Sanja Pilić - Mrvice iz dnevnog boravka

Mrvice iz dnevnog boravka (1995.) drugi je roman autorice Sanje Pilić. Središte romana čini priča o zagrebačkoj obitelji o kojoj pripovijeda njezin najmlađi član, desetogodišnji dječak Janko. Obitelj je otkvačena: otac Džozef nezaposleni je diplomirani filozof koji kod kuće izrađuje nakit, ima repi naušnice; majka Jaca s neobičnom frizurom crtačica je u Zagreb - filmu, a starija sestra Marina neprestano brine o svom izgledu, frizuri i noktima. Janko stasa i potvrđuje se vlastitim radom, surađuje u Modroj lasti te konstruira robota koji dječaku donosi priznanje, a ujedno je i rasplet djela.

Naslov romana je metaforičan, njime autorica sugerira osnovnu temu, a to je obiteljskas vakodnevica, njezine "mrvice" koje čitatelju iznosi Janko. I ovaj roman je vesela, humoristična i "zafrkantska" knjiga, ali je posrijedi i disciplinirana tematska i strukturna razina djela. Djelo je jednostavno komponirano, diskurs je živ, protkan obiljem duhovitih dijaloga i uvjerljivim opisima "mrvica iz dnevnog boravka". Luckastom neobveznošću Sanja Pilić upozorava i na funkcioniranje suvremene urbane obiteljske zajednice. Roman dotiče različite probleme s kojima se susreću desetogodišnjaci, njihovi prijatelji iroditelji. Glavno obilježje ovoga djela jest da autorica romanom relaksira inasmijava mladoga čitača.

U ovom romanu Sanje Pilić zastupljeno je više dječaka i djevojčica, uglavnom dječaka jer je glavni lik, koji je ujedno i pripovjedač, dječak Janko. U djelu se spominju njegovi prijatelji i vršnjaci, Juraj, Borna i Bumbar te Jankova starija sestra Marina i djevojčica Morana u koju se on zaljubljuje. Desetogodišnji Janko u ranom je pubertetu: - Na našim zemljopisnim širinama dječaci i djevojčice nalaze se u pubertetu između svoje devete i osamnaeste godine. Kao i većina desetogodišnjih dječaka, Janko se ne voli prati. U kupaonici razmišlja o životu te o pravu na slobodu, za što on smatra da se u njegovoj kući dovoljno ne poštuje. - Jankec, operi rukice - mamin glas zvučao je više nego prijateljski.Pravio sam se da ne čujem i bio zaokupljen razmišljanjem o slobodi i nožnim prstima. Strašno mrzim imati sokne na nogama. Sloboda je u modi, a to se u mojoj kući ne poštuje. Oni bi mene u soknice, papučice, kupaonicu, naručak...

U školi se Janko dosađuje. Peti razred smatra mačjim kašljem jer je vrlo pametan. To se potvrđuje njegovim pisanjem za Modru lastu, čitanjem raznih enciklopedija, konstruiranjem Robotka, koji na koncu i oživljava. Janko samoga sebe smatra pametnim, poduzetnim i marljivim, ambicioznim te istraživački nastrojenim. Jedino što je Janku u školi teško i što zaista ne voli je učenje pjesmica napamet. "Mrzim učenje pjesmica. Sav se oznojim. Kad vidim pjesmicu, mrtav sam."

Sebe smatra zgodnim, iako ima klempave uši i nema još sve zube, te je ponosan na svoju "princ Valliant" frizuru. Ne voli jesti i najdraže mu je kada ode u krevet prazna želuca; crijeva mu zavijaju i on se tomu jako veseli. Nadalje, ne želi odrasti. To mu, kako on kaže, uopće nije fora i želi se uvijek igrati, pa i kad odraste. Najviše voli biti sam i razmišljati te mrzi odlaske u posjete gdje mora mirno sjediti i pristojno se ponašati te paziti kako govori. Sve više razmišlja o životu, svaki dan donosi nešto novo i to mu je zabavno, najviše voli slušati tuđe razgovore i promatrati ljude, a voli i brbljati pod satom u školi.

Janko je najsretniji kada trči po školskom dvorištu naganjajući loptu, užitak mu je biti znojan po leđima i "driblati". Kako je okružen nakitom, jer ga njegov otac izrađuje, smatra ga dosadnim i nepotrebnim. "A ne visuljci oko vrata. I utezi na ušima. I okovi oko ruku. Hmm, zapravo je taj nakit jako dosadan. Kao i kape za kupanje."

Zbog svoje zaljubljenosti ne može navečer zaspati te se osjeća odraslo i "bljutavo". Što je stariji misli da je sve manje pametan i sve mu je manje jasno što treba raditi. Najveće mu je zadovoljstvo ležati u krevetu i čitati. Drago mu jekad primijeti da se ljudi mogu mijenjati nabolje, a ne samo nagore. Svi mugovore da je patnja važna i da iz nje učimo, no on se s time ne slaže. Janko se želi razvijati u znanstvenom smislu i ima puno planova. Želi narasti, biti visok i zanimljiv. Misli da se u životu ljudi najviše boje ispasti glupi, a on smatra da je to jako prirodno pa čak ponekad i vrlo ugodno. Ima potrebu da se dokaže i pravi važan, da mu svi zavide, da bude slavan, da ga prepoznaju na ulici. Jankovi najbolji prijatelji su Juraj i Borna. Njih trojica pohađaju isti razred, pomažu si, druže se, ali osjeća se i prisutnost ljubomore. - Osjetio sam da je pomalo ljubomoran što svaki dan telefoniram u "Modru lastu" i razgovaram sglavnim urednikom. A i Borna se nekako promijenio. Borna je moj prijatelj iz vrtića, a ove dane ga jedva prepoznajem. Stalno nema vremena za mene i stalno svira violinu. Kao da se svi boje moje samostalnosti. No, kako odrastaju, toga je sve manje. Kao i svaka "ekipa", Janko i njegovi prijatelji imaju šale koje samo oni razumiju, kao i šifrirane riječi. Tako na primjer, kada se jako smiju, to nazivaju potres. Ono što žele, pokušavaju i ostvariti. Odlučuju biti slavni te Borna i Janko osnivaju Klub slavnih muškaraca. Za dječake je karakteristično da uvijek nešto smišljaju, rade, imaju razne planove. Čitavo vrijeme su u akciji.

Za svoju sestru Marinu Janko kaže da je dosadna i samo telefonira i čita stripove. S njom se ne može ništa dogovoriti jer smatra da je ona u svome svijetui uopće je ne razumije. Ne shvaća čemu služe sestre, osim što zauzimaju životni prostor. U njihovom odnosu zrcali se nerazumijevanje suprotnoga spola uvrijeme puberteta.

Marina kao djevojčica ima različite interese i brinu je stvari za koje Janka uopće nije briga. Ona brine o izlascima i izgledu. Uvrijeđena je kada mora ići s roditeljima u posjet te pati jer ne odlazi na uobičajeni obilazak terena, a i propušta susret s prijateljima. Djevojčice obično preuveličavaju stvari za razliku od dječaka, koji ne smatraju tragedijom jedan propušteni izlazak. Također, Janko navodi kako se ona svakih deset minuta smrtno zaljubi. Ali, kada pronalazi dečka koji joj odgovara, iznenada se mijenja, baš kao i Janko kada se zaljubi u Moranu. Janko navodi kako ne razumije ljubav, a niti djevojčice. - Priznajem da mi je ljubav nejasna činjenica, a povezana je s pranjem, barem koliko vidim po Marini.

Kada se zaljubio u Moranu više mu nije bio problem prati se, čak mu se i apetit povećava. Kako je čuo da ljubav prolazi kroz želudac, kupuje Morani deset dekagrama parizera, čime ona baš i nije oduševljena. Morana pak njemu šalje ljubavna pisma s ružinim laticama. Janko misli da je ljubav naporna, ne može spavati i loše se osjeća. - Kao da sam progutao riblje ulje, poskliznuo se na koru od banane i dobio jedinicu u školi. I to se zove zaljubljenost. Užas!

Kada postaju cura i dečko, Janko odmah sve vedrije gleda. Osjeća kako gori od ljubavii najsretniji je na svijetu. Na kraju zaključuje kako je važno imati prijatelje i da zaljubljenost tjera čovjeka naprijed, u čemu se ogleda njegovo sazrijevanje.

Kompozicija

Uvod - Janko opisuje obitelj i probleme s novcem
Zaplet - Odluka o pomaganju obitelji zaradom od pisanja za "Modru lastu"
Vrhunac - Đozef napokon zaradi novac i donosi sreću obitelji
Rasplet - Svi se planovi ostvare, novac i ljubav su tu, ljetovanje nije izostalo.

Iz romana Sanje Pilić, Mrvice iz dnevnog boravka, možemo zaključiti da ono što je u njima bitno nisu izvanjski događaji u životima glavnih junaka, već način na koji oni izlaze na kraj s vlastitim unutarnjim prostorima i svijetom koji ih okružuje. Uočavamo kako se dječaci i djevojčice u mladenaštvu po mnogo čemu razlikuju, ali su i po mnogo čemu slični. Sve tinejdžere muče isti problemi: odrastanje, sazrijevanje, nesigurnost, ranjivost, strah od budućnosti, vlastiti izgled, potreba za pripadnošću, prijateljstvo, prve ljubavi i nerazumijevanje suprotnoga spola. Ali, kako je vidljivo i kod Sanje Pilić svako je dijete jedinstveno i ima jasno izraženu osobnost i iako je poput drugih, na svoj je način posebno.

__________________________________

Sanja Pilić - Mrvice iz dnevnog boravka

Vrsta djela - roman

Mjesto radnje - Zagreb (Jankova kuća, škola)

Vrijeme radnje - jedna školska godina

Sanje Pilić za roman Mrvice iz dnevnog boravka dobila nagradu Ivana Brlić-Mažuranić 1995. godine. Roman predstavlja priču o jednoj zagrebačkoj obitelji, koju prate financijski problemi, a situacije iz svakodnevnog života opisuje središnji lik romana desetogodišnji dječak Janko iz svoje perspektive.

Janko je pametan dječak koji svojim pisanjem želi zaraditi novac i njime pomoći svojoj obitelji. Cijeli roman je napisan na vrlo duhovit način. Autorica je željela duhovito prikazati kako danas uistinu žive mnoge obitelji koje su suočene s financijskim poteškoćama iz perspektive jednog dječaka kojemu se problemi odraslih čine ponekad smiješnima, ali ipak Janko osjeti koliko je njegovoj obitelji teško i stoga sam želi svojim radom pomoći. S druge strane, Janko je ipak samo dječak koji ima bujnu maštu i koji bi trebao biti to što jeste – dječak koji dobro uči u školi, igra se s prijateljima, prolazi prve ljubavi i ne razmišlja o problemima odraslih.

Na početku romana Janko nas upoznaje sa svojom obitelji i njihovim financijskim problemima, zbog čega odlučuje zarađivati novac pisanjem u Modroj lasti. Na samom vrhuncu romana, njegov otac konačno zarađuje novac prodajom svog nakita i roman završava sretno. Cijela obitelj odlazi na ljetovanje, a Jankovi i Marinini ljubavni zapleti su konačno doživjeli svoj rasplet.

Roman je namijenjeno djeci baš zato što bi se mnoga djeca mogla poistovjetiti s Jankom i pronaći zajedničke karakteristike njih samih i svoje obitelji, s Jankom i njegovom obitelji. Autorica nas je uvjerila kako je Robotko robot koji zaista hoda i govori. U suvremenoj tehnologiji je moguće napraviti robota, što ljudi doista i čine. Ali je nemoguće da jednog robota izradi jedan dječak. I što zapravo autorica želi time poručiti? Ona nam želi poručiti da dječji snovi nisu ništa manje vrijedni nego snovi odraslih i da odrasli trebaju obratiti pozornost na želje svoje djece.

Naziv romana Mrvice iz dnevnog boravka asocira na sitne detalje koje nam priča desetogodišnji dječak, dakle na sitne dogodovštine iz svakodnevnog života njegove obitelji. Dnevni boravak u Jankovoj obitelji je mjesto na kojem se obitelj okuplja i mjesto gdje se najvećim dijelom odvijaju dijalozi i njihove rasprave. Zanimljivo je uočiti ponašanja svih ukućana kada Jankovi roditelji zarađuju novac i onda kada ga ne zarađuju. Kada je njegov otac zaradio novac, prestale su sitne rasprave u kući, a Janko je postao opušteniji u školi i kod kuće. Djelo je napisano uglavnom u dijalozima i tako da iznosi Jankova razmišljanja.

Kratak sadržaj - Početak knjige nas uvodi u svakodnevni život desetogodišnjeg dječaka imena Janko koji živi s majkom imena Jaca i ocem koji se zove Džozef, te sa svojom starijom sestrom Marinom. Iako je po starosti tek dječak, Janko za sebe misli kako je vrlo inteligentan dječak i kako ne bi trebao pohađati peti razred, jer je za njega to mačji kašalj. Iako je veoma pametan, kako on kaže, ipak ne voli recitirati pjesmice i zgražava se pisanjem i pjesnicima. Ali, odlučio je zarađivati novac upravo s onim što ne voli, pisanjem! Tog dana se zaputio u redakciju Školske knjige, tvrtke koja se bavi tiskanjem udžbenika, sa sobom noseći svoj primjerak Vijesti iz nesvijesti u kojem piše o novostima u njegovoj školi. Zaposlenici redakcije su se samo slatko nasmijali na njegove želje.

Džozef se vratio kući i nastavio sa svojom svakodnevicom. Te večeri je Janko pisao zadaću, a mama i tata su razgovarali, Janko se tek ubacivao s pokojim pitanjem poput što je pojam feminizam. Marina se pojavila i bila je jako ljuta jer se bojler pokvario, a Janko se u svoj zbrci ponadao da će njegovi roditelji zaboraviti da on mora večerati, jer on najviše voli leći u krevet praznog želuca zato što smatra da to rade duhovni ljudi i da su zbog toga pametni. Janko razmišlja o životima koje žive njegovi ukućani, on zna kako su novac i krediti glavni problem u njegovoj kući i kao da sve više postaje svjestan da on mora postati samostalan, baš poput njegovih prijatelja. Njegovi prijatelji Juraj i Borna su se malo udaljili od njega, Janko misli kako je Juraj ljubomoran na njega jer on želi postati pjesnik. S druge strane Borna sve više vremena provodi svirajući violinu.

Te nedjelje Janko je trebao napisati lektiru svojoj sestri koja mu je za tu uslugu ponudila novac, kada se odjednom začulo zvono... Bio je to poštar koji je nosio pismo za Janka, ljubičasto pismo koje je mirisalo. Nije ni stigao otvoriti pismo, a njegovi su ga već pozvali da se spremi jer trebaju u posjeti Finićima na poslovni sastanak. Dan poslije Janko je posjetio redakciju Modre laste i on misli kako njega u redakciji ne shvataju ozbiljno i da ga samo hrane. Ali tog dana Borna i Janko su osnovali klub slavnih muškaraca (uspješnih muškaraca koji rade poslove koje žele, a pritom zarađuju novac). U romanu se vrlo često spominje lik Sovićke koja uvijek šeta svog psa Bullića i uvijek o njemu priča, Janko baš i ne voli ovu susjedu kao i svi ostali iz njegove obitelji. Janko ima još jednog prijatelja – Bumbara s kojim rado igra igre na kompjuteru.

Janko je dobio još jedno pismo, mada ne zna tko šalje ta pisma. On se nada da ih šalje Morana u koju biva sve više zaljubljen. Kupio joj je deset deka parizera kako bi joj to dao sutra u školi.

Janko je odlučio napraviti Robotka, robota koji hoda i govori,a koji bi mu mogao biti prijatelj. Morani je poklonio deset deka parizera, a ona se začudila te mu samo odgovorila kako će i ona njemu kupiti juhu iz vrećice za Božić. Klub slavnih muškaraca je dobio novog člana – Bumbara. On zna spremati neukusna jela, Juraj je izvrstan u nogometu i glumi, Borna svira violinu fantastično, a Janko je uspješan novinar. Bio je to pravi klub uspješnih muškaraca, kako su se sami nazivali. Zaljubljenost je na Janka vrlo pozitivno utjecala. Kupaonica mu više nije najgora stvar na svijetu, odjednom je počeo voditi računa o vlastitoj higijeni, čak je počeo više jesti. Janko se mnogo posvetio izradi Robotka jer on voli provoditi vrijeme sam, ali uglavnom ga njegova sestra živcira jer stalno priča o svojim ljubavnim jadima.

Jankova obitelj zapravo jako teško živi i ta slika u njegovoj obitelji odraz je mnogih obitelji koje žive danas jako teško zbog krize. Ali u Jankovu životu sve nekako ide dobro i on nije siguran je li to zbog zaljubljenosti ili Robotka. Čak je dobio peticu iz sastava. Također, u Modroj lasti su počeli uvažavati njegovu osobnost. I njegovom ocu je dobro krenulo u poslu, počeo je dobro zarađivati.

A jednog dana poslije škole je otpratio Moranu kući i na putu kući pozvao je na sladoled. Janku je bilo jako neugodno i bio je razočaran, jer je ona cijelo vrijeme postavljala pitanja o Jurju. Ali na kraju razgovora mu je priznala da mu je ona slala pisma jer je željela da njih dvoje budu bolji prijatelji. Robotko je počeo dobivati svoj oblik, Janko mu je obukao hlače, majicu i čak mu se Robotko čini pomalo smiješnim. Njegova sestra ima novog dečka, Pero Mrgić, Janko je na to samo prevrnuo očima, ipak se više voli baviti svojim Robotkom nego sestrinim dečkom. Jaca misli da je Janko zreo za odlazak psihijatru zato što pravi Robotka, ona to nikako ne razumije. Ne razumije ga ni Morana koja se ljuti na njega jer ne uči pjesmice napamet. Nitko ne razumije Janka, on jednostavno ne voli učiti pjesmice napamet. Jaca je ostala bez posla i odjednom se počela zanimati za teme koje nikada nije spominjala ranije, rat, poplave, kiše i ostale prirodne nepogode. Jankov Robotko je počeo polako pričati i hodati. I Janko je bio preponosan na svog prijatelja za kojeg misli da pomalo liči na njega.

Robotka je upoznao s ostatkom obitelji i iako su ispočetka smatrali kako je pomalo blesavo što Janko izrađuje Robotka, ipak su se oduševili krajnjim rezultatom. Robotko je jako pozitivan, njemu su se svidjeli Jankovi roditelji i njegova sestra Marina. Bumbar je bio pomalo ljut što se Jankova obitelj povećala za još jednog člana, Borna je bio normalan, a Juraj se razveselio. Najvažnija je bila Jankova sreća zbog novog prijatelja, čak je Robotka spomenuo u Vijestima iz nesvijesti, na što su ostali komentirali kako Janko ipak ima bujnu maštu. Bližio se kraj školske godine i svi u Jankovom razredu su mnogo učili. Nekako je u Jankovom životu sve krenulo na bolje. On je jako zaljubljen, sestra ga više ne živcira kao ranije, naviknuo se na tatino ponašanje, to jest njegovo izležavanje kada završi s izradom ogrlica. Čak mu je i susjeda Sovićka postala draga, kao i njen muž Gargamel i njihov pas Bullić. Uz sve to, Janko je pripremao završnu predstavu zajedno sa svojim prijateljima za kraj školske godine.

Robotko je postao pravi član Jankove obitelj, Jaca se prema Robotku ponaša kao da je njegova majka, čak je i izvadila Robotkov horoskop, a ona smatra da se on orobotio onog dana kada je progovorio, te mu je ona predvidjela blistavu budućnost. Čak se i Morana sprijateljila sa Robotkom i često dolazi Janku i Robotku u posjetu. Došla je na red školska predstava. Janko je izvadio svoj esej i pročitao ga, te otkrio Robotka. Roditelji su ostali u čudu. Mislili su kako Janko priča umjesto Robotka, ali kada su shvatili da to uistinu priča Robotko, bili su jako iznenađeni. Nakon završetka školske godine, Jankovi roditelji su odlučili otići na odmor. Janku je teško pala činjenica da neće vidjeti Moranu dva tjedna. Morana je došla oprostiti se od Janka poljubivši ga u obraz. I njegovi prijatelji su došli ispratiti Janka na odmor. Krenuli su na put, Janko je promatrao svoje prijatelje kako nestaju u daljini, a u njemu su se miješali osjećaji tuge, radosti, topline, mrzovolje, nestrpljivosti...

Likovi - Janko, Jaca, Džozef, Marina, Robotko

Janko – šarmantan desetogodišnji dječak koji smatra da je vrlo inteligentan. Janko ponekad ne razumije probleme svojih roditelja i njihove kredite, ali im ipak želi pomoći. Janko ima bujnu maštu, on izrađuje Robotka koji hoda i govori. Iako nitko nije vjerovao u njega, na kraju su se svi divili njegovom izumu. On je vrlo osjećajan i iako ga njegova sestra često kako on kaže živcira, on joj ipak pomogne u svemu. Janko želi nešto postići u svome životu radeći ono što voli. Zaljubljen je u Moranu i ljubav ga je promijenila i otkad je zaljubljen u Moran sve u njegovu životu se čini ljepše.

Jaca – Jankova majka koja je završila gimnaziju i bavi se koloriranjem u Zagreb filmu. Boji male crtane figurice, ali posla je sve manje. Ona također ide u školu stranih jezika i voli se baviti jogom i nekim drugim treninzima.

Džozef – Jankov otac koji je hladnokrvan na razna zbivanja u njegovoj kući. On je završio filozofiju i bavi se prodajom perlica i nakita po sajmovima. On u kući radi sve što njegova supruga Jaca poželi. Iako se činilo kako njegov posao propada, ipak je dobio veliku narudžbu njegovih rukotvorina te je tako zaradio mnogo novca i svojoj obitelji omogućio ljetovanje.

Marina – Jankova sestra koju on smatra dosadnom i smatra je viškom u svome životu, ona za njega služi samo za zauzimanje njegovog životnog prostora. Marina uči o umjetnosti, ima smiješne frizure i smiješno se oblači i stalno ima novog dečka i uglavnom Janka gnjavi o svojim ljubavnim jadima.

Robotko – Robotko je robot, pojavljuje se na kraju knjige. On može hodati i govoriti. Štoviše, on je jako pametan jer razumije mnogo jezika. Janko je napravio Robotka, iako su se Janku smijali, on je na kraju ipak dokazao svima da je postigao ono što je želio.

Pouka djela da svatko tko dovoljno želi nešto postići, da to uistinu može postići bez obzira na podsmjehivanje okoline i može to postići ako dovoljno vjeruje u samoga sebe.

__________________________________

Sanja Pilić, pjesnikinja, spisateljica, spisateljica za djecu, rođena je 16. 05. 1954. u Splitu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti, fotografski odsjek. Radila je kao fotografkinja, trik - snimateljica i koloristica na crtanom filmu. Surađivala je s Autonomnom ženskom kućom iz Zagreba i radila sa zlostavljanom djecom. Članica je raznih prosudbenih odbora za dječje stvaralaštvo. Nastupa u školama na dječjim literarnim druženjima. Njezini tekstovi prevedeni su na slovenski, engleski, njemački, nizozemski, talijanski i mađarski jezik. Dobitnica je druge nagrade Večernjeg lista 1981. godine i treće nagrade 2006. godine; druge nagrade Radio Študenta i revije Literatura (Slovenija) 1990. godine; nagrade Grigor Vitez 1990. i 2006. godine te nagrade Ivana Brlić Mažuranić 1995. i 2001. godine te nagrade  Mato Lovrak za najbolji dječji roman objavljen u 2007. godini. Dobitnica je Časne liste IBBY - ja za roman Jesam li se zaljubila? za 2008. godinu. Po romanu Sasvim sam popubertetio napravljene su kazališne predstave u Zagrebu i Karlovcu.

Ah, ludnica, priče, 1986; Tjeskoba šutnje, priče, 1990; O mamama sve najbolje, roman za djecu, 1990; Nemam vremena, priče za djecu, 1994; Mrvice iz dnevnog boravka, roman za djecu, 1995; E, baš mi nije žao, priče za djecu, 1998; Vidiš da se moram zabavljati, slikovnica, 1999; Znatiželjna koka, slikovnica, 2000; Zaljubljeni medo, slikovnica, 2000; Ženske pjesme, pjesme, 2000; Zafrkancije, zezancije, smijancije i ludancije, 2001, priče za djecu; Sasvim sam popubertetio, roman za djecu, 2002; Faktor uspjeha, priče, 2002; Različitosti, od vrijeđanja do umorstva, priča Leti, Marta, leti, 2003; Znala sam da moram izabrati drugačiji život, pjesme, 2003; Nipetnišest, knjiga razgovora s djecom, koautorstvo s novinarkom Višnjom Biti, 2003; Jupi, stigao je sveti Nikola, slikovnica, 2003; Princeza, slikovnica, 2004; Hoću i ja, priče za djecu, 2004; Djed Mraz darove nosi, slikovnica, 2005; Priča o vučiću Grgi, slikovnica, 2005; Stigao je brat, slikovnica, 2006; Jesam li se zaljubila?, roman za djecu, 2006; Ljubavi različite, pjesme razne, pjesme, 2006; Što mi se to događa?, roman za djecu, 2007. Zar baš moram u školu?, priče za djecu, 2008. Što cure govore? Što dečki govore?, priče za djecu, 2008., Vuk Grga i njegova obitelj, slikovnica za djecu, 2009; Fora je biti faca, zar ne?, roman za djecu, 2009. Mala torba, velika sloboda, priče, 2010., Želim biti posebnaaaaa!, roman za djecu, 2010. Hej, želim ti nešto ispričati!, priče za djecu, 2011., Mala torba, velika sloboda (dopunjeno izdanje), priče, 2011. Maša i gosti, priča za djecu, 2011., Maša i nova učenica, priča za djecu, 2011. Ideš mi na živce!, roman za djecu, 2011. Maša i životinje, priča za djecu, 2012., Maša i Božić, priča za djecu, 2012., Vidimo se na fejsu!, roman za djecu, 2012.

Sanja Pilić - E baš mi nije žao 

Sanja Pilić - Jesam li se zaljubila 

Sanja Pilić - Nemam vremena

Sanja Pilić - O mamama sve najbolje

Sanja Pilić - Sasvim sam popubertetio