Branislav Nušić - Sumljivo lice lektira

Branislav Nušić - Sumljivo lice

Branislav Nušić - Sumljivo lice


Najveći srpski komediograf
, oštro je zapažao negativne pojave svoga vremena. Živog duha i razvijenog smisla za pozorišnu scenu. Djela su mu suvjereno vladala repertoarom srpskog pozorišta, a i danas se rado gledaju.

 

Radnja počinje tako što Jerotije, sreski kapetan, po navici, čita tuđa pisma. Ovog puta pismo je njegove kćerke Marice. Iz pisma se vidi da devojka ima momka, pa Jerotije zove suprugu Anđu da to razjasne. Ona se, naravno sa mužem u svemu slaže, osim što je pismo otvarao bez saglasnosti Marice. Zaplet nastaje kad stigne strogo poverljiv telegram iz Ministarstva unutrašnjih dela. Sadržaj je šifriran, i polupismeni pisar Vića, ulizica i karijerista, čita kapetanu. Sadržaj tako razjašenih šifri je smešan i besmislen. Međutim, kapetan, kao stari lisac, hvata se za sintagmu "kljukana dinastija" i pretpostavlja da je nešto protiv dinastije. Slede još neka tumačenja, ali napokon shvate da tu nije nešto uredu. Ispostavi se da brzopleti Vića nije koristio pravu šifru. Kad napokon odgonetnu sadržaj, vidi se da ministar sumnja da se u njihovom srezu nalazi inkognito lice koje sa sobom nosi revolucionarne i antidinastičke spise i pisma.

 

U međuvremenu ide scena kod mamurnog pisara Žike. Izvesni gospodin Miladin, gazda iz sela Trbušnice, koji, računajući na to što pisar kod njega ima dug, hoće nekom jadniku ponovo da naplati dug. Smešne scene se ređaju. U drugoj kancelariji iz dosade pisari se šale tako što su gospodinu Tasi u stolicu nabili špenadlu, on seo i iskrvavio.


Ipak, glavni tok radnje usmeren je ka otkrivaju sumnjivog lica. Zna se jedino to da je mlad čovek, pa idiotski smešno deluje Vićin predlog da uhapsi gazda Spasoja koji ima više od 60 godina. Vića, zatim predlaže da angažuju sreskog špijuna Aleksu Žunića. Ovaj, kad dođe, kapetanu pruži svoju vizit-kartu na kojoj piše da je špijun. Kapetan se "krsti" što je to obelodanjeno. Međutim, Vića kaže: - Dok je krio, ništa nije mogao da dozna, a sad mu svi jedni protiv drugih kazuju. Pošto je Aleksa "otkrio" da se sumnjivo lice nalazi u hotelu "Evropa", jedinom u gradiću, napravljen je plan napada. Kapetan, kao prvoklasna kukavica, bira najbezbednije mesto. Naravno, i ova družina nespretnjakovića uz veliku halabuku uspeva da uhapsi "sumnjivo lice" bez većeg otpora. Kapetan trči da telegrafiše ministru, radujući se unapred većoj klasi (činu u službi).

 

Sledi "stručno" saslušanje. Da bi sve bilo po zakonu, neophodna su dva svedoka. Jedan je već pomenuti seljak iz Trbušnice Miladin, a drugog vade iz zatvora (gazda Spasa), koji nema neku veću krivicu, jer je samo rasturao lažne dinare. Nušić ovim primerom hoće da naglasi da ništa nije tako veliki zločin prema antidinstičkim stavovima. Smešne situacije grade se na zabuni. Kad nedužnog mladića počnu ispitivati, on se, razumljivo, protivi. Vrhunac radnje je kad se optuženik energično suprostavi oduzimanju "spisa", tvrdeći da su to njegove privatne stvari. I što se on više protivi, sumnja je veća. Napokon počinje čitanje, prvo jedne cedulje, na kojoj piše "Protiv zatvora". Kapetan se silno obraduje, ali se ispostavi da je to recept protiv stomačnih problema. Kad uzmu čitati pismo, mladić skoči, ali ga savladaju.

 

Pošto istragu vodi Vića, on čita pismo iz kojeg postaje jasno da ga piše Marica. Na početku ona ocrni vlastitog oca, napominjući da je starovremen i glup. Kapetan se protivi daljem čitanju. Vića neće ni da čuje. Međutim, kad počne vređati njega, tako što piše da je preispoljni klipan, koji liči na petla, on se protivi, ali sad kapetan insistira. Vića demonstrativno odlazi.

 

Književni rod - drama

Književna vrsta - komedija

Tema - Korumpirana i nesposobna vlast trazi sumnjivo lice, a nađe Đoku, budućeg kapetanovog zeta.


Ideja - Nepismenost i korupcija su presudni u donošenju optužbe i presude; kakav svetac - takav i tropar; kakav narod - takva i vlast.


Vreme radnje - Vladavina dinastije Obrenovića.

Mesto radnje - Neimenovana varošica u Srbiji.

 

Rasplet počinje kad se iz dalje istrage nesumnjivo utvrdi da uhapšeno sumnjivo lice nije niko drugi nego apotekar Đoka, Maričin momak. Stiže i Marica i grleći Đoku, potpuno razjašnjava zabunu. Bruka je pukla, kapetan razgoni sve, udarajući seljake nogom u zadnjicu. Kaje se što je brzopleto poslao telegram. U međuvremenu stiže i drugi telegram iz Ministarstva gde stoji da je sumnjivo lice uhvaćeno u drugom srezu, a kapetanu se savetuje da privede i ovo lice na dalju istragu. Raspamećeni kapetan traži savet od notorne pijandure pisara Žike. Ovaj mu savetuje da ode lično ministru i da ga podmiti uz objašnjenje. Kapetan zaključi da je to dobro i reši da tako i učini.

 

Glavni likovi

 

Kapetan Jerotije, tipičan je predstavnik državnog činovnika kneževine Srbije. Odan dinastiji, pa mu se opraštaju sitni prekršaji. Iznad svega voli vlast i sve čini da bi napredovao u službi. Oko sebe okuplja poslušne ljude, opraštajući im protivzakonito bogaćenje. Za njega vlastita kćerka kaže da je starovremen i glup, ali ovo poslednje ne dolazi do izražaja, jer je okružen većim benama. Iznad svega najviše voli da čita tuđa pisma, pa je zbog te osobine jednom izgubio službu.

 

Vića je beskrupulozni karijerista, koji ne bira sredstva za lično bogaćenje. Želi se oženiti kapetanovom kćerkom da bi učvrstio svoj položaj. Za njega je dinastija, kako kaže Jerotije, krava muzara i na njoj najviše zarađuje tako što bez velikog razloga hapsi ljude, a onda ih uz veliku nadoknadu oslobađa. Za njega bi se moglo reći: - Zakon, to sam ja. Najbolje ga je okarakterisala Marica, rekavši da je klipan, lopov i da liči na petla.

 

Žika je notorna pijanica. Za razliku od Viće, on se zadovoljava sitnim plenom, najčešće u vidu pića i kućevnih potrepština. Iako večito mamuran deluje razumno i dobroćudno. A zanat je "pekao" ne kao ondanašnja mladež: godinu dana, pa u stariji razred, nego ti je on išao dve, pa i tri godine u isti razred dok nije "ispekao" zanat. Pošto nema drugih mana, kapetan mu njegov "odlazak u srez", tako se ovde kaže kad neko ne dođe na posao, gleda kroz prste.

 

Sporedni likovi

 

Marica i Đoka jedine su pozitivne ličnosti, a njihova veza urok komedije. Oboje žele da se otrgnu iz učmale sredine, da žive svoj život, što je u to vreme odista bilo revolucionarno ponašanje.

 

Anđa, kapetanova supruga, ima epizodnu ulogu. Ne razlikuje se mnogo od svog muža s kim se u puno čemu slaže. Što bi narod rekao: "Našla krpa - zakrpu".


Gazda Miladin, seljak iz Trbušnice, matori lisac i ulizica, želi da po drugi put nekom jadniku naplati dug, računajući pri tome na korumpiranu vlast.

 

Gazda Spasa je još jedan tipičan predstavnik mutivoda. Rastura lažne dinare. Pri tom i on računa da će se lako izvući, ako "podmaže" korumpirane činovnike.


Aleksa Žunić, sreski špijun, takođe tipičan predstavnik ondašnjeg društva. Mada prilično priprost, on je "otkrio" da može profitirati na ljudskoj sklonosti ka cinkarenju.

 

Pisari Tasa i Milisav su tu samo da smeha bude više. Oni, doduše, svojim pojavama ilustruju administrativni aparat toga doba. Iako u poodmaklim godinama, oni jedni s drugim sprdaju se poput male dece; podmeću čiode u stolice i slične stvarčice; gađaju se spisima, a u fijokama drže donji veš i čarape.


Pandur Joca se pojavljuje samo kao ilustracija da u sreskom načelstvu mora biti i jedan policajac.

________________

 

Branislav Nušić - Sumljivo lice

 

Sumnjivo lice je satirična komedija Branislava Nušića u kojoj on ismeva državne činovnike i celi državni mehanizam. Radnja se dešava u maloj varošici, gde svako svakog zna i svako pokušava da se izbori za sebe, u vreme dinastije Obrenovića. Nušić je komad napisao 1888. godine, ali po savetu upravnika pozorišta, komad je prvi put izveden tek nešto kasnije, jer ideja o kritikovanju vlasti nije bila prihvaćena. Prvi put je prikazana u Narodnompozorištu, u Beogradu, 29. maja 1923. godine.


Likovi u komediji su umišljeni, usmereni samo na sebe i svoju korist, ne poseduju moralne vrednosti koje treba da krase jednog čoveka, odgovornost za svoje postupke, brigu za druge, poštovanje ljudi oko sebe, bez obzira na njihov položaj u društvu... Svako se brine za svoj položaj i gleda kako da napreduje u službi. Kapetan Jerotije je glavni lik u komediji i predstavlja uobičajenog predstavnika vlasti. Nažalost, takvi ljudi nisu postojali samo tada, danas možemo videti ljude slične Jerotiju. Kroz njegov lik možemo da uvidimo kako država funkcioniše, koga zapošljava, koga nagrađuje, a koga blati, samo zbog deklarativnih vrednosti. Odanost dinastiji, ili čoveku na vlasti, nikad zapravo nije ni postojala, već samo želja za bogatstvom i moći. Jerotije je neodgovoran i lažljiv, voli da se bavi tuđim poslovima i životima, kao i da ima moć.

 

Kukavica je, što daje notu posebnog humora delu, kao i predstavi, jer ga taosbina dovodi u neprijatne situacije, poput scene kada „sumnjivom licu" čitaju pismo u kom je njih ismejala Marica. Ne želi da ostali vide kakav je on zaista da ne bi pokvario svoj lažni ugled. Glumac se potrudio da nam se dopadne i da nas nasmeje, ali nije prikazao satirični stranu slike, karijerizam i koristoljublje ogrnuti neznanjem. Krupan je, i pristojno je obučen, što nam odaje kapetanovo materijalno stanje, čoveka na visokom položaju, ali, ako mu se samo smejemo sa simpatijama, komedija nije izvršila svoj zadatak. On ne bi trebalo da bude previše dopadljiv.


Kontrast Jerotiju su Marica i Đoka koji su mladi, neiskvareni i zaljubljeni. Žele da žive svoj život, po svojim pravilima, da rade pošteno i da im se roditelji ne mešaju u život. Kao što Jerotije predstavlja vlast, tako oni oslikavaju častan narod. Kroz njih je Nušić hteo da pokaže da ima dobrih i čestih ljudi, tako da slika ima svoju svetlu starnu. Glumci koji tumače ova dva lika nisu na uverljiv način prikazali ove likove, jer su ih junacikoji imaju druge uloge, zasenili.


Uvod predstavlja otvaranje pisma, koje miriše na promicle, koje je Đoka poslao Marici. Predstava se nastavlja u istom tonu, stiže šifrovano pismo, koje Vića donosi kapetanu. Oni su ga pogrešno dešifrovali i time počinje zaplet komedije. Mislili su da u pismu piše da je u varoš došlo sumnjivo lice sa spisima protiv dinastije. Njihov zadatak je bio da ga uhapse i da spasu državu.Tu naši junaci dobijaju priliku da se pokažu u pravom svetlu. Kulminacija jeste hapšenje sumnjivog lica, nada da će činovnici i kapetan Jerotijedobiti ono što žele. Uhapšenom licu zaplenjuju lične stvari, ne znajući da je to lice zapravo Maričin dečko, Đoka. Uzimaju mu pismo, koje mu je je Marica poslala, i shvataju o kome je reč. Ostaju potpuno osramoćeni jer ih je Marica na potpuno realan način opisala. Rasplet jesteobaveštenje iz Ministarstva da je sumnjivo lice uhapšeno u drugoj varošici. Nušić je potpuno ismejao državnu vlast i isto tako je i osudio.

________________________________

 

Branislav Nušić naš najpoznatiji komediograf je rođen 1864. godine u Beogradu kao Alkibijad Nuša u cincarskoj porodici Đorđa i Ljubice Nuše. Njegov otac je bio ugledni trgovac žitom, ali je ubrzo posle Nušićevog rođenja izgubio bogatstvo. Porodica se preselila u Smederevo, gde je Nušić proveo detinjstvo i pohađao osnovnu školu i prve dve godine gimnazije. Preselio se u Beograd, gde je maturirao. Kad je napunio 18 godina, zakonski je promenio svoje ime u Branislav Nušić. Diplomirao je na pravnom fakultetu u Beogradu 1884. godine.

 

Tokom studija je proveo godinu dana u Gracu. Nušić se borio u Srpsko - bugarskom ratu 1885. godine, koji ga je zatekao na služenju redovnog vojnog roka. Nakon rata je objavio kontroverznu pesmu Dva raba u Dnevnom listu, zbog koje je osuđen na dve godine robije. Pesma je ismevala srpsku monarhiju, a posebno kralja Milana. Državnu službu Nušić je dobio 1889. godine. Kao zvaničnik Ministarstva spoljnih poslova, postavljen je za pisara konzulata u Bitolju, gde se i oženio 1893. godine. Na jugu Srbije i u Makedoniji proveo je celu deceniju. Njegova poslednja služba u tom periodu bilo je mesto vicekonzula u Prištini.

 

Godine 1900. Nušić je postavljen za sekretara Ministarstva prosvete, a ubrzo posle toga postao je dramaturg Narodnog pozorišta u Beogradu. 1904. godine postavljen je za upravnika Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu 1905. godine, napustio je ovu funkciju i preselio se u Beograd, gde se bavio novinarstvom. Osim pod svojim imenom, pisao je i pod pseudonimom Ben Akiba. Vratio se 1912. godine u Bitolj kao državni službenik, a 1913. godine osnovao je pozorište u Skoplju, gde je živeo do 1915. Napustio je zemlju sa vojskom tokom Prvog svetskog rata i boravio u Italiji, Švajcarskoj i Francuskoj do kraja rata.

 

Posle rata, Nušić je postavljen za prvog upravnika Umetničkog odseka ministarstva za prosvetu. Na ovoj poziciji je ostao do 1923. godine. Posle toga je postao upravnik Narodnog pozorišta u Sarajevu, da bi se 1927. godine vratio u Beograd. Izabran je za redovnog člana Srpske kraljevske akademije 10. februara 1933. Branislav Nušić je bio plodan pisac, poznat po svom upečatljivom humoru. Pisao je o ljudima i njihovoj, često duhovitoj, prirodi. Preminuo je 19. januara 1938, a tog dana fasada zgrade beogradskog Narodnog pozorišta bila je uvijena u crno platno.


Drame - Tako je moralo biti, Jesenja kiša, Iza božjih leđa, Pučina...


Komedije - Protekcija, Svet, Put oko sveta, Gospođa ministarka, Narodni poslanik, Mister Dolar, Ožalošćena porodica, Pokojnik, Sumnjivo lice, Dr, Vlast (nedovršena), Đole Kermit (nedovršena)

 

Romani - Opštinsko dete (u Sarajevu izdato kao Općinsko dijete), Hajduci, Devetstopetnaesta


Pripovetke - Politički protivnik, Posmrtno slovo, Klasa, Pripovetke jednog kaplara,

 

Tragedije - Knez Ivo od Semberije, Hadži - Loja, Nahod

 

Branislav Nušić - Analfabeta 

Branislav Nušić - Autobiografija 

Branislav Nušić - Beogradske kafane

Branislav Nušić - Gospođa ministarka

Branislav Nušić - Hajduci

Branislav Nušić - Kafana Dardaneli

Branislav Nušić - Kolarac

Branislav Nušić - Narodni poslanik 

Branislav Nušić - Pogreb dva raba

Branislav Nušić - Pokojnik

Branislav Nušić - Savamala

Branislav Nušić - Varoš kapija

Branislav Nušić - Vlast

loading...
36 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Branislav Nušić - Sumljivo lice

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u