Tin Ujević - Jesenje neveselje

Ovo je lirska pejzažna pjesma, jer opisuje detalj iz prirode u jesen. Cijela je pjesma jedna vizualna pjesnička slika. Tema pjesme je jesen u gaju, odnosno ugođaj u prirodi. Strofa (pjesma) se sastoji od četiri stiha i povezana je križnom rimom (abab).

Osnovni motiv jest jesen, a pojedini motivi su: zrak, vlaga, gaj, jesen, stabla, snaga, vrabac. Možemo pronaći i aliteracije i asonance: "vraški vrabac...", te epitete: čudnovate, vraški, bezdušno, itd. U ovoj pejzažnoj pjesmi pjesnik se poigrao slikama iz prirode i tako dobio personifikacije: "Starim gajevima šeta jesen žuta.", te onomatopeju: "Neki vraški vrabac bezdušno cvrkuta." Ta onomatopeja je i ujedno akustična ili zvučna pjesnička slika. Da bi se jače izrazila ljepota i oblikovala pjesma, ritam je umjeren. U pjesmi ima čak i metafore: "Dršću troma stabla izgubljene snage.", kojom pjesnik vidi gola stabla koja se njišu i njemu se pričinjava da su stabla izgubila snagu, život i da ih vjetar njiše.

Dojam - Iako je ovo kratka pjesma, jako je izražajna jer je Tin Ujević izabrao izuzetno lijep detalj iz prirode ujesen. Kroz cijeli pjesmu proteže se neki težak, turoban ugođaj. No, ova pjesma ostavlja dubok utisak jer kako nam je i tim pjesnik pokazao, čak i ovo malo riječi može biti i prebogato mislima.

JESENJE NEVESELJE

Tromi zrak je pun čudnovate vlage.
Starim gajevima šeta jesen žuta.
Dršću troma stabla izgubljene snage.
Neki vraški vrabac bezdušno cvrkuta.

__________________________________

Augustin Tin Ujević rodio se 5. srpnja 1891. u Vrgorcu kao Augustin Josip Ujević i to po starom običaju župe imotskih Poljica, gdje su svoj pokrštenoj djeci davana dva imena. Otac Tina bio je učitelj porijeklom iz Krivodola u Imotskoj krajini, dok mu je majka Bračanka, iz malog mjesta Milne. Smatra se kako je književni talent naslijedio s očeve strane.

Svoje je školovanje započeo u Imotskom kada se seli u Makarsku gdje završava osnovnoškolsko obrazovanje. Godine 1902. odlazi u Split gdje upisuje klasičnu gimnaziju i počinje živjeti u nadbiskupijskom sjemeništu. Nakon što je maturirao u Splitu, upisuje studij hrvatskog jezika i književnosti, klasične filologije, filozofije i estetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Umro je 12. studenog 1955. u Zagrebu.

Jedan od velikih umjetnika koji je nekad živio, zasigurno je Tin Ujević koji se smatra velikim hrvatskim pjesnikom, čije je djelovanje pripadalo hrvatskoj avangardi.

Poznato je kako je u počecima svog rada bio iznimno vjeran Matoši, a javno se odrekao Rabbia s kojim je često znao imati neugodne polemike koje je Matoš htio izbjeći. Od Matoša je došao do Baudelairea kojeg je isto tako prihvatio kao osnivača modernog pjesništva. Svoje prve dvije zbirke pjesama Lelek srebra i Kolajna, poznate kao dva neopetrarkistička ljubavna brevijara, napisao je tijekom rata u Parizu kao jedinstvenu zbirku. Iako su bile napisane na hrvatskom jeziku, samovoljom nakladnika razdvojene su i tiskane u Beogradu na ćirilici i ekavici.

Osim umjetničkog djelovanja, Ujević se svojim pjesmama dotakao malo i politike, a to se moglo vidjeti kad se pjesnički oglasio 1909. u pravaškoj "Mladoj Hrvatskoj" u društvu onih koji su tvorili Matošev krug.

Ujević je u svojim pjesmama ostvario snažne akcente osobne tragike, izrazio je duboke tajne spiritualne, netjelesne ljubavi, ispjevao himničke psalmodije radu i ljudskom bratstvu. Ujević je kao nedostižni čarobnjak riječi ostao dosljedno izvan svih književnih škola i struja, blizak svima, a opet istodobno različit od drugih. Možemo reći kako je bio poseban.

Za života su mu izašla dela - Lelek sebra (1920), Kolajna (1926), Dva glavna bogumila (1931), Nedjelja maloljetnih (1931), Auto na korzu (1931), Ojađeno zvono (1936), Ljudi za vratima gostionice (1938), Skalpel kaosa (1938) i Žedan kamen na studencu (1954).

Pesme - Svakidašnja jadikovka, Kolajna, Misao na nju, Visoki jablani, Odlazak, Oproštaj, Hrvatskim mučenicima...

Tin Ujević - Hrvatskim mučenicima 

Tin Ujević - Kolajna 

Tin Ujević - Svakidašnja jadikovka