Silvija Šesto Stipaničić - Bum Tomica 2

Vrsta djela - roman

Mjesto radnje - Zagreb, Zagorje. more

Vrijeme radnje - neodređena sadašnjost

Silvija Šesto u knjizi Bum Tomica 2 okreće se problemima mlađih dječaka. Iako nas bum može asocirati na onomatopeju, omiljenu u dječjim igrama naročito medu dječacima, kojom se oponaša zvuk pucanja, ovdje nije riječ o onomatopeji. Bum je zapravo budem, riječ obećanja koju djeca tako često rabe, ali tako rijetko učine ono što njome obećavaju. Simpatičan Tomica razapet je između svoje zaigranosti i različitih očekivanja roditelja, starije sestre i mlađeg brata. Budem kao spasonosna riječ na zahtjeve da se učini ovo ili ono brzo iscrpi svoje povjerenje. No upravo prožimanje svijeta odraslih i svijeta djece, puno nesporazuma proizišlih iz dječje naivnosti, lakomislenosti i pomanjkanja osjećaja odgovornosti s jedne strane te zahtjevnih očekivanja odraslih s druge strane, pruža zanimljiv materijal za smiješne, nezaboravne situacije koje je autorica vrlo uspješno literarno oblikovala u kratke priče. U njima razigranim, duhovitim stilom opisuje svijet oko sebe, ali promatran iz Tomičine perspektive. Svijet je prikazan u sažetim sličicama iz svakodnevice, viđen iz dječje perspektive...

Nastavak popularnog i rado čitanog romana za djecu mlađe školske dobi o duhovitim zgodama i nezgodama u Tomičinom životu (obitelji, školi... ), koji svojim dječjim očima promatra svijet. Tomica je sada za cijelu godinu stariji, njegov mlađi brat Piksač propuhao je svoje četiri rođendanske svjećice i dalje terorizira sve ukućane, starija sestra Onči zaozbiljno hoda s Kuruzo... Sjajne duhovite i smješne scene, te poseban govor likova, mješavina slenga i kajkavštine plijenit će i nadalje pažnju čitatelja.

U ovoj knjizi, autorica nam na šaljiv način priča o problemima i dogodovštinama mlađih dječaka. Riječ "Bum" u naslovu označava riječ obećanja koju djeca često koriste kada žele reći da će nešto napraviti. Naš glavni lik, Tomica, živi s roditeljima, mlađim bratom Darkom (kojeg on naziva Piksi, a ponekad i Piksič) i sa sestrom Ivom (koju zove Onči(. U ovom romanu dodiruju se svjetovi odraslih i mladih, pa često nailazimo na nezaboravne i vrlo duhovite situacije koje su prikazane kroz kratke priče. Autorica nam prikazuje svijet oko sebe, ali kroz Tomičin pogled. Taj svijet nam je prikazan u kratkim pričama, kroz svakodnevne situacije viđene iz dječje perspektive. Svako poglavlje nam priča o jednom događaju koji je Tomica proživio sa svojom obitelji, a nosi naslov upravo po tom događaju. Iako je prikazan svijet iz dječje perspektive, ponekad nailazimo na vrlo zanimljive i duhovite poante, na koje odrasli možda nikada ne bi pomislili.

Cijela knjiga se doimlje vrlo spontanom i jako realističnom. Svako dijete može se poistovjetiti s mlađim junacima u romanu, ali isto tako i svaki roditelj s odraslim osobama s kojima se Tomica svakodnevno susreće. Glavni likovi su Tomica, njegov brat Piksi, sestra Onči, mama i tata. Uz glavne likove se pojavljuju i sporedni, s kojima se Tomica i njegova obitelj nekoliko puta susreće. To su baka Štrudla, koja je jedno vrijeme boravila kod njih, jer je išla na kontrolu kod doktora, baka Duda, djed Piki i djed Maki, kojeg mama uvijek spomene kad želi upozoriti Tomicu da mora prati zube. Tomica nam u nekoliko navrata spominje i Sanjicu, djevojčicu u koju je zaljubljen, a kojoj se sviđa Tin Prdonja. Iz razreda nam još spominje i Brunu Guzonju, kojeg "cmakće" Maja, kako bi Tomicu napravila ljubomornim.

Među sporedne likove možemo još ubrojati Denija, morskog vuka, koji nosi aparatić za zube, Piksičevu Lilicu, tetu Veru, tetu Miciku za koju kaže da je prava trač baba, Kuruzu koji je Ončin dečko, stric Dragec, Pero s kojim se Tomica potukao ispred Kruhonjine pekarnice te kućni ljubimci: mačak Kreponja, psi Benzo i Keks. U knjizi susrećemo mnogo humorističnih situacija, od kojih su neke postignute krivim izgovaranjem riječi, što je karakteristično za djecu. Autorica koristi standardni književni jezik, ali i kajkavsko i čakavsko narječje, pogotovo kada nam Tomica priča o epizodi s Denijem. U knjizi se nalaze i ilustracije glavnih likova, pa tako možemo vidjeti Piksija koji crta po maminom stolnjaku, baku Štrudlu ili igru Tomice i Piksija s mačevima.

Promocija - Tomicom se jada kako je morao biti na promociji mamine knjige. Priča nam što se sve dogodilo do tada i kako je završio na promociji. Mama se lickala u kupaonici, dok je do Tomice došao njegov mlađi brat Piksi, za kojeg kaže „kud ja, tud i on, po starom zločestom običaju." Saznajemo da je Piksi bolestan, te da neće ići na promociju. Čuvati će ga baka Štrudla. Kad je saznao da neće moći ići na promociju, Piksi je počeo plakati, ali baka ga je brzo smirila, rekavši da će mu naručiti pizzu. Na vratima knjižnice Tomici je na nogu stala neka velika teta, koja je poslije sjedila ispred njega i razgovarala s drugom tetom. Čuo je da je rekla - Pa dajmo malom da je prereže... i zabrinuo se, jer nije znao da ta velika teta želi da on poslije prereže tortu od lješnjaka koju on ionako nije volio jesti. Jedino čega je bilo za piće bio je šampanjac koji je Tomica popio na prazan želudac. Tomica je na kraju čvrsto odlučio da će sljedeći put promociju obuti Marte i strpati u ruksak dva, tri sendviča i sok.

Pizza ili baka - Tomica i Piksi su bili sami kod kuće, pa je Piksi ponovno nazvao da im dostave pizzu. Netko je zazvonio na vrata, pa se razveselio da je hrana već stigla, ali to je bila samo baka Štrudla. Već je tjedan dana bila kod njih, jer je morala ići na kontrolu kod doktora. Piksi je bio tužan, jer je bio gladan, pizza nije došla, a baku nije mogao pojesti. Ali sve se dobro završilo, jer je pizza stigla ubrzo nakon bake.

Vlakoooovi - U ovom poglavlju Tomica nam kaže kako njegova sestra Onči zaozbiljno hoda s Kuruzom. Tomica se prisjeća kako je jučer Onči došla kasno doma i htjela u kupaonicu, jer je morala skinuti šminku, ali nije mogla jer je Tomica išao piškiti. Onči je bila ljuta i rekla: „Bože moj ni po noći nemam od vas mira! Kad vas je 'ko na kolodvoru..." Kad je to čuo, Tomica je dobio alergiju. Po tijelu su mu pojavile crte nalik na željezničku prugu, jer njegov brat Piksi obožava vlakove, pa mu ih stalno mora crtati, a mama pričati priče. Piksi je od Tomice tražio da mu nacrta vlak, a kako je Tomica bio zauzet zadaćom, pokazao mu je bijeli papir i rekao da je to vlak koji je nestao. Piksi je bio zadovoljan.

Hodajuća municija - Tomica nam priča dogodovštine s pištoljčićima koje su on i njegov brat dobili od tate. Ta dva pištoljčića su ispaljivali neke zelene "ljige". Piski je jedne večeri ostao bez municije, pa su zajedno išli tražiti gdje su sve "ljigavci" završili. Nisu ih pronašli. Ujutro je tata pozvao mamu jer se sav zalijepio. Noga mu se zalijepila za cipelu.

Broj - Tata nije mogao pronaći kutiju od cigareta, a na nju je zapisao vrlo važan broj. Dok je mama vikala na njega, Piksi je krenuo prema dvorištu i rekao da ide iskopati cigarete. Zakopao ih je zato što je gledao reklamu sa sloganom: - Zakopajte stare navike.

Veliki, veći, najveći mrak - Tomica priča kako je jučer zatekao Onči i Kuruzu kako sjede u mraku. To ga je podsjetilo na njegovu Sanjicu, u koju je zaljubljen, ali koja i dalje bulji u Tina Prdonju, poznatom po ispuštanju plinova svih jačina i smjerova. Kad smo kod mraka, Tomica nas obavještava da on stoji u mraku jedino s Piksijem.

Teta vaza - Tomica, Piksi i mama tražili su tatu na rivi. Usput im je mama morala kupiti sladolede i pizzu. Odjednom je Piksi počeo govoriti želim TETU VAZU, a u susret im je išla teta Vera, pa su mislili da Piksi krivo govori. Na kraju je Tomica shvatio da Piksi želi tetovažu.

Svatovi - Onči je objavila da se nikad neće udavati, pa je Tomica rekao da će se on oženiti, ali se uspio suzdržati i ne reći za koga. Piksi će se isto oženiti, ali za Lilicu.

Lančić - Tomica i Piksi su mami napravili lančić od spajalica. Mama im je rekla da drugi puta naprave samo narukvicu.

Odričem se - Tomica priča kako mrzi školu. Mama misli da je to zato što se zakvačio s Perom, s kojim se potukao ispred Kruhonjine pekarnice. Tomici je umalo ispao zub, ali nakon što je poslije tri dana oprao zube, shvatio je da je to bio špek koji mu se uvukao u rupu. Mama mu je rekla da mora prati zube, kako ne bi bio kao djed Maki. Kaže kako Piksi pere zube zato što jede pastu od jagode, Onči zato što se "cmaka" s Kuruzom, a on ih jedini nema razloga prati. Nekidan im je mama pričala kako se ljudi u Korizmi nečega odriču, pa se Tomica odrekao jedinica.

Ja sam za - Tata gleda TV i kaže da se sprema novi Svjetski rat. Tomica priča o predsjedniku Ivici i Buzdovanu. Tata je odlučio da će vidjeti tko je na čijoj strani, pa je Tomica stao na njegovu jer mu je on obećao robota.

Deni, morski vuk - Tomica priča o svom prijatelju Deniju. Poglavlje započinje pričom u kojoj je Deni zaboravio ključ, a onda i brata, pa je završio u kazni. Nakon što je odslužio kaznu, došao je kod Tomice s mobilnim aparatićem za zube kojeg je Tomica stavio u maminu šalicu za kavu, jer je Deni htio jesti čokoladu.

Na početak, molim - Piksi voli slušati priče, samo ne kad ih priča Onči jer ona nikad nema vremena za to. Piksiju su svi kao kazete kojima on može upravljati kako želi.

Titanik - Piksi plače za plastičnim gliserom kojeg je negdje izgubio i nitko ga ne može pronaći. Nakon nekog vremena tražio je mamu da mu pusti "Titanik" jer je jako volio taj film, ali nigdje nisu mogli pronaći ni kazetu. Na kraju je Tomica pogledao u video i tamo je našao Piksov gliser.

Kiki i Riki - Piksi i Tomica se kupaju u kadi s igračkama Kiki i Riki, koje su nekada bile Ončine bebe. Napravili su veliki nered pa je mama bila ljuta i rekla da treba pozvati vatrogasce kako bi ispumpali svu tu vodu. Uzela im je sve igračke, pa su neko vrijeme bili mirni – dok Piksi nije uzeo tuš.

Molim te kaj - Mama je Piksija i Tomicu odvela u zoološki muzej. Piksi je stalno ispitivao: - Kaj je ovo?, pa mu je mama rekla da mora prestati s tim. Postalo mu je dosadno, pa mu je Tomica rekao da ga na kraju muzeja čeka pravi, pravcati dinosaur.

Sretna nova - Mama je htjela posebno proslaviti Novu godinu. Htjela je spojiti bake i djedove sa djecom, pa pobjeći u hotel s tatom, da se dobro naspavaju. Došla je Stara godina, a došli su i djedovi i bake, ali i stric Dragec koji je donio artiljeriju. Bilo im je jako zabavno, a Tomica je sve snimio.

Blago zaraženima - Onči je imala gripu i nekoliko je dana bila kod kuće. Dok je bila kod kuće, porastao im je telefonski račun. Svaki dan su u kući bile njene prijateljice koje su se željele zaraziti da ne moraju ići u školu.

Dobropamtilo - Piksač se svega jako dobro sjeća i jako dobro pamti. Mama im više ne može podvaliti stare igračke za nove. Kada su ljeti došli na more, djed Maki se pravio da za njih ima nove igračke, a zapravo su to bile stare. Piksi se naravno sjetio tog svemirskog pištolja kojeg je mama stavila u frižider. Djed se pokušao izvući, ali Piksi mu je rekao da zna gdje ima za kupiti takvih novih pištolja.

2 muškotira - Tata je mjesec dana bio na dijeti kako bi skinuo pivski trbuh, ali mu to nije uspjelo. Došao je Piksi vičući: - Dva muškotira! To im je bila nova igra sa svjetlosnim mačevima, koje je teta Goga kupila za 5 kuna. Piksaču je mač umro, pa je mama i Tomici izvadila baterije, tako da su oba bila mrtva.

Štrajk glađu - Piksač je stalno postavljao pitanja, pa je jednog dana pitao mamu kad će ona biti stara. Mama mu je rekla da će biti stara kad on naraste kao Onči. Zato je Piksi odlučio štrajkati glađu, kako ne bi narastao i kako mama ne bi postala stara. Mama ga je uvjerila da godine idu i da to nema veze s njim, jer će ipak ostariti. Piksač se nakon toga bacio na jelo.

Slatka bušotina - Baka Duda je donijela kolač od marcipana. Piksič nije znao što je marcipan, pa mu je tata rekao da će saznati što je marcipan onda kada se bude znao služiti olovkom. Poslije ručka svi su se otišli odmoriti, a Piksi je olovkom izbušio kolač, jer je htio provjeriti od čega je.

Nije stalo - Piksi je počeo crtati, jer je u svemu oponašao Tomicu. Odlučio je nacrtati lokomotivu s deset vagona. Stavio je papir na bijeli stolnjak koji je mama postavila jer joj dolazila teta Maca iz knjižnice. Piksi je crtao s masnim flomasterom. Prvih 5 lokomotiva je nacrtao na papiru, a ostalih 5 na maminom stolnjaku, jer mu nisu sve stale na papir.

A gdje sam ja - Tomica je volio snimati kamerom, pa je obitelj često gledala njegove video uratke. Piksi je pritom uvijek ispitivao: „A gdje sam ja?" Pa kad bi mu Tomica rekao da njega tad još nije bilo, počeo bi jako plakati. Kako bi spriječio plakanje, Tomica je počeo izmišljati gdje je Piksi bio za vrijeme snimanja, pa mu je tako na jednoj snimci rekao da je baš bio zaspao, a na drugoj da je upravo bio zaronio u more.

Ispovijed - Tomica se često puta sjetio svoje Prve pričesti. Za njega je to bilo strašno iskustvo, jer njemu ne ide "bubanje" na pamet. Uspio je naučiti 10 Božjih zapovijedi, ali kada je došao u crkvu, sve ih je zaboravio.

Vodene ovce - Piksi je dobio vodene kozice, pa je tata otišao po njega u vrtić. Kad je došao doma, Tomica mu je rekao kako on ima ovčice, pa ih je i Piksi poželio.

Ooopsssssšpagete - Tomica priča o ručku kod Cilerovih, kada su za ručak imali špagete. Piksi je prvo prolio juhu, onda je svakih 5 minuta išao na WC, a kad je došlo glavno jelo, špageta je bilo po svuda.

Kuhana slova - Piksi je do svoje četvrte godine naučio sva slova i znao cijelu abecedu napamet. Svako slovo ga je podsjećalo na nekoga. Slovo Ž ga je podsjećalo na mamu, jer je ta kvačica bila mamin konjski rep. Baka Duda je jednom skuhala juhu sa slovima, pa su svi morali tražiti slova. Od onda je mama morala kuhati juhu isključivo sa slovima.

Naš dobri Benzo - Tomica priča tužnu priču o Benziču. Trebao se oženiti i imati mlade. Mama je čak dala oglas u novine i tako je jednog dana došla obitelj Prstec sa svojom ženskom Benzicom. Benzo nije "šljivio" Benzicu ni pola posto. Tata ga je nakon toga pustio „na pašu". Benzo je doživio srčani udar kod veterinara. Sad su ga gledali samo na fotkama. Kupili su novog psa, njemačkog ovčara i Piksi ga je nazvao Keks.

Labirint - Piksi i Tomica su se igrali mravima, pa su napravili labirint od pijeska i trave na maminom stolu. Mama je bila ljuta i sve ih usisala.

Kaput - Ovo je priča o maminom kaputu kojeg je Onči dva puta posudila. Prvi put ga je zamazala blatom, a onda i spalila. Mama ga više nije mogla nositi, ali joj je tata zato kupio novi kaput za rođendan.

Iskreno, iskreno - Tomica je dobio četvorku iz hrvatskog kada je pisao sastavak o mami. Napisao je da mu ona piše zadaću i to zato što mu svi govore da mora govoriti istinu i samo istinu.

Rastavljeni - Kod Tomice je došla Lilica i njezina mama. Tomica je prisluškivao razgovor i čuo kad je Liličina mama rekla da je gotovo, da će se rastati. Tomica se pitao hoće li biti rastavljeni kao Lego-kocke. Poslije je razgovarao s mamom i rekao da ima sličnosti između ljudi i "Legača". Kad su sastavljeni je puno ljepše nego kad su rastavljeni i pobacani posvuda.

Okruglo i gnjec... gnjecavo - Ne guraj prste tamo gdje im nije mjesto. To je jedna stara istina koju su Tomici stalno pričali. Tomica i Piski htjeli su jesti čokoladne kuglice, ali ih je Piksi htio jesti kao grickalice, dok je Tomica odlučio jesti ih s mlijekom. Mama je obojici napravila kuglice s mlijekom, a Piksi je, ne znajući da je mama tako napravila, gurnuo ruku do lakta u zdjelu. Gnjecave kuglice su se našle i na Piksičevoj glavi, tepihu i televiziji.

Plava kuglica - Piksi i Tomica su kitili bor, na kojem je bilo malo kuglica, a puno igračaka iz Kinder-jaja. Stavili su na njega i voće i lokomotive. Piksi je pitao mamu i Onči za mišljenje, pa mu je Onči rekla da jedino plava kuglica ne paše. Piksi ju je pokušao skinuti, ali nije mogao, pa je došao na ideju da baci Kreponju na bor.

Prostak - Tomica je išao po Piksija u vrtić. Na putu kući, prošli su pored gradilišta gdje je jedan čovjek puno prostačio. Piksiju to nije bilo jasno, pa je otišao pitati stričeka zašto on toliko puno prostači. Stričeku je bilo neugodno, pa je samo rekao da ne zna, vjerojatno jer je prostak.

Bijela zvijer - Mami se pokvarila perilica rublja, zvana Lokomotiva. Došao je majstor, a Onči je morala posuditi mami novac za popravak, koji je bio kratkog vijeka. Mjesec dana poslije u njihov dom je stigla nova perilica rublja, koju je Tomica nazvao Bijela zvijer.

Škola za kekse - Keks je bio jako nestašan. Pojeo je pola obuće, dio drvene ograde i negdje odnio Tomičinu knjigu iz matematike. Nije htio voditi se na uzici, ali tata je našao rješenje za to. Vodio ga je na uzici, dok je u drugoj ruci držao špek. Sa 6 mjeseci se već naučio voditi na uzici i davao je šapu.

Ledeni zadatak - Učiteljica je Tomičinom razredu rekla da moraju skupiti što više prometnih znakova otisnutih na štapiće sladoleda. Razred koji ih najviše skupi ide na izlet. Svi su počeli lizati sladolede. Pomogli su im Piksi i bake Duda i Štrudla, deda Maki i Piki. Na kraju je Tomičin razred pobijedio, iako ih je pola završilo s upalom grla. Osvojili su izlet u Krapinu.

Hej vojnici - Tomica i Piksi bili su u svojoj "vojničkoj fazi". Piksi je htio nositi samo vojničku odjeću. Kada su mama i Tomica došli po njega u vrtić, on je jako plakao, jer mu šlape nisu bile vojničke.

Kraljica - Piksi je imao plastičnu lutku u obliku kraljice, kojoj je falila kruna, jer ju je Piksi napola odgrizao. Dobio je po tijelu crvene točkice, pa je mama bacila lutku, jer im je doktor rekao da je Piksi to mogao dobiti od stare plastike. Mama i tata su pošli u potragu za istom takvom lutkom. Kad ju je mama napokon pronašla, Piksi nije bio zadovoljan, jer to nije bila ista kraljica.

Likovi - Tomica, Piksi, Onči, mama i tata, baka Štrudla, baka Duda, djed Piki i djed Maki, Sanjica, Tin Prdonja...

Tomica je glavni lik u ovom romanu i on nam govori o svijetu oko sebe. Tomica je školarac, koji najviše vremena provodi sa svojim bratom Piksijem, jer ga on svugdje slijedi. Nestašan i zaigran, zaljubljen je u Sanjicu iz razreda. Često preuzima krivnju na sebe kada Piksi nešto loše ili krivo napravi. Iako često zafrkava svog mlađeg brata, jako ga voli i ne želi ga povrijediti. Kada je Piksič plakao jer ga nema ni na jednoj video snimci koju su gledali na televiziji, Tomica je izmišljao gdje je bio kako ne bi bio tužan. Priča Piksiču priče o vlakovima, a isto tako mu ih crta. Tomica voli pomagati, voli svoje roditelje, iako ih nekad ne sluša. Jednom je prestao jesti kako ne bi narastao da njegova mama ne ostari.

Piksi zvani Piksač je mlađi Tomičin brat, čije je ime zapravo Darko. Jako je pametan, sve pamti i o svemu razmišlja. Do svoje četvrte godine je naučio sva slova abecede. Jako je znatiželjan i sve mora isprobati, zato je jednom s olovkom izbušio kolač od marcipana. Ide u vrtić, a najviše voli provoditi vrijeme s Tomicom. Voli prati zube, jer jede pastu za zube od jagode. Sviđa mu se Lilica. Zaigran je i nestašan kao i njegov brat. Stalno nešto ispituje i često napravi nešto krivo. Htio je da njegov tata prestane pušiti, pa mu je nakon što je gledao reklamu, zakopao cigarete u vrtu.

Onči (Iva) je Tomičina i Piksičeva sestra. Najstarije je dijete u obitelji. O njoj ne saznajemo puno, jer nam Tomica kaže da je često vani, pa je oni nekada vide samo na slikama u albumima i na video snimkama. Zaljubljena je u Kuruzu i stalno je s njim.

Tata se ne spominje često, ali nam Tomica kaže da se tata ubaci u razgovor ili raspravu kad mu se najmanje nadaš. Ne dijeti je, jer želi skinuti pivski trbuh, ali mu to nikako ne uspijeva, jer se ne želi odreći pive. Radio je u nekom građevinskom poduzeću. Mama i tata su za Tomicu veliki naivci.

Mama se često pojavljuje u Tomičinim pričama. Odmah na početku saznajemo da Tomica ide na promociju mamine knjige. Mama je strpljiva i blaga, ali nekad zna vikati na dječake. Bila je jako tužna kad joj je Onči uništila njezin najdraži kaput i sretna kad je Tomica rekao kako ne želi da ostari. Mama se susreće sa svakakvim situacijama, od kupanja braće do izlaska na kraj sa perilicama rublja.

Autor: N. B.

__________________________________

Silvija Šesto Stipaničić, rođena je 1962. u Zagrebu. Završila Centar za kulturu i umjetnost. Diplomirala filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1986. Upisala poslijediplomski studij iz područja dramaturgije - Od drame do reklame. U mladosti reprezentativka stolnog tenisa i slijedom toga završila Višu trenersku školu. Bavila se sportskim novinarstvom u "Sportskim novostima". Piše scenarije za radijske, televizijske i propagandne emisije, osmišljava reklamne kampanje i slogane. Dobitnica je "zlatnog i kristalnog zvona" 1996. godine za tekst i produkciju radijske propagandne poruke, na skupu hrvatskih propagandista. Od srednje škole surađuje u elektronskim medijima, ponajviše radijskim ("Radio 101", "Radio Velika Gorica" Obiteljski radio, Narodni radio, HR I, II i III program), a radeći kao programska direktorica u samim počecima "Obiteljskog radija" pokrenula nekoliko značajnih projekata.

Također, sudjelovala kao kreativac u programskom i marketinškom programu "Narodnog radija", te bila autor i voditelj emisije "Ženski radio". Kao scenarist sudjelovala u mnogim "specijalnim projektima" HRT-a, poput festivala, izbora ljepote, humorističnih serija... Od srednjoškolskih dana surađuje u dnevnim listovima (Vjesnik, Večernji), studentskim glasilima (Studentski list, Polet), u časopisima za djecu (Modra lasta, Smib, Zvrk, Prvi izbor), te u periodici (Forum, K, Vijenac, Hrvatsko slovo). Autor mnogih radijskih emisija, od kojih je neke i sama vodila.

1993. uz Miru Gavrana, Mislava Brumeca i Suzanu Jukić inicira i pokreće časopis za dramu i prozu Plima. Prvih deset brojeva uređuje prozu, a od 11. preuzima glavno uredništvo.

2002. nagrađena nagradom "Ivana Brlić Mažuranić" za roman Debela. Iste godine dobiva donaciju Zagrebačke banke za dramski tekst Zelenkapica. 2006. dobiva donaciju Zagrebačke banke za zbirku priča Bum Tomica 4.

1998. postaje članom Upravnog odbora Udruženja dramskih pisaca i scenarista, a od 2002. član je Užeg radnog tijela istog. Članica je Društva dramskih umjetnika Hrvatske, te članica ITI od osnivanja.

Članica je DHK (Društvo hrvatskih književnika) i samostalna umjetnica u HZSU-u (Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika). Roman Debela uvršten je na IBBY-evu Časnu listu, te je preveden na makedonski i slovenski.

Jedna je od pokretačica i potpredsjednica HRVATSKOG DRUŠTVA KNJIŽEVNIKA ZA DJECU I MLADE ("klub prvih pisaca"). Stručno Povjerenstvo revizijom osnovnoškolske lektire odlučilo je uvrstiti pet naslova Silvije Šesto Stipaničić na lektirni popis (Vanda, Bum Tomica 1 i Bum Tomica 2, Tko je ubio pašteticu, Debela).

Od ožujka 2005. svakodnevno je surađivala u "Vjesniku" prilogom o književnosti za najmlađe.

Među njezinim knjigama za mlade ističu se romani Vanda, Debela, Tko je ubio Pašteticu, Dnevnik prve ljubavi i Djevac ili Patnje mladog Petra. Objavila je i dječji znanstvenofantastični roman Ze - zomljani te zbirku igrokaza Dvadeset igrokaza za sve generacije i zbirku priča i drama Omčoglavi.

Silvija Šesto Stipaničić - Bum Tomica 1

Silvija Šesto Stipaničić - Debela

Silvija Šesto Stipaničić - Tko je ubio Pašteticu

Silvija Šesto Stipaničić - Vanda