Ranko Marinković - Zagrljaj lektira

Ranko Marinković - Zagrljaj

Ranko Marinković - Zagrljaj

 

Radnja pripovijetke smještena je u prostor otoka Visa na kojem je Marinković rođen. Pisac opisuje mediteranski mikrosvijet smješten u otočku izolaciju i likove koji žive u tom prostoru.

 

Književno razdoblje - Druga moderna u hrvatskoj književnosti od 1952. do 1969. godine

Književna vrsta - pripovijetka objavljena u zbirci pripovijedaka Ruke 1953. godine.

Tema - pisanje opservacija, promatranje, analiza postupka.

 

Pripovijetka počinje piščevim dvojbama o čemu ili o komu pisati. STVARNOST se rastvara pred tobom kao lepeza; prošetaj pogledom uokolo, svi viču iz gledališta „mene, mene!" Misle da je to šala što ti kaniš učiniti. U tebe je pogled mesarski: biraš ovna za žrtvenik UMJETNOSTI. Autor u pripovjedačkim komentarima govori o samom činu pisanja, o samoj prirodi umjetničkog čina i o odnosu umjetnosti i životne zbilje.

 

Pripovijedanje nije pravolinijsko ni realističko, već donosi isječke stvarnosti koju pisac ironično analizira i propituje... neprestano tu nešto njuškaš i pipkaš uokolo po tijesnim zbijenim ulicama, gledaš, kao mrav, ne bi li otkinuo komadić te male, sirove STVARNOSTI i s jednim plijenom u zubima pobjegao u svoju književnu jazbinu.

 

Modernost zbirke proizlazi iz piščeva interesa za osobnost, za suvremenog čovjeka, za iracionalno i podsvjesno. On u pripovijetci pokazuje nesklad pojedinca i okoline, ljudskih želja i nemogućnosti njihove realizacije. U Marinkovićevoj slici otočkog života susrećemo viške "oriđinale" i bizarne tipove. Likovi predstavljaju spoj smiješnog i ozbiljnog, tragičnog i komičnog. Takvi su likovi financa, trafikantkinje i njezine kćeri, šjor Bernarda i njegove sluškinje Matije, šjor Bepa, džepara i njegove žene, žandara, pa i samoga pisca. Žandar je simbol vlasti (okrutan, neinteligentan, misli da su svi protiv njega i da mu se smiju i rugaju, želi dominirati, opasan je). Međutim, u trenutku kada promatra ribice u moru i kod njega se javlja neka nježnost i tuga zbog nedostatka ljubavi.

 

Na kraju pripovijetke pisac zagrli čvrsto žandara.


Sad smo jednaki. Ovim smo zagrljajem stupili u brak, do smrti. Zamisli – do smrti! Koja vjernost! Jer drugog izlaza nema. A svemu si ti kriv, tvoja „pasja ćud", kako kaže šjor Bepo. Odmah si posegnuo za pištoljem da me ubiješ! Morao sam te zagrliti da sebe spasim. I sad te moram držati. Oprosti, ne srdi se (te su te riječi sjetile urođenika, pa si nastavio gotovo sentimentalno): Ne držim te ovdje iz mržnje, nego iz potrebe. Ti si krokodil; ako te pustim, požderat ćeš me. Dakle moram sputati tvoje tijelo da me ne bi progutao. A dušu, vidiš, dušu ti ostavljam slobodnu.

 

Simbolika zagrljaja - Pisac je, zagrlivši žandara, zagrlio strah i smrt. Život je u vječnom zagrljaju sa smrću, nikad se ne mogu otkinuti jedno od drugog.

 

Crna Mrlja na papiru simbolizira smrt. Vidio sam Crnu Mrlju kako je kanula na život i proždirala ga mrakom...

 

Pisac svojim simbolistično - realističnim kreativnim postupcima otvara nove tematske prostore. Pisac ovom pripovijetkom pokazuje da je u konfliktu sa svakodnevicom, uskoćom mišljenja i učmalošću male sredine. Prema takvim životnim situacijama odnosi se sa sarkazmom i ironijom jer ne želi i sam upasti u klopku životne običnosti.

 

U svojoj je noveli uveo tri uloge:

- autorsko ja (lik, književnik koji pokušava pisati)
- pripovjedačko ja (pripovjedač koji vodi dijalog s likom, tj. autorskim ja)
- treće ja (sam književnik Ranko Marinković koji piše novelu)


Kompozicija

 

-Uvodni dio - pisac pokušava nešto napisati, pripovjedač ga promatra. Nakon neuspjelog pokušaja pisanja (samo prva rečenica) pisac izlazi na ulicu.


- Središnji dio - pisac izlazi, gleda ljude na ulici i razmišlja o tome kako odabrati temu za djelo. Stvarnost (ulica,obala) - šjor Bepo i šjor Bernardo, finac, žandar, žandar (sam hoda obalom), a pisac ga prati, pisac zagrli žandara, izabrao je TEMU.


- Završni dio - Posljednje stranice novele propituju odnos umjetnosti i života. Temeljno je pitanje simbolike zagrljaja na kraju novele.

________________

 

Ranko Marinković - Zagrljaj

 

- Na početku novele pratimo dijalog između dva JA, pisac gleda svoje drugo ja kroz ključanicu, gleda njegovu pripremu za pisanje


- To drugo ja na papiru ispisuje rečenicu: šjor Keko je sjedio na vratima svog Biroa i gledao na ulicu, krotko kao ovan


Suočen s mrljom od tinte, odnosno, u prenesenom smislu, mrljom besmisla koje prijeti cijeloj priči, on izlazi van i opisuje ljude koje susreće – upoznajemo stvarnog šjor Keku – tu je šjor Bepo, potom, šjor Bernard, žandar... pratimo "stvarnu" priču kako financ pokušava pregledati sumnjivog seljaka; zatim žandarovu priču iz svog djetinjstva; potom piščevu izmišljenu priču o Đini i njezinu mužu džeparu ispričanu žandaru i na kraju "stvarnu" priču o piščevu grljenju zagrljaja i nemoći žandara da se izvuče iz tog zagrljaja.

 

Alegoričnost – novela problematizira pisanje, odnos između književne zbilje i stvarnosti
Preko ispričanih žandarovih priča upoznajemo jednu vrstu zbilje, ali pisac je pretvara u književnu zbilju. Na kraju književna zbilja trijumfira nad stvarnošću. Umjetnost je nadmoćnija od zbilje; preko piščeve nadmoći nad žandarom – pisac svojom djelatnošću na neki način grli stvarnost, ona u njegovom zagrljaju umire i pretvara se u neku novu umjetničku stvarnost koja ima vlastite zakonitosti. Odnosno, stvarnost piše književni tekst i on nadopunjuje stvarnost jer donosi i ono čega u stvarnosti nema – tako da su književni tekst i stvarnost u neprekidnom zagrljaju.


Stilska obilježja djela – lik je pisac kojeg prati vlastita svijest koja dobiva ulogu pripovjedača, defabularizacija – zbog komentara i asocijacija pripovjedača, ironija – npr. pisac umjetnosti žrtvuje život jer mora usmrtiti stvarnost kako bi se ona pretvorila u novu, umjetničku stvarnost, groteska – npr. završni zagrljaj pisca i žandara – zagrljaj je to umjetnika koji čvrsto drži zbilju da mu ne umakne i da je pretvori u umjetničko djelo, unutarnji monolog, autoreferencijalnost – priča referira, ukazuje na samu sebe kao priču, intertekstualnost – aluzije na Plauta, Pirandella..., simbolika – crna rupa kao besmisao koji može uništiti i prekinuti umjetničko stvaranje.

 

- Zagrljaj kao posljednja novela u zbirci Ruke – alegorijski uokviruje cijelu zbirku. To je novela o nastanku priča, svojevrsna studija o odnosu književnosti i zbilje.


Završna priča novele Zagrljaj, u kojoj se u smrtni zagrljaj vežu pisac priče i njegov žalosni junak, posvćena je "sjeni Goranovoj". Sjeni piščevog prijatelja koji je pisao protiv koljača, da bi na kraju od njih i sam bio zaklan (Ivan Goran Kovačić)


Poetika novele doživjela je u Marinkovićevoj interpretaciji bitne strukturne promjene – nije više priča o "novom", nikad ispričanom događaju, to je svojevrsna ANTINOVELA – bitna je tek jedna inicijalna situacija, a iz koje se izvode razne pripovjedne mogućnosti. Tako se pisac predstavio i kao inovator klasičnog pripovjednog žanra.

 

Stil – rečenica je čista, jasna, jednostavna. Nije pretovarena umetnutim sintagmama. Puna je smisla, svedena na bitnost opisa, slika, prizora, situacija, dijaloga i riječi. Novost u stilskom postupku – kratki lirski pasaži, često je samo jedna lirska slika, ton iskrenosti, bljesak želje izražen profinjenim stilskim sredstvima. Lirska evokacija – odrazi neposredne intimne autorove svijesti.

________________

 

Ranko Marinković - Zagrljaj

 

Novela Zagrljaj posvećena je Ivanu Goranu Kovačiću kao jednom od prvih koji je prepoznao Marinkovićevu vrijednost. Ova novela problematizira književnostvaralaštvo,a i time mogućnost umjetničkog stvaranja uopće. Pisana je u drugom licu: promatrač (= piščev alter ego) motri pisca kako se priprema za pisanje. Unatoč pedantnim pripremama, ništa se ne događa. O čemu pisati? Pitanje je od kojega kreće novela. Nakon napisane prve rečenice, s naliv pera kapne crna mrlja. Mrav koji prelazi preko papira ne vidi nikakve razlike između rečenice i mrlje - njemu ništa od toga ne koristi. Pisac silazi na ulicu i motri svijet oko sebe, pokušavajući pronaći nadahnuće. Na ulici je kip sv. Nikole, šjor Bepo, financ, njegova zaručnica i njezina majka, čovjek koji vodi magarca i koji možda krijumčari duhan, bosonogi dječak, šjor Bernard koji u brijačnici brusi britvu i žandar koji upravo ulazi u ulicu. Promatrač govori piscu da je sve to presvakidašnje i nezanimljivo. Piščevi sugrađani i njihova stvarnost za promatrača su samo igračke i on kreće igrom u kojoj prepričava misli potencijalnih likova i od toga ipak gradi priču.

 

Žandar sjedi sfinancom na terasi i piju pivo. Žandar mu dijeli savjete kako prepoznati čovjeka koji laže. Nadmoćan je i hvalisav te financ ubrzo smišlja izliku pod kojom odlazi. Žandaru jedosadno i nelagodno te nabusito pita šjor Bernarda što bulji. Zaprepaštenog Bernarda spašava šjor Bepo koji se odlučuje obrijati. Žandar ostaje poklopljen i povlači se prijeteći piscu koji ga je učinio tako smiješnim. Promatrač opisuje piščevo promatranje razgovora između šjor Bernarda i šjor Bepa, ali razgovor je dosadan pa pisac odlučuje potražiti žandara. Žandar na obali moči noge u moru, bijesan je i nesretan jer ga mještani izbjegavaju. Puca u more da utiša bijes i ponovno puni pištolj. Promatrač upozorava pisca da se ne približava, ali pisac odvraća da je svaka igra hazardna. Približava se žandaru i rukama mu prekriva oči. Nakon žandarova nabusita odgovora, steže ga u čvrst zagrljaj. Žandar se ljuti jer ne vidi lice svog mučitelja, ali pisac ga ne može pustiti jer bi ga Žandar ubio. Vrijeme prolazi, a na obali sjede u zagrljaju pisac i njegov lik.


Da bi skratio vrijeme koje mu je preostalo do smrti, pisac priča o kradljivcu novčanika koji je opljačkao kradljivca žena i u njegovu novčaniku pronašao sliku svoje žene. Žandara je priča rasplakala, ali kad ga je pisac upozorio da je izmišljena, razbjesnio se zbog laži. Pisac se čudi žandaru koji plače nad izmišljenom pričom, ali mu nije žao živačovjeka. Ostaju u zagrljaju i ako on donosi smrt. Promatrač opisuje prizor i pokušava opravdati piščev postupak, ali pisac se buni i objašnjava da je on sam autor ove smrti. Promatrač se povlači jer dolazi Crna Mrlja koja prijeti smrću, a u zadnjem ulomku umire pod ruševinama velikih tema, straha i smrti te priču oporučno ostavlja pravom autoru ovog teksta.

 

Razumijemo li pojam okvir kao pomičnu granicu koja dijeli promatrače od sudionika, novelu Zagrljaj možemo promatrati kao višestruko uokvirenu novelu. Vanjski okvir je čitatelj koji čita tekst - novelu Zagrljaj, a prvi okvir unutar tog okvira je autor te tekstualne cjeline, Ranko Marinković. Unutar tog okvira je pisac - promatrač koji naizgled pripovijeda cijelu priču, ali koji umire u posljednjem ulomku novele. Pisac - lik i njegov zagrljaj sa žandarom čine sljedećiokvir, dok tkivo priče čine likovi koje pisac - lik promatra u njihovom stvarnom životu. Novela Zagrljaj problematizira interakciju između umjetnosti i stvarnosti razmišljajući o umjetnostisamoj.

 

Crna Mrlja prijetnja je umjetničkoj slobodi i u njenoj blizini svako umjetničko djelo bavi se strašnim temama: strahom i smrću. Umjetnost traži hrabrost, a u rukama umjetnika svese može upotrijebiti za priču, što Ranko Marinković dokazuje zbirkom Ruke i cijelim svojimknjiževnim opusom.

 

Ranko Marinković - Zagrljaj - verzija 2

___________________________________

 

Ranko Marinković rodio se 22. veljače 1913. u Visu. Pučku školu završio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Splitu i Zagrebu, gdje je završio i Filozofski fakultet. U okupiranu Splitu uhićen je te interniran u logor Ferramonteu (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. prebacuje se u Bari, zatim u sinajski zbjeg El Shatt. Nakon rata radi u Ministarstvu prosvjete NRH, Nakladnom zavodu Hrvatske, a od 1946. do 1950. direktor je Drame zagrebačkoga HNK. Godine 1951. postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost na kojoj radi do umirovljenja. Bio je redoviti član HAZU - a od 1983., a član Društva hrvatskih književnika od 1948. U dva je mandata bio vijećnik HDZ - a u Skupštini grada Zagreba. Hrvatski književnik Ranko Marinković bio je poznati prozni i dramski pisac, odavno uvršten u obveznu školsku lektiru. Kad je njegov roman Kiklop prenesen na filmske i TV ekrane, njegova su djela postala tražena i čitana kao nikad prije. Marinkovićev književni opus raznovrstan je i bogat. Obuhvaća poeziju, književne i kazališne kritike, eseje, drame, pripovijetke i romane.

 

Surađivao je u Krležinu Pečatu i manje poznatim časopisima, a u ožujku 1939. u Hrvatskome narodnom kazalištu izvedena mu je prva drama Albatros. Poslije drugoga svjetskog rata počinje njegovo glavno stvaralačko razdoblje u kojem će napisati brojne novele, od kojih će se neke poslije naći u njegovoj znamenitoj zbirci Ruke. Pojava svakoga novog Marinkovićeva djela bila je ne samo veliki književni, već i kulturni događaj, pa i društveni, premda je stvarao u sjeni službeno favoriziranih autoriteta. Praizvedba drame mirakla Glorija 1955., u režiji Bojana Stupice, bila je prava senzacija, jer se izdigla iznad cjelokupnoga tadašnjeg hrvatskog dramskog stvaralaštva. Ona problematizira sukob pojedinca s dogmatizmom i krutim društvenim normama. U romanu Kiklop, koji se pojavio 10 godina poslije, Marinković ocrtava Zagreb uoči drugoga svjetskog rata, služeći se analitičkim opisima psihičkih stanja likova, ironijom, pa i crnim humorom. Na tragu takva pripovjednog oblikovanja nastao je i antiroman Zajednička kupka. Svoj opus zaokružio je 1993. godine djelom simbolična naslova Never more (Nikad više). Dobitnik je više književnih nagrada. Vjesnikovom nagradom za književno stvaralaštvo Ivan Goran Kovačić nagrađeni su mu romani Kiklop i Never more.

 

Albatros, drama, 1939.; Proze, pripovijetke, 1948.; Ni braća ni rođaci, pripovijest, 1949.; Oko božje, pripovijest, 1949.; Pod balkonima, pripovijetke, 1953.; Ruke, pripovijetke, 1953.; Geste i grimase, kazališne kritike i eseji, 1951.; Glorija, drama, 1955.; Poniženje Sokrata, pripovijetke, 1959.; Karneval i druge pripovijetke, 1964.; Kiklop, roman, 1966.; Politeia ili inspektorove spletke, vodvilj, 1977.; Zajdenička kupka, roman, 1980.; Pustinja, drama, 1982.; Nevesele oči klauna, zbirka eseja, 1986.; Never more, roman, 1993.

 

Ranko Marinković - Benito Floda von Reltih 

Ranko Marinković - Glorija

Ranko Marinković - Kiklop

Ranko Marinković - Koštane zvijezde

Ranko Marinković - Ruke - zbirka novela

Ranko Marinković - Suknja

Ranko Marinković - Zajednička kupka

Ranko Marinković - Zajednička kupka - interpretacija

loading...
8 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Ranko Marinković - Zagrljaj

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u