Braća Grimm - Našla vreća zakrpu lektira

Braća Grimm - Našla vreća zakrpu

Jacob i Wilhelm Grimm - Našla vreća zakrpu

 

Bio jednom jedan lijeni Pero što je od sveg posla najviše volio ljenčariti. Iako ga nije zapadao nikakav drugi rad nego da svakog dana izgoni svoju kozu na pašu, ipak je uvijek tužno uzdisao kad bi se podvečer vratio kući sa svoje obdanice koja bijaše samo plandovanje i besposličenje.

 

Zaista je teško breme i mučna rabota izgoniti u polje ovakvu kozu, i to iz ljeta u ljeto, sve do kasne jeseni, govorio lijeni Pero u sebi. Kad bi čovjek pritom mogao barem ležati i spavati! Ali vraga može! Mora nevoljnik jednim okom paziti da koza ne oštećuje mlado drveće, a drugim motriti da kroz ogradu ne provali u vrt ili pak da ne umakne. Kako da onda čovjek nađe mira i da se raduje životu!

 

Sjeo Pero da pribere misli pa se uzeo dovijati i tražiti puta i načina kako da sa svojih pleća makne to teško breme. Namatao on misli i dugo razgađao, ali nije ništa smislio, ničemu se dosjetio, sve bijaše uvjetar. A onda mu odjednom puče pred očima:


- Eh, evo sam se sjetio što ću i kako ću!« uzviknu u sav glas.

- Oženit ću se debelom Bertom! I ona ima kozu, pa može i moju sa svojom na pašu tjerati i čuvati. Neću više da se zlopatim!

 

U tom naumu i tvrdoj odluci ustade, pokrenu umorne noge i prijeđe preko ceste, jer dalje mu nije trebalo ići: sučelice njegovoj stajala kuća u kojoj su živjeli roditelji debele Berte. Tu on zaprosi njihovu kćer, punu vrlina.


Roditelji nisu dugo premišljali niti se skanjivali. - Slika priliku traži, slične se duše uvijek nađu, a te će se dvije složiti kao sol i kruh, pomisliše oni i pristadoše. I tako debela Berta postade ženom lijenoga Pere. Tjerala je odonda na pašu obje koze.


Za lijenoga Peru zaredali sretni dani, nije mu trebalo odmarati se ni od kakva drugog posla osim od ljenčarenja.U tom naumu i tvrdoj odluci ustade, pokrenu umorne noge i prijeđe preko ceste, jer dalje mu nije trebalo ići: sučelice njegovoj stajala kuća u kojoj su živjeli roditelji debele Berte. Tu on zaprosi njihovu kćer, punu vrlina.


Roditelji nisu dugo premišljali niti se skanjivali. - Slika priliku traži, slične se duše uvijek nađu, a te će se dvije složiti kao sol i kruh, pomisliše oni i pristadoše. I tako debela Berta postade ženom lijenoga Pere. Tjerala je odonda na pašu obje koze.


Za lijenoga Peru zaredali sretni dani, nije mu trebalo odmarati se ni od kakva drugog posla osim od ljenčarenja.

 

Samo bi ovda - onda, sasvim izrijetka, izmilio iz kuće i tada bi rekao: - Ovo je tek toliko da bi mi poslije odmor bolje prijao: jer inače izgubi čovjek svaki osjećaj i smisao za odmaranje i počivanje. Ali su i debelu Bertu krasile jednake vrline, nije ona bila ništa manje lijena.
- Dragi Pero - reče mu ona jednog dana čemu da nepotrebno zagorčujemo sebi život i svoje mlade dane tratimo beskorisno i da nam najljepše doba propada i odlazi ututanj? Zar ne bi bilo bolje da obje koze, koje nas svakog jutra u našem najboljem snu uznemiruju meketanjem i deranjem, dademo svome susjedu: mi njemu koze, a on nama košnicu sa pčelama? Košnicu ćemo lako smjestiti u prisoje za kućom, i ne treba nam se dalje brinuti o njoj. Pčele ne mora čovjek čuvati ni na pašu izgoniti: same izlijeću i same opet ulijeću, znaju i nalaze put natrag, i cijelog dana skupljaju med, a nama od njih nikakve brige ni muke.

 

- Govoriš kao razborita žena - prihvati lijeni Pero. - To što predlažeš odmah ćemo i provesti. Osim toga, med i bolje prija i svakako je hranjiviji negoli kozje mlijeko, a bolje se i čuva i duže traje.

 

Kako smislili, tako učinili. Susjed objeručke prihvatio ponudu i zamjenu, rado im je za dvije koze dao jednu košnicu sa pčelama. Izlijetale pčele iz košnice pa opet u nju ulijetale od ranog jutra do kasne večeri, neumorno radile po cijeli Božji dan, skupljale cvjetni sok i punile saće najboljim medom, i tako Pero ujesen izvadi pun ćup toga slatkog Božjeg dara.

 

Pero i Perinica staviše ćup na dasku što su je kao nekakvu policu pritvrdili povisoko na zid u svojoj spavaonici. A kako se bojahu da im tkogod ne ukrade med ili da ga miši ne nanjuše i ne napadnu na nj, debela je Berta donijela žilavu ljeskovu batinu i položila ju uza svoju postelju, kako bi i ne ustajući mogla ljeskovaču rukom dohvatiti i potjerati nezvane goste.


Lijeni Pero nije rado ustajao prije nego što bi podne prepolovilo dan. - Tko rano rani, taj ništa ne grabi, nego je cio dan pospan, govorio on. Dok je jednoga vedrog prijepodneva još ležao pod perinama i tako se odmarao od duga spavanja, reći će debeloj Berti:

 

- Žene su velike oblaporke i vole se sladiti, pa i ti sve pomalo oblizuješ i kušaš med. Bolje bi bilo da ga zamijenimo za gusku i jedno gušče prije nego što sve sama slistiš.


- Dobro - dočeka debela Berta - ali nikako prije nego što imademo dijete da nam tu perad čuva. Čemu da se natežem i mučim s mladim guskama i da snagu gubim i tratim bez potrebe!


- A zar misliš - prigovori Pero - da će dijete baš čuvati guske? Danas djeca više ne slušaju, nego sve rade po svojoj volji i ludoj glavi. Misle da su pametniji od roditelja, baš kao onaj sluga iz priče što je pošao da traži kravu pa odlutao goneći i loveći tri kosa.
- Bogme će se slabo provesti tko ne uradi kako mu kažem! - poprijeti debela Berta. - Uzet ću ja batinu pa ga namazati ljeskovom mašću da će sve zvijezde prebrojiti!


Pero joj povlađivao, a ona nastavila u svome žaru:
- Vidiš, Pero - ljutito će ona, dohvativši ljeskovaču kojom je namjeravala tjerati miševe - evo ovako bih ja njega zaokupila!

 

I zamahnu batinom i na nesreću pogodi ćup meda što se nalazio na dasci nad posteljom: udari ćup o zid, razbi se u komadiće, a slasni med poteče na pod.
- Eto ti i guske i guščeta! - uzviknu Pero. - Ne treba više perad čuvati! A sreća je u nesreći što mi ćup nije pao na glavu. Sve u svemu, možemo biti zadovoljni svojom sudbinom.


A kad je u jednoj rbini ugledao još malko meda, segnu za njom rukom te će sav sretan:
- U slast ćemo, ženo, liznuti ovaj ostatak, pa ćemo onda, poslije straha što smo ga pretrpjeli, malko prileći da se odmorimo. Ne mari ako ustanemo nešto kasnije nego što običavamo: nikamo nam se ne žuri, a dug je dan.

 

- Tako je! - preuze i pritvrdi debela Berta. - Na sve ćemo stići, ima vremena! Znaš kako su puža pozvali na svadbu, i on krenuo na put, ali stigao istom na krštenje. A kad je pred kućom pao preko plota, uzdahnuo jadnik i rekao: - Brzina je prava propast, u hitnji često i vrat slomiš!

___________________________________

 

Jacob i Wilhelm Grimm poznati su njemački pisci bajki. Jacob je rođen 1785. a brat mu Wilhem godinu dana kasnije. Obojica su studirali pravo u Marburgu. Za vrijeme studija bili su aktivni u kritiziranju kralja Ernesta Augusta I., tako da ih je on protjerao sa sveučilišta.

 

Na samom početku 19. stoljeća, u vrijeme kad su živjela braća Grimm, Sveto Rimsko Carstvo je upravo propalo, a Njemačka kakvu znamo danas nije još postojala, nego se sastojala od stotina kneževina i malih ili srednje velikih država. Glavni čimbenik koji je ujedinio njemački narod tog doba bio je zajednički jezik. Svojim su djelima i životom braća Grimm htjeli pomoći da se stvori njemački identitet. Javnost izvan Njemačke uglavnom ne zna da su braća Grimm sastavila njemački rječnik Deutsches Wörterbuch. To je bio prvi veliki korak u stvaranju standardnog "modernog" njemačkog jezika još od Lutherova prijevoda Biblije s latinskog na njemački. Taj vrlo opsežan rječnik (33 sveska, teži 84 kg) još se smatra autoritetom za njemačku etimologiju. Smatra se da je brat Jakob iznio Grimmov zakon, germansku glasovnu promjenu koju je prvi primijetio danski filolog Rasmus Christian Rask. Grimmov je zakon bio prvo otkriće neke važne sustavne glasovne promjene.

 

Među najpoznatije njihove bajke spadaju: Crvenkapica, Ivica i Marica, Kraljević žabac, Trnoružica, Snjeguljica i sedam patuljaka, Palčić, Pepeljuga, Matovilka - Zlatokosa, Vuk i sedam kozlića, Mačak i čizmamaZlatna guska i td.


Zlo u bajkama nikad ne pobjeđuje, i kada u bajkama ima mnogo grubosti, kraj nikada neće ražalostiti djecu.

 

Braća Grimm - Bajke

Braća Grimm - Bremenski gradski pjevači

Braća Grimm - Crvenkapica

Braća Grimm - Dvanaest princeza

Braća Grimm - Ivica i Marica

Braća Grimm - Kraljević žabac

Braća Grimm - Mačak u čizmama

Braća Grimm - Matovilka - Zlatokosa

Braća Grimm - Palčić

Braća Grimm - Pepeljuga

Braća Grimm - Ribar i njegova žena

Braća Grimm - Saputnici

Braća Grimm - Sneguljica i sedam patuljaka

Braća Grimm - Trnoružica

Braća Grimm - Vuk i sedam kozlića

Braća Grimm - Zlatna guska

Braća Grimm - Zlatna ptica

loading...
4 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Braća Grimm - Našla vreća zakrpu

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u