Rudyard Kipling - Knjiga o džungli

Vrsta djela - Pripovjetke, priče o životinjama.
Mjesto radnje - egzotični predjeli Indijske džungle.
Tema - suživot malog dječaka Mowglija sa divljim životinjama u džungli.
Pouka - nam govori o temeljnim ljudskim vrijednostima, hrabrosti, prijateljstvui pravednosti.

U bujnoj džungli Indije izgubljenog malog dječaka Moglija "usvaja" vučji čopor... Mogli odrasta s vukovima u odvažnog dječaka, uz pomoć svojih novih prijatelja - vučje subraće, pantere, udava, medvjeda, slona uči zakone džungle, ne gubeći pritom čovječnost... Knjiga priča o Mogliju donijela je engleskom piscu Rudyardu Kiplingu, rođenom u prošlom stoljeću u Indiji, Nobelovu nagradu i mnoga laskava priznanja u Velikoj Britaniji. Kiplingovi junaci, bili oni ljudi ili životinje, imaju nešto zajedničko: ne boje se onoga što ne poznaju, spremni su učiti, a kad nauče, onda postaju gospodari ili vode, vladari.

MOWGLIJEVA BRAĆA - Jedne tople ljetne večeri, kad su se vukovi nakon popodnevnog odmora pripremali za lov, nešto je u grmlju tiho šušnulo. Ugledali su čovjekovo mladunče, malo i golo, tek što je prohodalo. Unatoč tomu što ga je progonio glasni tigar Shere Khan (Sir Kan), čovjekovo se mladunče uvuklo u vučju jazbinu i bez straha se smjestilo uz mlade vučice. Bio je to najmekši i najnježniji stvorić koji se ikad usred noći pojavio u vučjoj špilji. Majka Vučica se raznježila. Kako je maleno! Kako golo i... kako hrabrol rekla je. No uskoro se Majka Vučica morala suočiti s djetetovim progoniteljem, zloglasnim tigrom Shere Khanom. Iako je bio najmoćnija zvijer u džungli, Shere Khan i nije baš bio odveć cijenjen. Bio je šepav i zato napadao samo izgladnjelu stoku i ljude, što je bilo protivno Zakonu džungle. Kako je bio prevelik da se uvuče u vučju jazbinu i suočen s odlučnošću Majke Vučice da zaštiti malog pridošlicu, Shere Khan se ljutito rogoboreći i sijući prijetnje na koncu povukao u šumu. Majka i Otac Vuk odluče zadržati čovjekovo mladunče, ali kao i svi stanovnici džungle znali su da za to moraju dobiti odobrenje čopora. Jedanput na mjesec, o uštapu, podno Zborne stijene zasjeda skupština vučjeg čopora i tada se predstavlja mladunčad. Poslije predstavljanja vučići su zaštićeni i ni jedan odrasli vuk iz čopora ne smije ih napasti. Tako je i Mowgli ("zaba" - kako ga nazvaše zbog njegova bezdlakog tijela) bio predstavljen čoporu. Vukovi, neki zbunjeni, neki ljuti, nisu bili spremni primiti Mowglija u čopor. Akela, vođa čopora, podsjeća na Zakon džungle te traži da bar dva člana govore u prilog čovjekova mladunčeta. Nakon što su se za čovjekovo mladunče zauzeli medvjed Balooa i crna pantera Bagheere, Mowglija su ipak primili u čopor, pod uvjetom da bude odgajan kao pripadnik Slobodnog naroda, naime tako su vukovi sebe nazivali. Uvažavajući mudrost ljudi, razmišljajući o budućnosti plemena, a i o svojoj vlastitoj, Akela dade volu rijećima: Možda nam ovaj s vremenom bude od koristi i tako je Mowgli rastao s mladim vucima. Učio je od Oca Vuka i Majke Vučice, od Bagheere, a posebice od Balooa - učitelja vučjeg čopora Zakonu džungle. Učio je o značenju šumova i zvukova šume, o prepoznavanju mirisa, razvijao svoju spretnost i brzinu u lovu, a posebice je učio odredbe Zakona džungle. Međutim, Shere Khan nije odustao od Mowglija; često je obilazio njihovo lovno područje i huškao na pobunu mlade, nepromišljene vukove. Akela, onemoćao pod bremenom godina, upozorio je Mowglija na opasnost. Bagheera, koja je bila rođena među ljudima, u kavezima kraljevske palače, i stoga mnogo toga znala o običajima ljudi, uputila ga je da od ljudi donese Crveni cvijet, to jest vatru, koje se sve životinje boje. Na sljedećem zborovanju Shere Khan i njegovi pristaše, mladi vukovi, zeljeli su svrgnuti i dokrajčiti staroga Akelu, što je toliko naljutilo Mowglija da se dječak odlučio s njima upustiti u borbu. Dok je Shere Khan urlao da mu predaju čovjećje mladunče, Mowgli je izvadio skrivenu posudu s vatrom, pripalio na njoj suhu granu i udarajuci njome Shere Khana i njegove sljedbenike, rastjerao ih kao divlje pse. Nakon ove krvave bitke shvatio je da je džungla za njega zatvorena i da je iz nje protjeran. Oprašta se sa svojom vučjom obitelji uz obećanje da će se vratiti sa Shere Khanovom kožom. Usamljen i tužan Mowgli se u svitanje idućeg dana spustio niz brežuljak da bi upoznao zagonetna bića koja se nazivaju ljudima. 

KAAOV LOV - U vrijeme kada Mowgli još nije bio protjeran, a morao je učiti mnogo više od ostalih, znao se i posvađati sa svojim učiteljem Baloom. U jednoj od razmirica Mowgliju se tako omaklo priznanje da se družio s Bandar - lozima, majmunskim narodom, što je izazvalo ljutnju njegovih učitelja. Naime, majmunski narod nije odveć cijenjen u džungli, jer žive bez zakona, vode i sjecanja i samo se hvale, brbljaju i umišljaju sebi da su veliki narod. Urlaju i kriješte besmislene pjesme, izruguju se svakome i bez povoda zameću ljute bitke među sobom, želeci tako svratiti pozornost ostalih naroda u džungli koji ih inače i ne zamjećuju. Baloo je odmah iskazao svoju sumnju u iskrenost majmunskog suosjećanja, koje su navodno pokazali prema Mowgliju kada je od Balooa, kao nestašan đak, dobio po glavi. No, jednom od majmuna pala je na pamet misao kako bi im Mowglijeva vještina pletenja zaklona od šiblja mogla biti korisna i da bi u njemu mogli dobiti vođu koji će ih učiniti najmudrijim narodom u džungli. Zato su tiho slijedili Balooa, Bagheeru i Mowglija kroz džunglu. Kad je došlo vrijeme podnevnog odmora, majmuni se spustiše s grana i zgrabiše usnulog Mowglija. Ponosni što su uspjeli svratiti pozornost na sebe, i to ne bilo koga, već nadaleko poštovane Bagheere, dadoše se u bijeg noseći sa sobom Mowglija. Medvjed i crna pantera pojuriše za njima. Ubrzo su Baloo i Bagheera uvidjeli da ih neće moći sustići jer su se majmuni strelovito kretali krošnjama drveća, te odluče zastati i skovati plan za Mowglijevo oslobađanja. Znajući da je Kaa, Udav sa stijene, najljući neprijatelj majmuna, zamole ga za pomoć. Ne baš odveć voljenog Kaa, uspjeli su nagovoriti da im pomogne ponavljajući mu pogrde koje su Bandarozi govorili o njemu. Sokol Cil javio im je kako su majmuni Mowglija odvukli u Hladne brloge, stari napušteni i porušeni kraljevski grad. Tamo jedan od majmuna održi govor, objavljujući ostalima kako hvatanje Mowglija znači početak novog razdoblja u povijesti Bandar - loga, jer će ih Mowgli naučiti plesti šiblje i grančice kao zaštitu od vjetra i kiše. Mowgli ih je zaista pokušao naučiti kako se plete šiblje, no već nakon nekoliko minuta majmune je posao prestao zanimati, te poćeše potezati jedni druge za repove ili skakati na četiri, nakašljavajući se. Mowgli je brzo shvatio da mu tu nije mjesto i mislio je u sebi: Sve je istina, sve što je Baloo govorio o Bandar - lozima. Nemaju Zakona, nemaju Lovačkog Zovay nemaju vodu, ništa osim budalastih riječi i malih brzih lopovskih ruku. I, ako ovdje umrem od gladi ili me ubiju, sam ću biti kriv. Ali moram se pokušati vratiti u svoju Džunglu. Prikravši se hladnim brlozima, Baloo, Bagheera i Kaa dogovorili su taktiku napada. Zapodjenula se oštra i nesmiljena bitka; kamenje je tutnjilo i ječalo da su se miljama oko napuštenog grada od silne buke razbudile sve ptice. Kad su majmuni shvatili s kakvim su se moćnim protivnikom upustili u borbu, napustili su urlajući bojno polje. Moćni Kaa srušio je debeli zid stare vrtne kuće, u koju su majmuni ubacili Mowglija kad je započela bitka i oslobodio ga. Presretni prijatelji udalje se s poprišta bitke i ostave Kaa da napuni svoj gladni trbuh. Unatoč pristojnih riječi zahvale i Mowglijeva kajanja, prema Zakonu džungle morao je biti kažnjen, jer kajanje ne štiti od kazne što je i Mowgli znao. Kako su poslije batina svi računi bili sređeni, radosno se vratiše do špilje Majke Vučice.

TIGAR! TIGAR! - Sljedeća Mowglijeva pustolovina vraća čitatelje u vrijeme kad je nakon sukoba s čoporom na Zbornoj stijeni napustio džunglu. Jurio je i lutao dalje od prvog sela, jer je ono bilo preblizu džungli u kojoj ima previše neprijatelja. Iznuren i gladan stigao je do drvene seoske ograde. Jedan se čovjek, susrevši Mowglija, uplasi i odjuri u selo dozivajući svećenika koji pristiže okružen gomilom. Uočivši sličnost Mowglija i dječaka Nathooa, kojega je tigar odvukao u šumu, seljani predložiše Nathoovoj majci Messui da ga udomi. Mudar seoski svećenik, znajući da je Messua žena najbogatijeg seljaka, podrži taj prijedlog, gledajući u tome i vlastitu korist. Mowgli je marljivo učio običaje i narav ljudi, učio se odijevati, obrađivati zemlju, ali nikako nije mogao razumjeti značenje novca. Nakon tromjesećne obuke i mnogo truda koji je uložio da nauči običaje ljudi, imenovaše ga pastirom i dadoše mu da vodi bivole na pašu. Kao pastir mogao je sudjelovati na sastanku seoskog kluba, gdje su se raspredale mnoge priče o džungli. Posebno je čudne priče pričao Buldeo, uvaženi seoski lovac. Mowglijeva tvrdnja da su te priče neistinite izazvala je ljutnju ostalih, te mu narede da će odsad čuvati stada bivola na udaljenim mjestima od sela. U razgovorima sa Sivim Bratom, najstarijim sinom Majke Vučice, a koji ga je povremeno posjećivao na pašnjaku, saznavao je novosti iz džungle. Jednoga je dana Sivi Brat upozorio Mowglija da Shere Khan zna gdje se nalazi i da bi mogao doći izvršiti svoju staru zakletvu. Odlučili su se jednom zauvijek obračunati sa Shere Khanom. U pomoć su pozvali i Akelu. Akela je imao zadatak razdvojiti bikove i bivole od teladi, krava i bivolica, kojima će onda zapriječiti izlaz iz jaruge, gdje se Shere Khan upravo odmarao nakon što je pojeo ulovljeno prase. Mowglijev plan bio je vrlo jednostavan. Od gornjeg ulaza navalio je bivolima na Shere Khana, stjeravši ga prema izlazu iz jaruge gdje su ga dočekale bijesne bivolice. U strahu i ne znajući na koju stranu da pobjegne, Shere Khan bude pregažen. Seoski lovac Buldeo zatekao je Mowglija kako dere tigrovu kožu i pokušao ga ucijeniti time da nije dobro čuvao stado, a sve kako bi se dokopao kože i prigrabio sebi slavu. Prozrevši njegove namjere, Mowgli odbije Buldeovu ponudu i uz potporu svoje vučje braće otjera lovca. Preplašeni Buldeo oteturao je do sela, gdje je ispričao strašnu priču o magijama, čarolijama i Mowglijevim vradžbinama. Uplašeni seljaci dočekali su Mowglija kišom kamenja i protjerali ga iz sela. Od tužne Mesue oprostio se rekavši joj kako je barem osvetio smrt njezinoga sina. Pun gorčine prema ljudima Mowgli se vraća u džunglu sa Shere Khanovom kožom, koju je još iste noći rasprostro na Zbornoj stijeni. Vuci, siti života bez zakona, žele sada Mowglija za vođu, ali on to odbija riječima: Ljudski i vučji čopor su me prognali sad ću sam loviti u džungli. Na njegovom samotničkom putu pridružila su mu se četiri vučja mladunčeta Majke Vučice.

Likovi
Dječak Mowgli - odrasta sa ocem vukom i majkom vučicom i njihovim vučićima, brzonog je i spretan, promišljen, pravedan, odičan momak.
Bagheera - pantera sjajnocrnog tijela, lukava, hrabra, bezobzirna, vijeran prijatelj i pomagač u svim Mowglijevim pustolovinama.
Baloo - pospani smeđi medvjed,
Shere Khan - hromi tigar, hol, čestohepan, zurad nasilnik, galamdžija kojstrašnom rikm želi utjerati strah u kosti.

__________________________________

Rudyard Kipling rodio se 30. prosinca 1865. godine u Bombaju, kamo su ranije te iste godine njegovi roditelji doselili iz Engleske. Njegov otac, umjetnik John Lockwood Kipling, dobio je namještenje u tek ustanovljenoj Školi primijenjenih umjetnosti u Bombaju kao profesor arhitektonske plastike, a uskoro će postati i ravnateljem te iste škole. Majka Alice MacDonald potjecala je iz ugledne obitelji te je i sama bila višestruko talentirana.

Od rođenja na brizi indijske dadilje i sluga, hindski je naučio kao dijete. U svojoj autobiografiji Nešto o meni samome piše: Moji prvi dojmovi vezani su uz osvit dana, svjetlost i boje te zlatno i purpurno voće u razini mojih ramena. To je sjećanje na rane jutarnje šetnje do bombajske tržnice s mojom ajah (dadilja), a kasnije i s mojom sestrom u dječjim kolicima, i povratke kući s gomilom namirnica na kolicima. Naša ajah je bila goanska katolkinja koja bi se molila – ja uz nju – pored križa uz cestu. Meeta, naš Hindu sluga, povremeno bi svraćao u male hinduističke hramove, dok bih ga ja držao za ruku i gledao u nejasna, prijateljska lica bogova... Za podnevnih vrućina prije počinka ajah ili Meeta bi nam pričali nezaboravne indijske priče i dječje pjesmice, a nakon što bi nas odjenuli, poslali bi nas u dnevnu sobu uz upozorenje: - Sada s tatom i mamom pričajte engleski.

Idiličnom će djetinjstvu doći kraj kada ga kao šestogodišnjaka, zajedno s trogodišnjom sestrom, šalju u Englesku radi odgoja i obrazovanja, u obitelj umirovljenog pomorskog časnika. Tu će provesti šest mučnih godina uz česta, neopravdana i okrutna kažnjavanja. Utjehu i spas pronaći će u čitanju koje će prerasti u pravu strast. Čitao je sve što bi mu došlo pod ruku, a kad su roditelji to doznali, počeli su mu redovito slati knjige iz Indije.

S dvanaest godina odlazi u internat za sinove vojnih oficira i civilnih službenika u Devonshireu u kojem su uvjeti bili spartanski, ali se stjecalo solidno obrazovanje. Ravnatelj je bio prijatelj njegove obitelji pa je Rudyard u njemu pronašao očinsku figuru; on mu je omogućio slobodan pristup knjižnici i prvi je prepoznao Rudyardov lite-rarni talent. Tu se upoznao s djelima engleskih pisaca kao što su Emerson, Browning, Tennyson, te Edgarom Allanom Poeom i Waltom Whitmanom, koje će voljeti i cijeniti cijeloga života.

Kako zbog nedostatka novčanih sredstava nije bio u mogućnosti upisati sveučilište, s nepunih sedamnaest godina vraća se roditeljima u Indiju. U Lahoreu, gdje je njegov otac u to vrijeme bio ravnatelj Umjetničke škole Mayo (današnji pakistanski Nacionalni koledž umjetnosti) te kasnije kustos lahorskog muzeja, dobiva namještenje pomoćnika urednika u lokalnim novinama na engleskom jeziku. Nekoliko ljeta provodi u Simli, ljetnoj rezidenciji indijskog potkralja, gdje upoznaje život britanske kolonijalne elite. U Lahoreu je 1885. godine primljen u Bratstvo slobodnih zidara. Nekako u to doba počinje objavljivati i prve književne priloge. U studenome 1887. godine premješten je u sestrinske novine, The Pioneer, u Allahabadu, gdje s velikim žarom nastavlja s pisanjem kratkih priča.

Budući da je ubrzo zapažen, odlučio se potpuno posvetiti književnom radu te se vraća u Englesku 1889. godine. Ženi se sestrom svog prijatelja, Amerikankom Carolinom Balastier, s kojom dobiva dvije kćeri i sina. Jedno su vrijeme živjeli u njenom rodnom Vermontu kada i nastaje čuvena Knjiga o džungli.

Bile su to godine uspjeha i slave. Proputovao je gotovo čitav svijet, a kad se potvrdio kao slavan i bogat pisac, skrasio se u Engleskoj. Mnogi ugledni ljudi bili su njegovi prijatelji, između ostalih Theodor Roosevelt i kralj George V. Nudili su mu plemstvo, visoke položaje i titule te mnoštvo drugih počasti, a on je jedino, kao prvi engleski pisac, prihvatio Nobelovu nagradu za književnost 1907. godine. Nakon Nobelove nagrade pristižu mu i mnoga druga važna priznanja u Engleskoj i širom svijeta (zlatna medalja Engleskog kraljevskog društva za književnost, počasni doktorati i članstvo poznatih sveučilišta i akademija, itd.). No, sudbina ga nije poštedjela patnje; najstarija kći je u sedmoj godini podlegla upali pluća, a u Prvom svjetskom ratu gubi i sedamnaestogodišnjeg sina.

Široku čitalačku publiku osvaja kratkim, živim i uvjerljivim pričama o tada novoj temi – životu i iskustvu Engleza u kolonijama, posebno u Indiji, "dragulju u britanskoj imperijalnoj kruni", koja je Engleze očarala. U ranijim pripovijetkama, prepun naivnog oduševljenja i mladenačkog idealizma, veliča prosvjetiteljsku ulogu kolonijalnih vlasti kroz likove običnih, ali predanih ljudi koji grade i održavaju britanski imperij (mornari, vojnici, niži časnici i činovnici...). Slavi pojam "anglosaksonske muževnosti" koji je uključivao patriotizam, fizičku žilavost, samodisciplinu, nesebičnost, hrabrost i odvažnost. Taj se pojam, vrlo popularan u doba britanskog imperijalizma, temeljio na ideji superiornosti engleske nacije pa su konzervativni politički krugovi koji su zagovarali nepopustljivost prema kolonijama koristili Kiplingov ugled, što će umanjiti njegove simpatije među širokim čitateljstvom. No, kako mu je ljubav prema Indiji usađena od najranijeg djetinjstva, upravo je on ukazivao na štetnost golog iskorištavanja bogatstva kolonija. Njegova koncepcija imperijalizma je humanija, podrazumijeva obaveze i odgovornost te poticanje suradnje, ulaganja i razvoja dominiona koji prirodno trebaju ići prema svojoj samostalnosti. Britanski imperijalizam u njegovim djelima više nalikuje romantičnom i idealističkom porivu nego hladnoj eksploatatorskoj kolonijalnoj politici, pa se čini da je bio neshvaćeni pobornik imperijalizma.

Kipling je u svojim djelima pokazao duboko razumijevanje ljudske psihe, suptilan humor, originalnu maštu i velik pripovjedački dar. No, nije napisao niti jedan veliki roman u duhu XX. stoljeća. Najuspješnije njegovo djelo toga žanra je Kim (1901.), prvi značajan engleski roman čija se radnja odvija u Indiji koja je ovdje opisana u najboljem nepristranom novinarskom stilu s osjećajem za stvarnost kolonijalne Indije. Kim je siroče bijelih roditelja odraslo u predgrađu grada Lahorea. Pun životne vedrine, optimizma i nutarnje čistoće potpuno se integrira u svijet Indije čijim jezikom govori i čiju kulturu u potpunosti prihvaća tako da stječe nadimak Mali prijatelj svijeta. Susreće starog tibetanskog lamu u potrazi za prosvjetljenjem i postaje njegov učenik.

Kipling se najviše proslavio krakim pričama. U zbirci od dvanaest priča nazvanoj Jednostavne priče, duhovito pripovijeda o tome kako su životinje od početka svijeta u ponedjeljak ujutro, kada je svijet bio nov novcat, zadobile svoje karakteristike: deva svoju grbu, slon surlu, leopard točke, itd. Zajedno s čovjekom one započinju uređivati taj novi svijet.

Njegov opus vrlo je opsežan. Sadrži ukupno pet kompletnih romana, dvije stotine i pedeset kratkih pripovijesti te na stotine stranica stihova i sve to priređeno u bezbrojnim izdanjima. Najpoznatiji je po priči Knjiga o džungli (The Jungle Book, 1894. g. i 1895. g.), zbirci priča o životinjama Jednostavne priče (Just So Stories, 1902. g.), romanu Hrabri kapetani (Captains Courageous, 1897.), pjesmama Ako (If), napisanoj u duhu filozofije stoicizma te ujedno prema BBC-u najpopularnijoj pjesmi na engleskom jeziku, i Teret bijelog čovjeka (White Man's Burden, 1899.), zbog koje ga mladi George Orwell naziva prorokom britanskog imperija-lizma.

Kao Anglo-Indijac imao je priliku kao možda nitko prije njega interpretirati i približiti Istok Zapadu – i u tome je uspio, nenametljivo dovodeći u fokus zapadnjaka dio od blaga mudrosti Istoka.

Kipling umire 13. siječnja 1936. godine. Žara s njegovim pepelom položena je u Westminsterskoj opatiji uz grobove velikana Johna Miltona, Thomasa Hardya i Charlesa Dickensa. Za Kiplinga, koji je bio i hvaljen i napadan za vrijeme svog bogatog života, američki pjesnik Thomas S. Eliot je rekao: Kipling je laureat bez lovorova vijenca. On je zanemarena veličina. Naime, njegova je prava veličina prepoznata tek nakon njegove smrti.

U svojim djelima koristi jednostavan jezik i tako dopire do običnog puka, ali ne pogađa ukus elitnih kritičara svog vremena koji su ga smatrali priprostim. Paradoks Kiplingove karijere je u tome što je njegova popularnost bila upravo obrnuto razmjerna njegovoj reputaciji kod kritike. Duh akcije i avanture, koji je Kipling majstorski uspio približiti najmlađima, djeca prihvaćaju i osjećaju srcem kao prirodno i blisko. To isto kod nas odraslih izaziva niz racionalizacija koje počivaju na pretpostavci da smo istinski mudriji što smo stariji i da kao takvi bolje razumijemo ovaj svijet. Kipling raskrinkava tu zabludu pa nam kao nadareni pisac uspijeva poslati poruku: ne treba previše prionuti uz ovaj prolazni svijet (kao što njegov junak Mowgli ipak mora napustiti džunglu), već su prave vrijednosti i sreća za čovjeka uvijek povezani s vlastitom akcijom i nutarnjim izrastanjem do kojeg se stiže sudjelovanjem u izazovima koje život pred nas postavlja. Kao što je u jednoj svojoj pjesmi rekao veliki J. W. Goethe, čovjek može otkrivati smisao života i biti sretan samo ako težište nastojanja usmjeri prema svojoj svakodnevnoj dužnosti, a ne prema varljivim iluzijama egocentrizma.

Čitatelj u likovima životinja iz džungle koje su snažne i opasne, podmukle i plitkoumne, upoznaje prirodu svijeta i odnosa među ljudima, a Kipling ne bi bio veliki pisac da na vrlo poetičan način ne uspijeva izreći veliku istinu o suživotu koji je moguć ako postoji mudrost, pravednost, ljubav i samilost u svakome od nas. Te je vrline ovjekovječio u liku i sudbini dječaka Mowglija koji zahvaljujući njima uspijeva opstati i zavladati džunglom. Suvremeni čovjek, otuđen od prirode, tek treba početi ozbiljnije shvaćati što mu poručuje Mowgli iz Kiplingove džungle.

U naše moderno doba vrlo je popularna teorija koja zagovara borbu za goli opstanak. Ona glorificira snagu nagona te je mnogostruko više prisutna u suvremenom i nepravednom svijetu koji zapravo jest stvarna džungla. Džungla je u nama i svuda oko nas i izraziti svoju ljudskost, tj. biti i postajati čovjekom znači zagospodariti tom džunglom unutar sebe.

Spoj indijske i engleske kulture, indijskog djetinjstva i engleskog odgoja, spoj realističnog i irealnog, poetičnosti i duhovitosti te veliki kreativni žar, učinili su od Rudyarda Kiplinga velikog pisca, začetnika novog žanra i pristupa pripovijedanju o samo naizgled dječjim temama. Njegova poruka o važnosti borbenog nastojanja i hrabrosti pred raznim strahovima univerzalno je važna i potrebna ljudima u svim fazama života. Kipling slavi ono što suvremeni, razmekšani konzument prezire i čega se užasava, osjećaj za dužnost i samodisciplinu što je nešto bez čega nema ni sreće ni slobode za čovjeka. Da bismo to razumjeli i možda prihvatili kao pokretač za promjenu, nužno je zadržati onu djetinju čistoću, ono što smo nekada svi imali.

Rudyard Kipling - Knjiga o džungli - Bijeli tuljan 

Rudyard Kipling - Knjiga o džungli - Rikki Tikki Tavi

Rudyard Kipling - Knjiga o džungli - Toomai Gospodar Slonova