Eshil - Okovani Prometej lektira

Eshil - Okovani Prometej

Eshil - Okovani Prometej

 

Prometej je bio jedan od sedam Titana. Mnogi su ga nazivali stvaraocem ljudskog roda. štitio je ljude; jednom je uspeo da prevari Zeusa u njihovu korist, a ovaj je, besan, oduzeo ljudima vatru. Kada je Prometej uspeo da ukrade užareno ugljevlje sa Olimpa i odnese narodu, Zeus se još više ražestio: uz pomoć Hefesta napravio je od ilovače Pandoru, ženu koliko lepu toliko i glupu, pokvarenu i lenju, i poslao je kao poklon Epimeteju, Prometejevom bratu. Epimetej, već upozoren od Prometeja, ljubazno je odbio dar. Zeus je na to reagovao surovo: nagog Prometeja okovao je za stub na kavkaskim planinama, gde mu je orao kljuvao jetru tokom celog dana. Tu počinje radnja Okovanog Prometeja. Ne zna se precizno kada je ova tragedija izvedena. Pretpostavlja se da su ostale dve drame u trilogiji bile Oslobođeni Prometej, i Prometej Vatronoša u kojoj se verovatno obrađivao čin osnivanja kulta Prometeja u Atini.

 

Nebo i zemlja bijahu stvoreni - tim riječima Eshil započinje svoje djelo. Zemlja je vrvila životinjama ali nije postojao jedan duh koji bi vladao zemljom u svoju korist. Za takvo stvorenje mudri Prometej sin Japetov uzme ilovaču, nakvasi je vodom i stane ju mjesiti. Iz te smjese nastane lik po vanjskom izgledu jednak bogovima ali bez duše. Da bi stvorio dušu uzme iz životinja sva dobra i zla svojstva i zatvori ih u grudi čovjeka. Božica Atena mu je pomogla u tome što je tom liku udahnula duh (božanski dah). Tako su nastali ljudi koji su mogli gledati i slušati, ali nisu mogli vidjeti niti čuti. Sve što su radili bilo je bez smišljene osnove. Živjeli su pod zemljom u mračnim pećinama. Tada ih je Prometej počeo podučavati kako će vidjeti, čuti, uptrebljavati životinje, ploviti morem, hraniti se, lječiti se... ukratko - uputio ih je u sve životne potrebe. Na nebu je sa svojom obitelji vladao Zeus. On je pokorio svog oca Krona i Titane (stari bogovski rod). Prometej je bio tog Titanskog roda. Bogovi su počeli od ljudi tražiti da ih časte uz uzvrat njihove zaštite. U Mekoni organizirali su susret bogova i smrtnika. Tamo su se utvrdila prava i dužnosti ljudi. Prometej je zastupao ljudski narod kako ga bogovi ne bi previše iskorištavali. On sa svojom lukavljušću želi prevariti bogove. Bogovi su imali izabrati što žele od jednog bika. Prometej je ubio tog bika i od njega je stvorio dva kupa. U manjem kupu bijaše svo meso, mišići, mozak, utroba... ukratko - sve korisno, a u drugom većem kupu bijahu kosti i salo.

 

Zeus je rekao da je ta podjela nepravedna. Prometej mu je predložio da izabere koji od dva kupa želi. Zeus se odluči za veći kup i odgrne ga. Strašno se razljuti na Prometeja kad je pred sobom našao samo salo i kosti. Za uzvrat Zeus je ljudima uskratio posljedni dar za savršen život - vatru. No Japetov sin je i za to našao rješenje. Pomoću užarene tinjajuće treščice na zemlji je stvorio prvi plamen od kojeg su ljudi dobili ogromnu korist. Zauzvrat je Zeus stvorio novo zlo. Naredio je Hefestu, bogu vatre i umjetnosti, da napravi varljivi lik lijepe djevojke. Sama Atena iz zavisti prema Prometeju ogrne djevojku sa bijelom svjetlucavom haljinom, a glavu joj ovjenča svježim cvijećem i zlatnom vrpcom. Hermo joj dade dar govora a Afrodita svaku dražesnost i milinu. Zeus je tako stvorio to ljupko zlo i dao mu ime Pandora. Hermo odvede Pandoru na Zemlju i uputi je prema Epimeteju. Prometej je uzalud opomenuo jadnog Epimeteja da se čuva bilo kakvog božjeg dara. Epimetej je ugostio Pandoru. Do tada su ljudi na zemlji živjeli mirno, slobodno i bez ikakve nevolje. Pandora je sa sobom nosila lonac pun nevolja i ulaskom u kuću ga otvori. Tako je na zemlju došlo zlo. U loncu je bila samo jedna dobra stvar, a to je bila nada. Pandora nije dala nadi da izađe iz lonca, nego ga poklopi prije njezinog izlaska. Eshil groznice i razne druge beščujne, ali vrlo mučne nevolje opisuje kao čete bez dara govora.

 

Čak i smrt koja je nekad sporo dolazila ubrzala je svoje korake. Sve krivice za taj čin Zeus je predao Hefestu i njegovim slugama. Hefest je morao Prometeja lancima prikovati na stijenu Kavkaza pred strahovitim ponorom. Hefest je tu naredbu izvršio. Jadan Prometej nije smio zaspati niti kleknuti nego samo mukotrpno stajati. Nezasitan Zeus mu pošalje još i orla koji bi mu svaki dan kljuvao jetru. Pojedena jetra bi svaki dan nanovo izrasla. Zeus je rekao da te patnje trebaju trajati sve dok jedan zemljanin ne daruje svoj život smrti i tako preuzme krivicu na sebe. Nakon nekoliko tisuća stoljeća naišao je tamo Heraklo u potrazi za zlatnim jabukama. Čim je to ugledao napnuo je luk, odapnuo strijelu i skinuo orla sa Prometejevih koljena. Zatim mu je skinuo okove i poveo oslobođenog Prometeja sa sobom. Kako bi ispunio Zeusovu volju Heraklo mu namjesti zamjenika Kentaura Hirona koji je bio spreman umrijeti premda je bio besmrtan. Kako Zeusa ne bi optuživali da je oslabio Prometej je morao nositi željezni prsten s ukovanim komadićem kavkaške stjene. Tako je Zeus mogao govoriti daj je Prometej još prikovan na Kavkaz.

 

Književni rod: drama

 

Vrsta djela: tragedija

 

Simbolika: Prometej je simbol vječne potrage za znanjem te simbol čovjekove pobune i otpora protiv tiranije.

 

Tema:
Tema ove tragedije je okovanje Prometeja i nagovještanje njegove osvete Zeusu.

 

Osnovna misao:
Eshil poručuje čovječanstvu da pravda, za kojom ljudi uvijek teže, nije sila koja postoji izvan ljudi i koja će odmah doći na njihov poziv. Ona je u samim ljudima koji je mogu stvoriti i povećavati strpljivim učenjem najviše vrline - mudre umjetnosti.

 

O djelu:

Okovani Prometej'' je prvi i jedini sačuvani dio trilogije o Prometeju, ostala su dva dijela Oslobođeni Prometej i Prometej Vatronoša. Osnovni je sukob između tiranije i pravde, nasilja i ljubavi. Radnja se tragedije zbiva između dva važna događaja: Hefestova prikivanja Prometeja u stijenu i Prometejeve potpune propasti. Prometej je razapet između ljudi (ljudima je dao vatru i u tome je njegova tragička krivnja) i bogova (prekršio je Zeusovu volju, pobunio se protiv vlasti i tiranije, i u tome je njegova herojska vrlina). Prometej je kažnjen time što je prikovan za stijenu, a orao mu kljuca jetru. Očekuje ga i strašnija kazna jer ne želi otkriti Zeusu tajnu koja bi trebala prouzročiti njegovu propast.

 

Kompozicija djela:
1. Prometejevo okivanje
Vlast, Sila i Hefest vode Prometeja da ga prikuju uz stijene i da ga izoliraju od svijeta. Hefest nema baš preveliku volju da prikuje nevinu žrtvu koja je optužena pod kaznom da je pomagala ljudima, ali ga ipak okuje.

 

2. Dolazak Okeanida
Okeanide dolaze i govore Prometeju kako su one uz njega i kako će mu uvijek pomagati. Na njihov upit zašto je okovan, dobile su već poznati odgovor da je razlog taj što se Zeusu nije sviđalo njegovo pomaganje ljudima.

 

3. Dolazak Okeana
Okean dolazi i govori Prometeju da mu je on prijatelj i da će uvijek stati na njegovu stranu, ali da bi ipak bilo pametno poslušati Zeusa i prikloniti se njegovim zakonima, a uza sve to živjeti bez problema. Prometeju se Okeanovo razmišljanje uopće ne sviđa.

 

4. Dolazak Ije
K Prometeju dolazi Ija, nesuđena Zeusova žena, koja je razočarana svojom sudbinom i traži od Prometeja pomoć koju će dobiti u kazivanju svoje daljne sudbine. Prometej joj je rekao da je njegovo oslobođenje u rukama njenih i Zeusovih nasljednika.

 

5. Hermo u prepirci sa Prometejem
Po nagovoru Zeusa, k Prometeju dolazi Hermo, glasnik i sin Zeusov, ne bi li doznao tajnu o Prometejevom oslobođenju. Prometej to nije nikako htio odati i Hermo je otišao uz napomenu Prometeju da će doživjeti nesretan završetak.

 

6. Bezdan
Ostvarila se Hermova procjena budućnosti. Počeo je užas: vihori, munje, gromovi; oblaci se vuku nebom, zemlja se trese. I riječi su postale djelom. Stijene su se počele urušavati. Bezdan proguta sve.

 

Analiza likova:
Prometej
On je jedini od bogova koji se toliko približio ljudima da mu je bilo lako pripisati i ljudske osobine. Zato je i njegova patnja bliža ljudima i može ganuti. Napušten od Zeusa, ljudski je rod bio osuđen na neznanje i bijedu. Prometej je ljudskom rodu donio vatru, izvor obrta i blagostanja. Poučio je ljude u obrtu i tako im osigurao sredstva za život. Njegovao je i ljudski umni razvoj i time otvorio put prema napretku. Titan Prometej, predstavnik starijeg pokoljenja bogova, učinio je sve to na vlastitu pogibao predviđajući oštru Zeusovu reakciju. Po tome je Prometej, prema Eshilu, dobročinitelj i spasitelj koji sam sebe žrtvuje da bi spasio one koje iskreno voli. Njegov čin ga izjednačuje sa idejom svih religija koje su baš takav lik postavile pred svoje vjernike. Slobodoljubivi Prometej, kojemu su i najstrašnije muke draže od ropstva, postao je utjelovljenje razuma i borac protiv svake sile koja hoće zarobiti ljudski duh. Postao je simbol borbe za oslobođenje i napredak čovječanstva. Zato je prometejska misao uvijek aktualna.

 

Zeus
On je bio bog bogova, tj. imao je vlast nad svima. On nije mogao trpjeti da mu se netko suprostavlja. Vodio je svoj zakon vladanja. Mrzio je ljudsku populaciju i želio je istrijebiti ljude i na njihovo mjesto staviti društvo koje bi on napravio. Zeus je tiranin koji dolazi na vlast poslije revolucije i nastoji učvrstiti apsolutističku vlast. Sve mora biti podređeno njegovim zakonima. On je spreman vladati silom i terorom. Zato se njegova vlast oslanja na krvnika i na mučenje. Tek kasnije, učeći se na vlastitim pogreškama, i Zeus je došao do spoznaje da sila rađa silu i da može vladati nad drugima samo onaj koji je sposoban biti gospodarom svojih strasti. Zeus je smatrao da se Prometej malo previše udaljio od njegovih zakona, i zato je bio kažnjen sramotnom kaznom. Ipak, kada se trebalo obračunati sa Prometejem, Zeus nije došao osobno, već je poslao nekog od svojih sluga. Zbog nekih Zeusovih reakcija, mogli bi ga prozvati čak i kukavicom, a ne ga samo hvaliti. Vlast mu zasigurno nije bila oduzeta samo iz jednog jedinog razloga, a taj je da su bogovi u Zeusovoj službi i ljudi u ono vrijeme vrijeme previše strahovali od bogova i bojali su im se suprotstaviti. U knjizi doznajemo kako je Zeus tek kasnije shvatio da ne radi dobro za dobrobit svega. To znači da je u njemu ostalo i ono malo dobroga što je potaknulo njegov moralni preobražaj.

 

Hefest
Sin Zeusov, on je jedan od dvojice Zeusovih sinova iz ovoga djela. Po mojem mišljenju njegov karakter je mnogo bolji nego karakter Herma, drugog Zeusovog sina. Hefest nije okrutan. Dokaz za to je njegovo sažaljevanje nad Prometejem prije nego ga je morao prikovati. Da uza njega nije stajao Vlast, sluga Zeusov, Prometej možda nikada ne bi bio prikovan. Hefest je vrlo osjećajna osoba, koja osjeća prema mnogim osobama ljubav i sažaljenje. Njemu je bilo žao ljudi kada ih je njegov otac Zeus htio istrijebiti. On bi možda bio i sasvim suprotnog karaktera od Zeusa da u njemu nije prevladao strah od oca. Bez ikakve sumnje možemo slobodno reći da je Hefest u Okovanom Prometeju pozitivna osoba.

 

Hermo
Sin Zeusov, on nije samo običan Zeusov glasnik, već je on i Zeusov sin koji strastveno brani oca. Za njega je Prometej poguban sofist i revolucionar koji ugrožava čitav Olimp. Zato se on i obraća Prometeju izazovnim i uvredljivim riječima, što se pokazalo da nije pravi način saznavanja tajne od Prometeja. Za karakterizaciju Herma najbolje bi ga bilo usporediti sa Hefestom, također Zeusovim sinom. Za razliku od Hefesta koji se sažalijeva nad Prometejem, ovaj ne pokazuje niti malu dozu sažaljevanja nad njim. Dapače, on pokazuje vrlo veliku okrutnost prema njemu i iskorištava svoj status na vrlo loš način. Herma nije uopće bilo briga za ljude, a najveći razlog toga je veliki strah od Zeusa. Hermovo razmišljanje zacijelo je bilo da ako bude vjerni i pokorni sluga Zeusov, imati će vrlo veliki položaj i status i biti će mu vrlo ugodno u životu. Takvo ponašanje može se nazvati kukavičkim. Hermo je jedan od negativnih likova u ovom djelu.

 

Ija
Kći Inahova, ona je sva poderana, čupava, neuredna, a na glavi ima dva kravlja roga. Ona je još jedna nevina žrtva Zeusove zle ćudi. Začetnica je roda od kojega je morao poteći Prometejev spasilac. Ona je vrlo nježna i naivna i kao takva je žrtva Zeusovog egoizma. Njezina sudbina vrlo je slična sa Prometejevom sudbinom, ali su im zato karakteri uvelike različiti. Ija je došla u određenim trenucima čak i do stanja iznemoglosti želeći se rastati od života na bilo kakav način. Prometej joj ipak u tim trenucima vraća volju za život govoreći joj kako će doći i kraj te tragične sudbine i početi će ljepši dio života. Ona će nesvjesno postati borac protiv svoga neprijatelja Zeusa, pomoću svojih potomaka koji će zapravo biti Zeusova djeca. Tako će joj se napokon ostvariti želja da dobije bitku sa Zeusom.

 

Vlast
Sluga Zeusov, još jedan od negativnih likova čiji je osnovni cilj služiti Zeusu i osigurati si na taj način što bolji položaj. On se pojavljuje na početku tragedije gdje nagovara Hefesta da prikuje Prometeja. Ondje se otkriva da pri trenutku kada je Prometej bio okovan nije mogao sakriti svoju okrutnu zluradost. Po karakteristikama bismo ga mogli usporediti sa Hermom. On nema uopće svojega mišljenja, jer su sve misli što ih javno izrekne Zeus i njegove misli. On je osoba bez autoriteta i bez ikakvog razmišljanja za njega možemo reći da je njegov život podređen nekome drugom, što je, po mojem mišljenju, nešto najteže što čovjek može doživjeti.

 

Okean
Titan, bog mora, bog koji se u razmišljanjima slaže sa Prometejem tj. također drži do toga da ljudi moraju imati barem nekakva prava. U tragediji Okean dolazi baš u nezgodnom trenutku kao uslužan savjetnik da nagovara Prometeja da se ponizi i pokori Zeusu. Kako je već navedeno, njegove misli i razmišljanja su gotovo ista kao i Prometejeva koji je njegov prijatelj, ali se kod Okeana osjeća puno više osjećaja straha prema Zeusu nego kod Prometeja koji uopće nema tih strahova. U ovom djelu on je pozitivan lik jer ima neka razmišljanja sukladna Prometejevim. Za njega ne možemo reći da je negativan lik jer ipak svaka osoba ima pravo da osjeća neke strahove prema nekom, ali ti strahovi ne bi smjeli prijeći u trajnu podređenost toj osobi.

 

Okeanide
Kćeri Okeanove, kroz njih je Eshil umjetnički prikazao mlade i nježne djevojke pune osjećaja. Njihova ljupkost i svježina pune su mladenačke naivnosti i draži. No ljupkost Okeanida ima i loše strane. One smanjuju Prometejevu hrabrost i otpor time što mu savjetuju pokornost. Uporno ističu da je svaki otpor uzaludan i da je Zeus neumoljiv. Te naivne djevojke nisu svjesne da svojim postupkom postaju štetne. Čini se kao da je pjesnik htio prikazati kako ženska nježnost može katkada biti pogubna za mušku odrješitost. No kao kontrast Prometeju Okeanide jače ističu neslomivu Prometejevu volju.

 

Jezik i stil:
Struktura ove Eshilove tragedije vrlo je jednostavna. Radnja je usredotočena na jednu situaciju ili događaj, a on mora biti strašan da potrese dušu čitaoca. U početku drame pjesnik stvara atmosferu i opširno tumači činjenice, a završni prizori puni dramatike nezadrživo idu prema raspletu - katastrofi. Likovi su vrlo jednostavni, dani u nekoliko grubljih poteza, sugestivno i snažno. Istaknuto mjesto imaju zborske pjesme. U njima pjesnik otkriva svoje duboke filozofske misli. On je stvaratelj dramskog jezika i stila. Jezik mu je svečan i bogat originalnim i smionim metaforama, a stil bujan i uzvišen. Toplom simpatijom prati svoje likove u agoniji njihovih strasti. Hranjen iskustvom prošlosti i posve predan sadašnjosti, Eshil je obnovio mit i stvorio likove izvanredne snage. Temeljna problematika, koju Eshil razvija u prikazivanju ljudske sudbine i patnje, sastoji se u točnom utvrđivanju odnosa između krivnje i kazne, između božanske osvete i slobodne ljudske volje. Eshilov pogled na život temelji se na iskrenom i dubokom suosjećanju za ljudske patnje. To je poezija patničkog čovječanstva, koje kroz svoje postupke i trpnje traži smisao i apsolutnu vrijednost.

 

Stilska izražajna sredstva koja su upotrebljavana su:
- poredbe - ... i stoga ćeš na ovoj stijeni da ko stražar bdiš
- O jao, kakav li to čujem šum, kao od ptica, i ljulja se zrak.
- personifikacije: ... sa hrastom zbori krast i jasan im je glas...
- epiteti: neumolna, čestit, čvrsto, silni, promišljeni, brz, laganih, prikovan, draži

 

Dojam o djelu:
Eshil u svom djelu prikazuje nastanak čovječanstva, ali taj nastanak nije znanstveni nego vjerski. On opisuje Prometeja kao tvorca čovječanstva. Slikovito nas opisuje kao predmet od ilovače bez sposobnosti ikakvog razmišljanja. Sam razvoj uma ne prepuštaje čovjeku nago ga opisuje poput jedne škole. U to vrijeme vjerovalo se u bogove i zbog toga u svakom tadašnjem djelu sudbinu ljudi određuju bogovi, pa i u ovom. Uz glavnu temu tj. nastajanje čovječanstva, opisuje i poštenost i darežljivost ljudi prema stvoritelju. Eshil opisuje nastajanje zla kao zavist i osvetu bogova. Tako on zamišlja nastajanje čovječanstva.

________________________________

 

Kao za većinu antičkih pisaca, tako i za Eshila nemamo mnogo biografskih podataka. Rodio se 525. god. pr. n.e. u Eleusini. Potjecao je iz zemljoposjedničkog roda. Bio je svjedok svrgnuća tiramide u Ateni, uspostavljanja demokratskog uređenja i uspješne borbe protiv intervencije aristokratskih država. Bio je, kako ga neki nazivaju, "otac tragedije". Iz njegovih pjesama vidi se da je bio pristaša demokratske države, iako je pripadao konzervativnoj grupaciji u samoj demokraciji. Ta je grupica imala znatnu ulogu u Ateni u prvim desetljećima. Eshil je sudjelovao u borbi protiv perzijanaca i to na bitki na Maratonu, kod Salamine i Plateje. Eshilove političke simpatije očituju se u njegovim djelima. Engels ga je opisao kao jasno izraženog tendencioznog pjesnika. Nastali su golemi nesporazumi i svađe između Eshila i naroda. Uzroci tih nesporazuma nisu poznati. Zbog tih nesporazuma morao je provesti posljedne godine života na Siciliji izvan domovine. Znao je i prije odlaziti tamo i prikazivati svoje drame. U sicilijanskom gradu Geli umro je 456. god. pr. n.e.

9 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Eshil - Okovani Prometej

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Prokleta avlija je naziv za poznati carigradski zatvor, u koji je iz neopravdanih razloga dospeo fra Petar iz Bosne kojeg… >

Ivo Andrić - Na Drini ćuprija

Ivo Andrić - Na Drini ćuprija   Najpoznatiji roman Ive Andrića, Na Drini ćuprija (1945), hronološki prati četiri vijeka zbivanja oko velikog mosta… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u