Charles Baudelaire - Jesenja pjesma

Šarl Bolder - Jesenja pjesma

Marie Daubrun, mlada glumica koja mu je pružila najveće utočište, bila je muza za Baudelairovu poznatu pjesmu, "Jesensku pjesmu". Pisma koja joj je pisao predstavljaju dokaz ljubavi prema djevojci zelenih očiju iz spomenute pjesme. Pjesma je podijeljena u dva dijela, a prvi dio se sastoji od četiri katrene. Rima je prisutna ponovno u obliku abab u oba dijela pjesme. Drugi dio je nešto kraći, a sastoji se od tri katrena.

Tmurni jesenski ugođaj odraz je pjesnikova sjetnog raspoloženja. Iako je pjesma u čast jeseni, pjesnik joj se ne raduje. To znači da se bliži zima i da je ljetu sigurno došao kraj. Sunce također simbolizira život, životnu snagu koju kako se bliži zima pjesnik ima sve manje u sebi:

Ko sunce u pakô polarni kad pada,
Srce moje bit će krvav grumen leda.

Hladnoća koja nadolazi simbol je prisutnosti smrti, a taj osjećaj svaki čovjek duboko u sebi nosi i svjestan je da će taj trenutak doći. Prolaznost života i osviještenost o smrti istinski ga pogađa iako se trudi biti snažan:

Duh je moj ko kula gdje poraz odzvanja
Pod udarcem bata uporna, golema.
I sve mi se čini – tom lupom potresen -
Da žurno se negdje lijes mrtvački kuje...

Drugi dio pjesme, pjesnik nastavlja u ništa manje pesimističnom tonu, no ipak se nazire volja za životom. Taj tračak nade, taj spas od zime, Baudelaire vidi u žaru njezinih zelenih očiju. Zelena boja je simbol ljeta, svježine i mladih pupoljaka koji se trebaju rascvjetati i započeti život. Njezine oči mu ipak ne mogu pomoći da se riješi nostalgije i hladnoće koja mu se uvukla pod kožu:

Volim krijes zelenkast tvojijeh zjenica,
Ljepoto, no danas prepun sam gorčine,
Ni tvoja ljubav ni topla ložnica
Ne gode ko sunce i lice pučine.

Više od svega želi da se sunce vrati, da se njegova mladost vrati, no znajući i sam da se to neće dogoditi, tu mladost proživljava kroz nju:

Ljubovco il' sestro blagošću pozlati
Jednu slavnu jesen il' sunce što pada.

Osjetivši posljednji put snagu ljeta i života, spokojan se miri sa sudbinom koja nas sve čeka i uživa u posljednjim zrakama života:

Na koljena tvoja daj da čelo svijem
I pusti da žaleć za vatrama ljeta
Na poznome suncu bar malo se zgrijem.

Charles Baudelaire - Jesenja pjesma - verzija 2 

________________

Charles Baudelaire - Jesenja pjesma

Skoro ćemo sići u studene tmice

Zbogom sjaju živi naših kratkih ljeta

Čujem već o pločnik biju cjepanice

Mukli odzvuk drva dvorišta oblijeta

Čitava će zima ući u me sada

Groza, gnjev i mržnja, rad što usnut neda

Ko sunce u pako polarni kad pada

Srce moje bit će krvav grumen leda

Ja strepeći slušam udar svakog panja

Ni stratišta skelet gluše jeke nema

Duh je moj ko kula gdje poraz odzvanja

Pod udarcem bata uporna, golema

I čini se negdje tom lupom potresen

Da žurno se lijes mrtvački kuje

Za kog? Još jučer ljeto a danas već jesen

U jeci se tajni zov odlaska čuje

___________________________________

Charles Baudelaire je rođen 1821. godine, a umro je 1866. Ceo svoj život provodi u Francuskoj. Mnogi ga smatraju pretečom književnog pravca znanog kao modernizam. Charles Baudelaire je rano ostao bez oca, a majka mu se nakon tog nemilog događaja vrlo brzo preudala. Njegov očuh je brinuo o njemu, ali je bio izuzetno strog. Zato mladi Charles Baudelaire već sa 14 godina oseća odsustvo i podršku majčine ljubavi, kojoj je praktično bilo zabranjeno da posećuje sina dok je bio u internatu.

Takođe i njemu je očuh zabranio da dolazi kući u tom periodu. Nećemo zalaziti u detalje njihovog odnosa, samo ćemo reći da je njegov očuh želeo da se Charles bavi pravom ili diplomatijom, međutim mladić je bio prilično neodlučan kada je u pitanju njegova budućnost. Čak je ostalo zabeleženo da je bio "uzvišen karakter, ponekad veoma mističan, a ponekad veoma nemoralan i ciničan". Bilo kako bilo, već u tom ranom mladićkom periodu, kada mu je bilo nepunih 20 godina, Charles Baudelaire je počeo da posećuje prostitutke, pa se još tada zarazio, za to vreme vrlo čestim polnim bolestima (sifilisom i gonorejom). Čak je ostalo zabeleženo da je u nekoliko navrata ostvario emotivnu vezu, pa i živeo sa prostitutkama, a sa ćerkom jedne od njih je bio najduže u vezi. Ostalo je zabeleženo i da je nju finansijski pomagao do kraja života, iako je njihov odnos imao nekoliko prekida.

Želeći da mu pomognu da se izvuče iz takvog načina života, očuh i brat ga šalju na putovanje u Indiju, a neke događaje sa tog putovanja Charles Baudelaire je ovekovečio i u svojim stihovima. Međutim, ni to putovanje ga nije mnogo promenilo. Za sve to vreme, Charles piše stihove i ne odustaje od svoje karijere književnika. Majka ga podržava u tome koliko je to u njenoj moći, a Baudelaire i dalje oseća njeno jako odsustvo.

Kada je imao svega 22 godine Charles Baudelaire postaje poznat kao rasipnik i raspusnik. Uz to, poznato je da je sav novac od velikog nasledstva koje dobio samo godinu dana ranije, vrlo brzo potrošio pa je sada kupovao čak i hranu na veresiju. Majku je besomučno molio da mu daje novac, kako bi uspeo da ostvari svoju karijeru književnika. Nije poznato koliko je i da li mu je majka u tom periodu uopšte pomagala. Upravo u tom periodu su nastale mnoge pesme njegove čuvene zbirke Cveće zla.

Svojim prvim objavljenim delom Salon iz 1845 Charles Baudelaire je već privukao pažnju ljudi. I pored toga, njegova finansijska situacija je bila izuzetno loša, pa je zabeleženo da je Charles Baudelaire pokušao da počini samoubistvo. U svom naumu nije uspeo, to je jasno. A dok se oporavljao, molio je majku da dođe da ga poseti i bude sa njim, ali koliko je poznato ona se oglušila o njegove molbe, jer joj je, kako se pretpostavlja drugi suprug to zabranjivao. Nakon toga, Charles Baudelaire je živeo kao beskućnik i bio je potpuno otuđen od svoje porodice nekoliko godina.

Godine 1847. je objavljena njegova novela La Fanfario. Zatim je učestvovao u revoluciji 1848. godine, ali se ubrzo povukao. Jer, kako je zabeleženo on je bio ponešen žarom revolucije i bio zainteresovan za politiku, ali mnogo više u emotivnom smislu. Bio je izuzetno lošeg zdravstvenog stanja i u vrlo lošoj finansijskoj situaciji. Često je molio majku da mu daje novac. U to doba se bavio prevodima priča Edgara Alana Poa i kako se smatra, Po je imao velikog uticaja na njegovo književno stvaralaštvo.

Godine 1857. je objavljena čuvena zbirka pesama Cveće zla, koja je naišla na oštru kritiku javnosti. Naravno bilo je i onih koji su shvatili širinu Bodlerovog duha i poezije, ali je činjenica da je predmet pesama privukao veliku pažnju javnosti. U ovoj zbirci Charles Baudelaire je pisao između ostalog i o ljubavi, teškoćama življenja, korupciji u društvu, ali se dotakao i ljubavi između osoba istog pola. Ova zbirka pesama se u to vreme smatrala u najmanju ruku skandaloznom, pa ne čudi što su i autor i izdavač i štampar bili osuđeni za "stvaranje prekršaja protiv javnog morala". Srećom, kažnjeni su samo novčano. Sve to je dovelo do toga da šest pesama iz ove zbirke budu "zaboravljene". Naknadno su objavljene tek 1866. godine i to u Briselu.

Kako mu je očuh u međuvremenu preminuo Charles Baudelaire se polako ponovo približio majci, želeći da sa njom uspostavi koliko toliko normalan odnos. Kasnije je i živeo sa njom u primorskom gradu Honfleuru, kada su nastale njegove pesme u kojima se prvi put oseća malo mirniji ton.

Nedugo zatim on odlazi u Belgiju, želeći da proda autorska prava na svoja dela i da tamo drži predavanja. Međutim, njegovo zdravstveno stanje se ubrzo pogoršava i on umire u Briselu 31. avgusta 1867. godine, dve godine nakon doživljenog moždanog udara. Čuveni francuski pesnik   Charles Baudelaire sahranjen je u prestonici ove zemlje.

Nakon njegove smrti svetlost dana su ugledala mnoga njegova dela. A majka ga je nadživela čak četiri godine i ostalo je zabeleženo da je upravo ona otplaćivala veliki deo njegovog duga.

Da biste razumeli bilo koje delo čuvenog francuskog pesnika, potrebno je da imate određena saznanja o njegovom životu. Jer u njegovim delima ima puno autobiografskog, mada se delo Charles Baudelaire često tumači bez autobiografskih motiva. Međutim, nisam saglasna sa tim, zato i želim prvo da se upoznate sa time ko je bio Šarl Bodler i kakav je njegov uticaj na celokupnu svetsku književnost. Tek onda će vaša analiza pesama ili bilo kog drugog dela velikog Charles Baudelairea biti kompletna. Njegov život, kao ni život mnogih drugih pesnika toga doba nije bio ni malo jednostavan.

Zbirku pesama Cveće zla je pripremao čitavih 10 godina, da bi je konačno izdao iste godine kada i Flober roman "Gospođa Bovari". Oba ova dela završila su na sudu, pod optužbom da se u njima prikazuju lascivne i nemoralne scene. Uz kauciju Baudelaire biva pušten iz zatvora, ali uz uslov da iz svoje zbirke istrgne neke pesme. Osim zbirke Cveće zla, Baudelaire je napisao i nekoliko eseja koji se posthumno objavljuju - Vestački rojevi, Romantička umetnost, i zbirku pesama u prozi Pariski splin.

Charles Baudelaire - Albatros  

Charles Baudelaire - Cvjetovi zla

Charles Baudelaire - Mačka

Charles Baudelaire - Radosni mrtvac

Charles Baudelaire - Suglasja

Charles Baudelaire - Uništenje

Charles Baudelaire - Veze