Vjenceslav Novak - Iz velegradskog podzemlja lektira

Vjenceslav Novak - Iz velegradskog podzemlja

Vjenceslav Novak - Iz velegradskog podzemlja

 

Kratki sadržaj - Na Iličkom trgu (danas Britanski trg) u Zagrebu neki čovjek sjedi na klupi duboko zamišljen; ne osjeća snijeg koji mu je napadao po odjeći, ni studen, ne primjećuje prolaznike. Ne obraća pozornost ni na poznanika koji ga u prolazu opominje da tu ne sjedi nego da ide kući, niti na pijanog kramara Slovaka što se srušio na ulicu i nikako da ustane.

 

Bio je to nezaposleni pilar drva Mika, koji bi povremeno dobio kakav posao, zaradio ponešto pa onda opet dugo čekao da se ukaže prilika da nešto zaradi - a trebalo je prehraniti ženu i troje djece. Mika je zurio preda se i očajno se pitao stoje to opet učinio u pijanom stanju. A učinio je veliko zlo.

 

On i njegov drug Jankić ispilili su jučer nekom gospodinu hvat drva i za to dobili pet kruna. Gospodin ih je usput savjetovao da za taj novac kupe svojim obiteljima večeru i ostatak da zaštede, a ne da odmah odu u gostionicu i novac zapiju. Njegov savjet toliko ih je naljutio da su odmah otišli u gostionicu i počeli piti. Časteći jedan drugoga lošim jeftinim vinom raspravljali su o vlastitim teškoćama i bijedi, tako da se iz tog razgovora može puno saznati o nehumanim životnim uvjetima i ponižavajućem položaju siromašnih radnika u Zagrebu. Jankićeva su djeca gladna i slabo odjevena, učitelj mu je nedavno ispsovao sina jer je smočio školski pod, a dijete nije krivo što ima poderanu obuću. Jedino rješenje svojih muka Jankić vidi u alkoholu, jer kad je trijezan, svjestan je koliko je siromaštvo teško, a izlaza nema: A kad je litra u glavi, onda se meni čini da je oko mene sve zadovoljno i veselo, pa usnem smijući se... Eto, tako je, Mika, nama. Zato se mi veselimo čaši vina. I Mika se, već pijan, raspričao o svojoj mezimici, maloj Evici. Čak joj je od putujućeg sitničara kupio paketić slatkiša. Evicu je Mika neizmjerno volio, kao i ona njega, premda je često dolazio kući pijan i stvarao nered.

 

Izašli su iz gostionice tek kad je stražar naredio da se isprazni krčma koja je ionako već odavno trebala biti zatvorena. Mika je bio toliko pijan da je jedva doteturao do zgrade u kojoj je imao podrumski stan. U svijesti smućenoj od alkohola javio se strah od žene: opet će galamiti daje pijan došao kući i vikati kako zapija teško zarađeni novac dok djeca gladuju. U podrum se spustio bauljajući četvoro-noške niza strme stube. Pipao je prstima oko sebe u mraku i nikako mu nije bilo jasno gdje se nalazi. Sto se dalje događalo, nije se sjećao. Zna samo da se pojavilo svjetlo, netko ga je uvukao u stan, nastala je galama ... a onda su se potukli. Tada je žena pobjegla iz sobe, dječaci su skočili sa svojih kreveta, a kad ih je htio tući, umakli su nekamo za materom. I Evica je htjela za braćom, a on uhvatio ju je i bog zna što je uradio djetetu, jer se opet našla odnekud u sobi žena i otrgnuvši mu Evicu digla je u naramak i psujući plakala. A on je udio cijeli niz žena s djetetom u naramku - i tu prestaje posve njegovo sjećanje.

 

Probudio se ujutro mučen grižnjom savjesti zato što je zapio dvije trećine jučerašnje zarade ne vodeći računa o gladnoj djeci. Žena mu je u srdžbi ispričala što je sve onako pijan radio i upitala ga hoće li već jednom prestati s opijanjem. No, osupnuo se kad mu je rekla da je sinoć teško pretukao malu Evicu. Nije mogao vjerovati da je to učinio. Tek se tad sjetio da joj je kupio slatkiše, i sjeo uz njezin krevet, no mala je Evica bila toliko slaba da je jedva prstićima prihvatila slatkiše. Mika nije mogao gledati kako se dijete muči i sav očajan izišao je iz podrumskog stana još u ranu zoru.

 

Uspio je naći posao i s dvojicom radnika pilio je drva do poslijepodne. Cijelo je vrijeme razmišljao o Evici. Sa zarađenim novcem nije se usudio vratiti u stan nego je lutao u blizini. Nije imao snage vratiti se na mjesto gdje je počinio strašno nedjelo: Ali najnesnošljivije od svega, to je sama Evica s vrućim licem i rukama, s krvavom pjenom i crvenim trakom krvi iz hroptećih prsiju. Kolika sramota! Koliki strah bije ga iz tih krvavih tragova njegove surovosti što ju je počinio u pijanoj besvjestici... Žena je u očaju bila prijetila da će ga prijaviti policiji, no njemu je na umu bila samo njegova mezimica. Dok je lutao, naišao je na svog starijeg sina, desetogodišnjeg dječaka, koji mu je rekao da je Evici jako zlo, da je bio liječnik i da mu je mama rekla kako je djevojčica pala niz stube dok je nosila drva i da se ne mora bojati policije. Očajan, Mika mu je dao sav zarađeni novac i rekao da će biti tu negdje u blizini.

 

Cijelo je poslijepodne presjedio na klupi razmišljajući o jučerašnjem događaju, o svom položaju u društvu, o svojoj bijedi, o odnosu bogatih prema siromašnima: Zar smo mi okuženi ako smo siromašni ? Odnio vrag i siromaštvo. Svi govore i uče da siromaštvo nije sramota, a bježe od tebe kada si siromašan da ti je oko srca i gore nego da si sramotan...

 

Zena gaje našla kako sjedi na klupi. Već je bio mrak, snijeg mu je napadao po kapi i odijelu, a on se nije micao. Rekla mu je daje Evica umrla. On je i dalje nepomično sjedio. Žena je shvatila i pozvala ga kući:

- Dođi... Dječaci će se bojati sami u sobi s mrtvacem. Neprestano su mi govorili da se odmah vratim.
- Idi ti... ja ću ostati ovdje, opire se muklim glasom Mika.
- Ja, Mika, bez tebe ne idem. Jer ja tebe poznam. Dobar si ti čovjek... ti skrbiš za svoju djecu... Evici sam našla u krevetu škatulju bonbona, pa sam pomislila: Evo kako on nju voli i kako misli na nju... Dobar si ti, ali za piće nisi. Tebi piće uzme pamet, pa ne znaš što radiš... Dođi, Mika moj, dođi... Bit će nam svima lakše kad ti budeš s nam, vidjet ćeš.

 

Uspjela ga je nagovoriti i on se teška srca vraća u mračni podrumski stan k mrtvoj kćeri: Pošao je za ženom nesigurnim korakom, punim grudima poput olova teških čuvstava. Išao je kako se ide na stratište. Jer u glavi je sveđ nosio misao o smrti i kako će saći u podzemlje gdje će ga koriti mrtva Evica.

 

Vrsta djela - Iz velegradskog podzemlja jedna je od najpoznatijih socijalnih pripovjedaka Vjenceslava Novaka u kojoj je među prvima od svih naših pisaca na realističan način prikazao težak društveni položaj radnika. Budući da u pripovijetki važnu ulogu imaju proživljavanja glavnoga lika, mogli bismo ovu pripovijetku odrediti kao socijalno - psihološku.

 

Mjesto i vrijeme - Radnja pripovijetke odvija se u Zagrebu krajem 19. st. ili na samom početku 20. stoljeća. To je vrijeme postupnog širenja Zagreba, sve većeg doseljavanja novog stanovništva koje ne može naći posla u gradu bez industrije. Mnogi ljudi žive od danas do sutra u potrazi za bilo kakvim poslom. U to doba niklo je u blizini današnjega Britanskog trga (tada Mali plac ili Ilički trg) naselje novopridošlica u grad nazvano Radnički dol. Povjesničar Josip Horvat ovako ga opisuje: Onda je to područje, pogotovu od Malog placa, bilo periferija, arhitekturom i pučanstvom posve različita od gradske jezgre. Središte rajona bio je Radnički dol (područje današnje Kukuljevićeve ulice), novo naselje, nastalo u posljednjem deceniju otkako su se u Zagrebu pojavile prve industrije. (...) Naselje je bilo karikatura sela, zgurenoga u tijesni prostor bez vode, rasvjete, kanalizacije, s kokošinjcima i svinjcima - retorta u kojoj se seoski proletarijat pretvarao u gradske stanovnike. Ti su ljudi jedva znali da su Hrvati. Gotovo odreda analfabeti. Izbe su bile skup ljudske bijede, zaostalosti, sirotinje i - nezajaziv izvor bolesti.

 

Ambijent u kojem je smještena radnja sumoran je i hladan: snijeg, blato, vlaga, zadimljena gostionica, mračni podrumski stan i sva ta atmosfera ispunjena je nezadovoljstvom, strahom od gladi, strahom od sutrašnjice i očajem.

 

Tema i ideja - Tema ove pripovijetke uzeta je iz života radnika, pilara drva, čija sezona poslova počinje u jesen i traje s nešto manje intenziteta zimi da bi prestala u ljetnim danima. Pilarski posao nije stalan, teško se nalazi, a zarada je slaba. Kad ne pile drva, prihvaćaju se bilo kakvog posla samo da bi nekako prehranili obitelj.

 

Socijalnoj bijedi, otjelovljenoj u likovima pilara Mike i Jankića, suprotstavljen je sloj bogatih građana koji svojim odnosom prema siromašnima još više produbljuju jaz i izazivaju međusobnu netrpeljivost i mržnju. Socijalna tema ove pripovijetke zadire dublje u posljedice siromaštva: alkoholizam, nasilje u obitelji, zločin... Uzimajući socijalnu temu o bijedi, siromaštvu i nezaposlenosti, Novak je preko Mike, Jankića i članova njihovih obitelji želio skrenuti pozornost društvu na težak položaj radnika, na njihovu bijedu i teške posljedice koje ona izaziva.

 

Osnovna misao - Dobar i milosrdan čovjek može pomoći riješiti teško socijalno stanje siromašnom čovjeku. Bogatstvo nije mjerilo dobrote i sreće, već ljubav i milosrđe. Problemi neće nestati ako se tuga utapa u alkoholu, već se treba boriti za svoju obitelj.

 

Socijalni elementi u pripovijetki - Siromaštvo, nezaposlenost, bolest, glad, jadni uvjeti stanovanja, borba za opstanak, sklonost piću u teškim socijalnim uvjetima...

 

Motivi - Bijeda, siromaštvo, nezaposlenost, alkoholizam, nasilje u obitelji, zločin...

 

Bilješke tjekom čitanja
- Mika sjedi na klupi
- Mika i Jankić rade kod jednog čovjeka
- Plaća im je pet kruna
- To su zapili
- Mika dolazi kući pijan
- Svađa se sa ženom
- Mika ih želi tući
- Ulovio je Elicu i htio ju tući, ali ju je iz njegovih ruku spasila njegova žena
- Drugo jutro se probudio i saznao je Elica pala po stepenicama
- Mika je tužan otišao van
- Nakon nekoliko sati žena ga je pošla tražiti
- Kada ga je našla rekla mu je da je Elica preminula

Fabularni tijek
- Mika sjedi na Iličkom trgu
- Prisjeća se kako se napio s Jankićem
- Otišao je kući i svađao se sa ženom
- Na smrt je istukao malu Evicu
- Ujutro mu je žena sve ispričala
- On odlazi na posao
- Poslije hoda ulicama i sreće svoga sina
- Rekao mu je da je bio doktor
- Žena ga traži i govori mu je da je umrla Evica
- Oni odlaze kući

 

Kompozicija djela - Pripovijetka Iz velegradskog podzemlja pripada tipu uokvirenih pripovijedaka ili pripovijedaka s okvirom. Na samom početku susrećemo Miku kako u snijegu i vlazi nepomično sjedi na klupi na Iličkom placu. Po njegovu držanju slutimo da mu se nešto strašno dogodilo a onda nas pisac, služeći se tehnikom retrospektivnog pripovijedanja (pripovijedanja prošlih događaja), upoznaje s događajima koji su uzrok ovakvom Mikinom stanju. Na kraju pripovijetke kompozicijski se krug zatvara i ponovno smo s Mikom na pustom Iličkom trgu. Mikina dobra žena dolazi po njega i on kreće za njom teškim, nesigurnim korakom i "punim grudima poput olova teških čuvstava".

 

Odabravši ovakvu kompoziciju pripovijetke, Vjenceslav Novak je u središte naše pozornosti stavio Mikin lik i njegova unutarnja (psihološka) proživljavanja navodeći nas da ipak iskreno suosjećamo s likom koji je počinio tako teško nedjelo.

 

Uvod - Upoznavanje glavnog lika Mike koji je vrlo siromašan i malo zarađuje – tako malo da jedva može prehraniti obitelj...


Zaplet - Nakon noći pijančenja Mika se vraća kući i, dok ga žena verbalno napada, on dohvati Evicu i pretuče ju na mrtvo ime...


Vrhunac - Iduće jutro se budi i saznaje da mu je kćer u teškom stanju. Kaje se iz sveg srca, no, prekasno je kad sazna da je Evica preminula...


Završetak - Lucija oprašta Miki za smrt svoje kćeri i oni pokušavaju nastaviti živjeti dalje...

Jezik i stil - Pisac Vjenceslav Novak je ovo djelo napisao tako realistično da nema onoga koji ovo djelo ne bi shvatio, bez obzira na nepoznate riječi koje se povremeno nađu u tekstu. On je to napisao bez mnogo opisa, tako da u djelu u većini prevladava radnja i pripovijedanje, dok i dijaloga isto ima puno. Likovi u djelu govore lokalno, što znači da se pisac koristio lokalizmom. Međutim, pisac nije baš upotrebljavao personifikacije jer je to, kao što sam gore naveo, realistično djelo. Tu i tamo našla bi se po koja: - Dok bi sunce još obilno zalijevalo svojim svjetlom tornjeve crkvi, kupole na gradskim palačama i, polako zalazeći, milo se smješkalo poigravajući svojim zlatnim tracima po prozorima malih kućica na otvorenom tlu, dotle je dolje vladao mrak, trajni mrak i vlaga.

Samo u toj rečenici ima pregršt epiteta koje pisac u cijelom djelu nije izostavljao: - toplo obiteljsko gnijezdo, "ugodno društvance", „mali, okrugli šešir", "toploj blagovolji"... Ali zato, u djelu se ne može naći onomatopeje s kojima bi pisac mogao dočarati sve "šušnjeve" u prirodi. Ova pripovijetka je stvarno bogata mnogim mudrim savjetima koje su ostali davali Miki: - Kad im je taj gospodin isplatio zaslužbu, stao ih je poučavati kako ne bi bilo pametno da sad pođu u gostionicu, nego da kupe za obitelj večeru, a ostatak spreme kao prištednju. Jer, Bog zna hoće li se opet sutra ili prekosutra naći zaslužbe. Novak je ovo djelo podijelio u tri djela koji su označeni rimskim brojkama: prvi je do djela kada je Mika otišao od Evičinog kreveta ka Iličkom trgu, drugi do kada je Mika predao zaslužbu sinu da ga odnese majci, a treći do kraja.

 

Stilska sredstva
Epiteti - Guste, nakvašenoj, bijele, snježne, neugodna, reskom, toplo, ugodno, studenoj, mršavom

Onomatopeje - Tiho se spuštaju guste pahuljica snijega.

 

Usporedbe

- Ležao je sred blata kao mrtvo tijelo.
- A radnik je na klupi sjedio kao uklesan.
- Gdjekada trgnu mu se ramena kao od uzdaha koji hoće da provali iz prsiju.
- I Mika i Jankić osjećali su kao da je ovako lijepo svemu svijetu kao što je sad njima...

 

Opis pejzaža - U uvodnom djelu pisac opisuje hladan i tmuran ugođaj zimskog pejzaža kako bi nas uveo i predočio nam sliku siromašnog dijela Zagreba.


Tiho se spuštaju guste pahuljice snijega. Istom su četiri sata poslije podne, a zimske sjene hvataju se već zemlje i pokrivaju sve jače po trotoaru i nakvašenoj cesti bijele sniježne krpe. Neugodna je ulica svojim blatom i svojom reskom vlagom.

 

Pouka - Ma kako teška bila borba za preživljavanje čovjek mora smoći snage da se odupre porocima kao što su alkohol, a u današnje vrijeme i droga. Samo jaki i čvrsti mogu smoći snage i znanja da sebi i svojoj obitelji osiguraju bolji život i izbjegnu srljanje u nasilje i zločin.

 

Najljepši ulomak


Cijelo poslijepodne hvatala je u vrućici neprestano ručicama svuda oko šupljina kao da će nešto otrgnuti... a onda se smirila i najednom ugasila kao svijećica... Doduše, liječnik je odmah rekao da neće biti dobro jer je iznutra ozlijeđena... Božja volja! - izdahnula je i pozvala opet Miku da pođe kući.

Što je neobično u pripovijedanju ove pripovijetke - Ova pripovijetka je tako realistično napisana pa u njoj nisam našao nešto što bi bilo toliko neobično da ja to ne bi razumio. Možda sam dosada rijetko čitao takve pripovijetke u kojima se, kroz razmišljanja glavnog lika, opisuju događaji iz njegove prošlosti. I još bi samo rekao to da je stil i način izražavanja tako stvaran (i drugačiji od ostalih do sada pročitanih) da sam čitajući mogao vidjeti i doživjeti svaki dio te priče.

Socijalni položaj Mikine obitelji - Mikina obitelj spada u najniži sloj gradske sirotinje. Oni žive u podrumu neke kuće, nemaju nikakve veze s onim svijetom vani, gdje sunce obasjava prozore stanova imućnijih građana. Mikinoj obitelji je dosta tog siromaštva i želi pobjeći, no nema pravog izlaza.

Zar smo mi okuženi ako smo siromašni? - srdio se nato. Odnio vrag i siromaštvo! Svi govore i uče da siromaštvo nije sramota, a bježe od tebe kad si siromašan, da ti je oko srca i gore nego da si sramotan...

Psihološka karakterizacija Mike - O Mikinom se izgledu malo govori. Znamo da je bijedo obučen u iskrpano odijelo, iscrpljen, mršavog lika. On je kao karakter vrlo dobar čovjek, ali ga siromaštvo i bijeda tjeraju da očajava i da sažaljeva sebe, svoj život i život svoje obitelji. U duši on je brižan otac i nije tako loš suprug, ali ga alkohol dovede u takvo stanje da je ugrozio, pa čak i oduzeo život svojoj najdražoj jedinoj kćeri, koju je tako volio da bi čak i svoj život dao da njoj dade još jednu priliku, ali ovako će mu uvijek u srcu ustati jedna praznina s uspomenom na malu Evicu.

Što je uzrok Mikine nesreće - Mika je zapravo jedan jadnik kojeg ne treba doživjeti po onome što je učinio svojoj kćeri jer to nije bio on, to nije bio odraz njegove ličnosti. On je jedan primjer dobrog čovjeka, ali punog gorčine i jada kojeg alkohol može za kratko vrijeme utješiti, ali će biti i uzrok najveće tragedije njegovog života.

 

Likovi - Nositelj radnje, tj. glavni lik je Mika. Uz njega se kao sporedni likovi javljaju njegova žena Lucija i dvoje njihove djece: mala Evica, desetogodišnji sin, a treće se dijete ne pojavljuje izravno u radnji. Izvan kruga Mikine obitelji je Jankić kojemu se od brojne obitelji spominje sin školarac Matek i svadljiva supruga. Ostali likovi su: gospodin koji je svojim savjetom izazvao Mikin i Jankićev gnjev, pijani Slovak te usputni likovi: trojica radnika na skladištu drva, Kočevar (trgovacsitničar), grubi trgovac, doktor, prolaznici... Novak se malo zadržava na opisu vanjskog izgleda svojih likova. Težište stavlja na psihološku i etičku karakterizaciju likova koja se provodi kroz dijaloge i postupke likova.


Mika - Siromašan Zagrebčanin Mika je prosječan radnik niže klase. Svojom mizernom plaćom jedva je uspijevao nahraniti svoju višečlanu obitelj. Za Miku su postojale samo dvije stvari na ovome svijetu; njegova mala kćer Evica i piće. Evica mu je bila kao hram u koji je svaki put ponovno dolazio po razlog da nastavi svoj jadni život. Piće mu je služilo da zaboravi muke i jade ovdašnjeg postojanja. Možda bi i piće pomoglo da se nakon iscrpljujućeg radnog dana Mika imao kamo vratiti, ali tako ne bijaše. Svake večeri Mika sav izbezumljen i pijan, jedva se dovukao do svog tamnog i vlažnog skrovišta u velegradskom podzemlju. A niti tamo ne bijaše pošteđen bijede i neimaštine. Naime tu malenu sobicu Mika je bio prisiljen dijeliti sa gotovo njemu nepoznatim ljudima, tj. svojom obitelji. Tako svake večeri, umoran i ošamućen od silnog alkohola, Mika se iskaljivao na svojim bližnjima. Nije mario za posljedice. Bio je zaslijepljen crnom magijom pića. Sve dok nije digao ruku na pogrešnu žrtvu... na malu Evicu. Tek je njezina tragična smrt navela Miku da spozna kako je okrutan i surov čovjek. Sada više nema razloga da nastavi tragediju što se zvala njegovim životom. Osjećao je gorčinu koja ga je povlačila sve dublje u ponor. Kajao se, neopisivo se kajao. Osjećao je bol kako mu pritišće prsa neda mu da diše, kao što niti on ne davaše disati Evici. Tek na spomen svoje žene Mika se sjeti da ne postoji mala Evica, već da imade još dva sina koji su svaki dan u skrbi za njega i nije im svejedno.

- Sa tužnom uspomenom i osjećajem krivnje teškim korakom ko olovo, krene kući.

Fizičke osobine - Usprkos snijegu i studenoj vlazi sjedi neki čovjek nepomično na klupi na Iličkom trgu. Crte na mršavom licu ne dadu se jasno razabrati u mraku. Po grubom, na sve strane iskrpanom odijelu vidi se da čovjek pripada radničkom staležu. Na kapi, po ramenima i u naborima odijela naslagao mu se snijeg, ali on ne mari.

Lucija - je bila Mikina žena. Bila je dobra i osjećajna. Voljela je svoju djecu i muža. Znala je da je volio Evicu više od svega i da kada se vrati navečer pijan to nije on, i oprostila mu je ono što je učinio svojoj kćerki. Također je znala da je on vrlo brižan otac, ali da se boji osjećati pokorno i poslušno. Tješila je Miku koliko god je mogla i njen glas je bio pun ljubavi i razumijevanja. Ljubav između njih dvoje i cijele obitelji pomogla im je da krenu dalje živjeti usprkos toj nesreći.

Evica - je bila mala slabašna djevojčica. Usprkos tome svi su je voljeli. Bila je pametna i dobra. Uvijek bi znala da će, kad je tata pijan, dobiti slatkiše ili tako nešto. Pošto je bila slabašna i imala probleme jednostavno nije mogla preživjeti očeve batine. I na kraju je, ni kriva ni dužna, u jadu i bijedi, izgubila svoj život.

Moja mezimica - nasmiješio se čisto ponesen svojim roditeljskim čuvstvom... - Da ti, Jankiću, samo čuješ to dijete! Nisi toga doživio, jer ti ne bi svojim ušima vjerovao što sve ona zna! A istom joj je pet godina... Tepče!...

Jankić - Sličan Miki, ima brojnu obitelj, slabu zaradu, svađe sa ženom i sklonost alkoholu, nezadovoljan svojim socijalnim i financijskim stanjem.

A što on miješa sebe s nama! Ja sam danas u podne bio u njegovoj kuhinji, a s ognjišta se puši i širi svakojaki miris. Njegova je gospođa došla u kuhinju i dala kuharici bocu vina da je stavi u mlaku vodu jer da je vino hladno... A ja i ti smo, Mika, od jutros raspilili, rascijepali i poslagali hvat cjepanica, a založili smo u podne svak komad suhog kruha. Pa što on goovri...

Glavni likovi - Mika, Jankić, Lucija, Evica

Sporedni likovi - Dvoje sinova, gospodin kod kojeg su sjekli drva, pijani Slovak, trojica radnika na skladištu drva, Kočevar, grubi trgovac, doktor, prolaznici.

 

Dojam o djelu - Ovo mi se djelo dojmilo. Prije nisam ni pomišljao na takve tragedije, no ovo djelo mi je pomoglo da shvatim da su one sve češće i češće u životu ljudi koji pomoć traže u alkoholu. Mislim da svatko tko ovo djelo pročita ne može ostati ravnodušan. Mikina obitelj spada u najsiromašniji sloj društva kojemu se takve tragedije najčešće i događaju. Pisac je izvrsno pokazao tugu i sažalijevanje koje Mika osjeća prema svojoj kćerki. No ta njegova pogreška je bila nemoguća za ispraviti.

Kritike i dojmovi - Početkom dvadesetog stoljeća, kad je Vjenceslav Novak napisao ovaj kratki roman, problemi kao što su alkoholizam i razne bolesti bili su svakodnevica života siromašnog čovjeka. Danasa na kraju dvadesetog stoljeća ti problemi postali su dio svačijeg života. Neimaština je ostala problemom siromašnih, dok se alkoholizam savršeno uklopio u suvremeni svijet, jedina je razlika u imenu. Umjesto vina došla je droga a koleru i bjesnoću zamijenila je sida. Razvitak nije donio čudo kojim smo trebali vratiti izgubljenu nevinost i blaženi raj, već nam je otvorio vrata u novi pakao svakidašnje borbe za opstanak. Mnogi, misleći da će uspijeti pobjeći, zapravo uzimanjem droge i drugih opijuma još dublje posrću u ponor bez dna. Krađa, ubojstava i drugi kriminal su posljedica. Oni misle kako čine "pravu stvar" i da tako mora biti, da je to budućnost svijeta. Smatraju se veoma pametnima, no to je samo kratkotrajni osjećaj koji prodaje droga, i još ga skupo prodaje.
________________________________

 

Vjenceslav Novak rođen je 1859. god. u Senju. Gimnaziju je pohađao u Senju i Gospiću. U Učiteljsku školu je išao u u Zagrebu. Kasnije je nastavio muzičke studije u Pragu. Službovao je kao profesof muzike na Učiteljskoj školi u Zagrebu. Vjenceslav Novak je jedan od prvih pisaca u Hrvatskoj književnosti koji je u svojim djelima počeo slikati probleme društvenih nepravdi i nevolja koje su pogađle mali svijet seljačke sirotinje, siromašnih otoka i intelektualaca koje opisuje s dubokim suosječanjem. Napisao je sedam romana i oko stotinu pripovijedaka. Romani su mu: Pod Nehajem, Poslijednji Stipančići, Dva svijeta, Zapreke, Pavao segata i Tito Dorčić. Važnije pripovjetke su mu: Podgorske pripovjetke, U Glib, Majstor Adam, Iz velegradskog podzemlja i dr. Vjenceslav Novak umro je 1905. g. u Zagrebu.

18 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Vjenceslav Novak - Iz velegradskog podzemlja

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Prokleta avlija je naziv za poznati carigradski zatvor, u koji je iz neopravdanih razloga dospeo fra Petar iz Bosne kojeg… >

Ivo Andrić - Na Drini ćuprija

Ivo Andrić - Na Drini ćuprija   Najpoznatiji roman Ive Andrića, Na Drini ćuprija (1945), hronološki prati četiri vijeka zbivanja oko velikog mosta… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u