Viktor Igo - Jadnici

Victor Hugo - Jadnici

Kratak sadržaj - Radnja je razgranata, postoji mnogo sporednih priča no sve se ujedinju oko Jeana Valjeana, u svom zatvoru poznatog samo kao broj 24610. On postaje snaga dobrog, ali se ne uspjeva osloboditi svoje prošlosti. Knjiga je podjeljena u 5 dijelova i relativno je duga. Uz osnovnu radnju novele Hugo uklapa svoja razmišljanja o religiji, politici, i društvu. Posebno se ističu tri  diskusije prva o religijskom poredku, druga o argou (šatrovačkom jeziku) i najpoznatija o bitci kod Waterloa. Radnja započinje 1905. u Tuolonu. Nakon što je proveo 19 u zatvoru, Valjean je pušten. Prisliljen je koristiti žutu putovnicu kojom je označen kao kriminalac. Pošto ga stanodavci ne žele primiti, osuđen je na život na ulici. Međutim prihvaća ga dobronamjerni biskup Myriel koju mu pruža skrovište. Jedne večeri Valjean krade biskupovu srebrninu i bježi s njom. Biva uhvačen, no biskup ga izvlači. Govori da je srebrnina bila dar te mu daje i 2 svijeće. Biskup mu govori da mora postati pošten i činiti drugima dobra djela.

Šest godina kasnije, Valjean je postao bogati vlasnik tvornice i gradolnačelnik. No, nije se držao svoga obećanja i koristio se pseudonimom Monsieur Madeleine da bi izbjegao nadzor inspektora Javerta.* Sreća mu se mjenja kad drugog čovjeka optuže da je Valjean, sude mu, te pravi Valjean biva prisiljen odati svoj pravi identitet. Upoznaje i Fantine koja je dobila nepravedno otkaz.Kao samohrana majka prisiljena se baviti prostitucijom. Na samrti i Valjean joj obećaje da će se brinuti za njenu kćer. Ona živi s korumpiranim hotelijerom kojeg Valjean isplačuje i zajednom s fantininom kćeri Cosette bježi u Pariz. Skrivaju se u samostan gdje ih Javert ne uspjeva naći. Deset godina kasnije, napuštaju samostan. Studenti na čelu s Enjolrasom spremaju revoluciju zbog smrti dobrog generala Lamarqua. Jedan od studenata se zaljubljuje u Cosette koja je u međuvremenu odrasla u krasnu djevojku. Thenardier, korumpirani gostijoničar kod kojeg je Cosette odrasla, se također doselio u Pariz te vodi bandu lopova u Valjeanov dom dok je Marius tamo. Thenarierova kći Eponine, koja je također zaljubljena u Mariusa, nagovara lopove da odu.

Sljedećih dana revolucija kulminira. Valjean saznaje da je Marius upleten i on se također ukljućuje. Nije siguran želi li mu dobro ili zlo. Eponine se također uključuje kako bi zaštitila svoju ljubav. Prima umjesto njega metak i umire sretna u njegovom naručju. Tijekom iscrpljujuće bitke Valjean spašava Javerta od studenata. Kasnije iznosi ozljeđenoj Mariusa na ramenima. Na izlazu naljeće na Javerta i moli ga da mu da vremena da vrati Mariusa njegovoj obitleji. Javert mu priznaje da su njegova uvjerenja ugrožena i da Valjeana više ne može predati vlasti. U nemogućnosti da se nosi s dilemom baca se u Sienu. Marius i Cosette se vjenčaju. Valjean gubi volju za životom jer ga Cosette više ne treba. Marius optužuje Valjeana da je loš utjecaj i miče Cosette od njega. Prekasno saznaje za njegova dobra djela, i odlazi k njemu. Nalazi ga na smrtnoj postelji. Valjean Mariusu i Cosette izražava ljubav i umire.

Vrijeme radnje - period od 20ak godina na početku 20 stoljeća

Mjesto radnje - Francuska, radnja započinje u Tuolonu, a završava u Parizu.

Likovi
Jean Valjean (Monsieur Madeleine) u početku siromašan. Krade kako bi prehranio svoju obitelj. U zatvoru provodi 19 godina. Život mu preokreće biskup Myriel. Tada se odlučuje za novi život. Posvaja i odgaja Cosette jer je to obećao njenoj majci na smrtnoj postelji. Do Cosette mu je jako stalo i kad se ona uda misli da njegov život gubi smisao.U početku prikazan kao loš lik, doživljava katarzu i u posljednjem djelu knjige spašava Mariusa i Javerta. Umire star. Na samrti blagoslavlja vezu Mariusa i njegove posvojene kćerke.

Biskup Myriel je stari milostiv svećenik. Unaprijeđen ja u biskupa slučajnim susretom s Napoleonom. Njegova dobrota je navela Valjeana na promjenu, nakon što mu je ukrao srebrninu.

Javert je opsesivan policijski ispektor koji kontinuirano lovi Valjeana. Valjean ga ima priliku ubiti no on ga pušta. Zaprepašten kasnije pušta Valjeana da ode. Nije mogao prihvatit dilemu u kojoj se tada našao i okončao je svoj život skočivši u Seinu.

Fantine je radnica iz Valjeanove tvornice. Nadzornik ju je nepravedno otpustio. Samohrana je majka i kako bi se brinula za svoju kćer počinje se baviti prostitucijom. Plača Thenardiersu kako bi se brinuo za njezinu kćer. Umire od tuberkuloze.

Eponine je Tehnardierova kćer koja je bila strašno ljubomorna na Cosette. Bila je jako zaljubljena u Mariusa. Zbog njega prima metak i sretna umire u njegovom zagrljaju.

Thenardies je korumpirani gostioničar koji se brine za Cosette u njenom ranom djetinjstvu.

Cosette, kćer od Fantine, nakon čije smrti se za nju brine Valjean. Zaljubljuje se u Mariusa i na kraju priče se za njega udaje.

Marius Pontmercy je bogati aristokrat koji se takoder uključio u revoluciju saznavši da je njegov otac bio Bonapartist. Zaljubljuje se u Cosette.

Politički i socijalni aspekt - Radnja je smještena u doba Napoleonovih ratova i desetljeća nakon. U početku pokazuje siromaštvo. Najniži slojevi. Zločini kako bi se prehranili. Zatim zatvor. Sistem koji uništava pojedinca. Pojedinac se gubi i postaje broj, a kada i biva pušten iz zatvora nema mnogo izbora. Prisliljen je nositi žutu putovnicu (propusnicu) koja ga obilježava. U takvim uvjetima nema mnogo mogućnosti za novi početak.

________________________________

Viktor Igo (1802 - 1885) priča o ovom neobičnom čovjeku i umjetniku počela je u malom gradu Bezansonu u kom je rodjen 26. februara 1802. godine. Majka Sofija bila je iz skromne porodice pomoraca, a otac Leopold sin drvodelje, koji postaje Napoleonov general u 38. godini i ličnom zaslugom stiče titulu grofa. Sa dva starija brata, Igo prati oca u ratnim pohodima po Italiji i Španiji. Istovremeno, majka je zaslijepljeni monarhista. Njihov brak se raspada u vrijeme Igoovog djetinjstva. Shvatajući da ga Politehnička škola ne zanima, nakon četiri godine je napušta. Počinje da piše pjesme, tragedije i drame. Sa samo petnaest pobjeđuje na konkursu za poeziju francuske Akademije. 1822. god. napisao je Ode i balade u kojima veliča burbonsku dinastiju i za koje je dobio Legiju časti i kraljevsku pomoć. Pisao je i pozorišne komade, od kojih je najpoznatiji Ernani, koji Igoou donosi veliki uspjeh i pobjedu u borbi za romantizam. Nakon ovog komada počinje da piše prvi veliki roman Bogorodičina crkva u Parizu koji nastaje za samo četiri i po mjeseca u spartanskim uslovima. Igo je, naime, kupio vuneni triko, bocu mastila, a odelo zaključao da ne bi dolazio u iskušenje da izlazi. Obuzet radom, sjedio je i pisao usred zime pored otvorenog prozora. Igo se bavio i politikom. Veliku želju da postane poslanik dugo nije mogao da ispuni jer je shodno svom položaju, plaćao mali porez. Da bi postao per, član Gornjeg doma, trebalo je da pripada nekom redu iz koga se biraju perovi.

U gornji dom Igo je mogao da uđe samo kao član Akademije, ali to dugo nije mogao da postane jer je na premijeri jedne njegove drame uzvikivano: - Akademija je mrtva. Ipak, poslije četiri godine primljen je u hram velikih umova, a 1845. god. postaje per. U Skupštini ga nerado gledaju ravnodušno, a nakon što je Napoleon III Bonaparta izvrsio državni udar, Igo je prognan iz Francuske. Zajedno sa suprugom, kćerkom i dvojicom sinova i Žilijet Drue (ženom koju će voljeti i varati tokom pedeset godina zajedničkog života) provodi skoro 20 godina na ostrvu Džersi. Na tom ostrvu nastaju djela: Kazne i Napoleon mali koja su ismijavala vlast u Francuskoj. Mnogi smatraju da je Igo ovo ostrvo odabrao zbog blizine francuske obale koju je za vedrih dana sa uživanjem posmatrao. Imao je buran privatni život. Nakon braka koji se ženinim nevjerstvom raspao, okreće se Žilijet Drue, glumici koja je igrala u njegovim dramama. Bila je ne samo ljepotica, nego i umna i plemenita žena koja je uspjela da prolaznu pjesnikovu ćud uzdigne do prave, velike ljubavi. Tokom pedeset godina razmijenili su na hiljade pisama, Žilijet ga je krila po Parizu. Međutim, vrela krv vukla je Igoa i ka drugim ženama. Imao je dva sina i dve kćeri u braku sa Adelom. Najveća tragedija njegovog života bio je gubitak 18 - ogodisnje kćerke Leopoldine, koja se utopila u Seni zajedno sa svojim suprugom.

Taj užasni događaj za koji je Igo saznao iz novina, dok je putovao kroz Pirineje, prouzrokovao je tako veliki bol da je pjesnička muza ćutala skoro deset godina. Nakon povratka u Francusku, izabran je za senatora 1876. godine. Njegov najslavniji i najprevodjeniji roman su Jadnici. Za Igoov osamdeseti rođendan ispred njegovog doma prošlo je pedeset hiljada dječaka i djevojčica iz svih pariskih škola, a u podne, uz zvuke Marseljeze, povorka od pola miliona građana svih uzrasta i staleža, kao i izaslanici iz čitave zemlje. Kretali su se da pozdrave narodnog pjesnika koga su savremenici zvali Zvonik, Himalaji, Mon Blan, Vulkan. Bez sumnje, bio je najomiljeniji Francuz 19.  vijeka. Igo je uzbuđen do suza, uzviknuo: - Poslije ovoga ostaje mi samo da umrem!

A dan pjesnikove smrti, 22. maj 1885. godine, bio je dan narodne žalosti. Osam dana narod je prolazio pored piščevog odra. Bilo je prisutno 1.200 delegacija, udruženja i država, među njima i srpska. Narod mu je i mrtvom klicao: - Živio Viktor Igo! Smatra se da je samo za cvijeće utrošeno oko milion ondašnjih franaka. Sahranjen je u Panteonu. Koliko su ga Francuzi voljeli, pokazuje i činjenica da su, osim neznanom junaku i pobjednicima iz Prvog svjetskog rata, čast da mu odar bude pod slavolukom ukazali samo njemu. Sadržina njegovog testamenta bila je kratka i jasna - Sirotinji ostavljam pedeset hiljada franaka. Želim da me sirotinjskim kolima odvezu na groblje. Ne želim propovijedi bilo koje crkve, samo jednu molitvu za pokoj duše. Vjerujem u Boga.

Romani - Bug-Žargal (1826), Poslednji dan osuđenika na smrt (1829), Han Islanđanin (1831), Zvonar Bogorodičine crkve u Parizu (1831), Klod Ge (1834), Jadnici (1862), Rabotnici na moru (1866), Čovek koji se smeje (1869), Devedeset treća (1874).

Viktor Igo - Predgovor Kromvelu