Sanja Pilić - O mamama sve najbolje lektira

Sanja Pilić - O mamama sve najbolje

Sanja Pilić - O mamama sve najbolje

 

Sve do sad izdvojene tehnike postmodernizma u ovom, u formalno i tematskom smislu nadasve izazovnom, disperzivnom i hibridnom romanu osjenčane su nenametljivim humorom, svježinom i originalnošću. Učestalim prekidima i zaokretima u pripovijedanju, čestim promjenama tona i nizanjem protuslovlja spisateljica je u njemu stvorila dojam logične razbijenosti slijeda pripovjednog diskursa. Uvođenjem autora, te u isto vrijeme dovodeći u sumnju njegovo autorstvo vješto je ocrtala poljuljanu stvarnost postmodernog okruženja. U isto vrijeme, postavivši u središte svog djela uvijek neistovjetan lik, "slabi subjekt" u stalnoj potrazi za vlastitim identitetom Sanja Pilić je u potpunosti uspjela razbiti, ali i bitno proširiti konvenc ionalne kategorije dječjeg književnog diskursa elementima tzv. ženskog stilskog kompleksa. Jer, karakteristike (koje svakako valja još dodatno istražiti) kao što su npr. fragmentarnost, "nemaran" odnos prema kompoziciji, žanrovska neodređenost, ispovjedni ton, potraga za subjektivitetom, fokusiranje ženskih likova, kao i autoreferencijalno ogledanje o njima potvrđuju njegovu nesumnjivu pripadnost korpusu tzv. ženskog pisma koje je upravo početkom devedesetih (dakle, u vrijeme kada je ovaj roman i objavljen) u Hrvatskoj doživjelo svoju konačnu emancipaciju.

 

Sanja Pilić govori o majkama kao ljudima od krvi i mesa koje imaju pravo na loš dan, koje mogu biti zamišljene, ponekad sebične i mrzovoljne, šašave, zbunjene, depresivne, ali koje također vole i bore se za svoju obitelj.

 

Vrsta djela - roman

Vrijeme radnje - neodređeno

Mjesto radnje - Zagreb

Tema - život Karamele Rudinsky i njezine obitelji te nastajanje njezinog romana

Roman je napisan u 3. licu i izražava se vrlo jednostavnim jezikom.

 

Roman Sanje Pilić O mamama sve najbolje u prvi plan stavlja lik mame. Sanja Pilić, spisateljica na početku romana navodi kako smatra da taj lik nije bio dovoljno zastupljen u književnim djelima. Mame su uvijek prikazivane kao uspješne kućanice koje vode brigu o djeci i domu, ali su uvijek samo sporedne uloge. Sanja Pilić je to preokrenula. Ovo je priča o jednoj "otkačenoj" majci koja je ujedno i spisateljica za djecu i mlade. Ima dvoje djece i muža. Svoju obitelj iznimno voli, ali ju oni katkad ne shvaćaju. Budući da nema "pravi, uredski" posao, često je kod kuće i ima vremena sama sebe zabavljati. Zato osmišljava razne osebujne likove, a da pritom često i sama postane neki lik.

 

U određenoj situaciji odluči da će postati netko drugi, a čim postane netko drugi, automatski preuzima cjelokupnu ulogu tog lika. Ona odmah zna sve o toj osobi, kao da je to ona sama. Zna njeno najdraže jelo, odakle dolazi, što najviše voli, čega se boji itd. Zaplet ove priče započinje kada glavna junakinja susretne jednog od svojih likova o kojima je pisala. On je iz izmišljenog svijeta došao u stvarni, a jedino što ga razlikuje od ostalih ljudi je to što nema otiske ni dlana ni prstiju. Ako bi namazao cijelu ruku pekmezom i obrisao ju od hlače, ništa se ne bi vidjelo. Majka spisateljica, unatoč neobičnoj materijalizaciji svog lika, odluči nastaviti roman o njemu koji je pisala. Odlučila je da će, pišući o njemu, pronaći mu djevojku. Ono što je zanimljivo je da razrađivanjem ove tematike, roman i kao knjiga postaje personificirani objekt koji razmišlja, osjeća i komunicira.

 

On želi biti dovršen, pa je presretan kada napokon biva završen, iako nije previše osebujan. Štoviše, on je jako tanak, ali iako takav, potvrđuje kako sva biće teže tome da postanu kompletna ili u ovom slučaju – napisan do kraja. U romanu O mamama sve najbolje pratimo dvije linije fabule.  Prva je netipična majka koja je suprotnost s ustaljenim, tipičnim likovima majke prikazanim u umjetnostima, a druga linija je ona u kojoj pratimo život i djelovanje pisaca - umjetnika kojemu katkad nije jednostavno pronaći inspiraciju za stvaranje.

 

Sadržaj - U uvodu romana obraća nam se sama autorica i kaže kako želi pisati o mamama, jer smatra da su mame jako slabo zastupljene u literaturi. Upozorava da će njeni glavni junaci imati u prosjeku 35 godina, da će sebe u romanu zvati Karamela te da će roman biti pisan u 3. licu. Na početku se susrećemo s opisom glavne junakinje Karamele. Ona je našminkana žena, u traper jakni, duge kose. Napominje da se šminkati i njegovati počela tek u trideset i četvrtoj godini života. Karamela se vozila na rolama, pa je s leđa izgledala vrlo mlado. Imala je i kćer, nazvala ju je Naranča, i sina, kojeg zove Lastan. Muža naziva Valdemar i navodi da on radi kao pomoćnik režije. Svi su otišli od kuće za svojim dnevnim obavezama, pa Karamela ima vremena za sebe i to barem par sati.

 

Ona piše priče za djecu i mlade i to joj je svakodnevni posao. Karamela je voljela sebi smišljati druga imena, pa postati ta druga osoba na par sati. Jednom je u autobusu postala Marelica Majstorović, a danas na rolanju postala je Dragica Dukić. Ono što ju je izbezumilo bio je susret s gospodinom Velimirom koji ju je oslovio imenom Dragica, a znao joj je i prezime. Pozvao ju je na piće. Ona nije mogla vjerovati da se to događa, ali je uspjela na vrijeme pobjeći od njega. Stigla je kući gdje je Naranča već vježbala klavir. Skuhala je ručak i razmišljala o likovima svoje knjige. Obožavala je svoju djecu i činila sve kako bi im djetinjstvo bilo zabavno. Lastan se u to vrijeme vratio s vrtićkog putovanja, pa je izgledalo kao da je stan Rudinsky pogodio "tornado". Ništa više nije bilo na svom mjestu. Karamela je otišla naći se s gospodinom Velimirom jer mu je to obećala onaj dan prije nego je pobjegla od njega. Ponijela je rodni list i vjenčani list da dokaže kako nije Dragica. Oni sjednu u kafić, a Velimir joj objasni da je ona njega zapravo izmislila, upravo onako kako je izmislila i sve one druge verzije sebe.

 

On prešao tu granicu nestvarnosti i postao stvaran. Isti je kao i drugi ljudi, samo što nema otiske, pa ih nigdje ne može ostaviti. Valdemar primijeti da se s Karamelom nešto događa. Pravo ime joj je Željka Koprivnjak. Ona želi pomoći Velimiru i nastaviti pisati priču, tj. Roman u kojem je on glavni lik. On želi da doda neki lik koji će u početku biti nestvaran, pa će, kao i on, doći u stvarnost. Karamela bi ponekad zaboravila otići po Lastana u vrtić. Valdemara je to strašno ljutilo. Karameli nitko nije mogao pomoći pa ni sama Željka.

 

Nakon vrtića otišla je s Lastanom u kino, a kad se vratila, malčice je "poludjela". Tata i Naranča shvatili su da opet počinje mamino ludilo. Obitelj odlazi na putovanje za vikend, ali Karamela mora ostati doma jer pije antibiotike. Rekla je da ima upalu jajovoda, a zapravo je malčice lagala da se izvuče iz putovanja. Kada su svi otišli, pripremila si je kupku i utonula u san. Probudila se kad joj je nos došao ispod površine vode. Spremala se nastaviti pisati roman i pomoći Velimiru. Nazvala je prijatelja Renea i pitala ga što je njemu najvažnije u romanu za djecu i omladinu.

 

Zatim je nazvala i Marijanu i tetu Ružicu. Svima im je rekla da ima samo dva dana vremena dok se Valdemar ne vrati, da dovrši knjigu. Nazvala je i Velimira. Sve ih je pozvala k sebi da joj pomognu. Svi su se okupili kod Karamele. Velimir je bio zbunjen jer nije znao što se događa. Svi su upoznati s Velimirovom pričom i njemu je zbog toga bilo prilično nelagodno.

 

Razmišljali su treba li Karamela izmisliti neki ženski lik za Velimira. Dok oni smišljaju, "roman" je zadovoljan jer će konačno biti završen. Svi su tu noć prespavali kod Karamele. "Roman" je ležao u dnevnom boravku i bojao se za svoju budućnost. Razmišljao je kako pisci mogu biti okrutni. Karamela je shvatila da meteor, za koji je mislila da će udariti u Zemlju, neće pasti i da se vratio u Svemir. Obitelj se vratila iz Ljubljane, a "roman" je izgubio svaku nadu da će biti završen.

 

Valdemar upita Karamelu o romanu i ona kaže kako je odustala od pisanja, jer je kukavica i nema dovoljno zanimljivu fabulu. "Romanu" su dani prolazili u ladici. Jednog dana shvatio je da je Karamela započela pisanje novog romana i to za odrasle. Čuo je kada je Karamela Valdemaru pročitala jedan ulomak. Bio je jako tužan. Velimir se našao s Marijanom koja mu je šila šalove, marame i slično. Velimiru se Marijana sviđala. "Roman "je odlučio krenuti u akciju. Prenosio je svoje misli Karameli u kojima joj poručuje da dovrši roman za djecu - Karamela ga je uistinu počela tražiti i našla ga u ladici. Velimir i Marijana su se intenzivno družili. Čak su u kinu izmijenili poljupce. On dalje nije imao otiske, a Marijana mu je samo rekla da nitko nije savršen. Karamela je napunila 36 godina, što znači da je cijela jedna godina prošla. Karamela je bila pri kraju pisanja romana, pa je katkad razgovarala s njim. Teta Ružica i Rene dogovorili su suradnju, pa su otvorile gostionicu.

 

Svi su znali priču o Velimiru osim Valdemara, jer njemu nitko ništa ne govori. Jedne večeri, u dnevnom boravku, Karamela je ispričala Valdemaru priču o Velimiru. On joj, naravno, nije povjerovao. Velimir i Marijana odlučili su se vjenčati. Karamela mu govori kako bi trebao malo pričekati s vjenčanjem. Sad treba završiti svoj roman, a još je jako tanak. Vjenčanje je bilo puno nervoze, ali je ipak sve lijepo završilo.

 

U jednom trenutku u gostionicu je ušao visoki čovjek i uzeo s daske prozora roman. Krenuo ga je čitati. Bio je to Zlatko Hotko, urednik jedne biblioteke, koji bi htio objaviti roman. Roman je bio presretan time. Na odlasku su mu svi mahali.

 

Likovi - Karamela, Valdemar, Velimir, Naranča, Lastan, Rene, teta Ružica, Marijana

 

Karamela ima 35 godina, majka je dvoje djece i spisateljica za djecu i mlade. U slobodno vrijeme 'mijenja identitet' iz zabave. Brižna je majka, ali i autorica 'otkačenog' karaktera. Žali za djetinjstvom jer je prerano postala majka. S klona je pobjeći u svijet mašte pa je pomalo nezrela. Muči se s inspiracijom za novi roman i to se odražava na njezino ponašanje. Netipična je majka. Njen muž Valdemar, za razliku od nje, čvrsto stoji na zemlji. On je pomoćnik režije i snima seriju "Smogovci". Uvijek je uz Karamelu, ali joj daje prostora za stvaranje. On uzdržava obitelj i katkad je zadirkuje zbog njenih spisateljskih sposobnosti.

 

Velimir je lik iz Karamelinog romana. On iz izmišljenog svijeta dolazi u stvarni i postaje pravi čovjek. Ono što ga razlikuje od ostalih ljudi je to što nema otiske ni dlana ni prstiju. Pri kraju priče zaljubi se u Marijanu, Karamelinu prijateljicu, pa nastavlja život bez otiska, ali kao stvaran lik.

 

Naranča - kći, tipična tinejdžerica, Karamela kaže da joj se ponekad čini kako je starija i zrelija od nje, savjesna, psihoterapeut cijele obitelji.

 

Lastan - dječačić od 4 godine, živahan, energičan, zahtjevan, najmlađe dijete u obitelji Rudinsky

 

Rene - Karamelin i Valdemarov prijatelj, spreman pomoći, luckasti novinar, odlučuje se promijeniti karijeru i raditi ono što voli

 

Marijana - Karamelina prijateljica, krojačica, zaljubljuje se u Velimira


Teta Ružica - pomaže Reneu da otvori gostionicu, od čangrizave starice koja kritizira Karamelinu spisateljsku karijeru, pretvara se u simpatičnu staricu otvorena duha


Roman - personificirani lik, strepi nad svojom budućnošću, sretan je kad ga Karamela dovrši, nastoji se uključiti u tijek svoje sudbine

 

Naizgled nam se čini da ne postoji poruka romana, ali u njemu ipak prepoznajemo jednu obiteljsku svakodnevnicu.

 

Jezik i stil

 

- Igre riječi (zaigranost, ludizam romana):

Licemjeri nisu mjerači lica, već nosači neiskrenosti.

Valdemar ima polu-tetu, zato je on polu-sluša.

Da li se telepatija sastojala od teleta koje pati ili prenošenja misli bilo je romanu svejedno.

 

- Spisateljica sama izmišlja riječi:

Zamotanu, zamfrljanu, zbljackanu, rastackanu i šuknutu bolest, zove se karamelitis.

 

- Poigrava se s aforizmima (poslovicama):

Silom ili milom htjela je napisati knjigu. Morati samo onda kad se mora morati.

 

- Upotreba žargonizama, dijalektizama, tuđica:

buljio, cvonjak, uvrnut, čvrknuta, zdipiti, rolala, kupil, nikaj, ne razmem, grosmama, happy end, science-fiction, hors...

 

- Razgovorni stil, frazemi:

Fale joj tri daske... Ja crnčim ko crnac...

 

- Često nas podsjeća na stripovski oblačić u kojemu se iznose misli lika:

Kakav užas! (Što će reći muž? A djeca?)

 

Česte hiperbole - Karamela izmišlja druga imena i poprima druge identitete, ima 35 godina, a strahuje od raka i Alzheimera, dječji vrtić smatra izumom broj 1, lice joj je posuto prištićima, a ruke staračkim pjegama, želi se rolati, piti colu sa slamkom, promatra mrave na livadi, traži četverolisnu djetelinu itd.

 

Česte su parodijske opaske u djelu o samoj sebi kao spisateljici, ali i o drugim piscima (Oscar Wilde, Agatha Christie) i dječjoj književnosti uopće. Pisci ništa posebno ne misle reći. Osim onoga što su napisali. Ali onda dotrče kritičari. I svašta nađu kod tog pisca. A pisac sluša kritičare i čudi se: Ja... pa tako pametan. Neće priznati da je jednostavno pisao rečenicu po rečenicu.

 

Ironičan stav prema starenju, prema svakodnevnom suočavanju odraslih sa stvarnošću te financijskim poteškoćama. Nismo mi tridesetpetogodišnjaci tako loši. Imamo samo 2 x 17,5 godina. Ili 3 x 11 godina i nešto malo. Ili Vi možda mislite da se s trideset i pet godina nešto bitno mijenja? Ne, to razdoblje vam je gotovo gore od puberteta. A već su vam djeca u pubertetu. To su puberteti na kvadrat. Valdemar ima četrdeset, a i on je u pubertetu. Ti puberteti će uništiti porodicu Rudinsky. To bi bilo katastrofalno... Odmah bih primijetila da je život očajan i da s nepoznatim i sumnjivim muškarcem hodam ulicama koje su prljave, a u izlozima je sve skupo i nedostupno, i primijetila bih ovu rupu na cipeli koju ne primjećujem dok izmišljam. Druge gospođe mojih godina uzimaju hrpe sredstava za umirenje i idu frizeru kad god mogu... A ja izmišljam i bar se ne trujem... Ha, baš sam lukava.

__________________________________

 

Sanja Pilić, pjesnikinja, spisateljica, spisateljica za djecu, rođena je 16. 05. 1954. u Splitu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti, fotografski odsjek. Radila je kao fotografkinja, trik - snimateljica i koloristica na crtanom filmu. Surađivala je s Autonomnom ženskom kućom iz Zagreba i radila sa zlostavljanom djecom. Članica je raznih prosudbenih odbora za dječje stvaralaštvo. Nastupa u školama na dječjim literarnim druženjima. Njezini tekstovi prevedeni su na slovenski, engleski, njemački, nizozemski, talijanski i mađarski jezik. Dobitnica je druge nagrade Večernjeg lista 1981. godine i treće nagrade 2006. godine; druge nagrade Radio Študenta i revije Literatura (Slovenija) 1990. godine; nagrade Grigor Vitez 1990. i 2006. godine te nagrade Ivana Brlić Mažuranić 1995. i 2001. godine te nagrade  Mato Lovrak za najbolji dječji roman objavljen u 2007. godini. Dobitnica je Časne liste IBBY - ja za roman Jesam li se zaljubila? za 2008. godinu. Po romanu Sasvim sam popubertetio napravljene su kazališne predstave u Zagrebu i Karlovcu.

 

Ah, ludnica, priče, 1986; Tjeskoba šutnje, priče, 1990; O mamama sve najbolje, roman za djecu, 1990; Nemam vremena, priče za djecu, 1994; Mrvice iz dnevnog boravka, roman za djecu, 1995; E, baš mi nije žao, priče za djecu, 1998; Vidiš da se moram zabavljati, slikovnica, 1999; Znatiželjna koka, slikovnica, 2000; Zaljubljeni medo, slikovnica, 2000; Ženske pjesme, pjesme, 2000; Zafrkancije, zezancije, smijancije i ludancije, 2001, priče za djecu; Sasvim sam popubertetio, roman za djecu, 2002; Faktor uspjeha, priče, 2002; Različitosti, od vrijeđanja do umorstva, priča Leti, Marta, leti, 2003; Znala sam da moram izabrati drugačiji život, pjesme, 2003; Nipetnišest, knjiga razgovora s djecom, koautorstvo s novinarkom Višnjom Biti, 2003; Jupi, stigao je sveti Nikola, slikovnica, 2003; Princeza, slikovnica, 2004; Hoću i ja, priče za djecu, 2004; Djed Mraz darove nosi, slikovnica, 2005; Priča o vučiću Grgi, slikovnica, 2005; Stigao je brat, slikovnica, 2006; Jesam li se zaljubila?, roman za djecu, 2006; Ljubavi različite, pjesme razne, pjesme, 2006; Što mi se to događa?, roman za djecu, 2007. Zar baš moram u školu?, priče za djecu, 2008. Što cure govore? Što dečki govore?, priče za djecu, 2008., Vuk Grga i njegova obitelj, slikovnica za djecu, 2009; Fora je biti faca, zar ne?, roman za djecu, 2009. Mala torba, velika sloboda, priče, 2010., Želim biti posebnaaaaa!, roman za djecu, 2010. Hej, želim ti nešto ispričati!, priče za djecu, 2011., Mala torba, velika sloboda (dopunjeno izdanje), priče, 2011. Maša i gosti, priča za djecu, 2011., Maša i nova učenica, priča za djecu, 2011. Ideš mi na živce!, roman za djecu, 2011. Maša i životinje, priča za djecu, 2012., Maša i Božić, priča za djecu, 2012., Vidimo se na fejsu!, roman za djecu, 2012.

 

Sanja Pilić - E baš mi nije žao 

Sanja Pilić - Jesam li se zaljubila

Sanja Pilić - Mrvice iz dnevnog boravka

Sanja Pilić - Nemam vremena

Sanja Pilić - Sasvim sam popubertetio

loading...
0 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Sanja Pilić - O mamama sve najbolje

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u