Tihomir Horvat - Frka u Šćitarjevu

Vrsta djela - Roman

Mjesto radnje - Šćitarjevo, selo između Zagreba i Velike Gorice

Vrijeme radnje - 1997. godina

Djelo Frka u Šćitarjevu, roman je pustolovne prirode za mlade čiji je pisac Tihomir Horvat. On je poznat po još nekolicini djela, među kojime je i njegov prvi roman za djecu: Tajna gornjeg grada. Frka u Šćitarjevu je roman koji nas vodi u svijet troje prijatelja, Miroslava, Mrvice i Ivana zvanog Dugi koji započinju svoju novu pustolovinu ovaj put izvan Zagreba, kod Ivanovog ujaka Štefa na selu, točnije u selu Šćitarjevu. Ovaj roman je sličan romanu Tajna gornjeg grada, koji je djelo istog autora, Tihomira Horvata, iz razloga što su glavni likovi priče isti, no pustolovina je malo drukčija. Roman prvijenac je sadržajno uključivao također detektivsku priču, pri čemu je u glavnoj ulozi bio Franjo Kumprek koji je prije 200 godina ukrao blago Juliusa Bachlina. U ovom se romanu radi također o detektivskoj priči, ali s drugim mjestom radnje, a i s nekim novim likovima. Pisac nas kroz ovu priču želi upoznati s rimskom poviješću u Hrvatskoj tako što u radnju uvodi i priču o drevnoj Andautoniji, rimskom gradu na kojem danas leži Šćitarjevo. Andautonija, za one koji ne znaju je starorimsko naselje koje su Rimljani osnovali početkom 1. stoljeća poslije Krista na današnjem toku rijeke Save, a zanimljivo je da je do 4. stoljeća poslije Kristala upravo Andautonija bila upravno, političko i kulturno središte tog djela Panonije.

Ono što je također zanimljivo je opis seoskog života u Šćitarjevu zbog čega je ovo djelo također važno. Pisac se koristi slengom kada razgovaraju zagrebački dječaci, kao i kajkavskim narječjem kad govore Šćitarjevčani. Roman je podijeljen na 17 poglavlja i obogaćen ilustracijama.

Miroslav, Mrvica i Ivan, zvani Dugi, troje su bliskih prijatelja iz Zagreba koji jedno ljeto odluče pomagati, Štefu, Ivanovom ujaku na selu. Roman započinje tako što oni biciklima putuju sa zagrebačkog Gornjeg Grada u Šćitarjevo. Na putu do sela susreću neki talijanski par koji se čine malo izgubljenima pa ih oni upute do sela. Dječaci su to, koji vole pustolovine, ali ne nadaju se da će im biti baš zanimljivo na selu. U sumrak konačno dolaze do Šćitarjeva, a tamo ih dočeka veliko seosko gospodarstvo ujaka Štefa, mali žuti psić zvan "Žutka", Ivanov bratić Matija i ujina Ana. Ono što ih je prvo iznenadilo je veličina tog seoskog gospodarstva, zatim ujina Ana i njeni topli zagrljaji koje su pokušali izbjeći, a konačno i sva ta ukusna domaća hrana na koju nisu navikli u gradu. Sljedeće jutro, nakon što su noć proveli u sjeniku, bacili su se na posao. U seoskim poslovima su se pokazali dosta nespretni, pa im je Matija morao sve pokazivati.

Pošto je bila nedjelja, morali su ići u crkvu, gdje su ponovno sreli družbu koja ih je dočekala na ulasku u selo kad su stigli. Četiri dječaka i dvije djevojčice, među kojima je Mislavu odmah upala u oko Ivančica, djevojka, koja mu se na prvi pogled svidjela, ali je nažalost bila s drugim dečkom iz sela. Miroslavu se činilo da će to ljeto u Šćitarjevu ipak biti zanimljivo. Radnja se počinje zapetljavati, kada prijatelji s Matijom koji je zaljubljenik u arheologiju, posjete sajam starina u Velikoj Gorici. Kao što i uvijek biva, na sajmu je sve vrvjelo od starog posuđa, nakita, namještaja, oružja i svatko je našao nešto što mu se sviđalo, ali Miroslav je ipak našao pronašao nešto najzanimljivije. Na štandu susjeda Jože iz sela, koji je inače prodavao drvene rezbarene životinje, Miroslav je kupio zanimljive antičke posude. Sve je to izgledalo, dosta sumnjivo, jer mu je posude donio neki čovjek sa ružnim crnim madežom na vratu. U Šćitarjevu, od tog trenutka postaje sve zanimljivije.

Dječaci, u pauzama od rada, pokušavaju dokučiti od kuda dolaze te čudnovate posude koje je Miroslav kupio, tako jednog dana kako bi to saznali, posjećuju jednog zanimljivog lika, zvanog Gunf. Gunf inače živi u Velikoj Gorici i po riječima Matije, najzanimljiviji i najčudniji je lik kojeg on poznaje. Kod njega,sasvim slučajno saznaju da iako se radi o lažnim antičkim zdjelama, one imaju neko posebno značenje, koje Grunf odlučuje detaljnije istražiti. S druge strane, odnos sa seoskom družbom se jednog jutra dodatno zaoštrava. Dok su dječaci na polju grabili sijeno i prebacivali ga u kola, zateknu ih tamo i seoska djeca, među kojima, veliki Andrija, koji je bio dečko od Ivančice, zatim Ivančica i Tanja koja se sviđala Dugom.

Izgledalo je kao da se natječu koja će od ekipa prva pokupiti svo to sijeno u kola, ekipa iz Šćitarjeva na čelu s Andrijom ili gradski dečki na čelu s Matijom. Iako su se strašno trudili, dečki su ipak izgubili od ekipe iz Šćitarjeva i jedino što su zaradili taj dan bili su opaki žuljevi i smijeh od Andrije i djevojaka. Jednog dana Matija odluči dječake provesti po arheološkom nalazištu oko Crkve i u crkvenom dvorištu, gdje je profesorica Jasna,s kojom je on dobar, vršila iskope sa studentima. Kako je Matiju jako zanimala arheologija, i to je htio studirati jednog dana, a ne agronomiju kako je to htio njegov otac Štef, on im je s Jasnom sve ispričao o nalazištu. Jasna se požalila kako im je netko ukrao neke otkrivene stvari i dječaci su ponovno počeli razmišljati o Miroslavovim posudama koje je Grunf istraživao.

U selu se puno pričalo o kradljivcima i otisku cipele koji je pronađen na nalazištu, međutim nitko nije znao čiji je to otisak, čak su jednom prilikom i dječake optužili za krađu. Kako je selo inače bilo mirno, ovo nalazište je moglo postati turistička atrakcija, koju nisu htjeli svi mještani, te jedini turisti koje su oni voljeli bili su oni Talijani s početka priče. Slikar Sandro i njegova djevojka Giulia bili su omiljeni u selu jer je Sandro svima kuhao espresso kave i darivao ih slikama, a Giulia je oduševljavala svojim izgledom. Priča se počela zakuhavati kad je Miroslav jednog dana ugledao Jožu kako skrivećki kopa nešto po svom dvorištu iako je bilo zabranjeno kopati po svojim vrtovima dok se ne otkrije što je u iskopinama. Tako su dječaci počeli dodatno istraživati Jožu koji je kako se činilo kopao nekakvu glinu, a jednog je jutra došao u istim onim cipelama čiji su otisak pronašli na iskopima. To je sve dodatno zbunilo mlade istraživače, a cijelu priču je zakomplicirao Grunf koji je saznao da se na komadiću posude koju je istraživao nalazio neki čudni Rimljanin koji je sa strujom liječio ljude. Kad se u akciju upetljala i Jasna, započela je prava detektivska priča u čijoj glavnoj ulozi su bili dječaci. Međutim, i na ljubavnom se planu štošta promijenilo, Miroslav je unatoč tome što je zakasnio na prvi spoj s Ivančicom, konačno zadobio njenu ljubav.

U međuvremenu se društvo potuklo s Andrijom i dečkima iz sela, ali na kraju su se svi izmirili nakon što su Dugi i Miroslav spasili Andriji život na jezeru. Sad kad su svi postali prijatelji, i družbina sa sela se uključila u razrješavanje misterije oko posuda i kradljivca. Zanimljiv je bio susret dječaka s jednim rotvajlerom. Naime dok su istraživali novog sumnjivca Vugrinca, napao ih je njegov pas As i jedva su mu umakli. Kako se činilo, sve što su sad trebali, bio je čvrst dokaz da je taj Vugrinec kradljivac na kojeg su sumnjali. Jasna je priznala da se u iskopima nada pronaći grobnicu Lucija Vera tzv. gospodara i vlasnika rimskih toplica a Grunf je bio čvrstog stajališta kako će uz njega pronaći i taj čudni stroj kojim su tada liječili ljude. Jedne večeri, cijela priča se počela rasplitati.

Dok su dječaci, čekali u zasjedi na nalazištu, spremni da uhvate kradljivca, Grunf je također poduzimao akciju da sazna tko je kradljivac. U svemu tome, kradljivac im je umakao, a Grunf i dječaci su ostali zarobljeni u grobnici Lucija Vera. Andrija je bio otet i odveden u Vugrinčevu kuću, a kradljivac je nestao. Sljedeće jutro u ranu zoru, na svu sreću Jasna je spasila dječake i Grunfa otvorivši grobnicu. Pronašli su Andriju, zatvorenog u ormar u Vugrinčevom podrumu, ali se ispostavilo da Vugrinec nije imao ništa s tim. On i Joža su samo izrađivali posude koje su nalikovale na antičke jer su imale ista obilježja i prikaze i zato je Joža kopao glinu iz svog vrta. Sad im je sve bilo jasno, bili su prevareni i to od Talijana.

Dok su istraživači kovali planove s Jasnom i Grunfom, oni su ih prisluškivali, i tako saznali sve njihove planove, podmetnuli krivicu Joži i Vugrincu te pobjegli. U zadnji su ih čas spretni dječaci uspjeli uhvatiti na aerodromu na putu za Rim, unatoč tome što su se kradljivci prerušili. Spretnost male Žutke, Matijinog psića s početka priče, donijela im je pobjedu u ovoj igri detektiva. Talijani, uopće nisu bili Talijani već Hrvati koji su se cijelo vrijeme pretvarali kako bi što više saznali o antičkom blagu a na kraju ga i ukrali. Kako se čini, dolazak u Šćitarjevo je ipak bio zanimljiv, i puno opasniji nego što su dječaci mislili da boravak na selu može biti.

Likovi - Mislav, Mrvica, Dugi, Matija, Ivančica, Andrija, Štef, Ana, Jasna, Grunf, Joža, Vugrinec, "Sandro" i "Giulia"

Mislav – dječak koji je upravo završio 8. razred osnovne škole. S dvojicom prijatelja napušta Zagreb i posjećuje Šćitarjevo kako bi pomogao prijateljevom ujaku. Radoznao, kakav je, kupuje čudne glinene posude i jednu lucernu i tako zapravo započinje cijelu avanturu u Šćitarjevu. Zaljubljuje se u seosku djevojku Ivančicu i pokazuje hrabrost u borbi protiv Andrij. Na kraju, s ostalim dječacima,a uz pomoć policije pronalazi krivce za krađu iskopina.

Mrvica – najmanji i najmlađi od trojice dječaka. Tek završio 7. razred osnovne škole, ali unatoč tome, već sudjelovao s dečkima u raznim pustolovinama po Gornjem Gradu. Pokazao se najboljim u radu sa životinjama, i dečkima otkrio skrivene talente, kao što je jahanje konja. Jako je maštovit i radoznao i od svega može napraviti avanturu, interesiraju ga avanturističke knjige i oružje zbog kojeg upada i u neprilike. Pošto je, mali, ali i pošten, u tučnjavi sa seoskim dečkima stajao je sa strane jer nije htio tući manjeg od sebe.

Dugi (Ivan) – treći u ekipi prijatelja, isto kao i Mislav, završava 8. razred osnovne škole i vodi svoje prijatelje u Šćitarjevo kako bi pomogli njegovom ujaku Štefu. Ispočetka je zatvoren i nesiguran, ali se na kraju pokazuje jako hrabar i sposoban, pogotovo kad spašava Andriju iz jezera i oživljava ga. Jako je visok i najviši od svih, ali zato i krakat, pa često ispada nespretan. Interesiraju ga poštanske marke i zrakoplovi. U romanu mu se sviđa djevojka Tanja, s kojom na kraju i bude.

Matija – bratić od Dugoga, koji živi na selu, u Šćitarjevu, s mamom Anom i ocem Štefom. Jako je spretan i vješt u seoskim poslovima, ali ga unatoč tome više zanima arheologija nego agronomija. Njegovu ljubav prema arheologiji dodatno je potakla Jasna, profesorica arheologije iz Zagreba, kojoj ponekad kad stigne pomaže u radu na iskopima. Vodi dječake u razgledavanje i pomaže im u seoskim poslovima, upoznaje ih s Grunfom i svojim prijateljima.

Ivančica – djevojka čija nam je dob nepoznata. Spretna i vrijedna, isprva u vezi s Andrijom, a nakon što joj se svidi Mislav počinje ljubavnu romansu s njim. Pomaže dječacima uloviti kradljivce.

Andrija – visok i jak seoski dečko. Napuhan i hvalisav, zafrkant koji je u vezi s Ivančicom. Međutim, nakon dolaska dječaka u selo, Ivančica ga ostavlja i on se potuče s Mislavom. Na kraju se ipak sprijatelje jer ga Mislav i Dugi spašavaju i oživljavaju nakon što se bacio s najviše skakaone u jezero. Pomaže dječacima da pronađu kradljivce.

Štef – ujak od Dugoga, Matijin otac i muž od Ane koji ugošćuje dječake kod sebe na selu. Ima veliko gospodarstvo s puno životinja, ali zbog ozljede noge ne može raditi pa mu je uz Matiju potrebna dodatna pomoć. Isprva malo strog, ali zapravo jako dobar i drag. Zahvalan dječacima na pomoći sa životinjama i na zemlji.

Ana – ujna od Dugoga, Matijina majka i žena od Štefa. Srdačna i vrijedna žena krupnije građe. Ponaša se prema dječacima kao majka, brinući o njima, dobro ih hraneći i liječeći nakon što se ozljede. Vrlo vesela, ali i stroga po potrebi.

Jasna – plavokosa žena srednjih godina, profesorica arheologije na Sveučilištu u Zagrebu. Zajedno sa svojim studentima vrši iskope oko Crkve u Šćitarjevu. Jako radoznala i odgovorna. Zajedno s Grunfom i dečkima otkriva tajnu iskopina i krivce za krađu vrijednih predmeta. Žali i krivi sebe što nije prije shvatila kakvi su Talijani Sandro i Giulia s kojima je pila kave i kojima je dijelila informacije o nalazištu.

Grunf – zanimljiv i smiješan čovjek, Matijin prijatelj koji živi u Velikoj Gorici. Njegov je doma nešto najčudnije što su dječaci do tad vidjeli, jer više nalikuje na zvjezdarnicu nego na kuću. Inače, Matija kaže da je on "sam svoj učenjak". Bavi se elektronikom, poviješću, fantastikom, astronomijom, u kratko svim i svačim. U potrazi za kriminalcima, bio je prava pomoć dečkima i Jasni. Upravo je on, uz pomoć nekog svog prijatelja, otkrio da su Rimljani još u 1. st. poslije Krista koristili električnu struju u svrhe liječenja ljudi. Jako je otkačen i stalno nosi crni dugi kožni kaput, a vozi se u zanimljivim automobilima, od kojih je neke sam i sam izumio.

Joža – Šćitarjevčanin, živi u najstarijoj kući u Šćitarjevu, a radi krasne životinje od drva. Dječaci ga prvi put susreću na izložbi starina, gdje Mislav od njega kupuje zagonetne posude. Kasnije ga sumnjiče za krađu zbog toga što kopa po vrtu glinu, a i nosi cipele čiji su se otisci pojavili na iskopima. Na kraju ispada da je on surađivao s Vugrincem i opskrbljivao ga s glinom od koje je ovaj radio neke posude po uzoru na antičke rimske.

Vugrinec – umjetnik i fotograf koji se nedavno doselio u Šćitarjevo i tu kupio kuću koju je odmah ogradio visokom ogradom. Surađuje s Jasnom i pomaže joj fotografirati iskope na nalazištu. Postaje sumnjiv za krađu jer dječaci u njegovom podrumu pronalaze ukradene stvari. Naposljetku se ispostavlja da je nedužan i da je samo surađivao s Jožom i izrađivao posude po uzoru na antičke rimske, ali koje nije falsificirao. Kradljivci su mu podmetnuli ukradenu robu u podrum kako bi se činio krivim, te mu otrovali psa, rotvajlera Asa. Na kraju, u znak isprike što je sumnjao u njega, Grunf mu poklanja malo štene u zamjenu za otrovanog Asa.

Sandro i Guilia – dolaze avionom u Zagreb, pa u Šćitarjevo. Na putu do tamo ih susreću dječaci i pokazuju im kako doći do tamo. Pretvaraju se da su turisti u posjeti i tako se umiljavaju stanovnicima, ali i dođu do informacija potrebnih za krađu. Svećenik im daje zemljište na kojem mogu boraviti sa svojom kamp kućicom iz koje smišljaju kako krasti vrijedne stvari. Prisluškuju Jasnu i dječake dok ovi razgovaraju o kradljivcu i grobnici na nalazištu. Zajedno s trećim, pomagačem, ukradu pronađene vrijedne stvari s nalazišta i oružje iz Vugrinčeva podruma koje mu je otac ostavio. Na kraju, bez obzira na prerušavanje, uhvate ih na aerodromu, na letu za Rim.

Autor: P. D.

__________________________________

Tihomir Horvat je rođen u Zagrebu 3. rujna 1946. godine. U Zagrebu je završio i osnovnu i srednju školu, da bi se potom upisao na Farmaceutsko-biokemijski fakultet. Radio je kao kemičar - analitičar u laboratorijima, a s javnom objavom svojih pisanih radova započeo je 1974. godine kad je objavio svoju prvu priču u Večernjem listu.

Nagrađen je drugom i trećom nagradom Večernjeg lista i drugom nagradom "Arene" za kratku priču te prvom nagradom za znanstveno-fantastičnu komediju na Radio Zagrebu. 1993. godine je objavio svoj prvi roman za djecu Tajna gornjeg grada, zatim 1995. godine roman Vila Velebita te 1994. godine roman Muki - djetinjstvo Ivana Zajca.

Njegove igrokaze izvodili su amateri Velike Gorice, Muzička omladina Hrvatske, teatar "Žar ptica". Od 2001. godine je član Društva hrvatskih književnika. Danas je u mirovini i živi u Krušaku, kraj Velike Bune.

Tihomir Horvat - Tajna Gornjeg grada