Petar Preradović - Djed i unuk lektira

Petar Preradović - Djed i unuk

Petar Preradović - Djed i unuk

 

Petar Preradović jedan je od najznačajnijih hrvatskih pjesnika ilirskog doba 19. stoljeća i glavni predstavnik romantizma u Hrvatskoj. Iako se pjesništvom u početku bavio samo usputno, iza sebe je ostavio jedinstvena književna djela koja čine temelj hrvatske književnosti. Preradović je bio po zanimanju časnik u vojsci, koji je dobivao posebne poticaje za rad na narodnom osvještenju, a njegova pripadnost vojsci donekle se osjeća i u njegovom pjesništvu, nabijenom emocijama ponosa, željezne volje i neustrašivosti.

 

Njegove pjesme nadahnjuju, podučavaju i daju nadu, upravo ono što je trebalo hrvatskom narodu u doba preporoda, vremenu kada su pronalazili svoj narodni i nacionalni identitet, stvarali vlastiti jezik, a time i vlastitu kulturu.

 

Pjesma Djed i unuk pripada zbirci Prvenci. Gdje je donekle prikazana ne borba već mirna zamjena staroga i novoga duha u hrvatskome životu i u poeziji. Nema tu istaknutih razlika izmedju mladoga i staroga duha, tu nema ideja, tu su samo dva pokoljenja, jedno fizički palo, iznemoglo, staro, drugo čilo i mlado. Starac je smalaksao, slijepe oči blude mu u još većoj tmini, tijelo mu je teško ko olovo i zato mora prelijati svoje vruće srce u unukovo svježe tijelo. Starac mora u grob, u koljevku novoga poroda, u nove povoje. On je zatvoreno jezero, ali više nema sile, da ga uzburka, da vodu iz njega pronose dalje u život, a unuk je potočić, koji nosi pjenu sobom iz jezera:

 

Koja drugač ne bi ni dovijeka
Iz jezera našla si istjeka

 

Sve će onako biti, kako je i sada, ali nova će biti "sljedstva", jer ako i bude zemlja rađala istim plodinama, hrana će drugačijom silom krijepiti mozak i krv goniti žilama. Stari duh gubi dakle pravo opstanka samo s nestašice životne sile, da uzdrži i jača, što je stvorio, a novi duh dobiva ovo pravo ne novim idejama, već novom silom i zato predaje starac unuku nove gusle:

 

Evo stog i tebi gusle nove

Čisto nove gusle javorove,
Moje stare za te nijesu više,
Jer iz starih novi duh ne diše.

 

A što označuje taj "novi duh"? To je veoma teško reći i baš u tome je ta pjesma značajna. Sve će biti, kako je i bilo: dolaziti će jata lastavica i tražiti u novome proljeću stara gnijezda:

 

Ali neće po nasilju starom

Vrabca vidjet u njih gospodarom.

 

Sloboda - to je jedina ideja, što je starac pripisuje "novome duhu" - unuku, ali i slijepi djed tako se zagrijava za zlatnu slobodu, tako zanosno o njoj govori, te je ona ujedno idejom njegovom, idejom "staroga duha", ali djed nema više fizičke snage, da je u svijetu, u narodu, u pojedincu oživotvori, pa je daje u baštinu unuku. Slijepcu djedu nije više prilično, da pjeva ljubi, složnoj duši. Duhu svom udovcu; ove žice ponajbolje nategnuti će unuk, a kad mu trudna ruka na guslama klone, dirkati će njoj u spone na grudima, vijud joj oko vrata svojom rukom i sva čuvstva prebogata. Slijepi djed ne može, već unuk će čitati o domovini sa svjetlih nebesa; "zlatnu pjesmu zlatnih uspomena"; on će moći prkositi sapet u gvozdenim mrežama zlotvoru, koji hoće, da ga on pjesmom slavi:

 

Tako, sinko, nosi gusle ove,
Tako pjevaj na njih pjesme nove;
A kad svršiš svoje zvanje óđe,
kad i tebi skrajni časak dođe,
Ti donesi gusle natrag meni,
Položi ih na grob moj studeni,
Da mi glase jesi l' izvršio,
Što sam tebi sada naručio. -  


Starčeva narudžba bijaše velika, a Preradović je zato uvijek nastojao, da što većom silom podigne njegov ideal, da što više, plodnih zrnaca struni u domorodne duše i u toj je sili njegova veličina. Na starčevu studenu grobu gusle radosno odmijevaju, jer je pjesnik svoju zadaću riješio, izvodio je pjesme slobodne, po srcu duboke, a po mislima do neba visoke.

 

- Ovakovo crtanje "novoga duha", kako ga je Preradović prikazao u Djedu i unuku, karakteristično je za čitav naš preporod. Nema ovdje akcije i reakcije, nema zanosne borbe između ideja staroga i novoga duha, a samo iz ovake borbe izlazi naziranje o svijetu i čovjeku i literarni smjer silnim, velikim, intenzivnim i čistim. Ovo ie nedostajalo i Preradoviću, da postane izrazitim romantikom po formi i sadržaju u evropskom obliku.

 

Petar Preradović - Djed i unuk

 

Pramaljeća jednog kruto rano,
Prije neg bi bieli danak svano,
K jasnoj strani gdje sunce izhodi
Na šetnje momče starca vodi,

 

Mlado momče sliepog djeda svoga.
Vodi, sinko, vodi djeda tvoga
I danaske na brežuljak oni
S koga pozdrav našoj Gospi zvoni.

 

Je li čuješ kako zveči svudi
Po dolini kako milo budi
K višnjem bogu probudjene duše?
Znam da zviezde veće preminuše,

 

Je li, sinko, je l' se vidi koja?
Učila me tako majka moja,
Da jutarnje zvono kad se glasi,
Zviezda svaka svjetlo svoje gasi.

 

I tko želi gledat sjajnost neba
Jutarnjega, prije zvona treba
K poslu svome rano da pogledne.
Zviezde nema na nebu ni jedne;

 

Gdje su zviezde kad iztočne gore
Već u vatri novog sunca gore;
Mi smo danas, djedo, zakasnili,
Tako spori niesmo dosad bili:

 

Na brežuljku dosad običajno
Srelo nas je tekar sunce sjajno,
Ali će nas danas prevariti,
Prestić će nas, vidiš kako hiti!

 

Polagano, Milko, polagano!
Slab sam danas i čudnovat, kano
Da sam tužan dvaput ostario,
Trudnih nogu, što još niesam bio;

 

Sliepe oči još u većoj tmini
Danas blude, tako mi se čini;
Neobično, težko ko olovo,
Sasvim drugo tielo mi je ovo.

 

Oj ja vidim, na kraju sam hoda:
U kolievku novoga poroda,
Za povit ga u nove povoje,
U grob zove zemlja diete svoje!

 

Sada sunce na obzoru grane,
Svietlim okom sve pogleda strane,
Milosrdno svakom stvoru dieli
Vidnu sliku, vidan obraz bieli,

 

I ostane kao zagledato
U predrago srebro i u zlato,
Kad opazi sniega starih ljeta,
Kad opazi proljetnoga cvieta,

 

Starca vlasi siede i rasute,
Mladog prame ugladjene, žute,
Uz brežuljak sunašce ih prati
Pozorljivo kano dobra mati,

 

Uz mladosti brdašca visoka
Milu djecu ne pušta iz oka.
Da t' je bilo pogledati tada,
Kako sliedi djed unuka mlada:

 

Radost bi ti srce osvojila,
Tuga bi ti oči napojila.
Ko potočić - kad valove šire
u jezeru iz koga izvire,

 

Razdražena bura uvis tjera -
Pjenu sobom nosi iz jezera,
Koja drugač ne bi ni dovieka
Iz jezera našla si iztjeka:

 

Tako i tu slabi starac hodi
Samo jer ga mlada ruka vodi.
Lievom drži sinka za ručicu,
Desnom pako pjesni vjerenicu,

 

Vjerenicu, gusle čisto nove,
Čisto nove gusle javorove.
Kad dodjoše na brežuljak gori,
Svom unuku starac progovori:

 

"K staroj onoj klupi me dovedi,
A ti, sinko, bliže k meni sjedi.
Tako, sinko, k meni se primakni,
Bliže, bliže, srce mi potakni,

 

Da ga vruće prelijem u tvoje
Prije mraza - evo smrti moje!
Kao sunce ono izlazeće
Novi danak nevidjeni kreće,

 

Tako vrieme što je sad pred tobom,
Nov ti obraz kreće s novim dobom.

 

Istina je, rast će ko dosada,
List po gorah, cvietak po livadah,
Radjati će zemlja ko dosada,
Bit će žita dost i vina mlada:

                                                                   

Al će hrana drugačijom silom
Mozak kriepit, krv goniti žilom.
Dolazit će, ko do ovog sata,
Domaćijeh lastavica jata

 

I tražit će pod tvojijem krovom
Stara gniezda u proljeću novom.
Ali neće po nasilju starom
Vrapca vidjet u njih gospodarom.

 

Što je sada, to će i sliediti,
Ali sljedstva sva će nova biti.

 

Evo stog i tebi gusle nove,
Čisto nove gusle javorove,
Moje stare za te niesu više,
Jer iz starih novi duh ne diše.

 

Uzmi, sinko, uzmi gusle ove,
Hodi s njimi kud te želja zove.
Kojim godijer putem hoćeš poći,
Na kraj nećeš svojoj zemlji doći:

 

Od sjevera šira je do juga,
Od iztoka do zapada duga!
Uzmi, sinko, uzmi gusle ove,
Pa izvodi na njih pjesme nove,

 

Pjesme nove, po srcu duboke,
A po mislih do neba visoke.
Pjevaj samo kad ti duša pjeva,
Kad ti sjedi na koljenu djeva,

 

Ona sveta boginja iztine;
Nju prizovi kad ti pjesma sine,
Nju prizovi kad ti pukne žica:
Nek ti bude ljuba i sestrica! -

 

Ako vidiš tužna prijatelja,
Zapjevaj mu pjesmu od veselja,
Jednom rukom u gusle si diraj,
Drugom rukom suze mu utiraj;

 

Kaži tako da si sav u svemu
Složan s pjesmom, vjeran dušom njemu! -
Ako nadješ vjernu si ljubovcu,
Složnu dušu duhu svom udovcu:

 

Ti nategni žice ponajbolje,
Ter poskoči u pjesničko polje,
Svako krasno, svako cvieće milo,
Sinko, kupi, siplji joj u krilo;

 

A na guslah kada tebi klone
Trudna ruka, ti dirkaj u spone
Njoj na grudih, vijuć oko vrata
Svojom rukom i sva čuvstva data! -

 

A kada ti slaviš domovinu,
Dobru majku svakom dobrom sinu:
Ti ustani, svoju kapu sini,
Digni oči k nebeskoj vedrini,

 

Zagledaj se u svjetla nebeska,
Iz kojijeh vječna ljubav bljeska,
Iz njih čitaj, iz zlatnih pismena,
Zlatnu pjesmu zlatnih pismena,

 

Ali ako zlotvor moćan koji
Tebe svrne veleć: meni poji,
Proglasi me po širokom svieti
Dobrotvorom - il ću te sapeti

 

U tamnici u gvozdene mreže!
A ti, prije negli tebe sveže,
Guslam lupi o zemljicu crnu,
Da se u prah i trijeske rasprhnu.

 

Reci njemu: Silni gospodine,
Nad guslami tvoja sila gine:
Ne razumije pjesma zapoviedi,
Slobodna je - svome glasu sliedi! -

 

Tako, sinko, nosi gusle ove,
Tako pjevaj na njih pjesme nove;
A kad svršiš svoje zvanje odje,
kad i tebi skrajni časak dodje,

 

Ti donesi gusle natrag meni,
Položi ih na grob moj studeni,
Da mi glase jesi l' izvršio,
Što sam tebi sada naručio. -

 

To kad starac reče i izusti,
Skloni glavu i dušicu pusti.
Unuk uzme gusle javorove,
Proizvodi na njih pjesme nove,

 

Svuda hodeć kud ga želja vodi,
Na kraj zemlji slavskoj ne dohodi:
Od sjevera šira je do juga,
Od iztoka do zapada duga!

                                                               

__________________________________

 

Petar Preradović (Grabrovnica kraj Pitomače, 19. ožujka 1818. - Fahrafeld kraj Beča, 18. kolovoza 1872.), hrvatski pjesnik. Djetinjstvo i školske dane proveo je u Grubišnom Polju odakle mu je bio otac, vojni dočasnik. Nakon očeve smrti, brigu o Petrovom školovanju preuzima vojna uprava te pohađa vojnu akademiju u Bjelovaru, zatim u Bečkom Novom Mjestu, gdje je pisao njemačke stihove s izrazitim obilježjima romantizma i dobio poticaje za rad na narodnom osvješćivanju. Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim znatno je utjecao na "povratak" materinskom jeziku i pobudio zanimanje za hrvatsku kulturu te političku i gospodarsku situaciju. Prvi objavljeni Preradovićevi stihovi napisani su na njemačkom jeziku (Das Uskoken-Mädchen, 1841). Iako je za vrijeme školovanja u Bečkom Novom Mjestu bio đak češkog preporoditelja Tomaša Buriana, koji je preporoditeljske ideje prenosio i svojim učenicima, Preradović se hrvatskom kulturom i književnošću oduševljava tek nakon susreta s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim i Špirom Dimitrovićem.

 

Pjesnička poslanica Šimi Dimitroviću prva je Preradovićeva pjesma na hrvatskom jeziku (1843.), a Zora puca prva hrvatska objavljena pjesma, i to u zadarskom listu Zora Dalmatinska (1844.). Prvu zbirku Prvenci tiskao je u Zadru 1846. godine, dok je drugu zbirku, naslovljenu Nove pjesme, tiskao pet godina kasnije u Zagrebu. Sam je pak svoj opus podijelio tematski u tri dijela: rodoljupke, ljubovke i različne pjesme, dok posebnu skupinu čine prepjevi, tuđinke, te ciklus izvanredno uspjelih nadgrobnica nazvan Milim pokojnikom. Inspiriran sveslavenstvom, kao i europskim romantizmom Preradović je autor rodoljubne, ali i ljubavne lirike (Mrtva ljubav i dr.) kojom je oduševljavao onodobne čitatelje. Njegova domoljubna lirika obrađuje različite aspekte domoljublja, tematizirajući neslogu (Braća i dr.), ljubav (Dvije ptice i dr.), nostalgiju (Pozdrav domovini i dr.) i budućnost (Car Dušan i dr.). Autor je brojnih soneta, oda, prigodnica, himni, balada, elegija, romanci i nadgrobnica. Sve što ja pišem, to kao iz sna vadim, iz sna prvih ljeta moga života, gdje nijesam druge glase nego materine slušao. Preveć su me tuđi običaji, tuđa čuvstva, tuđe mišljenje nadrasli, za da bih ja mogo izvorni, domorodni spasitelj postati; ja ću uvijek u sumraku basati međ tuđom noći i domorodnim danom. Po tih razlozih morao bih pero bacati, prekrstiti ruke i plakati. Ali opet pamet mi veli: s plačom nećeš ni sebi ni drugima pomoći - čini što možeš - krpaj ako ne znaš šiti.

 

Petar Preradović - Mrtva ljubav 

Petar Preradović - Ljudsko srce

Petar Preradović - Poezija

Petar Preradović - Putnik

loading...
4 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Petar Preradović - Djed i unuk

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u