Antun Gustav Matoš - Utjeha kose lektira

Antun Gustav Matoš - Utjeha kose

Antun Gustav Matoš - Utjeha kose

 

- Ljubavni sonet Utjeha kose, kojim zapravo počinje hrvatska nova lirika, napisan je 1904., a završen 1907. odnosno 1908. godine.

 

- U pjesmi Utjeha kose sjedinjuju, u pjesnikovoj bolnoj ispovjedi, dva motiva: motiv smrti i motiv ljubavi.


- U ovoj pjesmi izražen je dramatski razvoj pjesnikovih osjećaja. U lirskoj poeziji određeni intimni pjesnikov doživljaj predstavlja osnovno inspiracijsko žarište pjesme. U ovoj pjesmi to je vizija mrtve drage na odru.

 

- Matoševa je pjesma utemeljena na doživljaju smrti voljene žene i čitatelju nudi doživljaj bola. Ako se zna da je pjesma nastala onda kada je njegova ljubav (glumica) oboljela od TBC-a, a dovršena je kada se je Matoš konačno vratio iz Beograda u Zagreb (Sofija Šarčević umrla jeu 27. godini), onda ćemo ga i drugačije čitati i doživjeti. Shvatit ćemo osobnost, duboku proživljenost i bol kojom taj sonet odzvanja, a ne samo čitati to kao lijepu i tužnu ljubavnu pjesmu.


- Matoš je ovdje pod velikim utjecajem Baudelairea i simbolista.

 

Antun Gustav Matoš - Utjeha kose

 

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

 

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

 

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

 

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.   

 

Prva strofa - Na emocionalni sadržaj 1. stiha upućuj pridjev tužan. Dominira element sna, priviđenja. Atmosfera je nestvarna - kobna (dvorana kobna, idila cvijeća)


- Već u prvom stihu (koji se sastoji od četiri rečenice) nagovješteno nam je da je sve mirno, skrušeno, u spokojnom raspoloženju, u odavanju počasti.

 

- Kontrast cvijeća i kobne dvorane pokazuje u isto vrijeme mrtvačku hladnoću i ljepotu cvijeća koje treba ukrašavati nekadašnju ljepotu ("odakle mi nekad bolji život sjao"), koja sad leži nepomična, mirna - mrtva (visoki odar, agonija svijeća).


- Pjesnik osjeća gubitak, osjeća nemoć. Gotov da ti predam život kao žrtvu.
- Pjesnik izražava ljubav, izgubljenost, spremnost na najveće žrtve - pokloniti voljenoj osobi život, uništiti se zbog ljubavnog očaja.
- pjesnik iskazuje taj osjećaj simbolom u stihovima: - Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao.
- Pjesnik izražava nijemu bol, zapanjenost, zadržava bol u sebi.

 

Druga strofa - pjesnik pokazuje nedokučivu žudnju i postojanost ljubavi. U drugoj kitici prebacuje misao iz stiha u stih (Zapanjen sam stao / U dvorani kobnoj...)


- Bolestan užitak, miješanje dvaju različitih osjećaja - osjećaja kobnog gubitka i estetizacije smrti U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne


- Pjesnik sumnja, svjestan je gubitka ljubavi, sjeća se izgubljene sreće: - Sumnjajući (...) bolji život sjao  

 

Treća strofa - pjesnik je prikazao trulež, propadanje, osjećaj potpunog gubitka (sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke; Sve što očajanjem htjedoh da oživim
- očaj, uzaludnost htijenja, nemoć pred smrti.


- Pjesnik osjeća stravu, slijepu stravu, muku koja raste do najvišeg stupnja, do strasti: - U slijepoj stravi i u strasti muke


- Pjesnik osjeća izgubljenost u uzaludnom razmišljanju, obuzet je sivim mislima: - U dvorani kobnoj, mislima u sivim.

 

Četvrta strofa - jest poanta pjesme. Kosa je simbol života, a pjesnik je iznio i UTJEHU: - Miruj! U smrti se sniva!


- Pjesnik svim silama pokušava pokazati koliko mu je žao, koliko želi oživljenje njenih udova i očiju... U kosi pronalazi spas...


- Smrt svakako nije nešto konačno, postoji neki izlaz, naslućuje neki viši život. Pjesnik izražava osjećaj da je smrt novi oblik postojanja. Pokušaj smirenja i pomirenja.

 

Odabrala i priredila: A. Sikavica Joler, prof.

___________________________________

 

Antun Gustav Matoš rođen je 13. 6. 1873. u Tovarniku, a umro je 17. 3. 1914. u Zagrebu. Ubrzo nakon rođenja, roditelji su mu se preselili u Zagreb gdje je Matoš pohađao pučku školu i gimnaziju. Nakon nezavršene gimnazije, propada mu i pokušaj studija veterine u Beču pa se potpuno posvećuje pisanju i glazbi. U 19-oj godini Vijenac mu objavljuje novelu Moć savjesti. Time je otvoreno novo poglavlje hrvatske književnosti poznato pod imenom moderna. 1893. pozvan je u vojsku, ali je slijedeće godine dezertirao te je morao napustiti Hrvatsku i otići u Beograd, a kasnije u Munchen, Beč i Ženevu i Pariz. U Parizu je ostao pet godina i taj je period bio presudan u formiranju njegovih estetičkih načela; temeljito se upoznao s poezijom Baudelairea, francuskih parnasovaca i simbolista te proznim djelom E. A. Poea, Merimea i de Maupassanta, a tada je nastao i dobar dio njegove fikcionalne proze: Iverje (1899) i Novo iverje (1900).

 

1904. se vraća u Beograd i tamo će ostati do definitivnog povratka u Zagreb, 1908. Za drugog boravka u Beogradu, u Hrvatskoj su mu objavljeni Ogledi (1905) te Vidici i putovi (1907), a tada počinje pisati i poeziju, koju objavljuje po listovima i časopisima. Taj dio objavljen je tek posthumno (Pjesme, 1923).

 

U Zagrebu se aktivno uključio u književni i politički život, neprestano ulazeći u sukobe i polemike, a svojim poznavanjem suvremenih književnih pravaca, nametnuo se kao jedan od vodećih kritičara moderne. Oko sebe je okupio stotinu mladih pjesnika "Gričana", u koje se ubrajaju i Ljubo Wiesner, Fran Galović, Tin Ujević i još neki. Živio je boemski, preživljavajući kao profesionalni pisac i novinar, neprestano u oskudici, sve do smrti prouzrokovane rakom grla 1914. Za života su mu izašle još tri knjige: Umorne priče (1909), Naši ljudi i krajevi (1910) i Pečalba (1913), a velik dio neobjavljenih tekstova sakupljen je tek za Sabrana djela, izašla u razdoblju od 1935. do 1940. god.

 

Suvremenici su najviše cijenili njegove putopise (Oko Lobora, 1907), dok je Matoš osobno najviše držao do svojih pripovijedaka, a do danas je došlo do svojevrsnog uravnoteženja vrijednosti čitavog njegovog opusa, osobito u korist poezije (neke od njegovih pjesama; Mora, Notturno, Jesenje veče, Maćuhica, Utjeha kose - smatraju se ponajboljim ostvarenjima hrvatske moderne).

 

Europska poezija toga vremena sva je bila u znaku simbolizma, esteticizma i artizma, a Matoš je, slijedeći primjer svojih europskih kolega, insistirao na dotjeranoj formi (pa je sonet postao kanonskim oblikom). U okviru Matoševe škole velika se pažnja posvećivala zvukovnim, "glazbenim" kvalitetama izraza, a osobito se njegovala čista i bogata rima.

 

Tematski se njegova lirika kreće od simbolizacije krajolika (Notturno, Jesenje veče, Srodnost, Maćuhica), preko estetizacije smrti, starosti ili drugih fenomena koji inače pobuđuju osjećaj odbojnosti i nelagode (Utjeha kose, Prababa). Matoševi poetski tekstovi ipak ne usvajaju tzv. "estetiku ružnoga", tada popularnu u europskoj poeziji (Baudelaire, Rimbaud). Drugi dio Matoševa opusa blizak je njegovom kritičkom i polemičkom temperamentu. Te pjesme su satirički ili humoristični pogledi na moralne  kvalitete suvremenika (Stara pjesma, Mora) ili političke okolnosti (Grički dijalog, Basna), a u najpoznatijim patriotskim pjesmama (1909. Pri svetom kralju, Gospa Marija, Iseljenik) satira uzmiče pred domoljubnom tužaljkom ili alegorijskim prikazima tragičnog položaja domovine.

 

Antun Gustav Matoš - Camao 

Antun Gustav Matoš - Cvijet sa raskršća

Antun Gustav Matoš - Gnijezdo bez sokola

Antun Gustav Matoš - Jesenje veče

Antun Gustav Matoš - Jesenje veče - interpretacija

Antun Gustav Matoš - Jesenje veče - sonet

Antun Gustav Matoš - Notturno

Antun Gustav Matoš - Oko Lobora

Antun Gustav Matoš - Pjesme

Antun Gustav Matoš - Stara pjesma - esej

loading...
5 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Antun Gustav Matoš - Utjeha kose

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u