Johann Wolfgang Goethe - Putnikova noćna pjesma

Johan Volfgang Gete - Putnikova noćna pjesma

Putnikova noćna pjesma lirska je pjesma slavnog njemačkog pjesnika Johanna Wolfganga von Goethea. Vrlo je kratka i sastoji se od tek osam kratkih, slobodnih stihova, ali je svejedno zaslužuje mjesto na samom vrhu svjetskog pjesništva. Širina njezine umjetničke vrijednosti stoji odmah do ostalih vrijednih radova Goethea, a očituje se u gotovo svim razinama ovog pjesničkog djela. Od tematike, stila, poetskog izraza, konstrukcije, pa sve do načina na koji je napisana, koji Goethea čini vizionarem, pošto se takav način ekspresivnog pisanja ustalio tek gotovo tri stoljeća nakon Goethea, u vrijeme književnog nadrealizma. Goethe je bio poznat po svojem "automatskom pisanju". I sam je govorio o njemu, istaknuvši da mu se i previše puta dogodilo da bi neku pjesmu predugo prevrtao po mislima, a onda bi nestala prije nego bi je uopće stigao zapisati, a kasnije nije bilo načina da je opet povrati u um.

Zato je najčešće ekspresivno ispisivao stihove odmah nakon što bi mu pali na pamet, ne birajući vrijeme, mjesto ni sredstvo kojim bi to radio, u svim mogućim životnim uvjetima. Tako je zapisana i Putnikova noćna pjesma. Napisana je na brzinu, na zidu drvene kolibe u brdu, gdje je Goethe boravio. Zapisana je kredom, u žurbi, vjerojatno da ne podlegne istoj sudbini kao i toliki prijašnji stihovi. Ona je time uhvaćena u vremenu, a sama predstavlja trenutak koji je prošao, ali koji će zauvijek ostati zapamćen. Zato mnogi u njoj prepoznaju takozvani haiku - tren. Pjesma je posvećena Goetheovoj dugogodišnjoj bliskoj prijateljici Charlotti von Stein, koja je imala snažan utjecaj na mnoga njegova djela.

Putnikova noćna pjesma - Pjesma u samo sedam slobodnih stihova iskazuje pjesnikovo trenutno duševno stanje i težnje njegova života.

Johann Wolfgang Goethe - Putnikova noćna pjesma

Nad svim vrhovima

je mir.

U vršcima svima

jedva će živ

i dašak još koji biti.

Pjevanje ptica je stalo.

Čekaj: još malo,

pa ćeš počinut i ti.

Odmah primjećujemo da je osnovni motiv pjesme ujedno i svrha njegove životne potrage, a to je – mir. Pjesma jasno govori da je taj mir težnja pjesnikova života, ali da ona još uvijek nije dohvaćen. Mir kao da lebdi tik do ostvarenja, ali se još ne realizira. Pjesnik gotovo da ga može čuti, vidjeti i osjetiti, on osjeća njegov dolazak, ali još uvijek ne osjeća njegovo prisustvo. Sljedeći važan motiv je motiv putnika. Iako on nije izričito naveden u pjesmi, upravo je putnik onaj kome se pjesnik obraća, a taj putnik je pjesnik sam.

Goethe je oduvijek sebe smatrao putnikom. Smatrao se takvom vrstom čovjeka, ne nužno zbog načina života koji uključuje putovanja, koliko zbog takvog stanja duha. Goethe kao pjesnik i putnik uvijek je u pokretu, uvijek u nekakvoj potrazi, često bez cilja. On se ne može zadržati na mjestu jer lutanjima traži mir, a mir traži kako bi mogao prestati lutati. Mir je kod Goethea i cilj i sredstvo, što potvrđuje i njegova pjesma Putnik. Putnik je prethodnica ove pjesme i ona kao da se na nju naslanja. Konstrukcija stihova pridonosi ovoj tezi. Sadržaj stihova naglašava mirnu atmosferu, onu kakva se stvori nakon perioda nemira – dok se on stišava, ali još nije posve nestao. Osjećaj nemira unosi ritam pjesme, koji je nestalan upravo zbog nepravilnih stihova i rime koja je najprije unakrsna, a onda obgrljena, što znači da je na temelju pjesme možemo nazvati isprekidanom. Takav stih i rima podsjećaju na povratak daha nakon dugog hoda. Kada je povraćajući dah teško izgovoriti cijelu rečenicu, pa se na neobičnim dijelovima ona prekida.

Taj fenomen potvrđuje pjesnikov nagovještaj da mir slijedi, ali da još nije tu – kao kad se zaustavi nakon dugog hoda, počinje se smirivati, ali onaj pravi mir treba tek doći. Pravom smiraju i osjećaju sigurnosti prkose i motivi pjesme. Osim glavnog motiva, sporedni motivi unose nelagodu, pošto suptilno insinuiraju smrt. Takvu insinuaciju pronalazimo u stihu "jedva će živ / i dašak koji biti", a onda i u "Pjevanje ptica je stalo". Čak i glagol "otpočinuti" nosi dvojako značenje. Može jednako značiti odmor, ali i biti metafora za smrt, pošto se čini da sam pjesnik misli kako će jedini, pravi mir pronaći tek kada mu život završi, dakle – u smrti. Detalj pejzažnog opisa pronalazimo u prvim stihu:

Nad svim vrhovima / je mir", gdje se pod "vrhovima" misli na obronke brda. Ovi stihovi su osvrt na mjesto gdje je Goethe volio odlaziti kako bi se maknuo iz gradske gužve, što dalje od ljudi i civilizacije. Dolazio bi i u kolibu u šumi na brdu i tamo pokušavao pronaći. Prvi stihovi su posvećeni tom mjestu. Oni su Goetheu inspiracija, povod, ali i uzrok sljedećih stihova. Osim napomenute moguće metafore, pjesma ne sadrži nikakve dodatne stilske figure. Njezina poetska jačina i lirika ostvaruju se snažnim motivima i neobičnom konstrukcijom stihova, koji zajedno tvore atmosferu koja jednako zrači napetošću, ali i nadom u smiraj.

_________________________________

Johann Wolfgang Goethe, rođen je 28. avgusta 1749. u Frankfurtu na Majni od oca Johana i majke Katarine, ćerke tadašnjeg gradonačelnika Frankfurta. Zahvaljujući njoj, od rane mladosti je imao značajne veze sa uglednim ličnostima u gradu. Od osmoro dece njegovih roditelja preživeli su samo Goethe i njegova sestra Kornelija.

U svojoj mladosti, Goethe je, pored uobičajenih predmeta u školi, posebno izučavao latinski, grčki, francuski i engleski jezik, a često je imao i posebne časove plesa, jahanja i mačevanja. U ovom periodu majka mu je usadila ljubav prema lutkarskom pozorištu. On je rekao da kada bi deca rasla prema ranim indikacijama, svet bi bio ispunjen genijima.

1765. godine Goethe se upisuje na studije prava u Lajpcigu, po očevoj želji. Studije su mu išle traljavo, a on je umesto prava „studirao život". U ovom periodu je nekoliko puta bolovao od polno prenosivih bolesti. U jesen 1768. godine se vraća kući na lečenje, gde su ga negovale majka i sestra. Tokom oporavka padao je u samokritičko raspoloženje i zanimao se za religioznu mistiku. Interesovao se i za alhemiju, astrologiju i okultnu filozofiju, a upravo svaka od ovih nauka ostaviće trag u njegovom najpoznatijem delu – Faustu. 1770. godine otac ga vraća na studije u Strazbur. Ove godine objavljuje svoju prvu zbirku poezije, ali anonimno. U ovom periodu mnogo stvara, međutim većinu svojih dela spaljuje. U Strazburu se upoznao sa Johanom Herderom, koji je u ovaj grad došao zbog operacije na oku. Herder je pobudio u njemu zanimanje za Šekspira, kao i za narodno stvaralštvo. Francuska vlada Geteu nudi posao, ali ga on odbija jer želi da ostane "originalni genije".

1771. godine je diplomirao, ali njegova pravnička karijera nije potrajala dugo, svega nekoliko meseci. Ovo je period u kom piše pod uticajem gotskog nemačkog ideala, ali i delima drevne Grčke, posebno se diveći Pindaru, nazivajući ga najvećim lirskim pesnikom antike. Oseća da je rođen za velika dela, ali još uvek nije sasvim siguran u to. Gete smatra da je zadatak pesnika da opisuje stvarni svet, a ne izmišljeni, jer je pesnik "rođen da gleda i stvoren da vidi".

1774. godine Goethe je objavio prvi nemački ljubavni roman "Jadi mladog Vertera". Te godine je preminuo Luj XV, francuski kralj. Gete ovim romanom stiče popularnost, ali ga crkva optužuje da opravdava i propagira samoubistvo, što hrišćansko učenje smatra velikim grehom. Nažalost, i veliki broj kritičara poriče umetnost genjovih radova. Kritikuju ga kao prostog podržavaoca grčke antike, kao propagatora nemorala, koji je potpuno ravnodušan prema opštim društvenim i političkim namerama, a neki mu čak zameraju da ne zna ni sopstveni maternji jezik.

1775. godine Goethe postaje lični savetnik vajmarskog vojvode Karla Avgusta. 1782. dobio je plemićku titulu i u skladu sa tim počeo da se potpisuje kao Johann Wolfgang fon Goethe. On se teško snalazi u dvorskom krugu. Fridrih Engels u svom članku o Geteu iz 1846. godine piše da se u Geteu stalno odvijala neprekidna borba između genijalnog pesnika, koji se gadi mizerije svoje okoline, i vajmarskog tajnog savetnika, koji se oseća prinuđen da s tom mizerijom sklapa primirje i privikava se na nju. Gete se jednom malo našalio (mada možda i nije) i rekao da kada bi sebe samog upoznao, da bi pobegao glavom bez obzira.

On je svojim delima značajno uticao na osnivanje nemačkog idealističkog pokreta "Sturm und Drang" koji se borio protiv apsolutističke tiranije propagiranjem individualnosti. Oni okreću leđa literaturi koja teži prosvećivanju i bave se strastima, osećanjima, instinktima. Njihove ideje prevazilaze vreme u kojem žive i u svojim delima stvaraju svet kakav bi trebao da bude, a ne kakav zaista jeste, najavljujući skori dolazak romantizma. Gete je gradio na temeljima svojih prethodnika, ali je i veoma dobro uviđao da se fokus umetničkog izraza premešta ka čulima, ka emocijama, mada se čuvao od viška osećanja. Trudio se da pronađe ravnotežu između starih i novih vrednosti, a shvako preterivanje nazivao bolešću: Ništa gore od mašte bez mere.

1794. godine se sprijateljuje sa Šilerom i ovo prijateljstvo će potrajati sve do Šilerove smrti 1805. godine.
1806. godine se venčao sa Kristinom, sa kojim je dobio sina Karla.

Goethe se razboleo 1832. godine. Iako je dobio običnu prehladu, njegovo staračko telo nije imalo snage da se odupre. Sedeo je u svojoj fotelji i dremao, a ubrzo tog dana je upitao svog slugu koji je datum, na šta mu je ovaj odgovorio da je 22. mart. Tada je Goethe rekao: Dobro je, počelo je proleće, znači da ću se brže i lakše oporaviti, a zatim je pao u dubok san. Na tren se probudio i prošaptao: Zar ne vidite tu lepu žensku glavu, crnih, izrazito crnih uvojaka, tamo u mračnom dnu sobe?, da bi samo trenutak pre smrti uzviknuo: Svetlosti... Još više svetlosti! Umro je u 83. godini života i sahranjen je na Starom groblju u Vajmaru. Govorio je da svaka natprosečna osoba ima određenu misiju zbog koje je rođena.

Napisao je djela: Patnje mladog Werthera; Rimske elegije; Srodne duše; Godine učenja Vilhelma Meistera; Zapadno - istočni divani, Bauk i Fausta kao vrhunac njemačkog stvaranja.

Johann Wolfgang Goethe - Bauk

Johann Wolfgang Goethe - Faust

Johann Wolfgang Goethe - Godine učenja Vilhelma Majstera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera