Sanja Pilić - Jesam li se zaljubila

Tema - ljubavne jadi djevojke Zlatke.

Ideja - osjećaji i postupci djevojaka u pubertetu.

Mjesto radnje - škola, kuća, grad itd...

Vrijeme radnje - školska godina

Glavni lik romana jest trinaestogodišnja djevojčica Zlatka, koja je odlična učenica te sve svoje zadatke obavlja na vrijeme i ne dopušta da ju bilo što u tome spriječi. Zapravo bi se moglo reći da je prava „štreberica". Treba dodati da se Zlatka smije onima koji su zaljubljeni i misli da se to njoj ne može dogoditi. No, naravno, nema djevojčica koje se nikada nisu zaljubile, pa je tako i Zlatku ljubav presrela iznenada. Roman se bavi pitanjem prvih ljubavi, tinejdžerske zaljubljenosti, prvog poljupca i prijateljstva. Zlatka pohađa 7. razred i govori o svojim problemima i osjećajima, prijateljstvu sa Šteficom i Zdenkom te dječacima Zorkom, Tomom i Mariom koji joj se sviđaju.

Ne razumije dečke i vrlo je zbunjena kada su oni u pitanju: "S kojeg planeta padaju mladići u naše živote? Što ih podučavaju, kako ih odgajaju da ispadnu takve neodoljive face?" Zlatka proživljava svoj prvi izlazak s dečkom, prvi poljubac i pritom opisuje kako se osjeća, koliko je nesigurna i zbunjena. Poput svih djevojčica u pubertetu, Zlatka mnogo vremena posvećuje sebi i svome izgledu, neprestano se uređuje. Nije zadovoljna svojim izgledom, a nažalost, to je čest slučaj kod tinejdžera. "Svejedno, uspjela sam i razmišljati o svom izgledu. Dok je Štefica ogovarala Ljiljicu pomalo bih bacala pogled u izloge i nisam bila zadovoljna onim što sam vidjela."

Djevojčice koje su prije puberteta bile samopouzdane, kao Zlatka, u pubertetu mogu početi sumnjati u svoje sposobnosti i preispitivati se. Slike ljepotica koje svakodnevno vide u medijima pokazuju im kako treba izgledati privlačna žena te nameću privlačnost kao prioritet. Stoga nesigurne djevojčice teško mogu biti zadovoljne svojim tijelom. Na prvo mjesto stavljaju tinejdžerske i ženske časopise koji govore kako se šminkati i kako se oblačiti, a mnoge djevojčice ih čitaju. Izložene su mnogim pritiscima i mogu imati teškoća s razvojem vlastitog identiteta, osobito ako ne odgovaraju trenutnom idealu ljepote. Upravo zato potrebna im je roditeljska pomoć, kao i prijateljice koje ih razumiju i prolaze isto što i one. Naravno, pri tome ne mislim samo na problem izgleda, već na sve ono što ih muči, zaokuplja i plaši u ovom prijelaznom razdoblju.

Zlatkine prijateljice su Štefica i Zdenka, s njima Zlatka priča o svojim problemima i međusobno si pomažu. Preuschoff navodi kako je tijekom puberteta vrlo važno pripadati skupini djevojčica koje su približno iste dobi. U tim skupinama stvara se osjećaj zajedništva. U svojoj grupi djevojčice u razvoju mogu sigurno eksperimentirati s frizurom, odjećom i šminkom. Dugi telefonski pozivi i brojni sati provedeni zajedno pomažu im da razviju vlastiti identitet i vježbaju socijalne vještine. Čvrsta prijateljstva uobičajena su u ovoj fazi i imaju mnogostruku korist; uče djevojčice da se bore sa svojim slabostima, da kažu ne i postanu suosjećajni sugovornici, pružaju djevojčicama priliku da osjete priznanje i poštovanje okoline.

Zlatki, kao i većini tinejdžera, misli neprestano lutaju, tuđa raspoloženja imaju na nju velik utjecaj te neprestano mijenja vlastita raspoloženja. Također razmišlja o svom školovanju, paralelno pohađa i glazbenu školu te trenira taekwondo. Razmišlja i o budućnosti, što će raditi: "Razmišljam o budućnosti. Želim li svirati glasovir? Trebam li pročitati lektiru Čuvaj se senjske ruke, a baš mi nije zabavna? I je li pametno uvijek govoriti istinu?"

O nestalnosti tinejdžerskih ljubavi u romanu nalazimo potvrdu u Zlatkinim riječima: "Bunićka me pohvalila i rekla da sam talentirana, a ja sam pogledala prema Mariju i namignula. Dok sam glumila frajericu razmišljala sam o Tomi. Zatim sam svrnula pogled prema Zorku."

Zlatka voli ići u školu, zahvaljujući njoj ona osjeća da postoji, da je netko i nešto. Kao i Luka, glavni junak Sanjinog romana Sasvim sam popubertetio i Zlatka želi biti u središtu pažnje, voljena te slušati o svojim vrlinama: "Zapravo, htjela sam da pričamo o meni. O tome kako sam zabavna i posebna, i iako provodimo toliko vremena u istome razredu još mu nisam dosadila. A ne mogu dosaditi zato što sam tako izuzetna." Smatra da odrasti i nije tako zabavno zbog ljubavnih nedoumica, simpatija, glumatanja i sličnih stvari.

Na kraju romana Zlatka se istinski zaljubljuje u Marija, dječaka s kojim je izlazila te zaključuje kako je život jako čudan: "I po ne znam koji put te večeri pomislila sam kako je život čudan, pogotovo kada imaš trinaest godina i još si djevojčica koja se pretvara u djevojku. Čudan, sasvim, sasvim čudan."

Likovi - Zlatka, mama, tata, Zoran (Zanzi), Zdenka, Tomo, Mario, Štefica, Ljiljica, Marko, Žaneta, Joža, Zorko.

Zlatka - Zanimljiva, pristojna, zabavna, zbunjena, mudra.

Zoran (Zanzi) - Zlatkin brat, zabavan, razdražljiv, lijen, smiješan.

Štefica - dobra, spremna pomoći, dobra učenica, lijepa, prava prijateljica.

Uvod - Zlatka nas upoznaje sa svojom obitelji.
Zaplet - Zlatka se osvećuje Zorku zato što je rastužio Šteficu.
Vrhunac - Zlatki se počinje sviđati Tomo ali i Zorko.
Rasplet - Nakon što prekine svaki kontakt s Tomom započinje vezu s Mariom.
Završetak - Odlazi na zabavu s Mariom i shvaća da joj se sviđa.

Mišljenje o djelu - Knjiga mi se jako dopala zato što je zabavna i opisuje ljubavne jade djevojaka i dječaka. Ne sviđa mi se što kraj knjige nije tako uzbudljiv kao što sam zamišljala, ali je zato jako romantičan. Rastužilo me je kada je Tomo izdao Zlatku. Nasmijalo me kako se Zoran (Zanzi) lijepo brinuo o sestri te kako je volio gledati filmove o dinosaurima. Razveselilo me kada je Zlatka shvatila da joj se Mario sviđa.

Zaključak - Iz romana Jesam li se zaljubila, možemo zaključiti da ono što je u njima bitno nisu izvanjski događaji u životima glavnih junaka, već način na koji oni izlaze na kraj s vlastitim unutarnjim prostorima i svijetom koji ih okružuje. Uočavamo kako se dječaci i djevojčice u mladenaštvu po mnogočemu razlikuju, ali su i po mnogočemu slični. Sve tinejdžere muče isti problemi: odrastanje, sazrijevanje, nesigurnost, ranjivost, strah od budućnosti, vlastiti izgled, potreba za pripadnošću, prijateljstvo, prve ljubavi i nerazumijevanje suprotnoga spola. Ali, kako je vidljivo i kod Sanje Pilić svako je dijete jedinstveno i ima jasno izraženu osobnost i iako je poput drugih, na svoj je način posebno.

__________________________________

Sanja Pilić, pjesnikinja, spisateljica, spisateljica za djecu, rođena je 16. 05. 1954. u Splitu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti, fotografski odsjek. Radila je kao fotografkinja, trik - snimateljica i koloristica na crtanom filmu. Surađivala je s Autonomnom ženskom kućom iz Zagreba i radila sa zlostavljanom djecom. Članica je raznih prosudbenih odbora za dječje stvaralaštvo. Nastupa u školama na dječjim literarnim druženjima. Njezini tekstovi prevedeni su na slovenski, engleski, njemački, nizozemski, talijanski i mađarski jezik. Dobitnica je druge nagrade Večernjeg lista 1981. godine i treće nagrade 2006. godine; druge nagrade Radio Študenta i revije Literatura (Slovenija) 1990. godine; nagrade Grigor Vitez 1990. i 2006. godine te nagrade Ivana Brlić Mažuranić 1995. i 2001. godine te nagrade  Mato Lovrak za najbolji dječji roman objavljen u 2007. godini. Dobitnica je Časne liste IBBY - ja za roman Jesam li se zaljubila? za 2008. godinu. Po romanu Sasvim sam popubertetio napravljene su kazališne predstave u Zagrebu i Karlovcu.

Ah, ludnica, priče, 1986; Tjeskoba šutnje, priče, 1990; O mamama sve najbolje, roman za djecu, 1990; Nemam vremena, priče za djecu, 1994; Mrvice iz dnevnog boravka, roman za djecu, 1995; E, baš mi nije žao, priče za djecu, 1998; Vidiš da se moram zabavljati, slikovnica, 1999; Znatiželjna koka, slikovnica, 2000; Zaljubljeni medo, slikovnica, 2000; Ženske pjesme, pjesme, 2000; Zafrkancije, zezancije, smijancije i ludancije, 2001, priče za djecu; Sasvim sam popubertetio, roman za djecu, 2002; Faktor uspjeha, priče, 2002; Različitosti, od vrijeđanja do umorstva, priča Leti, Marta, leti, 2003; Znala sam da moram izabrati drugačiji život, pjesme, 2003; Nipetnišest, knjiga razgovora s djecom, koautorstvo s novinarkom Višnjom Biti, 2003; Jupi, stigao je sveti Nikola, slikovnica, 2003; Princeza, slikovnica, 2004; Hoću i ja, priče za djecu, 2004; Djed Mraz darove nosi, slikovnica, 2005; Priča o vučiću Grgi, slikovnica, 2005; Stigao je brat, slikovnica, 2006; Jesam li se zaljubila?, roman za djecu, 2006; Ljubavi različite, pjesme razne, pjesme, 2006; Što mi se to događa?, roman za djecu, 2007. Zar baš moram u školu?, priče za djecu, 2008. Što cure govore? Što dečki govore?, priče za djecu, 2008., Vuk Grga i njegova obitelj, slikovnica za djecu, 2009; Fora je biti faca, zar ne?, roman za djecu, 2009. Mala torba, velika sloboda, priče, 2010., Želim biti posebnaaaaa!, roman za djecu, 2010. Hej, želim ti nešto ispričati!, priče za djecu, 2011., Mala torba, velika sloboda (dopunjeno izdanje), priče, 2011. Maša i gosti, priča za djecu, 2011., Maša i nova učenica, priča za djecu, 2011. Ideš mi na živce!, roman za djecu, 2011. Maša i životinje, priča za djecu, 2012., Maša i Božić, priča za djecu, 2012., Vidimo se na fejsu!, roman za djecu, 2012.

Sanja Pilić - E baš mi nije žao 

Sanja Pilić - Mrvice iz dnevnog boravka 

Sanja Pilić - Nemam vremena

Sanja Pilić - O mamama sve najbolje

Sanja Pilić - Sasvim sam popubertetio