Charles Baudelaire - Mačka lektira

Charles Baudelaire - Mačka

Charles Baudelaire - Mačka

Šarl Bolder - Mačka

 

Pjesma Mačka pripada zbirci pjesama Cvjetovi zla tiskana 1857. godine koja postaje uzor nadolazećim generacijama pjesnika i književnika zbog beskompromisnog pristupa u prikazu scena gradskog života. Djelo je osuđeno zbog vrijeđanja javnog morala.

 

Iz te zbirke je izabrana pjesma Mačka, napisana u klasičnoj pjesničkoj formi tzv. talijanskog ili Petrarcinog soneta, tako da se sastoji od dva katrena i dva terceta. U katrenima je prisutna rima abab cdcd, a u tercetima ababcc. Stihovi su sastavljeni od deset i dvanaest slogova i čine polagan ritam, koji kao da prati gipkost mačje kralješnice. Pjesnik kroz cijelu pjesmu uspoređuje karakter mačke kao lijepe i ponosne životinje sa karakterom žene.

 

Motiv mačke vrlo je zastupljen, a njegovo simboličko značenje je vrlo zanimljivo. Iako u zbirci postoje tri pjesme posvećene toj maznoj životinji, jedna me se posebno dojmila. Pjesma Mačka je pisana veličanstvenom formom soneta, a prisutna je i rima koja je križna.

 

U prvoj strofi pjesnik zove mačku u svoje krilo, ali svjestan njenih oštrih pandža, moli je da ih ne upotrebljava. On se samo želi zadubiti u njene oči koje su poput dragog kamena i u njima pronaći mir:

 

Daj da gledam dugo tvoje lijepe oči
Gdje se ahat sa metalom stapa.

 

Potpuno posvećen maženju i proučavanju mačkina tijela, pjesnik uviđa da ga njezina gipkost i temperamentnost podsjeća na ženu:

 

I kada mi ruka, opojena slašću,
Gladi krzno iz kog struja sine,
U duhu tad vidim obris svoje žene.

 

Ova je pjesma nedvojbeno posvećena Jeanne Duval jer je ona neukrotiva i ne dopušta da se ponizi ni pred kim, baš poput mačke. Ona je vatrena, no njen je pogled "dubok, hladan, sjekne ko strijela iz zjene" i njime opet daje do znanja da čovjek treba biti oprezan. Prije svega, Baudelaire je očaran mačkinom puti i ljepotom tijela, a Jeanne je bila egzotična mulatkinja koje su na glasu kao najljepše žene na svijetu, spoj savršenstva.


Posljednjim stihom i simbolom bakra, Baudelaire konačno otkriva slučajno ili namjerno da je riječ upravo o Jeanne Duval:

 

A iz puti hlapi kroz sve pore
Miomir opasan što slavi bez kraja
Tijelo njeno bakrenoga sjaja.

________________

 

Charles Baudelaire - Mačka


Dođi, lijepa mačko, u krilo mi skoči,

Al' uvuci pandže svojih šapa,
Daj da gledam dugo tvoje lijepe oči
Gdje se ahat sa metalom stapa.

 

Kad ti moji prsti miluju sa strašću
Glavu, hrbat što se gipko svine,
I kad mi ruka, opojena slašću,
Gladi krzno iz kog struja sine,

 

U duhu tad vidim obris svoje žene.
Njezin pogled, ko tvoj, ljupki stvore,
Dubok, hladan, sjekne ko strijela iz zjene,

 

A iz puti hlapi kroz sve pore
Miomir opasan što slavi bez kraja
Tijelo njeno bakrenoga sjaja.

________________


Zavodničke draži kojima bijaše obdarena Jeanne Duval, ta fatalna žena i demonska Crna Venera sudbinski povezana za pjesnikov život i njegovo stvaranje, su jedinstvenost i neobičnost, što po Baudelaireovoj misli znači - lijepa: - Lijepo je uvijek bizarno.

 

Prema zabilježenim opisima nekih suvremenika i pjesnikovim crtežima ukazuje nam se kao naočita mulatkinja, otprilike Baudelaireovih godina. Ona je zapravo proračunata, lukava, podmukla. Kosa raskošna, podatna, nepokorna, intenzivno crna, valovita i kovrčava. Na mračnoj maski dominiraju velika senzualna usta i ogromne oči, čudesna "okna duše". U tim očima prebiva zasanjanost dosade, tupo mrtvilo apatije ili potmulo tinja žerava nedokučive žudnje mlade zvjerke. Za poročnog ljubitelja egzotične ljepote bila je ne samo privlačna, nego i zavodljivo izazovna. Zaposlena u velegradskoj, internacionalnoj veletrgovini bludom, nastupa povremeno i kao statistica u malim kazalištima. Jeannea je u moralnom smislu odvratna, upravo monstruozna. Podmukla, rastrošna, raskalašena, lažljiva, nemilosrdna srca, nevjerna, a uz to glupa i alkoholičarka. Ali ta vječno pijana "Aspasija sa raskršća", ta proročna Muza iz rakijasnice, ta nesmiljena vampiresa koja je ispila i krv i mozak najvećeg pjesnika Francuske, bit će alkemijom pjesničke riječi preobražena u čarobno biće, u mračno božanstvo, u zlohudu Crnu Veneru. Tako je sred legla grijeha i poroka našao svoje najveće nadahnuće. Ušla je kao mit u francusku poeziju, a prema tome i u književnost svijeta.

 

Njezin i zastrasujući i primamljivi lik, hladan i tajanstven kao sfinga, a ipak čulan i topao, živi u Baudelaireovim stihovima poput čudesnog viđenja. Bila mu je melem i otrov, slatki smrtonosni napitak bez kojeg nije mogao živjeti i od kojeg je prije vremena umro.

___________________________________

 

Charles Baudelaire je rođen 1821. godine, a umro je 1866. Ceo svoj život provodi u Francuskoj. Mnogi ga smatraju pretečom književnog pravca znanog kao modernizam. Charles Baudelaire je rano ostao bez oca, a majka mu se nakon tog nemilog događaja vrlo brzo preudala. Njegov očuh je brinuo o njemu, ali je bio izuzetno strog. Zato mladi Charles Baudelaire već sa 14 godina oseća odsustvo i podršku majčine ljubavi, kojoj je praktično bilo zabranjeno da posećuje sina dok je bio u internatu.

 

Takođe i njemu je očuh zabranio da dolazi kući u tom periodu. Nećemo zalaziti u detalje njihovog odnosa, samo ćemo reći da je njegov očuh želeo da se Charles bavi pravom ili diplomatijom, međutim mladić je bio prilično neodlučan kada je u pitanju njegova budućnost. Čak je ostalo zabeleženo da je bio "uzvišen karakter, ponekad veoma mističan, a ponekad veoma nemoralan i ciničan". Bilo kako bilo, već u tom ranom mladićkom periodu, kada mu je bilo nepunih 20 godina, Charles Baudelaire je počeo da posećuje prostitutke, pa se još tada zarazio, za to vreme vrlo čestim polnim bolestima (sifilisom i gonorejom). Čak je ostalo zabeleženo da je u nekoliko navrata ostvario emotivnu vezu, pa i živeo sa prostitutkama, a sa ćerkom jedne od njih je bio najduže u vezi. Ostalo je zabeleženo i da je nju finansijski pomagao do kraja života, iako je njihov odnos imao nekoliko prekida.

 

Želeći da mu pomognu da se izvuče iz takvog načina života, očuh i brat ga šalju na putovanje u Indiju, a neke događaje sa tog putovanja Charles Baudelaire je ovekovečio i u svojim stihovima. Međutim, ni to putovanje ga nije mnogo promenilo. Za sve to vreme, Charles piše stihove i ne odustaje od svoje karijere književnika. Majka ga podržava u tome koliko je to u njenoj moći, a Baudelaire i dalje oseća njeno jako odsustvo.

 

Kada je imao svega 22 godine Charles Baudelaire postaje poznat kao rasipnik i raspusnik. Uz to, poznato je da je sav novac od velikog nasledstva koje dobio samo godinu dana ranije, vrlo brzo potrošio pa je sada kupovao čak i hranu na veresiju. Majku je besomučno molio da mu daje novac, kako bi uspeo da ostvari svoju karijeru književnika. Nije poznato koliko je i da li mu je majka u tom periodu uopšte pomagala. Upravo u tom periodu su nastale mnoge pesme njegove čuvene zbirke Cveće zla.

 

Svojim prvim objavljenim delom Salon iz 1845 Charles Baudelaire je već privukao pažnju ljudi. I pored toga, njegova finansijska situacija je bila izuzetno loša, pa je zabeleženo da je Charles Baudelaire pokušao da počini samoubistvo. U svom naumu nije uspeo, to je jasno. A dok se oporavljao, molio je majku da dođe da ga poseti i bude sa njim, ali koliko je poznato ona se oglušila o njegove molbe, jer joj je, kako se pretpostavlja drugi suprug to zabranjivao. Nakon toga, Charles Baudelaire je živeo kao beskućnik i bio je potpuno otuđen od svoje porodice nekoliko godina.

 

Godine 1847. je objavljena njegova novela La Fanfario. Zatim je učestvovao u revoluciji 1848. godine, ali se ubrzo povukao. Jer, kako je zabeleženo on je bio ponešen žarom revolucije i bio zainteresovan za politiku, ali mnogo više u emotivnom smislu. Bio je izuzetno lošeg zdravstvenog stanja i u vrlo lošoj finansijskoj situaciji. Često je molio majku da mu daje novac. U to doba se bavio prevodima priča Edgara Alana Poa i kako se smatra, Po je imao velikog uticaja na njegovo književno stvaralaštvo.

 

Godine 1857. je objavljena čuvena zbirka pesama Cveće zla, koja je naišla na oštru kritiku javnosti. Naravno bilo je i onih koji su shvatili širinu Bodlerovog duha i poezije, ali je činjenica da je predmet pesama privukao veliku pažnju javnosti. U ovoj zbirci Charles Baudelaire je pisao između ostalog i o ljubavi, teškoćama življenja, korupciji u društvu, ali se dotakao i ljubavi između osoba istog pola. Ova zbirka pesama se u to vreme smatrala u najmanju ruku skandaloznom, pa ne čudi što su i autor i izdavač i štampar bili osuđeni za "stvaranje prekršaja protiv javnog morala". Srećom, kažnjeni su samo novčano. Sve to je dovelo do toga da šest pesama iz ove zbirke budu "zaboravljene". Naknadno su objavljene tek 1866. godine i to u Briselu.

 

Kako mu je očuh u međuvremenu preminuo Charles Baudelaire se polako ponovo približio majci, želeći da sa njom uspostavi koliko toliko normalan odnos. Kasnije je i živeo sa njom u primorskom gradu Honfleuru, kada su nastale njegove pesme u kojima se prvi put oseća malo mirniji ton.

 

Nedugo zatim on odlazi u Belgiju, želeći da proda autorska prava na svoja dela i da tamo drži predavanja. Međutim, njegovo zdravstveno stanje se ubrzo pogoršava i on umire u Briselu 31. avgusta 1867. godine, dve godine nakon doživljenog moždanog udara. Čuveni francuski pesnik   Charles Baudelaire sahranjen je u prestonici ove zemlje.

 

Nakon njegove smrti svetlost dana su ugledala mnoga njegova dela. A majka ga je nadživela čak četiri godine i ostalo je zabeleženo da je upravo ona otplaćivala veliki deo njegovog duga.

 

Da biste razumeli bilo koje delo čuvenog francuskog pesnika, potrebno je da imate određena saznanja o njegovom životu. Jer u njegovim delima ima puno autobiografskog, mada se delo Charles Baudelaire često tumači bez autobiografskih motiva. Međutim, nisam saglasna sa tim, zato i želim prvo da se upoznate sa time ko je bio Šarl Bodler i kakav je njegov uticaj na celokupnu svetsku književnost. Tek onda će vaša analiza pesama ili bilo kog drugog dela velikog Charles Baudelairea biti kompletna. Njegov život, kao ni život mnogih drugih pesnika toga doba nije bio ni malo jednostavan.

 

Zbirku pesama Cveće zla je pripremao čitavih 10 godina, da bi je konačno izdao iste godine kada i Flober roman "Gospođa Bovari". Oba ova dela završila su na sudu, pod optužbom da se u njima prikazuju lascivne i nemoralne scene. Uz kauciju Baudelaire biva pušten iz zatvora, ali uz uslov da iz svoje zbirke istrgne neke pesme. Osim zbirke Cveće zla, Baudelaire je napisao i nekoliko eseja koji se posthumno objavljuju - Vestački rojevi, Romantička umetnost, i zbirku pesama u prozi Pariski splin.

 

Charles Baudelaire - Albatros  

Charles Baudelaire - Cvjetovi zla

Charles Baudelaire - Jesenja pjesma

Charles Baudelaire - Radosni mrtvac

Charles Baudelaire - Suglasja

Charles Baudelaire - Uništenje

Charles Baudelaire - Veze

loading...
3 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Charles Baudelaire - Mačka

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u