Vjenceslav Novak - Tito Dorčić lektira

Vjenceslav Novak - Tito Dorčić

Vjenceslav Novak - Tito Dorčić

 

Roman Vjenceslava Novaka "Tito Dorčić" bavi se tragičnom sudbinom koja je zadesila intelektualce u pokušaju da uspiju kroz život. Kako bi pronašli svoje mjesto u svijetu, takvi ljudi obično budu žrtve stradanja jer život ih često baca u vrijeme i prostor gdje se ne mogu boriti.

 

Moralni stavovi takvih ljudi često se u potpunosti razlikuju od onih samog života gdje se nalaze. Oni dolaze obično u sukob, a on završava tragično, kao slom, pad ili kao ludost i smrt.

 

Jako tragično i nasilno otuđivanje Tite od njegovog života te njegovi moralni i životni padovi, vješto su oslikani u ovoj knjizi. Uzroci i posljedice logičnim su slijedom upriličeni u pravu ljudsku tragediju.

 

Roman "Tito Dorčić" još je jedno djelo iz hrvatske književnosti koje se usredotočava na tragičan kraj hrvatskog intelektualca. U beskonačnoj potrazi da pronađe svoje mjesto u društvu, takav čovjek na kraju doživi težak slom zbog nesrazmjera između njegovih stavova i očekivanja sredine u kojoj živi. Moralna načela hrvatskih intelektualaca većinu vremena su u sukobu s pravilima tadašnjeg društva.

 

Vjenceslav Novak je u većini svojih djela više koristio tehniku pripovijedanja nego opisivanja, pa je zbog toga čitatelju očit stav samog autora dok čita neko od njegovih djela. Vjenceslav je puno pozornosti posvećivao opisu likova, pa se tako oni i danas čine stvarni i realni sa svim svojim problemima, bez obzira što se radi o vremenu koje je iza nas.

 

Kratak sadržaj - Ribarska obitelj Dorčić živi u Senju i već dugi niz generacija živi od ribarenja na moru. Već dugi niz godina prenosi se u obitelji Dorčić znanje oko ribarenja, brodarstva i plovidbe s očeva na sinove. No, Andrija Dorčić, vrlo vrijedan ribar, odluči da njegov sin neće postati ribar već činovnik.

 

No, Tito je već od malena jako zavolio ribarenje i život na moru te se jako odupirao školi i svemu što je ona donosila. Nikako se nije mogao priviknuti na gubitak slobode i nesputanosti.

Siromašna sluškinja, Titova majka i njezin bivši gospodar Dabić uvjeravaju Titova oca Andriju da će upropastiti dječaka ako ga pošalje na školovanje u gimnaziju. Otac ipak ne popušta te dječak završi na školovanju u gimnaziji. Tito se nekako uspijeva provlačiti kroz razrede, iako uči slabo i bez imalo volje. Svima je jasno da se Tito nalazi na mjestu koje nije za njega.

 

Nakon što je završio gimnaziju, Tita otac šalje i Beč na studij prava. Kada je završio i studij, vraća se Tito u Senj te je tamo dobio radno mjesto. Ali na poslu, Titov upravitelj vidi da on nije sposoban obavljati dati posao. Dorčić pokušava dati mito upraviteljevom sinu, no Tito baš iz toga razloga i radi pijanstva bude izbačen s posla.

 

Biskup Ožegović tada iz zahvale što su Dorčićevi prikrili ribarski prijestup, odluči Titu dati šansu. Sredi mu posao na županijskom sudu. Tito se svidi Pukovcu, glavnom upravitelju, koji ni ne sluti da Titov posao obavlja Duić, desničar jer ga Tito redovito podmićuje.

 

Pošto je Pukovac bio vrlo naklonjen Titu, on odluči pokušati doći do njegove kćerke Regine, ali i do boljeg posla u Zagrebu. Regina je upoznata s namjerama Tita pa ga jako prezire.

 

Tito je čak zadobio i titulu vještog kriminalista jer je uspio riješiti jedan komplicirani slučaj.

 

Uskoro se upravitelj razboli te mora poći na liječenje u Beč. Njegova pratnja na putu bio je upravo Tito. Tito jadnog upravitelja vara pričajući mu dobre vijesti o njegovom stanju kako bi ga pridobio i dao mu dopuštenje za Reginu. Regini, s druge strane, šalje lažne dojave o zdravlju njezina oca.

 

Regini je jako žao oca i tužna i slomljena želi mu udovoljiti prije smrti. Želi da on misli kako je zbrinuta i sretna. Iz tih razloga, Regina pristaje na brak s Titom.

 

Titov život prolazi u pijanstvu te on psihički jako strada vodeći takav neuredan život. Ubrzo mu umire otac, a nakon što umre i Regini otac, ona ga odluči napustiti.

 

Tito u svom stanju pijanstva i nervoze osudi nedužnog čovjeka na smrt. Kada se pojavi pravi krivac, Tito oboli na živce od grižnje savjesti koja ga je progonila. Otišao je na liječenje u Beč, a kada se vratio odlučio je otići u svoje mjesto na more. Tamo odlazi u more i u njemu stradava. Tito je završio svoj život utapanjem u moru kojeg je istinski volio i od kojeg je na silu otrgnut i odbačen stvorivši tako neku drugu životnu sudbinu od one koju je želio.

 

Vrsta djela - roman

Mjesto radnje - Senj, Beč

 

Likovi - Tito Dorčić, Regina, Andrija Dorčić

 

Tito Dorčić je glavni junak romana, a čija sudbina svakog čitatelja stavlja pred nedoumicu. Tito je predstavljen kao nesuđeni ribar i propali pravnik kojeg su neke odluke koštale normalnog života. Na kraju je prikazan kao čovjek koji je zbog određenih laži i zločina doživio sudbinu osramoćenog pojedinca.

 

Teško je odrediti radi li se o čovjeku koji je samo žrtva ili ipak zločinac. Kako ne postoji crno-bijeli svijet nego ponekad treba uočiti i sivu boju, čitatelj ne može lako zaključiti kakav je Tito lik i zaslužuje li sve ono što ga je na kraju snašlo.

 

Želja oca koja nije bila nimalo pogrešna, a želja je to mnogih roditelja i danas, da umjesto izranjavanih ruku zbog teškog fizičkog rada, ruke njegova djeteta drže skupe olovke s kojima će odlučivati o pravdi mnogih, na kraju je uzrokovala nesreću tog istog djeteta i na kraju ga pretvorila u parazitko biće čije je najjače oružje postala laž.

 

Tito je unatoč najboljim željama svog oca cijelo vrijeme čeznuo za plavetnilom jer ipak je njegovim žilama tekla vruća krv predaka. Tito nije samo volio more, on je u potpunosti poznavao njegovu nepredvidljivu ćud i uvijek je bio željan noći ispod zvijezda i hladnih vjetrova koji su dolazili s pučine.

 

Nije trebalo dugo da u svijetu koji je za njega predstavljao jedno veliko sivilo s brojnim ljudskim grijesima i mrtvim papirima, posrne i krene prema putu s kojeg više nije bilo povratka. Svi poroci koji su dolazili iz tog svijeta počeli su se lijepiti za Tita, pa je na kraju i sam postao parazit i varalica. Ipak se nije snašao na poslu sudskog službenika.

 

Smatrao je da ima pravo varati ostale jer je i on sam bio prevaren, pa se tako služilo lažima i obmanama. Pristajao je na to da bude ono što su od njega željeli ostali, a isto tako je želio naplatiti za svu gorčinu koju je morao trpiti.

 

Dokazati da vrijedi u poslu gdje se pokazao nesposobnim mogao je jedino na nepošten način. Zbog toga nije samo nastradali bliži, poput obitelji, Regine i njezinog oca, nego i sam Tito. Upravo je on platio najvišu cijenu zbog svih laži.

 

Kao osobi koja je ostala bez ičega i uništenog uma te kojem nije preostalo ništa osim grižnje savjesti zbog svih donešenih odluka, konačno je oslobođenje donijelo toliko obožavano plavetnilo za kojim je uvijek težio.

 

Andrija Dorčić je otac Tite Dorčića i vrijedan ribar koji je odlučio prekinuti dugogodišnju tradiciju ribarenja koja se prenosila s koljena na koljeno i svog sina poslati na drugačiji put. Njegova je želja bila da se Tito školuje u Beču kako bi umjesto prljavog posla ribara mogao raditi kao sudski službenik i tako odlučivati o sudbinama mnogih.

 

Regina je kćer upravitelja Pukovca koja zamrzi Tita kada sazna da se preko nje htio dokopati moćnog položaja u Zagrebu. Iako nije voljela Tita Regina je zbog odanosti i ljubavi prema ocu odlučila udati se za mrskog čovjeka. Bilo joj je jedino važno da je otac vidi sretnu bez obzira kakvi bili njeni stvarni osjećaji.

__________________________________

 

Vjenceslav Novak - Tito Dorčić

 

Ljubav i radost prema moru

 

- Ni grožnja ni obećanja nisu mogla da odvrate malog Tita od mora i ribarije. Živio je s ribarima, kao da je član njihove družbe; kad nije lovio udicom ili vršom, pomogao im je izvlačiti mrežu, motati u kolut izvučeno uže i privesti od jednog kraja k drugomu ribarsku barku.

 

- Ali škola je ostala vazda crna strana njegova života. I sama rodna kuća bila je za nj sporedna stvar - tek more i morska obala njegovo rođeno tlo, njegova misao, njegovo čuvstvo. Tada je već - u devetoj svojoj godini - tukao ostima uz oca ribu pod malom svijećom tako vješto, te ribari veslači nijesu nikada ni pomislili, da prosvjeduju protiv toga, što je kod diobe ubijene ribe zapadao i jednak dio i Tita.

 

- A more je i život u njemu privlačilo Tita kao čarobnom snagom k sebi. Usprkos očevih i majčinih molba i neminovnih šiba izostajao je poradi ribarije iz škole. Jedna ribica, kojoj bi bacio udicu, odnijela bi svojom pojavom strah od ljutih šiba. Takva jedna ribica kao da je mogla učarati njegovu pamet, povukla bi sa sobom svu njegovu misao, fantaziju i čuvstvo k morskom dnu, gdje je pred njegovim očima vrvjelo još toliko života, što su čekali svoj stalni konac od njegove ruke.

 

Kako Tito lovi ribu - Naprijed... natrag... ne pljuskaj veslom ... - odrešito je, ali s primjesom strasti zapovjedao Tito. Ozbiljnost i uzbuđenje duše, kojim se našao na tom mjestu, davao je njegovom djetinjem licu čisto muževni izražaj, ako prem mu se je nenadano ispunila smjela želja, da se nađe jednom onako samostalan bez ičijega nadzora na mjestu svjećara. Kako se slatko i zanosno zamišljao u tu želju, koja je značila vrhunac svega ... Kako bi se pred njegovom fantazijom bujno redale slike pod plamtećom luči ... Kako bi muduša rasla kao nabreknuta od osjećaja vlasti, da je tu Ijudima i ribi zapovjednik i gospodar! Zato se sav kao nadahnut našao na mjestu oboljelog ribara; sva duša ronila mu je s pogledoma uz ribu pod morem ... a onda je morao zakipjeti gorkim prosvjedom proti veslaču, koji se još jednom usudio izustiti sumnju: Može li on ovako nejak da bude svjećarom? ... A on se ćutio velik, jak i samostalan na tom mjestu, ravan ocu i izabranim ribarima, koji su umjeli voditi ribu pod svijećom.

 

Ideja romana - ... Pod svakim onim kamečkom utisnut je barem koji hip moga života... moga razuma, razmišljanja, moje fantazije, čuvstva i volje... ukratko: moga života... Kolik raskošni poćut, što bi se rodio u meni, kad bih vidio, da je ispod kamena pomolila ribica glavu! Dobacio bih joj sav zanesen udicu, a pri tome nijesam uživao, što joj uzimama život, nego sam ćutio, kao da je ona došla tu iz Ijubavi prama meni, samo da ja mogu proživjeti onaj neiskazani poćut, kad je osjetim u svojoj vlasti... Ah, ono čuvstvo jakosti, slobode i moći, kada sam na mahnitim krilima bure upravljao sam jedarcem i kormilom i poput poluboga jurio svojom barkom preko bijesnih valova; drugi su se zgražali gledajući me s obale, a ja sam ćutio buru i valove u njihovoj pokornoj službi, kojom su htjeli da podignu radost moga života! Onda sam bio sretan... Ono je bilo moje pravo tlo, u koje bijaše pustio duboko svoje korjenje moj život, da upije iz njega u sebe snagu i radost... Pa zašto su me iščupali i prenijeli s rodnog tla na tuđe? Da mi bude bolje! Stare lude! Bez poznavanja i bez razumijevanja života oni su se drznuli da sude, gdje će meni biti bolje! Kojim su pravom odlučivale onake neznalice mojim životom? Kojim su mi pravom oteli radosti života i... kako su smjeli da me unesreće? Ja sam bio dijete, nijesam smio ni mogao prosvjedovati proti njihovu naumu, i ako sam ćutio, da sam tuđu školama, u koje su oni mene silom turali. A vidjeli su to i oni, ali nijesu odustajali, da ne budu krvnici svoga djeteta. Lude, lude, lude!... Njihovo roditeljsko pravo... Sloboda volje... A moje pravo? A moja sloboda volje? Pravo jednoga, nepravda drugoga; slobodno izvršivanje volje jednoga, ropstvo volje drugoga. Osveta nije izostala: evo me kukavnoga ostatka života... a iz one bistrine mora, gdje sam proživljavao dneve sreće, upija se sada u moju misao želja, da taj ostatak satrtog života darujem moru, koje je meni darivalo radost i slast života. A one dvije stare lude gledaju me kano dvije okamine... samo im teku suze iz očiju, a mrcvare me me glupim pitanjima... ili bulje u me i nikako da shvate još ni danas, koliki su počinili grieh...

__________________________________

 

Vjenceslav Novak bio je glazbeni kritičar, romanopisac, pedagog, publicist i novelist. Rođen je 11. rujna 1859. godine u Senju, a imao je samo sedam godina kada je ostao bez oca. U Senju je završio osnovnu školu, a gimaziju u Senju i Gospiću.

 

Nakon srednjoškolskog obrazovanja, krenuo je prema Zagrebu i tamo završio učiteljsku školu. Nedugo nakon završetka školovanja vratio se u Senj gdje je nekoliko godina radio kao učitelj, a onda se zbog velikog dara za glazbu zaputio prema Pragu budući da je dobio stipendiju za studiranje. Studij u Pragu je trajao tri godine i nakon toga se 1897. godine vratio u Zagreb te počeo raditi kao profesor glazbe na Učiteljskoj školi.

 

Vjenceslav nije imao lagan život jer je još u mladosti bolovao od teške bolesti tuberkuloze, a kako je imao brojnu obitelj, velik dio vremena je samo pisao kako bi prehranio sebe i svoje. Tako je od 1881. godine kada je objavljenja njegova pripovijetka Maca stvarao sve do kraja svog života. Umro je 20. rujna 1905. godine dok je dovršavao tekst.

 

Napisao je puno pripovijedaka i par romana. Vjenceslav Novak se smatra jednim od prvih pisaca u Hrvatskoj koji se u svojim djelima usredotočio na društvene nepravde, koje su pogodile studente, siromašne stanovnike, ribare i đake.

 

Najpoznatija djela su: U glib, Nezasitnost i bijeda, Pod Nehajem, Iz velegradskog podzemlja, Posljednji Stipančići, Tito Dorčić i Pavao Šegota...

 

Vjenceslav Novak - Iz velegradskog podzemlja

Vjenceslav Novak - Poslednji Stipančići

Vjenceslav Novak - Poslednji Stipančići - esej

Vjenceslav Novak - Pripovijest o Marcelu Remeniću

Vjenceslav Novak - U glib

loading...
2 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Vjenceslav Novak - Tito Dorčić

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u