Antun Gustav Matoš - Gnijezdo bez sokola lektira

Antun Gustav Matoš - Gnijezdo bez sokola

Antun Gustav Matoš - Gnijezdo bez sokola

 

Pjesnik, pripovjedač, kritičar, esejist Antun Gustav Matoš najznačajnija je osoba hrvatske moderne. Poeziju je od svih književnih žanrova počeo najkasnije pisati, tek oko 1906. godine kada je on već zreo pisac. Veliki uzor njegovom poetskom radu bio je Charles Baudelaire, od kojeg je preuzeo sinesteziju (sklad svih osjetila – boje, zvuka, mirisa), formalne elemente - Matoš je u sonetu vidio savršenost muzikalnosti stiha i mogućnost povezivanja osjetila u profinjenom ritmu. Izmjenjuju se pjevne i govorne intonacije, što je u hrvatskoj poeziji na prijelazu stoljeća zbilja bila velika novost.

 

Matoševa poezija često je izraz sukoba koji leže negdje između intimnih i društvenih polazišta. Zato u njegovoj poeziji ima i dosta patriotskih i satiričnih motiva. Od Baudelairea je preuzeo simbol "cvijeta" kao nečeg neizrecivog i tajnovito lijepog, čemu svaki čovjek teži. No takve težnje dovode do razočarenja koja se osjećaju u njegovim pjesmama – razočarenja što takva ljepota nikada neće biti dosegnuta.

 

Pjesma Gnijezdo bez sokola pridružuje se nizu Matoševih soneta, a pripada domoljubnoj lirici. Matoš ovim sonetom nastavlja poznatu temu hrvatske poezije 19. stoljeća, a to je nacionalno buđenje i hrvatski narodni preporod. Pjesma opjevava pjesnikovu ljubav prema gradu Zagrebu, a s druge strane odraz je Matoševog divljenja hrvatskim velikanima koji su u tom gradu živjeli i djelovali.

 

Vrsta - domoljubna pjesma
Strofa - dva katrena i dvije tercine,sonet
Stih - jedanaesterac i deseterac
Rima - u katrenima ukrštena,a u tercinama aab ccb
Tema - autor izražava svoju ljubav prema Zagrebu i poštovanje prema drugim velikanima
Motivi - Grič;kula;Zrinjski,Vraz,Gaj,Lisinski,Matija Gubec-velikani
Ritam - pravila,zbog ukrštene rime i čestih nabrajanja ritam je ubrzan

 

U pjesmi Gnijezdo bez sokola stilogeno se koriste intertekstualni jezični elementi - množinski genitivni nastavci na - ah ("górāh", "dvórāh", »mòrāh", "zórāh", "uzah") - kojima se, uz anaforu i druge vrste ponavljanja, dinamizira stihovni ritam, dok se obrat ostvaruje u pridjevskim kontrastima završnoga stiha, koji eksplicira emocionalan odnos lirskoga subjekta prema kajkavštini.

 

Može se govoriti o destereotipizaciji naslijeđena domoljubnoga poetskoga govora čiju patetičnu retoriku Matoš nadomješta živim ritmom govornog jezika. Nove funkcionalno - izražajne odnose ostvaruje sugestivnim slikama i individualno oblikovanim povijesnim i nacionalnim simbolima, koji više nisu kolektivno i statično interpretirani, nego govore o modernom senzibilitetu i originalnoj, individualnoj sintetizaciji domaće i europske pjesničke tradicije. Tako se u njegovim pjesmama domoljubne tematike koristi frazeološki i leksički sloj svojstven preporodnom domoljubnom poetskom govoru.

________________

 

Antun Gustav Matoš - Gnijezdo bez sokola

 

Mom ocu

 

Ja vučem čemer magle tvojih gorah,
Očajnost zvijezdah, što nad tobom niču,
U meni jeca sjena tvojih dvorah,
Moj otrcani, kraljski, banski Griču!


Ja nosim Gospe staromodnu priču,
Na kuli Vrata, Svijeću gorkih Morah,
Pa pjesmu, što pod starcem tramom kliču
Dijaci, zvona preporodnih zorah.


Za orlom, strofo! Tu je odžak Zrinjskih,
U gradu tom je vilovo Lisinski,
U gradu tom je susto Vraz i Gaj.


Dijetenklasnih pokraj ovih uzah
Bje krv Ilirah, Mate Gupca suza:
Ta žuhka suza, slatka kao kaj.  


Iznimnim funkcionalnim osluškivanjem jezika, ritmičkim i melodijskim dinamizacijama, sugestivnim jezičnim izborima, slikovitošću, igrama riječi, tvorbenim inovacijama te ironizacijom izraza i humorom Matošev je stil znatno utjecao na njegove suvremenike i kasnije pisce te bio predmetom literarnih nasljedovanja. U proučavanjima književnosti bio je pak predmetom brojnih analiza koje su uputile na njegov apartan stilski rekvizitarij nastao ingenioznim iskorištavanjem mogućnosti i raznih diskursa medija jezika u umjetničke svrhe, tj. u književnosti pojmljenoj kao umjetnost jezika: hrvatski književni stil je, naime, čist hrvatski jezik, diferenciran individualnošću istančanog temperamenta, pri čemu "velik stil treba prije svega velik dar i velika volja: talenat za jaku sugestiju, energija za slobodan izraz".

 

Antun Gustav Matoš - Gnijezdo bez sokola - verzija 2

___________________________________

 

Antun Gustav Matoš rođen je 13. 6. 1873. u Tovarniku, a umro je 17. 3. 1914. u Zagrebu. Ubrzo nakon rođenja, roditelji su mu se preselili u Zagreb gdje je Matoš pohađao pučku školu i gimnaziju. Nakon nezavršene gimnazije, propada mu i pokušaj studija veterine u Beču pa se potpuno posvećuje pisanju i glazbi. U 19-oj godini Vijenac mu objavljuje novelu Moć savjesti. Time je otvoreno novo poglavlje hrvatske književnosti poznato pod imenom moderna. 1893. pozvan je u vojsku, ali je slijedeće godine dezertirao te je morao napustiti Hrvatsku i otići u Beograd, a kasnije u Munchen, Beč i Ženevu i Pariz. U Parizu je ostao pet godina i taj je period bio presudan u formiranju njegovih estetičkih načela; temeljito se upoznao s poezijom Baudelairea, francuskih parnasovaca i simbolista te proznim djelom E. A. Poea, Merimea i de Maupassanta, a tada je nastao i dobar dio njegove fikcionalne proze: Iverje (1899) i Novo iverje (1900).

 

1904. se vraća u Beograd i tamo će ostati do definitivnog povratka u Zagreb, 1908. Za drugog boravka u Beogradu, u Hrvatskoj su mu objavljeni Ogledi (1905) te Vidici i putovi (1907), a tada počinje pisati i poeziju, koju objavljuje po listovima i časopisima. Taj dio objavljen je tek posthumno (Pjesme, 1923).

 

U Zagrebu se aktivno uključio u književni i politički život, neprestano ulazeći u sukobe i polemike, a svojim poznavanjem suvremenih književnih pravaca, nametnuo se kao jedan od vodećih kritičara moderne. Oko sebe je okupio stotinu mladih pjesnika "Gričana", u koje se ubrajaju i Ljubo Wiesner, Fran Galović, Tin Ujević i još neki. Živio je boemski, preživljavajući kao profesionalni pisac i novinar, neprestano u oskudici, sve do smrti prouzrokovane rakom grla 1914. Za života su mu izašle još tri knjige: Umorne priče (1909), Naši ljudi i krajevi (1910) i Pečalba (1913), a velik dio neobjavljenih tekstova sakupljen je tek za Sabrana djela, izašla u razdoblju od 1935. do 1940. god.

 

Suvremenici su najviše cijenili njegove putopise (Oko Lobora, 1907), dok je Matoš osobno najviše držao do svojih pripovijedaka, a do danas je došlo do svojevrsnog uravnoteženja vrijednosti čitavog njegovog opusa, osobito u korist poezije (neke od njegovih pjesama; Mora, Notturno, Jesenje veče, Maćuhica, Utjeha kose - smatraju se ponajboljim ostvarenjima hrvatske moderne).

 

Europska poezija toga vremena sva je bila u znaku simbolizma, esteticizma i artizma, a Matoš je, slijedeći primjer svojih europskih kolega, insistirao na dotjeranoj formi (pa je sonet postao kanonskim oblikom). U okviru Matoševe škole velika se pažnja posvećivala zvukovnim, "glazbenim" kvalitetama izraza, a osobito se njegovala čista i bogata rima.

 

Tematski se njegova lirika kreće od simbolizacije krajolika (Notturno, Jesenje veče, Srodnost, Maćuhica), preko estetizacije smrti, starosti ili drugih fenomena koji inače pobuđuju osjećaj odbojnosti i nelagode (Utjeha kose, Prababa). Matoševi poetski tekstovi ipak ne usvajaju tzv. "estetiku ružnoga", tada popularnu u europskoj poeziji (Baudelaire, Rimbaud). Drugi dio Matoševa opusa blizak je njegovom kritičkom i polemičkom temperamentu. Te pjesme su satirički ili humoristični pogledi na moralne  kvalitete suvremenika (Stara pjesma, Mora) ili političke okolnosti (Grički dijalog, Basna), a u najpoznatijim patriotskim pjesmama (1909. Pri svetom kralju, Gospa Marija, Iseljenik) satira uzmiče pred domoljubnom tužaljkom ili alegorijskim prikazima tragičnog položaja domovine.

 

Antun Gustav Matoš - Camao 

Antun Gustav Matoš - Cvijet sa raskršća

Antun Gustav Matoš - Jesenje veče

Antun Gustav Matoš - Jesenje veče - interpretacija

Antun Gustav Matoš - Jesenje veče - sonet

Antun Gustav Matoš - Notturno

Antun Gustav Matoš - Oko Lobora

Antun Gustav Matoš - Pjesme

Antun Gustav Matoš - Stara pjesma - esej

Antun Gustav Matoš - Utjeha kose

loading...
4 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Antun Gustav Matoš - Gnijezdo bez sokola

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u