Musa Ćazim Ćatić - Kurban-bajramski kandilj

Musa Ćazim Ćatić, svakako jedan od najznačajnijih bošnjačkih pjesnika, mada uglavnom pjeva o ženi, vlastitom teškom položaju, ipak će u nekoliko svojih pjesama inkorporirat islamske motive.

Kurban-bajramski kandilj dokazuje da visok stupanj formalne organizovanosti stihova, koji stvara osjećaj muzikalnosti, istovremeno je i visok stupanj smisaone složenosti. Iza ovoga soneta potpisuje se pjesnik koji napokon shvata da ekspresivno - mistični oreol pjesme, do koga mu je od ranije napose stalo, nije plod samo temeljnog značenja riječi već, nekad i znatnije, plod zvukovnih potencija jezika. u simbolističkoj lirici, gdje ta spoznaja bitno određuje karakter pjesničke produkcije, pjesnik i jeste prije svega magičar zvuka.

Sonet, omiljena forma modernista, nije "zaobišao" ni Ćatića. U prihvaćanju obrazaca modernističkih poetika najzahtjevnije je bilo uhvatiti se u koštac baš sa sonetom.

- Za početak, prisjeti se osnovnih karakteristika soneta.
- Odgovori: zašto je baš sonet bio omiljenom formom modernista?
- Opiši formalno-poetička svojstva ovog Ćatićevog soneta (strofa, dužina stiha, cezura, rima itd.)

Forma - Sve je dovedeno do forme, sadržina je izbačena iz razmatranja. U pjesmi više nema ničeg ispovjednog, biografskog niti prirodnog. Sve je čisti artizam - umijeće oblikovanja u jeziku.

U jeziku Kurban-bajramskog kandilja zbiva se semantizacija formalnih (od foneme do jezičke sintakse) i formalizacija semantičkih elemenata - kao neodvojivost efekta značenja i smisla pojedinih riječi, stihova i cijelog soneta od njegove formalne strukture. Zbližavanja i repeticije na fonemskom nivou tvore melodijsku (zvukovnu) liniju korelativnu semantičkoj liniji teksta. Mistično - jezovitom dojmu posvemašnje nokturalne skrušenosti pred veličinom svemogućeg Tvorca pridonosi uveliko akumulacija zadnjih vokala u i o te konsonanata r...

- Gdje, u kojoj strofi?
- Probaj dokučiti simboliku kandilja.
- Zašto je po pjesniku smisao i svrha svega skoncentrisana u plamičcima kandilja "dok c'jela zemlja duboka je raka"?

Interkulturalno prožimanje - Ćatić je bolje od svojih prethodnika uspio kreativno ujediniti kulture Istoka i Zapada. U ovom sonetu čini se kao da je evropska književna kultura pravljenja soneta zasjenila ili potpuno dokusurila tragove orijantalne kulture. Ipak - nije.

- Pokušaj pronaći te "tragove" orijentalnog svijeta u ovom sonetu.
- Kao što smo do sada vidjeli, modernisti su često posezali i za muzičkim i za likovnim efektima težeći ka sinesteziji, jednoj od ključnih figura moderne. Za kojim efektima je posegnuo Ćatić u ovom sonetu? Pokušaj odgonetnuti smisao i značenje takvih efekata.

________________

Musa Ćazim Ćatić - Kurban-bajramski kandilj

U tišinu tamnu, u prazninu mraka
Ognjene mu oči bojažljivo zure
I plamne im suze pobožno drhture
Ko tanana parca osmjehnutog maka.

O što li to gleda krvava mu traka
U toj masnoj tmini, kud vjetrovi jure?
I zašto li plače, dok sve stvari žmure
I dok c'jela zemlja duboka je raka?

Čuj! crveni jezik nijemo mu zbori:
- Pjesniče, i u mom srcu noćas gori
Životvorna ljubav vječitoga Boga!

I ja žrtvu njemu svojom krvlju palim
I ja mu dobrotu munadžatom hvalim,
Osvjetljujuć tminu suzom bola svoga... 

Munadžat - oda Bogu, pohvalna pjesma božanstvu.

__________________________________

Musa Ćazim Ćatić rodio se u Odžaku, gdje je pohađao mekteb i osnovnu školu. Nakon očeve smrti s majkom seli u Tešanj. Upisuje se u medresu i uči arapski, turski i perzijski jezik. U dva navrata putuje u Carigrad i usavršava svoje znanje turskog jezika i poznavanje turske književnosti. U Sarajevu upisuje Šerijatsku sudačku školu, ali zbog boemskog života biva isključen. Godine 1907. preuzima uredništvo časopisa Behar. U Zagrebu upisuje pravo i upoznaje se sa vodećim hrvatskim piscima Matošem i Ujevićem. Po povratku u Bosnu živi teško i često mijenja mjesto boravka. Od 1912. živi u Mostaru, gdje intenzivno piše i prevodi sa turskog jezika. Ujedno preuzima i uredništvo u časopisu Biser. Sa izbijanjem Prvog svjetskog rata biva mobiliziran, da bi već sljedeće godine, zbog bolesti, bio otpušten iz vojske. Umire 1915. u Tešnju.

A onda ga mostarski izdavač Kalajdžić poziva za urednika "Bisera", gdje će raditi sa Bjelevcom. To je početak najplodnijeg razdoblja u Musinom životu. na jugu, u Mostaru, njegov somnambulni, a poetički ipak tako racionalni duh se potpuno otpečaćuje i iz noći u noć on zapisuje stihove, prevodi poeziju, prozu i raznovrsnu esejistiku, najčešće sa turskog, ali ponešto i sa arapskog i perzijskog; piše eseje o pjesnicima koje prevodi ili koje namjerava prevoditi, ispisujući u njima, na nedvosmislen način i svoju poetiku. Za te dvije godine Musa Ćazim Ćatić je, po vlastitoj izjavi, osim prevoda objavljenih u "Biseru" i drugim časopisima, preveo i dvanaest knjiga, od kojih je sedam objavljeno u "Muslimanskoj biblioteci".

Za života je objavio samo jednu zbirku pjesama pod naslovom Pjesme 1914. Inače je uređivao dva najznačajnija bošnjačka časopisa Behar i Biser. Dao je do danas neprevaziđene prepjeve orijentalnih pjesnika. Pisao je i kritike i eseje. Ja n'jesam sanjar, Teubei-nesuh, Zambak, Kurbanbajramski kandilji, Randezvous, U tišini...

Ćatić dolazi na kraju jedne prosvjetiteljske težnje da se bošnjačka književnost aktivno uključi u savremene evropske tokove. Dok je susret poetskog Orijenta i modernističkog Okcidenta kod Bašagića isuviše vidljiv i naglašen, dotle se to kod Ćatića više odvija na unutrašnjem planu. Na unutrašnjem planu dolazi do ukrštanja i oplođenja simbolističkih iskustava sa osnovama islamske religioznosti. Nije, međutim, njegovo djelo samo mjesto stvaralačkog susretanja dviju različitih književnih tradicija, već i znak čuvanja i njegovanja domaće usmeno-lirske tradicije (sevdalinke). Šta je to značilo za pisce koji će poslije njega doći piše Enes Duraković:

Musa Ćazim Ćatić je, zapravo, započeo onaj put evolutivnog preobražaja koji će kasnije omogućiti poeziju i Hamze Hume i Skendera Kulenovića i Maka Dizdara – poeziju jedne nove generacije muslimanskih pjesnika u čijim pjesmama više neće biti te unutarnje napetosti i grčevitog napora da se poetski sažmu i uzajamno prožmu dotad različiti oblici pjesničkog izraza.

Musa Ćazim Ćatić - Teubei-nesuh