Petar Preradović - Putnik lektira

Petar Preradović - Putnik

Petar Preradović - Putnik

 

Putnik je jedna od prvih Preradovićevih domoljubnih pjesama prije nje nastale su samo dvije - Zora puca bit će dana i Dvije ptice. Na prvi pogled pjesma predstavlja običnog putnika koji je u noći ostao bez toplog kreveta, te se sjetio svoje majke, njezinog toplog krila i savjeta.

 

Tako on izgubljen i promrzao pokuca na jedna vrata, te zamoli staricu da mu pruži topao krevet kako bi u njemu proveo noć. Međutim, starica ga ne primi jer u kući već ima šestero djece. On tužan zaplače, te se okrene prema onoj strani gdje mu je domovina i krene u tom smijeru. Ako se pjesma prouči malo bolje shvatit ćemo da je putnik u pjesmi zapravo sam Petar Preradović koji je dugo živio u tuđini i zaboravio je što znači imati domovinu, voljeti ju, a i boriti se za nju ako treba. Bilo je potrebno da putnik (pjesnik) zaluta, da mu ponestane topline, pa da shvati kako mu se ništa od toga ne bi dogodilo da je u svojoj domovini.

 

Ovaj putnik predstavlja sve one izgubljene duše koji su u svojoj želji da odu što dalje, otišle predaleko i tek tamo shvatile što rodna gruda znači, te koliko topline i sigurnosti pruža, a da pritom, baš kao i majka, ništa ne traži za uzvrat. Starica u pjesmi predstavlja drugu, tuđu zemlju koja će se prvo pobrinuti za svoju djecu i neće dozvoliti da im netko ugrozi san i sigurnost. Izgubljeni sin vraća se svojoj majci, svojoj domovini, koju moli da ga primi natrag.

 

Život u tuđini Petra Preradovida ostavio je velikog traga na njegovom stvaralaštvu. U ovoj analizi bavit ćemo se domoljubnom pjesmom Putnik u kojoj je pjesnik istaknuo emocionalno stanje koje ga je pratilo tijekom života.

 

Tema pjesme je težak život čovjeka koji je neprihvaden i neželjen u tuđini, gdje je "veći mrak u mraku" i "tvrđa zemlja tvrda", a jedina je sreća tamo gdje je njegova majka odnosno, tamo gdje je njegova domovina.

 

Pjesma je sastavljena od 20 strofa od kojih su prva i druga slične devetoj i desetoj, a treća i jedanaesta su potpuno jednake. Ponavljanjem strofa Preradović je želio još više istaknuti stanje izgubljenosti, neorijentiranosti i očaja zbog situacije. Te emocije najviše dočaravaju stihovi:

 

Ne vidi se zvijezdam traga;

Majko mila, majko draga, da ti vidiš svoga sina!

 

Čak i zvijezde koje metaforički čovjeku kažu put, za Preradovida su nestale, zamagljene.

 

U četvrtoj, petoj i šestoj strofi, pjesnik opisuje kajanje koje osjeda zbog napuštanja doma, te se prisjeća majčinih riječi, neka ne napušta SVOJ topli dom zbog strane, hladne zemlje, koja ne želi i ne može razumjeti jade njegove.

 

U sedmoj, osmoj, dvanaestoj, trinaestoj, četrnaestoj i petnaestoj strofi, opisan je pjesnikov vapaj za pomoć stranih ljudi, strane zemlje. Za pomoć od hladnog vjetra, koji je metafora za neprilike sa kojima se čovjek susreće, a sam ne može utjecati na njihovo pojavljivanje, traži baku. Baka koja inače čovjeku predstavlja toplinu, dom, ljubav, dobrotu i privrženost, Preradoviću ne nudi sve to, jer su te "povlastice" samo za njenu djecu. Time je pjesnik istaknuo kako za njega u stranoj zemlji nema topline, prihvaćanja i ljubavi.

 

A stihovima - Ovo malo što j' unutra, treba mojoj djeci sjutra, kad se skupe kod ognjišta, mu strana zemlja odnosno u prenesenom značenju, baka, posredno govori da za njega nema mjesta u ovoj zemlji.

 

U šesnaestoj i sedamnaestoj strofi tuđa zemlja odnosno baka, govori pjesniku neka ljubav, toplinu i dom traži u svojoj majci, odnosno svojoj domovini. Nakon što se pjesniku srce stislo zbog pomisli na svoj dom u kojem je sve te žarko priželjkivane povlastice napustio, odlučio se za svoj povratak.

 

Povratak Preradovića na svoju rodnu grudu, gdje mu je život počeo i gdje će završiti opisan je u posljednja tri stiha.

 

Tebi opet duša diše, tebi opet srce bije,

domovino, majko sreće,

k tebi opet sin se kreće, od radosti suze lije!

 

U posljednjoj strofi pjesnik je naglasio riječi svoje dijete, tvoje ljubit, tebe, u tvom polju i tvojim cvijećem, čime želi istaknuti, da se on opet osjeda kao da negdje pripada, te koristi posvojne i povratno posvojne zamjenice, je opet nešto ima.

 

Stih - Peterac
- Vezan rimom - Obgrljena: tuđinju...staze...gaze...pustinju; brda...siromaku...mraku...tvrda; sina... počine....skine....domovina

 

Gradacijom se postepeno od prve do sedamnaeste strofe pojačava prikaz očaja, neprihvadanja i tuge.


Inverzija - Svud go kamen noge gaze 

 

Pjesnik koristi motive koji opisuju teško i hladno stanje u stranoj zemlji - go kamen, snježno brdo, magla pada, zastrta mjesečina, snježno brdo


Motivi koji opisuju lakši život ljudi u to zemlji - puna koliba, vatra, ognjište


Motivi koji opisuju pjesnikovu domovinu - ruke majke, svako jutro sunce sine, duša diše, srce bije 


Pjesma Putnik ostavile su dojam na mene svojom snagom i ljepotom. Kroz nju sam osjetila ljubav i poštovanje koju su pisci osjećali prema vlastitoj domovini. Dojmila me se sva ta ljubav, odanost i poštovanje prema domovini u kojoj čak niti ne živi. Ali tada sam shvatila.... Upravo to i jest razlog snažnih osjećaja prema rodnom kraju. Uskraćenost ljepota hrvatskih krajeva, nemogućnost udisanja hrvatskog zraka na hrvatskom tlu. Upravo ta čežnja i želja za domovinom su zaista snažna.

 

U Preradovićevoj pjesmi putnik se vraća domovini gdje će, možemo zaključiti, zauvijek i ostati. Petar Preradović na kraju pita domovinu hoće li primiti opet svoje dijete koje će dovijeka ostati tu, hoće li mu dati grobno mjesto na svome polju i svojim cvijećem kititi grob. Obraća se domovini kao živom biću koje može ispuniti njegove želje.

 

Pjesma Putnik zapravo predstavlja Preradovičev život; govori o putniku koji je otišao iz domovine, ali nakon nekog vremena se vraća, isto kao i sam pjesnik. Slobodno možemo zaključiti kako je Preradovićeva pjesma autobiografska.

 

Petar Preradović - Putnik

 

Bože mili, kud sam zašo!
Noć me stigla u tuđini,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svuda goli kamen gaze,
Trudne noge po pustinji!

 

Još konaka nijesam našo!
Sjever brije s snježnog brda,
A tuđincu, siromaku
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrđa zemlja tvrda!

 

Naokolo magla pada,
Zastrta je mjesečina,
Ne vidi se zvijezdam traga;
Majko mila, majko draga,
Da ti vidiš svoga sina!

 

Da ti vidiš njega sada
Okružena bijedom svega,
Ti bi gorko zaplakala,
Ruka bi ti zadrhtala
Od žalosti - grleć njega!

 

Zašto tebe nijesam slušo,
Kad si meni govorila:
"Ne idi sinko od matere,
Koja mekan krevet stere
Tebi usrjed svoga krila!

 

Ne idi, sinko, draga dušo,
Ne idi od krova očinoga,
Tuđa zemlja ima svoje,
Ne spoznaje jade tvoje,
Tuđa ljubav ljubi svoga!" -

 

Govoreći sobom tako,
K kolibici jednoj klima,
Koju spazi iznenada,
Umoreni putnik sada,
I zakuca na vratima.

 

Otvarajuć sve polako,
Zamišljena: tko će biti?
Glavu pruži jedna stara.
"Daj u ime Božjeg dara,
Bako, meni prenoćiti!"

 

Ne znam gdje sam - kud sam zašo,
Noć me 'e stigla u tuđini,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svuda goli kamen gaze,
Trudne noge po pustinji!

 

Drugi konak gdje bih našo!
Sjever brije s snježnog brda,
A tuđincu, siromaku
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrđa zemlja tvrda.

                                                                

Naokolo magla pada
Zastrta je mjesečina,
Ne vidi se zvijezdam traga,
Majko mila, majko draga,
Primi pod krov tuđeg sina!"

 

Primila bih tebe rada;
Ali vidiš da spavaju
Ovdje sinka tri i ćerce,
Koji cijelo majke srce
I svu kuću ispunjaju!

 

Nij' daleko već do dana,
Već pozdravlja pijevac vile,
Dok zagrije danak Boži,
Malo vatre bar naloži,
Da otopim smrzle žile!

 

Vatra mi je zapretana,
Drvah ne imam skoro ništa,
Ovo malo, što 'e unutra,
Trijeba mojoj djeci sjutra
Kad se skupe kod ognjišta!

 

Za tuđinca ništa ne imaš,
Tuđa majko, kad te moli,
Tuđe dijete tvoje nije! -
S tim mu grozne suze dvije
Niza lice kapnu doli.

 

Gdje su ruke tvoje majke
Sad da skupe suze sina?
Gdje koljeno, da počine,
Da si teško breme skine?
Gdje je tvoja domovina?!

 

Ko da su mu zmije ljute
S ovim riječ'ma srce stisle,
Ukočeni putnik stoji,
Leden znoj mu čelo znoji
I otimlje mozgu misle.

 

Ali oči uzdignute
K strani glede - ah onamo!
Gdje od drage domovine
Svako jutro sunce sine,
Tam' ga želja nosi - tamo!

 

Tebi opet duša diše,
Tebi srce opet bije;
Domovino, majko srjeće!
K tebi opet sin se kreće,
Od radosti suze lije!

 

Primi opet svoje dijete,
Primi vijek će tvoje biti,
Ljubit tebe svako doba,
U tvom polju daj mu groba,
S tvojim cvijećem grom mu kiti!

                                                                

__________________________________

 

Petar Preradović (Grabrovnica kraj Pitomače, 19. ožujka 1818. - Fahrafeld kraj Beča, 18. kolovoza 1872.), hrvatski pjesnik. Djetinjstvo i školske dane proveo je u Grubišnom Polju odakle mu je bio otac, vojni dočasnik. Nakon očeve smrti, brigu o Petrovom školovanju preuzima vojna uprava te pohađa vojnu akademiju u Bjelovaru, zatim u Bečkom Novom Mjestu, gdje je pisao njemačke stihove s izrazitim obilježjima romantizma i dobio poticaje za rad na narodnom osvješćivanju. Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim znatno je utjecao na "povratak" materinskom jeziku i pobudio zanimanje za hrvatsku kulturu te političku i gospodarsku situaciju. Prvi objavljeni Preradovićevi stihovi napisani su na njemačkom jeziku (Das Uskoken-Mädchen, 1841). Iako je za vrijeme školovanja u Bečkom Novom Mjestu bio đak češkog preporoditelja Tomaša Buriana, koji je preporoditeljske ideje prenosio i svojim učenicima, Preradović se hrvatskom kulturom i književnošću oduševljava tek nakon susreta s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim i Špirom Dimitrovićem.

 

Pjesnička poslanica Šimi Dimitroviću prva je Preradovićeva pjesma na hrvatskom jeziku (1843.), a Zora puca prva hrvatska objavljena pjesma, i to u zadarskom listu Zora Dalmatinska (1844.). Prvu zbirku Prvenci tiskao je u Zadru 1846. godine, dok je drugu zbirku, naslovljenu Nove pjesme, tiskao pet godina kasnije u Zagrebu. Sam je pak svoj opus podijelio tematski u tri dijela: rodoljupke, ljubovke i različne pjesme, dok posebnu skupinu čine prepjevi, tuđinke, te ciklus izvanredno uspjelih nadgrobnica nazvan Milim pokojnikom. Inspiriran sveslavenstvom, kao i europskim romantizmom Preradović je autor rodoljubne, ali i ljubavne lirike (Mrtva ljubav i dr.) kojom je oduševljavao onodobne čitatelje. Njegova domoljubna lirika obrađuje različite aspekte domoljublja, tematizirajući neslogu (Braća i dr.), ljubav (Dvije ptice i dr.), nostalgiju (Pozdrav domovini i dr.) i budućnost (Car Dušan i dr.). Autor je brojnih soneta, oda, prigodnica, himni, balada, elegija, romanci i nadgrobnica. Sve što ja pišem, to kao iz sna vadim, iz sna prvih ljeta moga života, gdje nijesam druge glase nego materine slušao. Preveć su me tuđi običaji, tuđa čuvstva, tuđe mišljenje nadrasli, za da bih ja mogo izvorni, domorodni spasitelj postati; ja ću uvijek u sumraku basati međ tuđom noći i domorodnim danom. Po tih razlozih morao bih pero bacati, prekrstiti ruke i plakati. Ali opet pamet mi veli: s plačom nećeš ni sebi ni drugima pomoći - čini što možeš - krpaj ako ne znaš šiti.

 

Petar Preradović - Djed i unuk 

Petar Preradović - Ljudsko srce

Petar Preradović - Mrtva ljubav 

Petar Preradović - Poezija

loading...
4 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Petar Preradović - Putnik

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u