Ranko Marinković - Glorija lektira

Ranko Marinković - Glorija

Ranko Marinković - Glorija

 

Drama Glorija (Mirakl u šest slika) je praizvedena 1955. a u knjizi objavljena 1956. Glorija je svojevrsna kritika ckve i dosta je bila i kritizirana od same Katoličke crkve. Jedna od najznačajnijih i najizvedenijih hrvatskih drama.

 

1. slika

U maloj župi u Dalmaciji svećenici pokušavaju razbiti monotoniju malog mjesta i jedan od najmlađih, don Jere, smišlja način na koji bi učvrstio vjeru naroda. Zamišlja kako bi bilo dobro zamijeniti kip bogorodice sa živom opaticom koja bi povremeno pomakla oči i tako uvjerila ljude u postojanje Boga. Ostali svećenici se baš i ne slažu s tom idejom ali ipak pristaju. Don Jere zamoli predstojnicu obližnjeg samostana da mu pošalje jednu opaticu, i jednog jutra stiže Magdalena. Prije nje toga jutra u biskupiju dolazi i čovjek po imenu Rikardo Kozlović alias Floki Fleche. On priča svećenicima o svom kipu Isusa na raspelu u koji je ugradio mehanizam koji pokreće Isusovo tijelo, koje izgleda kao da je živo. Želi da ga svećenici prikažu narodu, ali ga don Jere otjera iz biskupije, jer smatra takvo djelo oskrvnućem prirodne ljepote, a ne svetom stvari. Nakon toga Magdalena stiže u biskupiju i don Jere joj povjerava zadatak. Ona mu priča kako se zaredila i priča o svome ocu i njegovu cirkusu, te na kraju ispada da je Kozlović Magdalenin otac.

 

2. slika

Radnja se nastavlja odvijati u crkvi gdje Magdalena sjedi glumeći Madonu. Njezin otac dolazi u crkvu i prepozna ju, ali ga don Zane odvlači i traži od njega da što prije predstavi kip biskupu koji je za nj jako zainteresiran. Kozlović odlazi da uredi kip.

 

3. slika

Scena predstavlja sakristiju. Magdalena se gleda u ogledalu i divi se samoj sebi. Don Jere koji već duže vrijeme gaji ljubav prema njoj, a ne želi to priznati, ulazi i kori ju jer je raspustila više kose nego prije, a to bi ljudi mogli primjetiti. Ukorava ju i zbog njenog ponašanja, a sve zato što joj ne može otvoreno pristupiti. Tome odvodi Magdalenu u crkvu, a don Zane ulazi. Don Jere i don Zane se svađaju, a don Zane mu kaže da se Magdalena zaljubila u njega. Odlaze odslužiti večernjicu.

 

4. slika

Radnja se odvija u Katedrali, kasno popodne poslije večernjice. Svi ljudisu već izašli iz crkve osim Kozlovića i žene koja moli za svoga sina. Kozlović gleda u Gloriju a ona, svjesna svoga zadatka, ignorira oca. Žena ju moli da joj spasi sina, a otac ju moli da ga prihvati. Toma za to vrijeme želi zatvoriti crkvu pa tjera Kozlovića van, ali Kozlović se neda. On tvrdi da je to Glorija, a Toma ga uvjerava da je to samo kip. Dolazi don Jere i uvjerava Kozlovića da to nije Glorija nego kip. Kozlović krene prema vratima, ali zastane i kaže kako je to nekad bila njegova kći, ali ju je sada izgubio. Uto Glorija zajeca, a don Jere priđe oltaru i u molitvi se ispriča gospi: - Gospo, sagriješio sam teško, oprosti. To je bilo za tvoju čast i slavu. Oprosti. Uto uđe don Zane i ništa ne rekavši prijekorno pogleda don Jerea.

 

5. slika

Scena prikazuje sakristiju katedrale. Don Jere sjedi u fotelji, a Magdalena plače. On ju kori zato što je proplakala pred ocem, a ona se pravda: "Rođeni se otac previjao preda mnom, a ja sam stajala mirno kao kip! Gledala sam kako mi se starac muči, kako vas na koljenima moli za jednu moju riječ, a ja sjedim tamo podlo, kao najgora ništarija, bez ijedne suze u oku!" Ona ga pita zašto joj nije dopustio da vidi oca, a on joj priznaje da nije želio da joj se vrati ljubav za "onim" životom. Ona mu na to priznaje da ga voli, ali on ipak ne želi potpuno priznati da i on nju voli. Tada ulazi Tomo noseći novo raspelo. Don Jereu objašnjava da ga je biskup kupio od Kozlovića. Tad dolazi i žena koja je molila za svoga sina. Toma objašnjava da joj je sin umro. Don Jere okrivljuje Magdalenu zato što je ženi dala lažnu nadu, a ona sada želi samo vidjeti svoga oca. Kozlović nato provaljuje u sakristiju i ona odlazi s njim. Don Jere još dugo ostaje sam i u napadu bijesa razbije raspelo.

 

6. slika

Radnja se zbiva u cirkusu. Glorija opet nastupa, kao artistica. U garderobi priča sa Tonijem, jednim od klauna. Kaže mu kako više ne može moliti, kako je sve izgubila i kako je ustvari jako zla. Priča mu kako je prije sedam godina skoro poginula, jer se trapez malo prije njene točke otrgnuo. Ona ga je primjetila jer je čula glas: - Pazi! Pazi. Toni ju razuvjerava, a ona kao da nešto predosjeća traži od Tonija da prenese poruku maestru, da orkestar svira fortissimo. Toni izlazi, a ulazi i Kozlović. On joj prigovara da se Toni stalno smuca oko nje, a ona ga samo umiri. Ponavljaju još jednom neke datalje o točki i on odlazi. Dolaze četiri klauna i zabavljaju je. U završnom dijelu točke netko pokuca na vrata. U sobu ulazi don Jere, a klauni izlaze. On joj govori kako je biskup umro, kako je don Zane dobio biskupiju, a na kraju joj priznaje da je "obolio na živcima" i da je ovdje na liječenju, te je došao kada je vidio plakat. Zatim joj kaže kako je uništio kip, i kako njoj, zbog njegovih grijeha, prijeti propast. Kaže joj da će tražiti od njenog oca da ju ne pusti da izvede točku, ali uto u sobu ulazi Kozlović. On ne želi poslušati don Jeru, što zato što mu ne vjeruje, što zato što je pohlepan za slavom. Glorija otjera don Jeru u gledalište i krene izvesti točku. Toni moli Kozlovića da zaustavi točku jer je Glorija rastresena, ali Kozlović ni njega ne posluša. Glorija pada i umire. Kozlović ni ne plače za njom, već joj samo gladi lice i popravlja joj kosu. Orkestar zasvira posmrtnu koračnicu, a četiri klauna iznose Gloriju. Don Jere ostaje sam i zaplače, a zastor se spušta svršavajući tragediju.

 

Mjesto i vrijeme radnje: Radnja se odvija negdje u Dalmaciji, ubrzo nakon drugog svjetskog rata.

 

Tema: Neostvariva ljubav između svećenika i redovnice.

 

Ideja: Ljudska djela nisu uvijek dobra, iako su učinjena s plemenitim ciljem.

 

Likovi:

- Sestra Magdalena (Glorija Fleche)

- Rikardo Kozlović (Floki Fleche)

- Biskup

- Don Jere

- Don Zane

- Toma

- Majka

- Toni, Bimbo, Bepp i Kock - četiri klauna

 

Analiza likova:

Glorija je žena sa dva života, ali nije kako sama kaže "bludnica". Ona unatoč poznavanju vanjskog svijeta i odbojnosti samostana prihvaća taj samostanski, strogo vjerski život. Svoju želju da ga napusti uspješno potiskuje sve dok se svojim čistim srcem ne zaljubi u don Jerea. Njezina ljubav je čista i iskrena, ali se don Jere ne usuđuje otvoreno priznati da je voli. On se boji priznati tako nešto, jer nema onu unutrašnju snagu koju posjeduje Glorija. Umjesto da joj kaže da je voli on je stalno kori, vječito pronalazi pogreške u njenom ponašanju, izgledu... Iako se na početku čini da Kozlović bezgranični voli svoju kći, iz zadnje slike proizlazi da je ta ljubav ljubomora, a njegova silna želja za Glorijom postoji većinom zato što bez nje cirkus propada.

 

Don Zane je stariji čovjek, koji je zbog svog životnog iskustva obično u pravu, ali ipak se on i don Jere vječito svađaju oko ovog ili onog. On cijeloj radnji daje stanovit balast, jer su njegove radnje dobro promišljene i razrađene.

 

Sukobi: Glavni sukob je ljubav između don Jere i Magdalene, i vjera koja takve veze zabranjuje. Drugi sukob je između Magdalene i Jagode tj. Glorije, odnosno sukob vjerskog života i svjetovnog života.

 

Simboličnost: Cirkus u ovoj drami ne postoji slučajno, već zato da bi se crkvena "čuda" mogla prikazati kao cirkusarije.

________________________________

 

GLORIJA

 

Komponirana je u 6 slika. Artistica na trapezu Glorija Fleche, uvjerena da je sama Bogorodica spriječila njen skok prema trapezu koji je bio slomljen, napušta cirkus tražeći mir u redu karmelićanki. Stiže u crkvu u dalmatinskom kamenjaru, uzevši novo ime, sestra Magdalena. U crkvi nalazi mladog i ambicioznog svećenika don Jeru, koji želi iskoristiti Glorijinu nadzemaljsku ljepotu da privuče vjernike u crkvu. Istovremeno se on zaljubljuje u Gloriju pa je odlučuje postaviti na oltar, mjesto gdje je, u liku Bogorodice, smije obožavati. Glorija treba postati vjerničko čudo: biti savršen kip i dokazati da su čuda moguća. Istovremeno se u crkvi pojavljuje cirkusant Floki Fleche, Glorijin otac, koji želi biskupu prodati mehanički Kristov kip koji uzdiše i plače, a iz rana mu teče krv. Don Jere užasnut odbija mehaničku rugobu, ali ostali žele kupiti lutku. Ljudi pričaju o čudesnom kipu Bogorodice, a Floki prepoznaje kćer te je moli da mu se vrati. Glorija ne odgovara, a Don Jere ga potjera.

 

U crkvu dolazi žena kojoj sin umire u bolovima. Glorija, kao lažna Bogorodica, ne uspijeva suspregnuti suze pa žena povjeruje da se kip smilovao njezinoj muci da će čudo ozdraviti njezina sina. Međutim, sin umire, a ljudi počinju sumnjati da se radi o prevari.

 

Glorija odlazi iz crkve, zgrožena licemjerjem i svjesna da se zaljubila u vlastitog mučitelja, don Jeru. Vraća se u cirkus te se nakon nekog vremena sprema za veliki nastup. Slomljen i očajan, dolazi don Jere i moli je da ne skače. I Glorija se boji skoka, ali ipak odlazi u cirkusku arenu. Poziv za nastup, kad glazba svira sve brže i brže prekida susret don Jere i Glorije. Glazba utihne, čuje se slabi Glorijin vrisak, a zatim na sceni njezino mrtvo tijelo. Kad svi odu, don Jere ostaje sam usred scene.

 

Po žanrovskom određenju, Glorija je mirakul. Ovdje se radi o demonstraciji pravljenja čuda, koja dovodi do otkrića njegove "istine", odnosno laži. Jednako doživljavamo kazališnu igru: nećemo prestati vjerovati u njezinu istinitost, čak i ako nam se pokaže kako se ona proizvodi. U tom odnosu: kazalište-cirkus-crkva, skrivena je njihova unutarnja zajednička bit: teatralizacija čuda.

 

Dijaloška je struktura naizgled shematična: u scenama uglavnom nastupaju dva lika, s rijetkim upadima trećeg lica, što podržava intimističku formu drame.

 

Glorija je cijelo vrijeme razapeta između raznorodnih osjećaja: u običnom životu ona je Jagoda, u cirkusu Glorija, u crkvi sestra Magdalena. Niti jedan od identiteta (crkveni i cirkuski) ne dopušta joj da živi običan život kao Jagoda i ta razapetost između dviju iluzija, nosi čitavu dramu. Cirkus i crkva uključuju mnoštvo značenjskih asocijacija: uz cirkus se vežu pojmovi iluzije, blještavila, površnosti, trivijalnosti i zabave, dok crkva asocira asketizam, nehumanost, odricanje ljudskih osjećaja i tjelesnih poriva. Završna scena, u kojoj don Jere stoji pored mrtva Glorijina tijela, poništava razlike između crkve i cirkusa.

________________________________

 

Ranko Marinković rodio se 22. veljače 1913. u Visu. Pučku školu završio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Splitu i Zagrebu, gdje je završio i Filozofski fakultet. U okupiranu Splitu uhićen je te interniran u logor Ferramonteu (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. prebacuje se u Bari, zatim u sinajski zbjeg El Shatt. Nakon rata radi u Ministarstvu prosvjete NRH, Nakladnom zavodu Hrvatske, a od 1946. do 1950. direktor je Drame zagrebačkoga HNK. Godine 1951. postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost na kojoj radi do umirovljenja. Bio je redoviti član HAZU - a od 1983. a član Društva hrvatskih književnika od 1948. U dva je mandata bio vijećnik HDZ - a u Skupštini grada Zagreba. Hrvatski književnik Ranko Marinković bio je poznati prozni i dramski pisac, odavno uvršten u obveznu školsku lektiru. Kad je njegov roman Kiklop prenesen na filmske i TV ekrane, njegova su djela postala tražena i čitana kao nikad prije. Marinkovićev književni opus raznovrstan je i bogat. Obuhvaća poeziju, književne i kazališne kritike, eseje, drame, pripovijetke i romane.

 

Surađivao je u Krležinu Pečatu i manje poznatim časopisima, a u ožujku 1939. u Hrvatskome narodnom kazalištu izvedena mu je prva drama Albatros. Poslije drugoga svjetskog rata počinje njegovo glavno stvaralačko razdoblje u kojem će napisati brojne novele, od kojih će se neke poslije naći u njegovoj znamenitoj zbirci Ruke. Pojava svakoga novog Marinkovićeva djela bila je ne samo veliki književni, već i kulturni događaj, pa i društveni, premda je stvarao u sjeni službeno favoriziranih autoriteta. Praizvedba drame mirakla Glorija 1955., u režiji Bojana Stupice, bila je prava senzacija, jer se izdigla iznad cjelokupnoga tadašnjeg hrvatskog dramskog stvaralaštva. Ona problematizira sukob pojedinca s dogmatizmom i krutim društvenim normama. U romanu Kiklop, koji se pojavio 10 godina poslije, Marinković ocrtava Zagreb uoči drugoga svjetskog rata, služeći se analitičkim opisima psihičkih stanja likova, ironijom, pa i crnim humorom. Na tragu takva pripovjednog oblikovanja nastao je i antiroman Zajednička kupka. Svoj opus zaokružio je 1993. godine djelom simbolična naslova Never more (Nikad više). Dobitnik je više književnih nagrada. Vjesnikovom nagradom za književno stvaralaštvo Ivan Goran Kovačić nagrađeni su mu romani Kiklop i Never more.

 

Albatros, drama, 1939.; Proze, pripovijetke, 1948.; Ni braća ni rođaci, pripovijest, 1949.; Oko božje, pripovijest, 1949.; Pod balkonima, pripovijetke, 1953.; Ruke, pripovijetke, 1953.; Geste i grimase, kazališne kritike i eseji, 1951.; Glorija, drama, 1955.; Poniženje Sokrata, pripovijetke, 1959.; Karneval i druge pripovijetke, 1964.; Kiklop, roman, 1966.; Politeia ili inspektorove spletke, vodvilj, 1977.; Zajdenička kupka, roman, 1980.; Pustinja, drama, 1982.; Nevesele oči klauna, zbirka eseja, 1986.; Never more, roman, 1993.

 

Ranko Marinković - Benito Floda von Reltih 

Ranko Marinković - Kiklop

Ranko Marinković - Koštane zvijezde

Ranko Marinković - Ruke - zbirka novela

Ranko Marinković - Suknja

Ranko Marinković - Zagrljaj

Ranko Marinković - Zajednička kupka

Ranko Marinković - Zajednička kupka - interpretacija

loading...
5 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Ranko Marinković - Glorija

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u