Eshil - Orestija - Eumenide lektira

Eshil - Orestija - Eumenide

Eshil - Orestija - Eumenide

 

Predmet tragedija je ljudska sudbina nad kojom lebde sreća i nesreća - njima upravlja načelo božanske pravde koja patnjama upućuje ljude na to da se pokore božanskim zakonima. Volja bogova predstavlja neku vrstu etičkom merila prema kome treba da se upravljaju pravednici - teodikeja kao osnovno shvatanje o životu prema kome se treba upravljati.

 

U Eshilovoj trilogiji Orestija, prikazan u rudimentarnoj formi, gotovo cjelokupan evolutivni put helenskog razumijevanja pravde. Pravilnost i ritam te evolucije moguće je pratiti počevši od pojavljivanja običajnosne pravde u Agamemnonu i Hoefore, gdje se ona manifestira posredstvom lex talionis. U Haeforama i Eumenidama pokazuje se, međutim, da postoji i drugačije razumijevanje pravde. Presuda, odnosno pravda, donosi se kroz suradnju bogova i ljudi, i to nakon suđenja pred Areopagom. Eshil ne oduzima pravdi u potpunosti božansku legitimaciju, ali se ona ipak uspostavlja glasovanjem porotnika nakon iznošenja argumenata obje strane, što ukazuje na elemente zakonskog vida pravde. Uopće, zaključak je autora, čitava atmosfera u Hoeforama, a osobito u Eumenidama u kojima se naglašava osobno donošenje odluka i rasuđivanje, upućuje na skoro isticanje principa ljudske subjektivnosti, koji će posljedično poroditi i tzv. individualnu pravednost.

 

Eumenide je treći deo trilogije u kojoj je Eshil temeljno obradio mit.

 

Pitija, proročica
Apolon
Atena
Orest, sin Agamemnonov
Duh Klitemnestre
Zbor (Eumenida), Zbor (službenica boginje Atene), Vijećnici, svećenice, narod atenski,
Zborovođa

 

1. ČIN - Pitija pred Apolonovim hramom u Delfima. Ulazi u hram, izlazi. Govori o groznom prizoru. Unutra je vidjela Oresta kako u unutrašnjosti svetišta spava s krvavim mačem u ruci, a oko njega uspavane Ernije. Misli da je hram onečišćen. Ode. Ne zna da to nije krv ubojstva, nego krv mlade svinje kojom je Apolon očistio Oresta. Pored Oresta pojavi se Apolon. Kaže mu da ga je očistio i uspavao Ernije, ali da ga ne može riješiti njihova proganjanja. Pošalje ga u Atenu da tamo traži od Atene oslobođenje od Ernija. Pošalje Herma da ga prati. Orest krene prema Akropoli. Kad svi odu, iz zemlje se diže Klitemnestrin duh i probudi usnule Ernije, pa nestane u zemlju. Ernije odlaze pronaći Oresta. Javlja se Apolon držeći luk sa strijelom.

 

- Sveštenica Pitija uvodi u radnju, prikazavši Oresta i hor Erinija
- Apolon je zaštitnik Orestov, upozorava ga na zle Erinije koje spavaju oko njega i naređuje Hermu da ga povede.
- Erinijama se u snu prikazuje Klemestrin duh (ona govori o mukama koje trpi u podzemnom svetu) i opominje ih da je Orest utekao i da ga moraju stići. Erinije se bude i moraju krenuti za Orestom jer on mora da plati za svoj greh.

 

2. ČIN - Apolon tjera Ernije. Kaže da je Orestu naredio da ubije oca i da ga je zato uzeo pod svoj štit. Ernije odjure. Orest u Ateni, u Akropoli, u Ateninu hramu, pokraj Atenina kipa moli Atenu za pomoć. Pronalaze ga Ernije.

 

- Apolon tera hor iz hrama da ne prljaju njegovu čistoću svojim prisustvom.
- Razgovor Apolona sa Erinijama – one progone Oresta da osvete Klitemestru i ubiju "ubicu majke", ali Apolon ostaje na Orestovoj strani; razgovor sličan razgovoru boga i đavola
- Hor je sada za razliku od "Hoefore - Pokajnica" na strani zla.
- Orest stiže do kipa boginje Atene de ga je uputio Apolon i grli kip. Nailazi hor, približava mu se, zelja za osvetom Klitemestre u njima je jaka, a one je pravdaju ostvarenjem moralne pravde

 

boga uvredi li ko

il' ko se ogresi
o gosta il' o roditelje predrage

krivicu svoju mora svak' da ispašta
K'o živu senku baciću te pod zemlju
Ubistva materina greh da okaješ.

 

3. ČIN - Ernije stanu u kolo oko Oresta. Javi se Palada Atena u oklopu s kacigom i štitom.

 

- Orest se moli boginji Ateni, govori da je čist od greha jer se krv na njegovim rukama osušila, greh je spran - Apolon je očistio mrlju prasećom krvlju - što je bio običaj pri očišcenju od ubistva.
- Hor se prikazuje kao predstavnik pravde koji progoni zločinca - Oresta; kletva -

 

Ni Apolon te neće spasti, a ni moć
Atenina! Bez odbrane ćeš lutati,
Iz duše zadovoljstvo svako nestaće! - kletva
Ti žrtvo beskrvna, ti senko avetna


- Prva stajaća pesma – retardacija radnje i pevanje o cilju Erinija - one kažnjavaju svakog koji "ruku digne ubojnicu" - one se suprotstavljaju bogovima i teže kažnjavanju svakoga bez obzira na opravdanost njegovog greha. One su oterane od bogova ("baciše nas boži u glib većni")

 

4. ČIN - Atena se obraća Ernijama koje traže svoje, a potom se obrati Orestu koji traži slobodu. Atena odluči da ne može sama presuditi te osnuje sud od najboljih atenskih građana, pa ode. Zbor Ernija: Novi sad će zakon uništit stari red.

 

Ni na kakav ne ličite stvor,
Nit bog vas vide kad u krugu boginja,
Nit vaše oblićje na ljudski liči lij. - Atenin opis Erinija

 

Ta mi smo grozna deca Noći strahotne,
A Kletve zovu nas pod zemljom kod kuće - Erinije o sebi (pretpostavka da one predstavljaju kletvu Klitemestrinu koja progoni Oresta i kao majčinska kletva, njena jačina je u rangu sa bogovima)

 

- Orest govori Ateni ko je i sve o svom zločinu i njegovom uzroku. Atena saziva sud koji će doneti odluku o njegovoj krivici.
- Druga stajaća pesma – Pesma Erinija o moralu i pravdi.

 

Ponekad je i strah dobar,
I on treba da ostane
Tvrda straza srcu ljudskom.

Strah nikakva kada ne bi
Nikad srce obuzdav'o
Koji grad bi ili smrtnik
Poštu pravdi jos odav'o

 

Erinije žele da kazne Oresta da bi zadržale stari moral, karakteristike pravde o koju ne žele da se ogreše - njihovo shvatanje je da svaki zločinac mora da ispasta za svoj greh. Pesma je uvod u suđenje koje sledi.

 

5. ČIN - Suđenje. Božica sjeda na predsjedničko mjesto i obraća se glasniku. Pojavi se Apolon i stane uz Oresta, te kaže da želi za njega svjedočiti. Apolon brani Oresta tvrdeći da je veza otac - sin važnija od veze majka - sin, što dokazuje Ateninim rođenjem iz Zeusa. Orest kaže O glavi mi se radi. Život ili smrt. Atena na strani Oresta, a glasovi sudaca su podijeljeni napola. Orest je odriješen i u znak zahvale prisegne Ateni na vječni savez Arga i Atene. Apolon nestane, a Orest ode. Ateni pak prijete osvete Ernija. Atena Ernijama kaže da nisu poražene jer je bio jednak broj glasova. Umiri njihovu srdžbu ponudivši im da se nastane u Ateni. Tako Atena postade grad u kojem, pod zaštitom Ernija (od sada dobroćudnih Eumenida), vlada pravda, a Orest sa svog roda skine Tantalovo prokletstvo. Dolaze Atenine svećenice i redaju se u povorku. Zbor svećenica pjeva odlazeći, a narod kliče.

- Atena je sazvala sud – tužilac: Erinije, optuženi: Orest, sudija, Apolon kao svedok, narod;

- Scena klasičnog suđenja – suprotstavljene strane iznose svoje dokaze; Jasno i direktno se sada pokazuje shvatanje Erinija da se za svaki zločin prema krvnom srodniku mora platiti kazna, bez obzira koji je povod tog zločina; Erinije nisu progonile Klitemestru jer joj muž nije krvni srodnik (kog pogubi, taj ne bi rod joj po krvi) Krv ona smrću plaća, a ti živis još! - Erinije govore Orestu - i Klemestra je platila za svoj zločin

 

- Apolon iznosi svoj stav i ističe da je otac važniji od majke - daje primer rođenja Atene koja je iskočila iz Divove glave (I bez majke se moze otac postati)
- Obe strane imaju opravdane dokaze za svoj stav - može se opravdati Orestov zločin kao zločin kojim kažnjava majku, ali prema tome i njemu mora da sledi odovarajuća kazna jer je zločin sam po sebi kažnjiv.

 

- Suđenje, u stvari, predstavlja borbu između života i smrti u Orestovom slučaju i između propasti i časti u slučaju Erinija - ako izgube, nestaće i drevnog zakona i morala.
- Glasovi sudija su jednaki i Atena odlučuje svojim glasom u korist Oresta.
- Atena uspeva da umiri gnev Erinija i dovrati ih od haranja zemlje, daje im moć da bez njihove volje kući nema napretka, da upravljaju svom ljudskom srećom. - pomirenje - sredina kao vrhovna vrlina

 

- Preokret Erinija, sada žele da šire blagostanje i mir -

 

vidite li kako dobra volja,

Dobroj reči ume stazu naći - Atena - lepa reć i gvozdena vrata otvara

ova lica užasna pogleda
Silnu sreću obrekoše gradu

 

- Poslednja scena je veselje, pesma, pomirenje, Erinije su umilostivljene.

 

Zaplet - Erinije progone Oresta
Kulminacija - suđenje Orestu
Peripetija - srdžba Erinija
Rasplet - Atena milostivi Erinije

Ekspozicija - Molitva sveštenice Pitije i prikazivanje Erinija i Oresta u hramu

___________________________________

 

Eshil se rodio 525. godine prije Krista, a umro je 456. godine prije Krista. Stvarao je u vrijeme kada demokratski poredak u Ateni odnosi pobjedu nad tiranijom. U djelu Hiketide veliča demokraciju i slobodu. Eshil je sudjelovao u bitki kod Salamine, bitki kod Plateje i bitki na Maratonskom polju kao hoplit. Salaminsku je pobjedu opjevao u tragediji Perzijanci.

 

Često je putovao te je nastojao proširiti svoje znanje i iskustvo. Dva puta posjetio je Sirakuzu gdje ga je ugostio tiranin Hijeron koji je na svoj dvor pozivao najslavnije umjetnike i mislioce svoga vremena. Hijeron je osnovao grad Etnu 476. pr. Kr. i na njeno je čelo postavio svoga sina Dinomena. Tada je Eshil napisao i prikazao svoju tragediju Etnjanke. U drugom je posjetu prikazao Perzijance.

 

Po mnogima je bio "otac tragedije". Iz njegovih se pjesama jasno vidi da je bio pristaša demokratske države, iako je pripadao konzervativnoj grupi. Između Eshila i naroda došlo je do nesporazuma i svađa, najvjerojatnije uzrokovanih Eumenidama, tako da posljednje godine svoga života provodi izvan domovine na Siciliji na kojoj je i prije prikazivao svoje drame. Na Siciliji, u gradu Geli na posljetku i umire.

 

Eshil je napisao devedeset drama, 79 je poznato po imenu. Sačuvano je samo sedam tragedija: Pribeglice, Persijanci, Sedmorica protiv Tebe, Okovani Prometej, Agamenmon, Hoefore i Eumenide. Poslednja tri komada čine trilogiju zvanu Orestija. Bio je izuzetno omiljen kod građana tako da je za prikazivanje Eshilovih drama donet zakon. U "Životu Eshilovu" čitamo: Atinjani su toliko zavoleli Eshila da su zaključili da posle njegove smrti ko god hoće prikazivati Eshilove drame dobija hor. Po tome zakonu Eshilove drame nisu prikazivane kao stare, nego se ko god je hteo morao s njima prijaviti za nadmetanje kao sa novima. Otuda dolazi da se Eshilove pobede spominju i posle njegove smrti. To je, dakle, bivalo onako kao kad se sin nadmetao dramama svoga oca.


Eshil - Okovani Prometej
Eshil - Orestija - Agamemnon

Eshil - Orestija - Hoefore

loading...
2 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Eshil - Orestija - Eumenide

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u