemu princ govori, svima su se lica ozarila od veselja, kao kada se nakon silne i strašne oluje koju razdere vjetar, pojavi sunčana zraka koja obasjava krajolik. Na ovaj nenadani događaj nije nitko bio spreman, ali mlada je princeza potrčala svome ocu pred noge, sva ushićena što će se udati za onoga kojeg silno voli, te ih obgrli. Princa je to raznježilo te ju je podigao, poljubio i odveo do Griselde, koja se umalo onesvijestila od silne sreće i veselja. Opet su joj suze navrle na oči. Srce joj je bilo prepuno sreće i nije mogla prestati grliti svoje ljupko dijete.

Princ je rekao: – Vrijeme je za odlazak u svatove. Obratio se Griseldi i malenoj princezi rekavši im: – Prestanite s izljevima ljubavi, s time ćete nastaviti kasnije. Uputite se prema svojim odajama kako bi se prikladno odjenule za nadolazeću svadbu.

Mladence su odveli u Božji hram, gdje su se zavjetovali na doživotnu ljubav, a nakon toga je počelo pravo slavlje i prepuštanje užitcima. Dvorjani su se zabavljali plešući, igrajući razne turnire i uživajući u izvrsnim jelima koja su bila pomno pripremljena za taj dan. Oči dvorjana bile su uprte u Griseldu i nitko nije mogao prestati pričati o njezinoj dobroti i strpljivosti.

Zadovoljan narod pokazao je kako slavi i hvali svoju vladaricu i svog vladara. Čak su pohvalili prinčevu okrutnu prevaru koju je smislio kako bi Griseldinu strpljivost i dobrotu stavio na kušnju. Ona je predstavljala oličenje ženskog roda koju su krasile savršene vrline koje su bile toliko rijetke.

Pouka bajke Griselda - Na ovome svijetu postoje svakakvi muškarci, dobri i plemeniti, ali i oni koji su okrutni i ljubomorni. Isto vrijedi i za žene, jer sve su to osobine koje mogu posjedovati oba spola. Ako ikada u životu upoznamo nekoga tko je toliko okrutan poput princa i stalno mora stavljati na kušnju ljubav svoje voljene Griselde, tada je to znak kako se radi o osobi koja nikome ne vjeruje, pa čak ni samome sebi. U ovoj priči se ističu Griseldina dobrota i strpljivost kao njezine najbolje vrline kojih se u ni jednome trenutku ne odriče pa čak i onda kada su želje njezinog muža bile najokrutnije. Ona nas uči da okrutnost ne može djelovati na onoga tko ima čisto i dobro srce. Zloća razdire samo onoga tko čini zlo, ali ne i onoga kome se zlo čini, jer dobra osoba će i iz zla izvući nešto dobro.

Ljubomora kralja bila je toliko jaka da je smislio mračan plan kojim će se uvjeriti je li Griseldina ljubav prema njemu zaista iskrena kao što to ona govori. Srećom, zadnji je čas u njemu prevladala dobrota i priča ima sretan kraj kao što to dolikuje bajkama.

No, bez obzira na sretan završetak, razmislite o odnosu koji imate s vašim boljim polovicama, uvijek preispitujte svoje osjećaje i nikada, ali baš nikada nemojte dozvoliti da među vama zavlada ljubomora jer ona uništava i najljepšu ljubavnu priču. Volite se kao što je Griselda voljela svoga princa, ali pritom nemojte izgubiti dostojanstvo.

Charles Perrault - Griselda - verzija 2

____________________________________

Charles Perrault rodio se u Parizu 12. siječnja 1628. godine u bogatoj obitelji buržuja. Bio je sedmo dijete i imao je sve najbolje uvjete za školovanje.

Iskoristio je bogatstvo svoje obitelji koje mu je omogućavalo da se školuje u najboljim školama pa je tako postao visoko obrazovan. Za vrijeme svog bogatog života radio je različite poslove, ali ostao je poznat po svojim predivnim bajkama. Uz njegove bajke odrasla su mnoga djeca, a priče o prijateljstvu i ljubavi pamte se cijeli život i prenose generacijama. Predivna književna djela kao temelj su imala narodne priče, a velik broj njih preuzela su i braća Grimm koja su također stekla veliku popularnost. Neke priče su prenesene i usmeno.

Charles je bio velika utjeha tijekom odrastanja mlađim generacijama jer ih je uvijek podupirao.

Jedna od njegovih najpoznatijih priča su Priče moje guske. One su činile priče od osam bajki i bile su objavljene kao posebna zbirka. Potpisani autor djela nije bio on već njegov sin.

Njegove najpoznatije priče koje su ga proslavile su: Crvenkapica, Priče moje guske, Mačak u čizmama, Modrobradi i mnoge druge. Prvu bajku objavio je davne 1696. godine pod imenom Usnula ljepotica.

Charles Perrault umro je u Parizu, 16. svibnja 1703. godine.

Charles Perrault - Budalaste želje

Charles Perrault - Ljepotica i zvijer

Charles Perrault - Ljepotica iz usnule šume

Charles Perrault - Magareća koža 

Charles Perrault - Modrobradi

Charles Perrault - Vile