Charles Baudelaire - Albatros lektira

Charles Baudelaire - Albatros

Charles Baudelaire - Albatros

Šarl Bolder - Albatros

 

Albatros je morska ptica koja prati brodove hraneći se otpacima koje mornari i putnici bacaju. Najveća je ptica koja leti: dužina tela joj je preko jednog metra, a raspon krila je dva i po metra. Vrlo je izdržljiv letač - danima može da leti bez spuštanja na morsku površinu. Baudelaire je imao priliku da vidi albatrose dok je putovao u Indiju 1841. godine. To je bila vrlo ružna i neprijatna situacija: mornari su uhvatili albatrosa i mučili ga na palubi broda. Bodler, koji je sebe video kao mučenika a roditelje kao mučitelje, bio je snažno pogođen postupcima mornara: planuo je i pobio se sa glavnim mučiteljem bespomoćne ptice. Tada se zainteresovao za ovu pticu i trudio se da što više sazna o njoj. Jedno od saznanja bilo je da albatros po nevremenu neustrašivo leti u susret vetru.

 

Nesrećni, nezadovoljni i pobunjeni pesnik identifikovao se sa albatrosom i duboko su ga bolele njegove patnje i poniženja: iz toga se rodila inspiracija za ovu pesmu. Bodleru nije bilo teško da prihvati inspiraciju i pesnički razvije motiv ove prelepe ptice, jer je osećao duševnu srodnost s njom - i njega su tako ponizili i uvredili (emotivno i moralno). Pesma albatrosu jeste pesnikovo oduživanje onom nemom mučeniku s puta Evropa - Indija. Zato je slika albatrosa građena pažljivo, u detaljima, odmereno, sa ljubavlju.

 

Prva strofa - predočava situaciju u kojoj se sreću albatros i mornari. Mornari su dokoni kada je vreme mirno i plovidba se odvija bez problema. U dokolici i dosadi oni će loviti albatrose i zabavljati se. Najveći prostor posvećen je osobinama ove prelepe ptice. Osobine su postavljene u kontrastni odnos: na jednoj strani su "silne morske ptice", na drugoj "nemarne, tihe pratilice". Epitet "silne" ukazuje na snagu, izdržljivost, neustrašivost i lepotu, ali i mogućnost da vlada nedostižnim visinama. Epitet "nemarne" nema negativno značenje (nemaran u radu, odevanju, odnosu sa drugima); on ukazuje na dobru narav, mirnoću, blagorodnost - njihovo kretanje za lađom je lagano, ne ugrožavaju ljude, bezopasni su. "Tihe" ima značenje odsustva zvuka, galame, bilo kakvog glasnog govora; ali ovaj pridev ima i značenje tihe i mirne naravi, osobe koja sve prima prirodno, jednostavno i tiho.

 

Druga strofa - opisuje novu lirsku situaciju: albatros je uhvaćen i sputan na daske od krova. Slika albatrosa je sasvim drugačija. On, kralj azura, sada je SPUTAN, NEVEŠT, ZBUNjEN, SKUNjEN. Nalazi se u neprirodnoj situaciji, vezan i okružen smehom, galamom, šikaniranjem. Navedeni epiteti ukazuju na njegov nepovoljan fizički položaj ali i na duševno stanje (skunjen, zbunjen). Posebno je upečatljiv detalj sa krilima: ona su BELA i OGROMNA (lepota i snaga kada je albatros u letu), ali na brodu se miču nespretno i neprirodno - kao kruta vesla. Ovde je albatros sagledan u dve različite situacije - u letu i na palubi. U letu zadivljuju njegova bela i snažna krila, njihovo lagano i tiho kretanje u ravnomernom ritmu: belina i širina krila, lagani let, ritmičko kretanje koje se doživljava kao lagano klizanje po vazduhu, čini albatrosa KRALjEM AZURA - gospodarem nebeskog plavetnila koje je uvek nedostižno zadivljenom čoveku.

 

U trećoj strofi - se razvija i novim detaljima obogaćuje lirska situacija iz druge strofe. Albatrosu se događaju nove neprijatnosti i poniženja. Čvrsto ga drže ruke mornara poput okova; jedan mornar mu duva u kljun gadan duvanski dim; drugi igra oko njega imitirajući njegov let. Albatros se oseća SMEŠNO i JADNO: nemoćan je da se brani, trpi maltretiranja i mučenja. Lirski subjekt ni jednog trenutka ne zaboravlja lepotu albatrosa - ona se nadnosi nad ovom mučnom situacijom: epiteti PREKRASAN i KRILAT još jednom ističu snagu i lepotu kao trajne osobine i vrednosti koje niko ne može da uništi svojim grubostima i ruganjem. Time je pesnik završio svoje kazivanje o uhvaćenom albatrosu. Primećujemo da Bodler ne navodi sve ono što se albatrosu desilo u stvarnosti - oslepljivanje. Gađenje zbog takvog postupka ljudi, sputalo je pesnika da takve grubosti spominje. Nije mu bila umetnička namera da ističe ljudsku grubost i pokvarenost - o tome je dosta pevao u drugim pesmama. Bodlerova umetnička namera otkriva se tek u poslednjoj strofi pesme.

 

Ptica albatros ima dva lika u ovoj pesmi: albatros u letu i albatros na palubi. Kada leti albatrosa krase mnoge osobine:

 

Bela krila, nemaran, ogromna krila, tih, krilat, kralj azura, silan, knez oblaka, prekrasan

 

Sve navedene osobine dolaze do izražaja kada je albatros u letu, u svom prirodnom ambijentu i prirodnoj situaciji. Tada on simbolizuje snagu, neustrašivost i izdržljivost, lepotu, težnju za visinama (slobodom) i nedostižnim (želje, težnje, ideali). Simbol je čovekove želje da se otme od učmale svakodnevice i vine u prostranstva slobode duha. Kada je na palubi, dakle van prirodnog ambijenta i neslobodan, albatros je sasvim drugačiji:

 

sputan, smešan, nevešt, jadan, zbunjen, skunjen

 

Sve osobine koje albatros pokazuje u letu urođene su osobine, njegova stalna svojstva; osobine koje pokazuje lik albatrosa na palubi u manjem su broju, privremene su, uslovljene okolnostima u koje je zapao albatros.

 

Četvrta strofa - pesme izneverava čitaočev horizont očekivanja: dok je čitao prethodne strofe, u čitaocu se oblikovala misao da Bodler peva o albatrosu i njegovom doživljaju na brodu. Takvom zaključku odgovarala bi zaključna (četvrta) strofa koja bi sadržavala poentu o ljudskoj grubosti i prostoti. Međutim, sadržina i smisao četvrte strofe pokazuju da pesnik samo uzgred peva o albatrosu, da mu je albatros samo metafora za ono o čemu se peva u četvrtoj strofi:

 

Tom knezu oblaka i pesnik je sličan;

on se s burom druži, munjom poji oči,

ali na tlu sputan i zemlji nevičan,

divovska mu krila smetaju da kroči.

 

Upotrebismo izraz "samo uzgred", ali on može da se dovede u pitanje: kako "samo uzgred" kad su albatrosu posvećene tri strofe a pesniku samo jedna, poslednja? Jednostavno: albatros je samo ilustracija pesnikove sudbine i pesnikove situacije u društvu, albatros je metafora pesnika i njegove sudbine. Albatros je prividna tema pesme, prava tema pesme je pesnik. Da je to tako pokazuje prvi stih: "tom knezu oblaka i pesnik je sličan" - ono što je opisano odnosi se na pesnika, ono što je doživeo albatros, doživljava i pesnik. Prema tome, pesnik je izričito spomenut tek u četvrtoj strofi i tek ovde se o njemu direktno kazuje, ali je on predmet posrednog (metaforičkog) kazivanja i u prethodne tri strofe.

 

Pesnik je sličan albatrosu po svojim osobinama i po svojoj situaciji u društvu.

 

- On se s burom druži. "Knez oblaka" je gospodar visina, azurnog plavetnila, nesagledivog prostora. Pesnik se s burom druži: kao što se u nebesima sukobljavaju oblaci i vetrovi, munje i gromovi, tako se u pesnikovoj stvaralačkoj duši sudaraju misli, ideje, ideali, htenja, zamisli, inspiracije. Kao što na nebesima ključa bura, tako u pesniku ključa kada ga zahvati stvaralački zanos.

 

- Munjom poji oči. Kao što munja na trenutak blesne i nestaje, tako i stvaralačke ideje blesnu u trenutku i pesnikov stvaralački duh ih hvata i pretvara u pesmu. Stvaralačke munje (= stvaralačke ideje) stalno iskre i bljeskaju u pesniku.

 

- Divovska mu krila smetaju da kroči. Sintagma "divovska krila" u sklopu opisa albatrosa ima osnovno značenje; ovde, u opisu pesnika, sintagma "divovska krila" ima preneseno (metaforičko) značenje. Kakva su to divovska krila pesnikova, koja mu smetaju da kroči po zemlji, da se kreće među ljudima? Pesnik živi u svom stvaralačkom svetu, sa svojim idejama i zamislima, osećanjima i raspoloženjima, radostima i tugama stvaranja, vizijama. Pesnikove vizije su divovske, one idu decenijama ispred vremena u kome pesnik živi i stvara. Iz tih vizija nastaju pesme koje savremenici nisu u stanju da shvate i razumeju. Teško je pesniku među savremenicima, koji nikako ne mogu da shvate njegovo poetsko govorenje; kada ne mogu da ga shvate, proglašavaju ga besmislenim a pesnika ludakom. Jednostavno, savremenici nisu dorasli pesniku ni njegovoj poeziji. I još nešto: zaokupljen svojim stvaralačkim vizijama, pesnik je nevičan zemaljskim stvarima: uživanju u životnim radostima, sticanju i bogaćenju, karijerama. Ne interesuje ga ništa što je izvan njegovog poetskog sveta, pa zato savremenicima izgleda otkačen, ćaknut, lud ("Ludi Laza", govorili su savremenici o Lazi Kostiću).

 

Kao što je albatros prikazan u dva lika (u letu i na palubi), tako je i pesnik prikazan u dva lika (kao stvaralac i kao građansko lice). Kao stvaralac je div pesničke vizije, oštar duh, bogat idejama; kao građansko lice je nesnalažljiv, nevičan i sputan; kao građansko lice izložen je nerazumevanju i podsmehu koji ide čak do ponižavanja i nipodaštavanja.

 

Zašto ova pesma o pesniku? Bodler je vrlo rano došao u konflikt sa porodicom i društvom. Svojim ponašanjem i načinom života prkosio je sredini i još više pojačavao konflikt. Nisu ga razumeli, nisu ga shvatali, čak su mu i sudili zbog poezije. I on je postao "ukleti pesnik". Pesnik je u stalnom sukobu sa sredinom koja ne razume pesnika i njegovo pevanje, iskazuje netrpeljivost i prezir, nipodaštava pesnika ili ga čak i sudski goni. Među "uklete pesnike" najpoznatiji su E. A. Po, Lotreamon, Baudelaire; kod nas V. P. Dis. Osetio je pesnik potrebu da progovori o sebi i svojoj sabraći po peru, da pokaže ko je, u stvari, pesnik, i zašto je on obeležen u društvu.

 

Vizija - Označava piščev pogled, sagledavanje, "unutrašnje viđenje nepostojećih slika i događaja" (lat. visio). Bitna stvaralačka osobina pisca je vizionarstvo, odnosno sposobnost sagledavanja pojava, predmeta i slika nepojmljivih njegovim savremenicima. Svojom stvaralačkom vizijom pisac je nekoliko decenija ispred svojih savremenika pa zato oni nisu u stanju da shvate ni jezik ni sadržinu njegovog umetničkog dela. Iz toga proističu nerazumevanje, nesporazumi, neprihvatanja (slučaj Šarla Bodlera i Vladislava Petkovića Dis-a): treba da prođe nekoliko decenija, da ljudski duh uznapreduje, pa da ta poezija bude sagledana novim očima, shvaćena i vrednovana. Ovu pojavu Karl Gustav Jung objašnjava ovako: "To se dešava onda kada je razvoj naše svesti dosegao viši stepen, pa nam taj stari pesnik, gledan s tog stepena, kazuje nešto novo. To novo je već ranije postojalo u njegovom delu, ali je predstavljalo skriveni simbol, koji sada možemo da pročitamo zahvaljujući obnovi duha vremena. Bile su potrebne druge, nove oči, jer su stare oči tu mogle da vide samo ono što su bile navikle da vide".

 

Pitanja, zadaci i vežbe

 

1. Pesmu Albatros preveli su i prepevali na srpski jezik Božidar Kovačević, Mita Jovanović, Branimir Živojinović i Nikola Bertolino.

- U čemu je razlika između prevoda i prepeva? Da li oba posla obavlja jedno lice?

- Pročitajte prevode gore navedenih autora. U čemu su razlike? Ima li suštinskih razlika koje menjaju smisao i značenje pesme?

 

2. Pesmu Veze preveli su na srpski jezik sledeći prevodioci: Dušan Jovanović: Skladnosti; Borislav Radović: Sadejstva; Branimir Živojinović: Uzajamnosti; Ivan V. Lalić: Veze.

- Kako objašnjavate različite naslove iste pesme?

- Ima li neke sličnosti među ovim naslovima?

- Postoji li sklad između naslova i sadržine i smisla pesme?

- Ima li razlika u sadržini pesme? Navedite nekoliko primera.

 

3. Peskik Vojislav Ilić je preteča simbolizma u srpskoj poeziji. Skoro identične misli ovim Bodlerovim nalazimo u Ilićevoj pesmi.

__________________________________

 

Charles Baudelaire - Albatros - esej

 

Smjernice za pisanje:


- Odredite temeljni problem pjesme Albatros. Objasnite život Baudelaireova pjesnika u pjesmi Albatros.
- Kakva je okolina Baudelaireova pjesnika? Opišite kako se ta okolina odnosi prema pjesniku i kako se on osjeća u tome okružju. U kojem se prostoru pjesnik najbolje osjeća?
- Kakva je pjesnička sudbina prikazana u pjesmi? Koja je uloga i položaj pjesnika/umjetnika u suvremenome svijetu i što Vi mislite o tome?
- Smatrate li da je pjesnik potreban suvremenomu svijetu?
- Potkrijepite tvrdnje stihovima ili parafrazama stihova.

 

Albatros, velika ptica koja odlično leti i pliva ujedno je i ptica burevijesnik. Albatros je sinonim svakog pjesnika, a posebno svog autora Charlesa Baudelaira koji svojom zbirkom pjesama Cvjetovi zla najavljuje oluju i promjene u književnosti te uznemiruje javnost kao albatros mornare. Tema pjesme je životna sudbina pjesnika te nerazumijevanje okoline o slobodi umjetinčkog izražavanja. Smijemo li osuđivati i zabranjivati umjetnička djela? Imamo li pravo držati pjesnika u šaci, ismijavati ga i sputavati u kreativnosti i slobodi mišljenja?

 

Pjesnik, poput albatrosa, svoje vještine može jedino pokazati u visinama, u letu, daleko od mornara,od ljudi ograničenih jednom palubom i istim smjerom kretanja u dubokom moru. Mornari, zasićeni monotonim životom na brodu zabavu nalaze u hvatanju albatrosa. Albatros se u šakama mornara osjeća postiđeno, ružno jer njegova sudbina ovisi o njima. Baudelaire je osuđen pred sudom, bačen na milost i nemilost građana koji ga ne razumiju. Pjesnik nas odvodi u krajeve gdje naš duh poprima ljudsku dimenziju. Sloboda misli i ideja seže poput albatrosova pogleda na more – daleko u beskraj. Mornari, skučeni na palubi, ograničenih mogućnosti zadovoljavaju svoju plitku dušu ismijavanjem albatrosa koji se ne snalazi na palubi kao u nebeskim visinama. Pjesnik, poput albatrosa nije naučio hodati zemljom, isticati se u društvu, on, naš tihi suputnik diže se u visine gdje ostvaruje cilj svoga postojanja.

 

Sve umjetnosti, a tako i pjesništvo izraz su čovjekova osjećaja i misli. Svaki umjetnik različito proživljava svijet koji ga okružuje. On svojim stvaranjem pridonosi mijenjanju stvarnosti. Umjetnost nam omogućuje individualno tumačenje te tako donosi sliku naše osobnosti. Osuđujući i zabranjujući umjetnost osuđujemo svakog čovjeka na slobodu i ograničavamo ga u njegovim mogućnostima. Umjetnost nam je potrebna da nas digne u visine gdje ćemo upoznati naš viši smisao.

__________________________________

 

Charles Baudelaire - Albatros

 

Često za zabavu mornari na brodu
Love albatrose, bijele morske ptice
Što prate brodove uz duboku vodu
Kao ravnodušne, tihe suputnice.

 

Tek što ih uhvate i na daske stave,
Vladarice neba nespretno i bijedno
Spuste svoja krila i, pognute glave,
drže ih ko vesla postiđeno, čedno.

 

O, kako je mlohav taj putnik krilati!
Nedavno prekrasan, kako li je ružan!
Netko mu kljun draži onim što dohvati,
Drugi oponaša hod mu tako tužan.

 

Pjesnik je nalik tom gospodaru neba
Što živi u buri i carskog je roda,
U zemaljskoj hajci nema što mu treba
I silna mu krila ne daju da hoda.

__________________________________

 

Charles Baudelaire je rođen 1821. godine, a umro je 1866. Ceo svoj život provodi u Francuskoj. Mnogi ga smatraju pretečom književnog pravca znanog kao modernizam. Charles Baudelaire je rano ostao bez oca, a majka mu se nakon tog nemilog događaja vrlo brzo preudala. Njegov očuh je brinuo o njemu, ali je bio izuzetno strog. Zato mladi Charles Baudelaire već sa 14 godina oseća odsustvo i podršku majčine ljubavi, kojoj je praktično bilo zabranjeno da posećuje sina dok je bio u internatu.

 

Takođe i njemu je očuh zabranio da dolazi kući u tom periodu. Nećemo zalaziti u detalje njihovog odnosa, samo ćemo reći da je njegov očuh želeo da se Charles bavi pravom ili diplomatijom, međutim mladić je bio prilično neodlučan kada je u pitanju njegova budućnost. Čak je ostalo zabeleženo da je bio "uzvišen karakter, ponekad veoma mističan, a ponekad veoma nemoralan i ciničan". Bilo kako bilo, već u tom ranom mladićkom periodu, kada mu je bilo nepunih 20 godina, Charles Baudelaire je počeo da posećuje prostitutke, pa se još tada zarazio, za to vreme vrlo čestim polnim bolestima (sifilisom i gonorejom). Čak je ostalo zabeleženo da je u nekoliko navrata ostvario emotivnu vezu, pa i živeo sa prostitutkama, a sa ćerkom jedne od njih je bio najduže u vezi. Ostalo je zabeleženo i da je nju finansijski pomagao do kraja života, iako je njihov odnos imao nekoliko prekida.

 

Želeći da mu pomognu da se izvuče iz takvog načina života, očuh i brat ga šalju na putovanje u Indiju, a neke događaje sa tog putovanja Charles Baudelaire je ovekovečio i u svojim stihovima. Međutim, ni to putovanje ga nije mnogo promenilo. Za sve to vreme, Charles piše stihove i ne odustaje od svoje karijere književnika. Majka ga podržava u tome koliko je to u njenoj moći, a Baudelaire i dalje oseća njeno jako odsustvo.

 

Kada je imao svega 22 godine Charles Baudelaire postaje poznat kao rasipnik i raspusnik. Uz to, poznato je da je sav novac od velikog nasledstva koje dobio samo godinu dana ranije, vrlo brzo potrošio pa je sada kupovao čak i hranu na veresiju. Majku je besomučno molio da mu daje novac, kako bi uspeo da ostvari svoju karijeru književnika. Nije poznato koliko je i da li mu je majka u tom periodu uopšte pomagala. Upravo u tom periodu su nastale mnoge pesme njegove čuvene zbirke Cveće zla.

 

Svojim prvim objavljenim delom Salon iz 1845 Charles Baudelaire je već privukao pažnju ljudi. I pored toga, njegova finansijska situacija je bila izuzetno loša, pa je zabeleženo da je Charles Baudelaire pokušao da počini samoubistvo. U svom naumu nije uspeo, to je jasno. A dok se oporavljao, molio je majku da dođe da ga poseti i bude sa njim, ali koliko je poznato ona se oglušila o njegove molbe, jer joj je, kako se pretpostavlja drugi suprug to zabranjivao. Nakon toga, Charles Baudelaire je živeo kao beskućnik i bio je potpuno otuđen od svoje porodice nekoliko godina.

 

Godine 1847. je objavljena njegova novela La Fanfario. Zatim je učestvovao u revoluciji 1848. godine, ali se ubrzo povukao. Jer, kako je zabeleženo on je bio ponešen žarom revolucije i bio zainteresovan za politiku, ali mnogo više u emotivnom smislu. Bio je izuzetno lošeg zdravstvenog stanja i u vrlo lošoj finansijskoj situaciji. Često je molio majku da mu daje novac. U to doba se bavio prevodima priča Edgara Alana Poa i kako se smatra, Po je imao velikog uticaja na njegovo književno stvaralaštvo.

 

Godine 1857. je objavljena čuvena zbirka pesama Cveće zla, koja je naišla na oštru kritiku javnosti. Naravno bilo je i onih koji su shvatili širinu Bodlerovog duha i poezije, ali je činjenica da je predmet pesama privukao veliku pažnju javnosti. U ovoj zbirci Charles Baudelaire je pisao između ostalog i o ljubavi, teškoćama življenja, korupciji u društvu, ali se dotakao i ljubavi između osoba istog pola. Ova zbirka pesama se u to vreme smatrala u najmanju ruku skandaloznom, pa ne čudi što su i autor i izdavač i štampar bili osuđeni za "stvaranje prekršaja protiv javnog morala". Srećom, kažnjeni su samo novčano. Sve to je dovelo do toga da šest pesama iz ove zbirke budu "zaboravljene". Naknadno su objavljene tek 1866. godine i to u Briselu.

 

Kako mu je očuh u međuvremenu preminuo Charles Baudelaire se polako ponovo približio majci, želeći da sa njom uspostavi koliko toliko normalan odnos. Kasnije je i živeo sa njom u primorskom gradu Honfleuru, kada su nastale njegove pesme u kojima se prvi put oseća malo mirniji ton.

 

Nedugo zatim on odlazi u Belgiju, želeći da proda autorska prava na svoja dela i da tamo drži predavanja. Međutim, njegovo zdravstveno stanje se ubrzo pogoršava i on umire u Briselu 31. avgusta 1867. godine, dve godine nakon doživljenog moždanog udara. Čuveni francuski pesnik   Charles Baudelaire sahranjen je u prestonici ove zemlje.

 

Nakon njegove smrti svetlost dana su ugledala mnoga njegova dela. A majka ga je nadživela čak četiri godine i ostalo je zabeleženo da je upravo ona otplaćivala veliki deo njegovog duga.

 

Da biste razumeli bilo koje delo čuvenog francuskog pesnika, potrebno je da imate određena saznanja o njegovom životu. Jer u njegovim delima ima puno autobiografskog, mada se delo Charles Baudelaire često tumači bez autobiografskih motiva. Međutim, nisam saglasna sa tim, zato i želim prvo da se upoznate sa time ko je bio Šarl Bodler i kakav je njegov uticaj na celokupnu svetsku književnost. Tek onda će vaša analiza pesama ili bilo kog drugog dela velikog Charles Baudelairea biti kompletna. Njegov život, kao ni život mnogih drugih pesnika toga doba nije bio ni malo jednostavan.

 

Zbirku pesama Cveće zla je pripremao čitavih 10 godina, da bi je konačno izdao iste godine kada i Flober roman "Gospođa Bovari". Oba ova dela završila su na sudu, pod optužbom da se u njima prikazuju lascivne i nemoralne scene. Uz kauciju Baudelaire biva pušten iz zatvora, ali uz uslov da iz svoje zbirke istrgne neke pesme. Osim zbirke Cveće zla, Baudelaire je napisao i nekoliko eseja koji se posthumno objavljuju - Vestački rojevi, Romantička umetnost, i zbirku pesama u prozi Pariski splin.

 

Charles Baudelaire - Cvjetovi zla

Charles Baudelaire - Jesenja pjesma

Charles Baudelaire - Mačka

Charles Baudelaire - Radosni mrtvac

Charles Baudelaire - Suglasja

Charles Baudelaire - Uništenje

Charles Baudelaire - Veze

loading...
8 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Charles Baudelaire - Albatros

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u