Branislav Nušić - Narodni poslanik lektira

Branislav Nušić - Narodni poslanik

Branislav Nušić - Narodni poslanik

 

Osnovna tema komedije Narodni poslanik je ismevanje vlasti, odnosno ljudi koji se zanesu idejom da dođu na vlast.

 

Mesto i vreme radnje komedije Narodni poslanik je smeštena u srpsku palanku, krajem 19. veka.

 

Komedija Narodni poslanik je delo u tri čina. Ono po čemu je posebna među ostalim delima ovog velikog srpskog komediografa jeste činjenica da je komediju Narodni poslanik, Nušić napisao kada je imao samo 19 godina, a to je ujedno i njegovo prvo komediografsko delo. Komedijom Narodni poslanik, Nušić je skrenuo pažnju javnosti na sebe i svoj rad i jasno stavio do znanja da je reč o velikom piscu. Međutim, zbog teme koju u njoj obrađuje, Nušić se vrlo brzo našao na udaru vlasti. Pretpostavlja se da je zato njegova komedija Narodni poslanik čekala na izvođenje u pozorištu mnogo godina nakon objavljivanja. A pre nego što je postavljeno na pozorišnu scenu tadašnje Srbije, delo je pretrpelo određene izmene.

 

Komedija Narodni poslanik predstavlja ismevanje shvatanja politike u srpskoj palanci, a opisuje vreme u kome živi i sam pisac. Pretpostavlja se da je zato naišla na neodobravanje potiličkih poslanika tadašnje zemlje.

 

Nušić na maestralan način uvodi paralelne komične situacije i peripetije u radnju komedije. Pa iako, po mišljenju nekih stručnjaka koji su se bavili analizom dela Branislava Nušića ovi elementi njegove komedije vode u vodvilj, odnosno burlesku, sam pisac se nije slagao sa tim, te kako je govorio piše samo zarad smeha: - Moj humor izazivajući smeh na usnama ublažava surovost života. Možda baš zato u komedijama Branislava Nušića nije vidljiv kritički stav pisca prema likovima. On je, naime opisivao takozvane male ljude. Reč je mahom o običnim ljudima, najčešće iz malih sredina, koji su poslužili piscu da ukaže na društvene mane, prikazujući njihove loše osobine koje su na meti kritike.

 

Iako njegova komedija Narodni poslanik nije naišla na odobravanje tadašnjeg vladara Srbije, Aleksandra Obrenovića, jer je smatrao da je ona "ruganje borcima za parlamentarizam", ne može se osporiti savršen prikaz situacije. Britkim jezikom i jasnim slikama, Nušić govori o uobičajenoj pojavi među političkim poslanicima, koji nisu prezali ni od čega kako bi došli do vlasti.

 

Prepričano delo Narodni poslanik

 

Već u prvom činu lektire Narodni poslanik, čitalac se upoznaje sa stanjem u kući glavnog lika, Jevrema Prokića. Prisutan je i detaljan opis kuće, koji pažljivom čitaocu ukazuje da je reč o porodici koja drži do starinskih vrednosti, ali dozvoljava unos novih detalja, u vidu novih predmeta koje donosi ćerka iz posete prestonici zemlje. Jevrem je gazda trgovine i živi mirnim, ali po malo učmalim životom.

 

U njegovom mirnom životu se događa radikalna promena nakon razgovora sa načelnikom palanke, nakon kojeg Jevrem odlučuje da se kandiduje za narodnog poslanika. On je u svojoj prostodušnosti i, kasnije će se ispostaviti naivnosti zanemario čitav svoj pređašnji život i obaveze, te se okrenuo samo ideji da postane narodni poslanik. Počinje da ide po kafanama, svi piju na njegov račun, a on troši sa mukom stečen novac... a sve to ne bi li postao narodni poslanik. Suparnik mu je ni manje ni više nego njegov budući zet, Ivko.

 

U drugom činu se odvija glavna radnja komedije. Tu se vidi Jevremovo "umeće" i želja da pobedi suparnika i postane narodni poslanik. On angažuje mnoge ljude koji vole da spletkare, kako bi pobedio suparnika. Naravno, za sve to daje pristojnu novčanu naknadu. Posebno je upečatljiv deo kada se i on sam posluži prevarom, to jest ukrade govor koji je napisao njegov zet. Posle toga je "pukla bruka" i svi su pričali kako narodni poslanik govori protiv vlade, čiji poslanik želi da bude. Nakon toga, on daje otkaz zetu koji je živeo u njegovom stanu i zabranjuje ćerki da se uda. Međutim, ona ga ne posluša...

 

Ipak, Ivko pobeđuje, jer je ispao pošteniji u ovoj igri. A Jevrem se zadovoljava i tim rezultatom, jer je svestan da u Beograd neće otići kao niko i ništa, već makar kao poslanikov zet i vraća se svom pređašnjem životu.

 

Ukoliko imate za domaći sastav iz srpskog jezika na temu lektire Narodni poslanik, onda je bolje da i pročitate ovu komediju, jer je gotovo nemoguće prepričati je u celosti.

 

Analiza likova

 

U lektiri Narodni poslanik, pored glavnog junaka i njegovog suparnika prisutni su i mnogi drugi likovi, ali oni su poslužili Nušiću da jasnije osvetli gazdu Jevrema Prokića i njegovog budućeg zeta, advokata Ivkovića, pa se zato njima nećemo naročito baviti u ovoj analizi.

 

Kada se govori o analizi likova lektire Narodni poslanik najviše pažnje treba obratiti na gazda Jevrema. Reč je o gazdi poreklom iz palanke, koji drži dućan, lepo zarađuje, ali mu se život pretvara u kolotečinu. Možda baš iz tog razloga on preteruje u svojoj novoj ulozi. Iako ga mnogi smatraju prostim čovekom, koji želi da se okoristi od svoje nove pozicije, ja se ne bih složila sa tim. Pre lik gazda Jevrema treba posmatrati iz druge perspektive...

 

Želeći da, možda nešto promeni u svom, na neki način dosadnom i učmalom životu gazde u jednoj srpskoj palanci, ne čudi zašto je gazda Jevrem postao ostrašćen i željan da uspe. A bio je toliko željan da postane narodni poslanik, da je zaboravio na sve ono što je činilo njegov prethodni život. Na kraju komedije se primećuje koliko je on zapravo naivan i nesnalažljiv, makar kada je politika u pitanju. Iako je pokušavao na loš način da dođe do vlasti, gazda Jevrem na kraju prihvata poraz i vraća se svom mirnom životu.

 

Sa druge strane, njegov budući zet, verenik njegove ćerke je predstavljen kao opozicija, odnosno kritičar vlasti. Ali, on je i gazda Jevremov glavni suparnik. Međutim, na kraju svojim poštenjem u ovoj političkoj igri, on odnosi pobedu.

 

Zanimljivi su i ženski likovi, a ponajviše Jevremove žena i ćerka. Pavka je na muževljevoj strani, ali istovremeno je majka koja želi da uda ćerku za dobrog čoveka. U trenutku kada svaka zastupa stranu svog muža, odnosno verenika, čak i njih dve dolaze u sukob.

 

Sa druge strane, Danica je pametna devojka, koja jedina ostaje hladne glave u trenutku kad su svi u kući ostrašćeni izborom za narodnog poslanika: i njen otac i majka i verenik. Lik Danice i njenog verenika, advokata Ivkovića su možda jedini likovi u lektiri Narodni poslanik kojima se čitalac ne smeje, prosto zato što nema razloga. Oni imaju jasnu predstavu o tome šta žele, šta je dobro, a šta ne i ne idu preko granica pristojnog ponašanja, pa zato i ne izazivaju smeh čitaoca.

__________________________________

 

Branislav Nušić - Narodni poslanik


Komedija Narodni poslanik, Nušićev prvenac, javlja se kao produkt političkih prilika u Srbiji. To je vreme samovolje režima Obrenovića, gušenja Timočke bune, aktivnosti opozicione Radikalne stranke u čijim su redovima slobodoumni intelektualci, satira Jovana Jovanovića Zmaja i Vojislava Ilića, veoma popularnih predstava Gogoljevog Revizora. Ona donosi sliku palanke, palančana, palanačkog mentaliteta i atmosfere. U središtu dramskog zbivanja su izbori za poslanike u parlamentu i sve ono što ih prati: lažni parlamentarizam, politički analfabetizam, palanačka primitivnost, mehanizam agitacije i izborna korupcija, primitivnost političke borbe i pogubno dejstvo izborne groznice.

 

Poslanička funkcija se vidi kao neiscrpni majdan za lično bogaćenje kroz privilegije koje poslanički mandat pruža. Zato se kandiduju oni koji su navikli da se bogate korupcijom i pljačkom. Kandiduju se oni koji misle da treba da budu poslanici zato što je to u njihovom interesu, što mogu da kupe glasačku mašinu i što su u milosti lokalnih vlasti. O motivima koji podstiču pojedince da se kandiduju za narodnog poslanika govore dva mesta iz komedije. Za aktuelnog poslanika, koga je vlast odlučila da smeni iako je na njenoj listi, kaže se:

 

Ponamešta, braše, celu svoju familiju i zauze sva mesta, od prote do opgitinskog strvodera.

 

Jovica Jerkozić, gazda Jevremov konkurent, želi da se nagodi sa Jevremom:

 

Jovica - E, velika ti hvala na tome, Jevreme! Rekoh ja, sa Jevremom treba prvo da razgovaram! Pa ovaj... i to da ti kažem... Ako ti je počem stalo do toga, a ja pristajem i da podelimo, da me pustiš prvo mene jedno dve godine, koliko znaš da se pomognem, pa posle ti idi, ako hoćeš u skupštinu. Evo, ako hoćeš, i ugovor takav da pravimo.

 

Jevrem (šeretski): Jok, more, što će meni to! Posao mi, hvala bogu, dobro ide, pa što da tražim preko hleba pogače.

 

U vatru izborne borbe Nušić će uvesti palanačkog gazdu Jevrema, njegovog stanara i budućeg zeta advokata Ivkovića, otpuštenog činovnika Sretu Numeru, policajskog pisara Sekulića, Jevremovu ženu Pavku i kćer Danicu. Pored njih, u komediju je uveden još jedan broj likova koji omogućavaju životni tok događaja, ispoljavanje junaka, motivaciju priče, stvaranje komičnih situacija: Sima Sokić, pokućar Mladen, gospa Marina, Spira i Spirinica.

 

U ovoj komediji, kao i u većini ostalih, Nušić zbivanje postavlja u porodični krug.

 

U prvom činu predočava prostor i vreme zbivanja, naznačava događaj koji će biti predmet dramskog sukoba. Tu su gazda Jevrem, njegova žena Pavka, kćer Danica. Tu je njihov stanar advokat Ivković, njegova tetka Marina. Na scenu dolazi i Jovica Jerković, koji će pokazati namere da se kandiduje za narodnog poslanika. U zbivanja se uključuje otpušteni državni činovnik Sreta Numera koji se nađe svuda gde nešto treba zamrsiti i zamutiti. Neizostavni su kod Nušića i likovi koji nemaju značajnu ulogu u dramskim zbivanjima, ali svojim karakterom, ponašanjem i govorom izazivaju smeh kod publike - takvi su ovde Spira i Spirinica. Događaj koji se naslućuje iz prvog čina i oko koga će se zaplesti dramski sukob jesu izbori za narodnog poslanika. Okolnosti koje ovaj događaj još više zapliću jeste ljubav između advokata Ivkovića i Jevremove kćeri Danice, Jevremova namera da se kandiduje, namera advokata Ivkovića da se kandiduje kao kandidat opozicije. Prvi se čin završava sticajem više okolnosti: veridba Ivkovića i Danice, dolazak žandarma koji prenosi gazda Jevremu načelnikov poziv na važan razgovor. To je za Jevrema znak da je načelnikov izbor pas na njega kao kandidata vladajuće stranke i u tom trenutku je potpuno pometen i izgubljen: Reci im, gazda Jevrem se isprosio za narodnog poslanika (...) reci, žena narodnog poslanika, to Jest, kćerka narodnog poslanika... odnosno... eto, ne znam ni šta govorim...

 

U drugom činu se zahuktava izborna agitacija: vodi se borba između dva kandidata. Na jednoj strani je gazda Jevrem kao kandidat vladajuće stranke, a na drugoj advokat Ivković kao kandidat opozicije. Situacije se smenjuju jedna za drugom, uvodi se niz detalja koji razotkrivaju ili pojedinačne karakteristike ili mentalitet palanke. Nušić je majstor u korišćenju detalja koji mu služe da predoči atmosferu, mentalitet ili karakter. Ti detalji su obično sastavni deo nekog dijaloga: dolaze kao slučajno, kao uzgredne napomene, ali pogađaju cilj, markiraju pojavu ili karakter, nabijeni su humorom, pamte se. Stalna izmena situacija dovodi različite aktere pred gledalište, ali sve više razotkriva intelektualnu i političku nemoć Jevremovu. Ovim postupkom Nušić ostvaruje dramski kovitlac nabijen karikaturom i smehom.

 

U agltaciji se ne biraju sredstva. Iako se u rečima i postupcima Jevremovim oseća patrijarhalni duh i nerazumevanje za lažne optužbe u agitaciji, on postepeno to shvata kao normalno ponašanje u političkoj borbi. Njegovi glavni pomoćnici su Sreta Numera koji od Jevremove pobede očekuje (i ugovora) povratak u državnu službu, i policijski pisar Sekulić kome će Jevrem potpisati menicu. Obojica rade za sopstvenu korist. Dva su mesta u drugom činu ključna i po humorističkoj snazi značajna: Jevremovo pripremanje za držanje govora u skupštini i Jevremovo držanje govora pred narodom. Nušić uvodi tehniku predstave u predstavi, čest i omiljen postupak u njegovim dramama. Iz ovoga postupka on crpi dodatne elemente humora i smeha i ostvaruje pun pogodak: razotkriva tehniku rada skupštine, ponašanje predsedavajućeg i poslanika, atmosferu - i sve to na humorno-smešan način. Istovremeno predočava nemoć, nedoraslost i nesposobnost budućeg poslanika. Pošto mora da se obrati svojim biračima, Jevrem se našao u čudu jer ne ume da smisli ni jednu rečenicu za govor. Izlaz nalazi u krađi: sa Ivkovićevog stola krade njegov govor i čita ga pred masom koja je došla da pozdravi svog kandidata, kandidata vladajuće partije. Jevrem je u govoru osuo kritiku na vlast koja nije izraz naroda, i koja se svojim delima daleko udaljila od narodnih želja i narodnih potreba. Kasnije, kada Sreti objašnjava svoj naopaki govor, intimno priznaje da mu je taj govor ležao. Ovo je jedan od primera kako Nušić u samo jednu repliku udene snažnu žaoku:

 

Kako da ti kažem... Znaš, nekako mu lako ide kad grdiš vladu. Dođe ti onako kao od srca. Zato valjda i govore uvek lepo oni koji grde vladu. A deder ti, sinko, brani vladu, pa da vidiš kako je to teško da se lepo govori. A ovo, znaš, ja počeo, pa podufati me nešto i kao otvori mi se srce... Pa tako... a još građani počeše da viču: tako je! Pa me to još više odvuče.

 

U trećem činu se nastavlja izborna groznica, prepirke, podmetanja. Opšti metež, nikako ne stižu glasovi o pobedniku. Masa kreće da pozdravi pobednika: Ivković je spremio govor, Danica ga prepisuje i daje ocu jer i on želi da se obrati svojim biračima uveren da je pobednik. Obojica pozdravljaju masu sa prozora istim govorom. Tek kada se iz mase čuje Dole Prokić! Živeo narodni poslanik Ivković!, Jevrem shvata da je gubitnik: Što ti je, bože moj, sudbina! Neću ići u skupštinu kao poslanik, al' ću ići kao skupštinski tast. Kao što je naivno i jednostavno ušao u izbornu kampanju, tako je i napušta: bez srdžbe i besa, bez surevnjivosti ili mržnje. Pred spuštanje zavese odjekuje muzika i galama okupljene mase a Jevrem, držeći u jednoj ruci ključ a u drugoj govor, stao uzbuđen i plače. Nušić ga tako ostavlja, a gledaocima prepušta da zaključuju da li Jevrem plače razočaran što nije izabran za narodnog poslanika, ili plače od sreće što je njegov zet narodni poslanik. Slika advokata Ivkovića i njegove verenice Danice na prozoru pred biračima sasvim je u duhu N.ušićevih završetaka. Sve se dobro završilo, gazda Jevrem je izgubio na izborima za poslanika, ali je dobio zeta narodnog poslanika - pobeda, opet, ostaje u porodici.

 

Jevremov lik Nušić ne oblikuje kao satiričar nego kao humorista: ne ruži ga, ne karikira preterano, njegove mane su ljudske mane. Jevrem je patrijarhalan čovek, prost i jednostavan. Njegova želja da bude narodni poslanik nije podstaknuta željom za vlašću već svešću da poslanička funkcija omogućava privilegije koje mogu da uvećaju njegovo bogatstvo. U političkoj borbi pokazuje političku nepismenost - ništa sam ne može da učini, drugi mu vode agitaciju ali za ličnu korist, koristeći njegov novac i naivnost. Nesklad između ambicija i intelektualnih mogućnosti dovodi Jevrema u niz smešnih situacija. One, međutim, samo izazivaju blag osmeh, čisto prijateljski, bez jeda ili besa, osude ili mržnje. Jevrem ne može da mrzi, iako pred sobom ima političkog protivnika Ivkovića: Ja te, vidiš, samo politički mrzim, a onako, u duši, ja te volim. On u mnogim prilikama, patrijarhalan po prirodi, ne razume postupke svojih agitatora koji neistinama kleveću Ivkovića. Ali postepeno i sam počinje da veruje da tako mora da bude kad se radi o izbornoj agitaciji: Kako može da se agituje ako se za protivnika ne iznese nešto ružno. Njegova jednostavna i naivna priroda, nesposobnost i politička nepismenost, nevičnost političkoj borbi, iskazuje se u onim situacijama kada Jevrem, zahvaćen izbornom groznicom gubi moć zdravog rasuđivanja, čini pogrešne korake, pogrešno govori, ne može da sastavi rečenicu, ne zna ni šta govori ni šta treba da kaže. To je slika čoveka koji se našao na pogrešnom mestu u pogrešnoj ulozi. To će Jevrem shvatiti tek na kraju kada uzima ključ od svoga dućana i polazi da radi posao koji je i dotle radio.

 

Ako je Jevrema štedeo i nije dopustio da ga političke ujdurme zgaze i ponize, u oblikovanju likova Srete Numere i policijskog pisara Sekulića, Nušić je ulio sav svoj jed i netrpeljivost prema činovništvu i predstavnicima vlasti. Sreta Numera je bivši državni činovnik koji je zbog pronevere odležao robiju i isteran iz službe. Njegov karakter se otkriva iz sledećih reči:

 

Ako treba da se rasturi kakav lažan glas po varoši daj ovamo Sretu; ako treba da se pokvari kakav politički zbor, daj ovamo Sretu;ako treba da se falsifikuju izborni spiskovi, daj ovamo Sretu; ako treba žalba na izbor, daj opet Sretu.

 

Naivni Jevrem je okupiran narodnim poverenjem i kako ga steći, a Sreta mu otkriva da ko može da plati ima narodno poverenje. On je specijalista u izbornim agitacijama i pri tom ne bira sredstva:

 

Odoh ja malo da omirišem čarišju i da pustim tvoje ime u saobraćaj, neka se čuje. Kažem mu najgore što se može reći o živom čoveku, kao što je to red prilikom agitacije.

 

Ipak, najupečatljivije mesto je Sretino objašnjenje kako se mesi javno mnenje:

 

Sreta - More jok, kakve novine! U novine dođe ono što je pečeno već. I dok se to ispeče ima vazdan posla. Treba da se zamesi u naćve, da se posoli, da naraste, da se metne u kalupe, pa na lopatu, pa u peć.

Jevrem - Pa da se ispeče.

Sreta - Da se ispeče, jest, al' dela ga umesi ako si majstor. A znaš li ti kako se mesi javno mnenje? Još ujutru rano, čim se probudim, pa dok se opasujem, a žena mi donese čašu vode sa parčetom šećera, i kaže mi šta je čula od prije Mace, kad je na bunaru zahitala vodu. A ne opasujem se ja samo ujutru, i ne pijem vodu sa šećerom samo ja ujutru, nego i ti, i ovaj, i onaj, i svima nama kaže ponešto žena. E, vidiš, to sve mi poberemo svako od svoje kuće, pa 'ajd u kafanu na onu prvu kafu što se izjutra pije. Tu dođe i poštar koji je već čitao novine, tu dođe i telegrafista koji priča da na desno uvo ume da čuje internacionalne telegrame kad prolaze kroz žicu, pa tu i pisar iz načelstva koji zna šta je poverljivo doišo, pa onda tu mi svi ostali. I kako ko počne da srče kafu tako izručuje na sto sve gito je čuo i sve gito zna. Tako se tu na sto skupi puno novosti i mi počnemo da ih mesimo. Jedan doda soli, drugi bibera, treći dolije malo vode, četvrti pospe još malo brašna da bude gušće, pa kad se rastanemo ono vidiš: raspršti se javno mnenje u sve sokake, i sve dućane i u sve kancelarije. I onda, to ti je onda kao kad baciš mlivo u vodenicu. Bukće i frkće varoški kamen od jutra do popodne i melje ono što smo mi bacili pod kamen. Eto, vidiš, kako se pravi javno mnenje, ako nisi znao.

 

Takvog Sretu Numeru nisu Jevremu privukle simpatije ili politički interes, nego čisto lična korist: očekuje od Jevrema, kada bude izabran za narodnog poslanika, da mu nađe kakav unosan državni posao: Ima (...) hiljadu sitnih poslova i krupnih prihoda. On, dakle, ne traži mesto da bi radio, nego mesto na kome nema šta da se radi ali koje donosi velike prihode, mesto, dakle, koje omogućava da se pljačkom zgrće bogatstvo.

 

Policijski pisar Sekulić je još jedan Jevremov agitator u izbornoj trci. On pokazuje silu vlasti koja može sve da učini i svakog da priklješti jednostavnim pozivom na zakon: On se protivi vlasti, a ja se naslonim na zakon, i on vrisne. Ali može i da izbavi nekog iz nevolje ako može da plati: izgube se spisi i nema krivice. Sekulić ima opravdanje i za izbavljenje od odgovornosti trgovca koji je smrdljivo meso isporučivao bolnici:

 

Bolesnici i inače imaju rđave stomake, pa im je svejedno je li zdravo ili smrdljivo meso.

 

Sekulić je uveden u ovu komediju da razotkrije mehanizme izbornih agitacija i izbornih laži. On menicom traži naknadu za svoj rad jer kad bi sve to bilo besplatno, i ja bih bio narodni poslanik, a ne bih tebe pustio, pošto se mandat ne stiče glavom nego kesom i nogama. Prilikom agitacije narodu se ne govori istina:

 

E, pa hajde sad i ja na posao. A ovaj, ti se, gazda - Jevreme, uputi, prođi malo kroz kafane; sedni s ovim s onim, obećaj ovom ovo a onome ono; pozdravi se i s onim i s kim se i ne poznaješ. Znaš kako je, uoči izbora svi smo braća. Jednom plati kafu, drugom rakiju; jednom obećaj državnu službu, drugom da će mu se skinuti stečaj; trećem da će dobiti zajam kod okružne štedionice, četvrtom da će mu se rođak pustiti s robije. Obećaj! Obećanja bar ništa ne koštaju.

 

Jedini likovi komedije koji nisu zahvaćeni komikom i koji deluju sasvim trezveno, zdravo i čisto, jesu Jevremova kćer Danica i njegov zet advokat Ivković. Budući da Nušić zbivanja najradije smešta u porodični krug, ovo dvoje mladih je bilo neophodno kako bi se zbivanja još više zaplela njihovom ljubavlju. Oni su istovremeno jedina svežina koja se oseća iz ove komedije u obilju zagušljive atmosfere, pokvarenosti i iščašenosti. Oni su jedina mogućnost da komedija završi onako kako se završila - srećno.

 

Nušića komediografa odlikuje snažna ljubav prema pozorištu i dobro poznavanje pozorišnog zanata. On je majstor zapleta, komedije imaju tempo vodvilja, smeh je urnebesan ali dobroćudan, komika je optimistična i humana. Njegovi likovi su građeni na prototipovima koje je život obilno nudio. Zato su mu junaci životni, sočni i uverljivi - bliski svakom gledaocu.

 

Nušić poštuje svoju publiku i voli je. Svestan je da pozorište postoji zbog publike i da bez publike nema ni pozorišta. Zato je osluškivao želje publike i njeno reagovanje na pozorišne predstave. I u najtežim danima, kada je bio odbačen od vlasti, društva i književne i pozorišne kritike, utehu i oslonac nalazio je u svojoj publici.

 

Po svojoj prirodi, Nušić nije voleo satiru. U njoj je video pakost, zlobu i osvetu. On je okrenut humoru (za sebe je govorio da je humorista a ne satiričar!) i dobroćudnom smehu u kome nema gorčine, žuči i otrova. Voli ljude, zato kao komediograf neće da prema njima bude nemilostiv i nemilosrdan. Smisao za šalu je u njegovoj prirodi, vedri smeh je za njega ljudska potreba i okrepljenje, humor je blagotvoran lek za sitne ljudske mane i nedostatke. Odlikuje ga blagonaklon stav prema junacima; veštim zaplitanjem radnje dovodi ih u smešne situacije, ali ih ne vređa, ne pokazuje odbojnost prema njima. Svaka njegova komedija završava se vedro i srećno po dramske junake koje voli i prijateljski im se osmehuje (izuzetak je Pokojnik koji ima sumoran završetak). Ljudske mane su sastavni deo ljudske prirode i pratioci života; one se mogu izlečiti i čoveku u tome treba pomoći; ako je zastranio u ponašanju i postupcima, ne treba ga uništiti, valja mu pomoći da iz zabluda izađe na pravi put. Zato on pokazuje simpatije i za Jerotija, i za Jevrema, i za Živku ministarku.

 

Raznovrsni su izvori komike u Nušićevim komedijama.

 

1. Komika zapleta i zabune, i njoj bliska komika zamene ličnosti: sumnjivo lice i apotekarski pomoćnik.

2. Nesklad između želja i mogućnosti: Živkina neobrazovanost i njeno ponašanje kao ministarke.

3. Verbalna komika, vrlo često sredstvo u Nušićevim komedijama: čitanje papira nađenog kod apotekarskog pomoćnika u Sumnjivom licu.

4. Komika situacije: ponašanje ožalošćene porodice u istoimenoj komediji; scena na sceni ili pozorište u pozorištu - Jevremovo pripremanje za nastup u skupštini i Jevremovi govori biračima.

5. Gluma: navedeni primer Jevremovog pripremanja za skupštinski nastup (glumi narodnog poslanika); jednočinka Naša deca u kojoj deca glume svoje roditelje.

6. Šala i vic su često sredstvo ili za građenje komičnih situacija ili za verbalnu komiku.

 

Nušićeve komedije, kako one nastale u prvoj fazi njegovog komediografskog rada (do 1903. godine), tako i one nastale u trećoj fazi (od 1929. godine), iako na najbolji način odražavaju jedno vreme i njegove naravi, imaju trajnu vrednost i svevremeno značenje. Teme koje obrađuju, situacije koje prikazuju, likovi koje predočavaju - nisu tipični samo za Nušićevo vreme. Lakomost, uobraženost, žeđ za vlašću, otimačina, pokvarenost, naivnost, neznanje - karakteristike su društva i pojedinca u svim vremenima. Sudske farse, izborne agitacije, porodične žalosti, korupcija vlasti, pravne zavrzlame - zapaziće u svom vremenu i naš savremenik i čovek vremena koje dolazi.

 

Branislav Nušić - Narodni poslanik - druga verzija

__________________________________

 

Branislav Nušić naš najpoznatiji komediograf je rođen 1864. godine u Beogradu kao Alkibijad Nuša u cincarskoj porodici Đorđa i Ljubice Nuše. Njegov otac je bio ugledni trgovac žitom, ali je ubrzo posle Nušićevog rođenja izgubio bogatstvo. Porodica se preselila u Smederevo, gde je Nušić proveo detinjstvo i pohađao osnovnu školu i prve dve godine gimnazije. Preselio se u Beograd, gde je maturirao. Kad je napunio 18 godina, zakonski je promenio svoje ime u Branislav Nušić. Diplomirao je na pravnom fakultetu u Beogradu 1884. godine.

 

Tokom studija je proveo godinu dana u Gracu. Nušić se borio u Srpsko - bugarskom ratu 1885. godine, koji ga je zatekao na služenju redovnog vojnog roka. Nakon rata je objavio kontroverznu pesmu Dva raba u Dnevnom listu, zbog koje je osuđen na dve godine robije. Pesma je ismevala srpsku monarhiju, a posebno kralja Milana. Državnu službu Nušić je dobio 1889. godine. Kao zvaničnik Ministarstva spoljnih poslova, postavljen je za pisara konzulata u Bitolju, gde se i oženio 1893. godine. Na jugu Srbije i u Makedoniji proveo je celu deceniju. Njegova poslednja služba u tom periodu bilo je mesto vicekonzula u Prištini.

 

Godine 1900. Nušić je postavljen za sekretara Ministarstva prosvete, a ubrzo posle toga postao je dramaturg Narodnog pozorišta u Beogradu. 1904. godine postavljen je za upravnika Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu 1905. godine, napustio je ovu funkciju i preselio se u Beograd, gde se bavio novinarstvom. Osim pod svojim imenom, pisao je i pod pseudonimom Ben Akiba. Vratio se 1912. godine u Bitolj kao državni službenik, a 1913. godine osnovao je pozorište u Skoplju, gde je živeo do 1915. Napustio je zemlju sa vojskom tokom Prvog svetskog rata i boravio u Italiji, Švajcarskoj i Francuskoj do kraja rata.

 

Posle rata, Nušić je postavljen za prvog upravnika Umetničkog odseka ministarstva za prosvetu. Na ovoj poziciji je ostao do 1923. godine. Posle toga je postao upravnik Narodnog pozorišta u Sarajevu, da bi se 1927. godine vratio u Beograd. Izabran je za redovnog člana Srpske kraljevske akademije 10. februara 1933. Branislav Nušić je bio plodan pisac, poznat po svom upečatljivom humoru. Pisao je o ljudima i njihovoj, često duhovitoj, prirodi. Preminuo je 19. januara 1938, a tog dana fasada zgrade beogradskog Narodnog pozorišta bila je uvijena u crno platno.


Književna dela

Drame: Tako je moralo biti, Jesenja kiša, Iza božjih leđa, Pučina...


Komedije: Protekcija, Svet, Put oko sveta, Gospođa ministarka, Narodni poslanik, Mister Dolar, Ožalošćena porodica, Pokojnik, Sumnjivo lice, Dr, Vlast" (nedovršena), Đole Kermit (nedovršena)

 

Romani: Opštinsko dete (u Sarajevu izdato kao Općinsko dijete), Hajduci, Devetstopetnaesta


Pripovetke: Politički protivnik, Posmrtno slovo, Klasa, Pripovetke jednog kaplara,

 

Tragedije: Knez Ivo od Semberije, Hadži - Loja, Nahod

 

Branislav Nušić - Analfabeta 

Branislav Nušić - Autobiografija 

Branislav Nušić - Beogradske kafane

Branislav Nušić - Gospođa ministarka

Branislav Nušić - Hajduci

Branislav Nušić - Kafana Dardaneli

Branislav Nušić - Kolarac

Branislav Nušić - Pogreb dva raba

Branislav Nušić - Pokojnik

Branislav Nušić - Savamala

Branislav Nušić - Sumljivo lice

Branislav Nušić - Varoš kapija

Branislav Nušić - Vlast

loading...
6 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Branislav Nušić - Narodni poslanik

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u