Tihomir Horvat - Tajna Gornjeg grada lektira

Tihomir Horvat - Tajna Gornjeg grada

Tihomir Horvat - Tajna Gornjeg grada

 

Kritički osvrt na djelo - treće lice neuredan - "Osvrne se po sobi. Kao da je bomba pala. Krevet je vapio za uređenjem, odjeća je, nemarno bačena, prekrivala krevet, stol, stolicu, policu s oprugama i utezima za vježbanje..."

Mislav: - Hoćeš li Cornflakes - upita.
- Može - klimne Mislav. Ljeto je sunčanim plaštem prekrilo grad. Jato nestašnih vrabaca prhnulo je iz krošnje brijesta na Tuškancu. Najprije su malo proskakutali po krovu zgrade Pripodoslovnog muzeja u Gornjem gradu, a onda se strelovito sjurili na orah u dvorištu Cvjetne broj 2. Mislavu sestrična iz Splita dolazi u Zagreb u posjet. On ju upoznaje s Dugim i Mrvicom.

ANA: cura kenjaste kose - Sada je to bila cura kenjaste kose, duge sve do leđa, preplašena -  - Strah me - zastane Ana na prvoj stepenici.

IVAN (DUGI): visok - Viši, Ivan, to jest Dugi, bio je zaista visok. Dugačka plava kosa visila mu je u rezancima.

KREŠIMIR (MRVICA): sitan, kose kao u ježa - Krešimir, zvani Mrvica, išao je u šesti razred. Bio je sitan za svoje godine, kose kao u ježa, sa živahnim crnim očima. I, kako reče Dugi, stalno je nešto jeo ili pričao.

POLICAJAC MARTIN: Ličanin, visok, crne kose - Prvi od njih bio je Martin, Ličanin od glave do pete . Visok, koščat, kuštrave crne kose, s brčinama kao u kukuruznih klipova.

POLICAJAC TOMO: nizak, dunavski ribič - Drugi, niži, biješe Tomo, Vukovarčanin, u kojemu bi iskusno oko moglo odmah prepoznati strastvena dunavskog ribiča i lovca na somove.

Mislav, Ana, Dugi i Mrvica pronalaze starnisku kutijicu, a u njoj dnevnik i zlatnik tajanstvenog F.K. - a. Također pronalaze hodnik kojim se F.K. iskradao iz tadašnjeg zidinama ograđenog Gradeca.

 

Družina pronalazi blago , a lopovi koji se žele domoći blaga Franje Kumpreka ih napadaju.

PODRUM - Podrum je prepun stvari. Možda ga ni baka Agnesa nije koristila.

KAFIĆ KATARINA - Tomo gurne Martina kroz vrata i proguta dim kafića "Kararina". Mrvica bježi iz hodnika i izmoren traži policiju po cijelom Gornjem gradu. Lopovi su uhvaćeni, a družina i tajna koju su razotkrili više nije tajna. Na kraju ipak ostaje jedan misterij: gdje je nestao Franjo Kumprek? Nekad u životu samo treba malo jače povući vrata i ona će se otvoriti, a iza njih će se možda kriti najveća pustolovina tvog djetinjstva. Zato se nemoj bojati povući ih.

PRIPOVJEDANJE: GORNJI GRAD - Patrolirajući Gornjim gradom dva policajca ribiča skrenu iz Vranicanijeve u Matoševu ulicu.

STAN U GUNDULIĆEVOJ ULICI - U malom stanu u Gundulićevoj ulici, dva su prozora bila otvorena i gledala u dvorište. Ovo djelo mi se jako svidjelo zato što se radnja odvija u gradu u kojem živim i to u 21. stoljeću pa se mogu upoznati s nekim mjestima na Gornjem gradu za koja do sad nisam znala. Svi su mi se likovi svidjeli, a naručito baka koja ne čuje. Lik Mislava mi se svidio zato što sam ga mogla zamisliti, a to sam uspjela zahvaljujući njegovim osobinama: malko lijen, neuredan, znatiželjan... kao SKORO svaki dječak. Ovo djelo mi je jedno od najdražih. Zašto? Ne znam, valjda zbog tijeka i mjesta radnje. To je još jedan misterij za otkriti! Možda pozovem družinu s Gornjeg grada da mi pomogne u tome.

 

Vrsta djela - roman

Vrijeme radnje - suvremeno doba

Mjesto radnje - Zagreb, Gornji grad

Pouka - zločin se otkrije prije ili kasnije. Raoznalost i domišljatost mogu riješiti tajanstvene probleme.

 

Tajna Gornjeg grada kriminalistički je roman namijenjen djeci, ali i mladima. Sastoji se od 23 poglavlja kroz koja se razrađuje priča o jednoj posebno hrabroj dječjoj avanturi, koja je rezultirala velikim i značajnim otkrićima, kako za stanovnike Gornjeg grada, tako i za same mlade istraživače. U romanu se govorio o avanturi četvero pametne i radoznale djece koja jednog ljetnog dana otkrivaju najprije zanimljiv novčić i dnevnik. Istražujući tako neuobičajeni pronalazak dolaze do sve većih otkrića, zanimljivih i nadasve neobičnih. Saznaju primjerice životnu priča Franje Kumpreka i pronalaze tajni hodnik.

 

Istražujući tajne nekadašnjih vremena i stanovnika njihova rodnog mjesta, djeca kao da se sukobljavaju s duhovima prošlosti. Ona ih intrigira, podučava, ponekad prijeti, ali svakako utječe na njihove živote. U romanu se miješa se uzbudljivost prošlosti, s mladim umovima sadašnjosti. Ali osim prijetnji iz prošlosti, hrabroj družini prijete i nekoliko gramzljivih odraslih. Oni saznaju za možebitno bogatstvo koje su djeca pronašla i svakako ga žele dograbiti. Ipak, oni nisu toliko snalažljivi, a bome ni pametni kao naša družina, pa na kraju stradaju od vlastite nesmotrenosti. Njih vodi pohlepa i upravo zato ih dobrota i ispravne namjere djece pobjeđuju. U ovome romanu, prepunom zanimljivih i ponekad izrazito humorističnih dijaloga, zastupljeni su svi elementi koje jedan dječji roman treba imati. Fabula je izrazito napeta pa je čitatelju teško uopće raditi duže stanke između čitanja, a kamoli odložiti knjigu. Svojom neizvjesnošću roman neprestano potiče daljnje čitanje. Iako se na prvi pogled čini kao pravi kriminalistički roman bez puno elemenata ostalih žanrova, ovaj roman je izuzetna priča i o prijateljstvu, te o poštenju. Ona nas uči da svojom upornošću, ali i odanošću koji imamo prema prijateljima, možemo riješiti sve tajne, pa i one najmračnijih i najskrivenijih hodnika.

 

Dječak Mislav ležao je u svojoj sobi u Cvjetnoj ulici broj 2. Probudio se neraspoložen jer je shvatio da je subotadan za čišćenje stana. Dok je doručkovao s ocem i majkom, na radiju je začuo vijest o krađi plenarija iz Muzejskog prostora na Jezuitskom trgu. Ne obrativši puno pažnje na tu vijest, obitelj je nastavila planirati svoju radnu subotu. Bio je to dan kad je k njima dolazila Ana, Mislavova sestrična iz Splita. Ubrzo nakon Anina dolaska, Mislav se uputio sa svojim prijateljima Dugim i Mrvicom u predstavljanje bakina stana Ani. Ondje su se divili starim predmetima koje je starica posjedovala. Oduševio ih je nožić za otvaranje pisama, povećalo kroz koje su vidjeli Beč, stari stol i stolice, mač... Ali ono što ih je najviše oduševilo bio je podrum čiji je ulaz bio sakriven postoljem velike peći. Nakon što su se spustili u podrum, počeli su ga istraživati.

 

Tako su otvorili misteriozni ormar u kojemu se nalazio sanduk s odjećom, a na samom dnu sanduka nalazila se škrinjica na kojoj je pisalo: F.K. 1738. Škrinjica je bila prazna, ali Mrvica je uočio zlatni novčić zaglavljen između dna i stranice škrinjice. Nakon što je iz škrinjice ispalo dvostruko dno, otkrili su i knjigu s inicijalima F.K. istim kakve su vidjeli i na samoj škrinjici. Istovremeno s ovim zanimljivim otkrićima, Gornjim su se gradom šetala dva policajca. Jedan od njih bio je Martin, a drugi se zvao Tomo. Ušli su u kafić "Katarina" u kojemu je tada bilo puno ljudi, a među njima i tri čovjeka kojima nikako nije odgovarao dolazak policajaca u kafić. Bili su to pljačkaši Muzeja na Jezuitskom trgu. Dok su jeli palačinke u Mislavovoj sobi, prijatelji su proučavali novčić i dnevnik koji su pronašli u podrumu. Počeli su čitati bilješke iz dnevnika. Započeli su s 17. kolovoza 1756. a završili s 6. travnja 1765. U tih nekoliko bilježaka saznali su priču o tajanstvenom F.K. čiji su otac i brat ubijeni u dvoboju nakon partije karata.

 

Nadalje saznajemo da se F.K. devet godina osvećivao, a da je na kraju posebnu bilješku posvetio Julijusu Bachlinu, kojemu je obećao osvetu dvobojem. Družina potom razmišlja o tome što se dogodilo F.K-u, jer je taj zapis o osveti bio i posljednji. Potom su odlučili da je najbolje da ovaj misterij riješe sami i ne kažu roditeljima ni riječi o tome. Mislav i Dugi pisali su test iz fizike, nakon kojega ih je dočekao Mrvica s idejom kako da saznaju koje se ime krije iza inicijala F.K. Predložio je da odu u Općinski ured gdje se dobije potvrda o vlasniku zemlje. Mrvica i Dugi uputili su se prema Općinskom sudu kako bi saznali tko je F.K. Ondje su od djelatnica tražili podatke o Mislavovoj kući, uz opravdanje da ih je na taj zadatak uputio profesor povijesti. Saznali su da se iza inicijala F.K. krije ime Franjo Kumprek. Policajci Martin i Tomo uočili su našu četveročlanu družini u Matoševoj ulici i zainteresiralo ih je što to ta djeca rade ondje. Oni su, naime, došli na tu adresu jer su u telefonskom imeniku otkrili da upravo na toj adresi živi jedan Kumprek. Prešli su preko ograde ove kuće služeći se lopovskim ljestvama, a unutra ih je dočekala starica. Saznali su da je tu prije doista živio Mladen Kumprek, ali se odselio. Kad su izašli, dočekali su ih policajci i upozorili ih da ne skaču ljudima preko ograde. Nakon toga otišli su u Opatičku, gdje je živio jedan drugi Kumprek. Zvonili su, ali im nitko nije otvarao.

 

Mislav se sapleo o vlastite vezice i upao u kuću, nakon čega su svi ušli. Dok su istraživali prostor u kojemu su se našli, otvorila su se vrata i pred njima se našao čovjek koji je u jednoj ruci držao škare, a u drugoj ljudsku glavu te ih upitao što to rade u njegovoj kući. Djeca su vrišteći pobjegla van. Zadnji dan škole Mislav je dočekao s veseljem. Došavši kući, tražio je Anu i govorio joj da idu skupa Mozgu tj. Damiru, njihovu prijatelju koji je profesor arheologije. Ana se nećkala oko svog daljnjeg sudjelovanja u pustolovini jer se uplašila čovjeka kojeg su zatekli u Opatičkoj.

 

Mislav ju je hrabrio i rekao da je to slučajnost jer oni nisu znali da je Kumprek vlasuljar i da radi u kazalištu. Na putu prema Mozgu, družina je zastala ispred izloga zlatarske radnje, kad je Dugi dobio ideju da uđu i provjere je li njihov novčić zlatan. Zlatar je proučio novčić i ustanovio da je novčić uistinu od pravog zlata. Djeca su se razveselila čuvši to, ali je zlatar odmah nakon njihova izlaska nazvao čovjeka kojeg je oslovio imenom Vidra i ispričao mu kako je upravo u ruci držao novčić iz 1657. godine. Zatvorio je radnju odmah nakon poziva i odjurio spomenutom prijatelju. Kad je čuo priču Mrvice, Mislava, Dugog i Ane, Mozak se oduševio. Obećao je da će im pomoći s daljnjim istraživanjem. U malom stanu u Gundulićevoj odvijao se susret trojice ljudi: Vidre, Profe, tj. čovjeka iz zlatarske radnje i Mrge.

 

Iz njihova razgovora saznajemo da su oni pljačkaši Muzeja i da se uskoro spremaju na novi pothvat. Odlučili su pronaći našu družinu i saznati više o novčićima, uzeti ih djeci u slučaju da je novčića više i nestati. Profa i Vidra došli su na dječje igralište ne bi li uhodili djecu. Ondje su ih vrlo brzo našli. Nakon što je Mislav, igrajući nogomet, slučajno loptom pogodio stari ormar, zvuk tog udarca podsjetio ga je na nešto i on je dobio novu ideju. Profa, Vidra i Mrga slijedili su ih i, sretni što su otkrili lokaciju novčića, otišli su dalje kako ih netko ne bi vidio... Mislav je još jednom poveo prijatelje u podrum, do misterioznog ormara s početka priče. Ovaj put, u ormaru su otkrili rukohvat koji je vodio u tajni hodnik. Istovremeno, na Trgu Svetog Marka mlada novinarka Zrinka tražila je inspiraciju za priču o Gornjem gradu, koju joj je šef zadao. Naša četveročlana družina ulazila je u novootkriveni hodnik. Prolazeći hodnikom, počeli su uočavati prazne jame kojima nisu znali namjenu. Hodajući dalje hodnikom, vidjeli su i ljudski kostur koji ih je preplašio i zbog kojeg su svi četvero završili na podu. Pribravši se, zamijetili su da je na kosturovoj ruci prsten s inicijalima F.K. Pretpostavili su da se radi o Franji Kumpreku, a s obzirom je uz kostur bio lanac sa šiljcima, zaključili su da je Kumprek upao u klopku koju mu je netko postavio u vlastitom hodniku. Zaključili su da je on sam izgradio ovaj hodnik i da su radovi koje je spominjao u dnevniku vezani uz kopanje hodnika.

 

Nagađajući moguće pojedinosti vezane uz Kumprekovu sudbinu, došli su do vratašaca preko kojih je stajala željezna prečka. Iznenađeni, otkrili su da je ovaj hodnik s vanjske strane gotovo zatrpan. Nakon što ih je Dugi otkopao, iznenađeno su shvatili da su izašli u Tuškanac. Nakon što su se vratili u bakin podrum, četvero prijatelja odlučilo je o tajnom hodniku obavijestiti jedino Mozga. Dok su se razilazili, susreli su mladu novinarku Zrinku koja je i dalje očajnički tražila zanimljivu priču o Gornjemu gradu. Upoznali su se s njom i zatražili da ih fotografira. Rekla im je da treba nekakvu gornjogradsku zanimljivost ili legendu, na što je Mrvica djetinje naivno poželio ispričati njihovu priču, ali drugi su shvatili što smjera i na vrijeme ga spriječili prije nego što ispriča sve nepoznatoj ženi. Uputili su je Mozgu, a oni su se razišli. Ubrzo nakon rastanka, Mrvici se obratio Vidra koji je, zajedno s Mrgom, već neko vrijeme pratio djecu. Lukavo su mu ispričali kako snimaju film na Gornjemu gradu i kako im za te potrebe treba stara, originalna kuća. Mrvica se upecao na njihovu priču o filmu što su i jedan i drugi primijetili, nakon čega su odveli u Katarinu na krempite. Mislav je nazvao Mozga i ispričao mu o njihovom najnovijem otkriću – hodniku. Mozak je bio oduševljen pričom i odlučio se pridružiti djeci na njihovom idućem sastanku. Istovremeno, na vrata Mozgova stana kucala je Zrinka koju su djeca uputila na njegovu adresu. Iako se i Mozgu svidjela, više je bila oduševljena njegova baka, koja je u liku mlade novinarke vidjela sjajnu priliku za svog unuka.

Policajci Tomo i Martin šetali su se Tuškancem i razgovarali o ukradenom plenariju. Istovremeno, u hodniku ispod Tuškanca sada su se nalazili Vidra, Profa i Mrga. Uživali su u spoznaji da su uspjeli u svome naumu da od Mrvice pokupe što je više moguće informacija.

 

Od Mrvice su saznali i podatak o idućem sastanku društva i odlučili se naći u hodniku prije njih kako bi mogli čuti ako nešto pronađu, zaskočiti ih – i uzeti im potencijalno blago. Iako su bili oprezni, Mrga je u jednom trenutku zapeo o kostur i nagazio kosturovu ruku koja je držala mač, zbog čega su ga Profa i Vidra opomenuli jer je sad ostao trag njihova boravka u hodniku. Subotnje prijepodne Zrinka i Mozak proveli su zajedno. Mozak je prošetao sa Zrinkom Gornjim gradom i pričao joj sve što je staroj gradskoj jezgri znao, ali je izostavio priču o tajanstvenom hodniku, novčiću i dnevniku. Nećkao se oko toga bi li joj sve otkrio i podijelio s njome slavu koja ih čeka jednom kad se cijela priča razotkrije javnosti. Budući da mu se Zrinka jako svidjela, naposljetku joj je ipak odlučio ispričati sve. Mislav je nestrpljivo iščekivao trenutak kad će mu roditelji otići i kad će ostati sam i naći se s prijateljima. Istovremeno, u blizini njegove kuće, u autu, sjedio je Profa koji se sa svojim prijateljima lopovima sporazumijevao voki-toki uređajem. Bili su opremljeni svime što im je trebalo; imali su uže, svjetiljke, pištolj, eksplozive... Dok su razgovarali preko voki-tokija, Mrgi je izletjela šala kojom je otkrio da su oni ukrali plenarij, a igrom slučaja, njihov je razgovor čuo policajac Martin dok je popravljao svoj voki - toki. Odlučio je istu informaciju odmah proslijediti policijskoj postaji. Mozak je bezuspješno pokušavao otkriti značenje slova iz šifriranog dijela dnevnika Franje Kumpreka. Koristio se kompjutorskim programom koji je sam načinio, ali nikako nije mogao naći rješenje.

 

Njegova baka nije gubila priliku da mu spomene Zrinku i uživala je u tome, a i Mozak je sve više mislio o njoj. Nazvao ju je i pozvao je da dođe, a onda joj ispričao sve o dnevniku Franje Kumpreka, o tajnom prolazu, o zlatniku i hodniku. Zrinka je bila oduševljena pričom, ali Mozak je i dalje očajavao oko šifriranih slova dnevnika. Tada mu je Zrinka ispričala staru kinesku anegdotu u kojoj su glasnici tajnu poruku skrivali u šupljini bambusova štapa, što je Mozga potaklo na razmišljanje. Razmišljao je i u program ukucao slova. Ovaj put računalo mu je odgovorilo, a odgovor je glasio: Baklje koje pokreću zamku: Prva, šesta i zadnja na izlazu. Oboje su bili presretni što su napokon otkrili značenje, ali i uplašeni jer su, prema toj poruci, u hodniku još uvijek postojale zamke, a djeca su upravo ulazila u taj isti hodnik. Točno u četiri sata Mislav, Ana, Mrvica i Dugi ušli su u hodnik. Pokušavajući odgonetnuti čemu služe i kako su nastale jame u hodniku, začuli su zvukove.

 

Bili su to Mozak i Zrinka, koji su ih došli upozoriti da ništa ne diraju jer se u hodniku nalaze zamke. Svi zajedno odlučili su sve snimiti, a poslije o tome napraviti reportažu uz Zrinkinu pomoć. Mjereći udaljenost od jame do jame, došli su do zaključka da se blago nalazi na mjestu gdje je bio Kumprekov kostur. Pomakli su zamku i kostur, otkopali zemlju i pronašli željezni sandučić, do vrha pun zlatnih i srebrnih novčića. Počeli su se veseliti, ali u tome trenutku iz mraka su izronile dvije prilike s maskama na glavi, a jedna je u ruci držala pištolj. Tražili su da im se preda sanduk. Mrvica je uspio pobjeći i po Zrinkinom nalogu, otići po policiju. Dok je trčao, mučila ga je savjest i briga za prijatelje. U Streljačkoj ulici zaletio se u policajca Tomu, ispričao mu sve o lopovima u hodniku i poveo ga na mjesto događaja.

 

Profa, koji je čitavo vrijeme sjedio u autu, vidjevši Mrvicu s policajcima, shvatio je da nešto nije u redu i odvezao se u smjeru grada. Mrga je, nakon što je pokupio sanduk, aktivirao eksploziv u hodniku. Kad se dogodila eksplozija, umalo su stradali i Vidra i on. Nisu ništa vidjeli i Mrga se, ne znajući, primio za baklju na zidu i tako aktivirao zamku pri čemu su sa stropa pale debele rešetke koje su ih opkolile sa svih strana. U Muzeju grada Zagreba skupila se družina ranjene, ali vesele djece. Bili su to Mrvica, Ana, Dugi i Mislav. Uz njih su bili i Zrinka i Mozak, također ozlijeđeni, ali sretni jer su uspjeli riješiti neobičan slučaj vezan za povijest Gornjega grada.

 

Zrinka je dobila reportažu, a svatko od njih dobio je po jedan zlatnik za uspomenu. Mrga, Vidra i Profa završili su u zatvoru. Razgledavajući postav Muzeja, naišli su na prsten Franje Kumpreka, uz koji je pisalo da su Kumprek i Bachlin tajanstveno nestali. Svi su bili iznenađeni spoznavši da kostur iz hodnika nije Franjo Kumprek. Roman završava vjenčanjem Zrinke i Mozga u crkvi svetoga Marka. Svi su bili dirnuti i ova je subota, s razlogom, prozvana najljepšom subotom na Gornjem gradu. Autor ostavlja čitatelju kratku poruku da, ako želi doznati kamo je nestao Franjo Kumprek, pročita njegov drugi roman "Frka u Šćitarjevu".

 

Likovi - Mislav, Mrvica, Dugi, Ana, Zrinka, Mozak, Tomo, Martin, Mrga, Vidra, Profa, Mislavovi roditelji, Mozgova baka

 

Mislav je, uz Dugog i Mrvicu, glavni junak romana. Radi se o dječaku koji ne voli fiziku i matematiku, ali je izrazito znatiželjan i zaigran. Upravo je on pokretač glavne radnje jer je prijatelje odveo u razgledavanje stana koje je na kraju rezultiralo velikom avanturom.

 

Dugi (Ivan) je, kako mu samo ime kaže, visoki dječak duge plave kose. Karakterizira ga izrazita snalažljivost i zaigranost. S vremenom se sve više zaljubljuje u Anu, zbog čega dobiva razlog više za hrabrost i neustrašivost.

 

Mrvica (Krešimir) je sitne građe, sa živahnim crnim očima. Mrvica voli puno jesti i pričati, zbog čega je u jednom trenutku svoje prijatelje doveo u životnu opasnost. Unatoč tome, Mrvica je pokazao veliku hrabrost, ali i privrženost svojim prijateljima.

 

Ana je Mislavova sestrična iz Splita koja u Zagreb dolazi na ljetne praznike. Školu je završila tjedan dana ranije zbog iznadprosječno dobrih ocjena. Izrazito pametna i hrabra djevojčica koja se, kako radnja odmiče, sve više zaljubljuje u Dugoga.

 

Mozak (Damir) je, kako mu samo ime sugerira, natprosječno inteligentan, diplomirani arheolog. Puno vremena provodi čitajući i izučavajući starine, a zahvaljujući njegovom rješenju značenja zagonetnih slova iz dnevnika, djeca su izvukla živu glavu iz opasnog hodnika.


Zrinka, mlada novinarka u potrazi za zanimljivom pričom iz Gornjega grada. Pristupačna i zanimljiva kakva je, na kraju romana postaje Damirova žena.

 

Najljepši dio - Mislav pogleda svoje prijatelje. Svi zajedno pružili su ruke, i onda bez disanja, polako polako pomaknuli rezu na bravici . Vrijeme je stalo. Sva mašta svijeta, sva njihova očekivanja, sva svjetska pronađena i nepronađena blagaiz djetinjstva sada su bila ispod ovog poklopca. Poklopac poleti u zrak... snažni Zrinkin reflektor bacao je svjetlo koje se u tisućama odbljesaka lomilo na zlatnim i srebrenim kovanicama. Sanduk je bio pun do vrha.

__________________________________

 

Tihomir Horvat je rođen u Zagrebu 3. rujna 1946. godine. U Zagrebu je završio i osnovnu i srednju školu, da bi se potom upisao na Farmaceutsko-biokemijski fakultet. Radio je kao kemičar - analitičar u laboratorijima, a s javnom objavom svojih pisanih radova započeo je 1974. godine kad je objavio svoju prvu priču u Večernjem listu.

 

Nagrađen je drugom i trećom nagradom Večernjeg lista i drugom nagradom "Arene" za kratku priču te prvom nagradom za znanstveno-fantastičnu komediju na Radio Zagrebu. 1993. godine je objavio svoj prvi roman za djecu Tajna gornjeg grada, zatim 1995. godine roman Vila Velebita te 1994. godine roman Muki - djetinjstvo Ivana Zajca.

 

Njegove igrokaze izvodili su amateri Velike Gorice, Muzička omladina Hrvatske, teatar "Žar ptica". Od 2001. godine je član Društva hrvatskih književnika. Danas je u mirovini i živi u Krušaku, kraj Velike Bune.

 

Tihomir Horvat - Frka u Šćitarjevu

loading...
2 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Tihomir Horvat - Tajna Gornjeg grada

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u