Musa Ćazim Ćatić - Teubei-nesuh lektira

Musa Ćazim Ćatić - Teubei-nesuh

Musa Ćazim Ćatić - Teubei-nesuh

 

Na svaki put, da li bio kratak ili dug, krene se s malim korakom. A Musa Ćazim Ćatić kao da je slutio da će njegov životni put biti kratak krenu s velikim korakom u svijet varki, da u njemu traži i sakuplja iskustvo i znanje. Iako je živio svega 37 godina, Musa Ćazim Ćatić, pjesnik i prevodilac, zauzima počasno mjesto u historiji bošnjačke književnosti, jer je u svom tako krtakom životu stekao veoma široko iskustvo i znanje. Ćatić se čini danas kao izuzetan naš savremenik, koji svojim djelom determinira i ona tumačenja što su iz svijeta intuicije prešla u svijet definirajućih iskaza.

 

Bez obzira na podnaslov Pokajanje jednog griješnog pjesnika, ovo nije ispovjedna pjesma, niti bi se smjelo na osnovu ove pjesme govoriti o pjesnikovu životu. S obzirom na naslov i riječ tevba - pokajanje, ovo jest pjesma vjere i s obzirom na izgled pjesme i neke poetičke stavove u njoj, ovo je, također i pjesma o ljepoti. Te dvije stvari - vjera i ljepota - se prepliću:

 

Božiji oprost izjednačen je sa "davanjem smisla za ljepotom". Pjesnički subjekt se vraća "pod okrilje Tvoje i Tvog Kur'ana, Tvoje vječne riječi..." ali on ne moli da mu Bog vrati već da mu da novi smisao za ljepotom. Pjesnik, ako se tako može reći, estetizira tevbu, njegova molitva se ne rasplinjuje u "sitnom šićaru" - grijesi su golemi, ali je golemo i potraživanje - novo umijeće stvaranja ljepote.

 

Artizam - estetizam - Ćatić je modernistički (impresionističko-simbolistički) pjesnik, koji dosta svoje stvaralačke energije troši na dotjerivanje stihova.


- Pokaži šta je sa tim dotjerivanjem u krajnjem efektu postigao (pravilna strofa, dužina stiha, cezura, rima itd.).
- Koji je vjerski cilj sebi postavio lirski subjekat? (tevba!)
- Koji estetski cilj? (smisao za ljepotom!)
- U kakvom su odnosu jedan prema drugom ta dva cilja? Da li se isključuju ili slivaju u jedno?

 

Ispovjedna pjesma - Pjesma kao da je zastala negdje na putu od ispovijesti do modernističkog estetizma, od biografskog iskaza do simbolističke pjesme. Ako je jedan od modernističkih ideala bio zvučanjem postignuti značenje, onda je jasno da se značenje pojedinih iskaza ne postiže referencijalnom vezanošću za stvarnost, nego zvučanjem ili usmjerenošću iskaza na samog sebe.

 

Teubei-nesuh je u stvari vrhunac i kraj Ćatićevog ispovijedanja stihom, u času kada je već uveliko pisao pjesme čije značenje postoji prije svega zahvaljujući jeziku a ne odslikavanju svijeta ili nekom izricanju osjećanja.

 

Referencija - svojstvo književnog djela da donosi izvještaj o nečemu ili da se odnosi na nešto, najčešće na različite vidove stvarnosti; moderna je, u skladu sa svojim zahtjevima, raskinula takvu vezu sa stvarnošću, želeći čitaočevu pažnju skrenuti na samu sebe, na jezik, na oblik tj. formu.

_________________

 

Musa Ćazim Ćatić - Teubei-nesuh

Pokajanje jednog griješnog pjesnika 


Gospode, evo na sedždu Ti padam,

Pred vječnom Tvojom klanjam se dobrotom
I molitve Ti u stihove skladam,
Proseć, "Oh, daj mi smisao za ljepotom!"
Gospode, evo, na sedždu Ti padam.


Ti znaš, da bijah nevin poput rose
I poput lijera u proljeću ranom;
Al ljudi, med što pod jezikom nose,
Otrov mi dadoše u bokalu pjanom,
Mada sam bio nevin poput rose.

 

I tada s Tvoga skrenuo sam puta
I zatrtao kroz pustoš i tamu
Ah, strast mi razum u okove sputa,
Da ropski dvori njenu crnom plamu -
I s Tvoga ja sam zabasao puta.


Vjeru i nadu iz srca izgubih,
I moju ljubav pomrčo je grijeh -
Postadoh sarhoš oholi i grubi,
Sav ideal mu što je vinski mijeh...
Ah, svoju vjeru i nadu izgubih!...

 

I slavih Bakha kao sveto biće,
Veneri pete jezikom sam lizo -
Vlastitim zubom ja sam svoje žiće
Komad po komad kao zvijer grizo,
Slaveći Bakha kao sveto biće.


Svačiji prezir pratio je mene,
Od sjene moje druzi mi bježahu
I sve me čiste klonule se žene...
Vaj! teško mi je bilo siromahu,
Jer ljudski prezir pratio je mene.

 

Ja sada bježim pod okrilje Tvoje
I Tvog Kur'ana, tvoje vječne riječi,
Gospode, grijehe odriješi moje
I bolesnu mi dušu izliječi -
Ta ja se sklanjam pod okrilje Tvoje.

 

Gospode, razum prosvijetli mi sada
I daj mi snage, daj mi volju jaku
Demone sve što može da savlada...
Nek Tvoja milost svijetli mi u mraku
Gospode, razum prosvijetli mi sada!


Raspiri moje stare vjere plamen,
Vrati mi ljubav i sve stare dare,
Da tresnem čašom o ledeni kamen
I noktom zgrebem Venerine čare -
O raspiri mi stare vjere plamen!...

 

Gospode, evo na sedždu Ti padam,
I kajem grijehe pred Tvojom dobrotom -
I molitvu Ti u stihove skladam,
Proseć: "Ah, daj mi smisao za ljepotom!" -
Gospode, evo na sedždu Ti padam!...

 

Mističkopokajnička ekstaza dolazi do vrhunca u stihovima pjesme TEUBEI – NESUH (Pokajanje jednog griješnog pjesnika). Ovdje Ćatić upućuje molbe Bogu da mu razum prosvijetli i raspiri stare vjere plamen. On pokajnički priznaje vlastite grijehe i traži moralnu snagu da se odupre iskušenju. Ova pjesma predstavlja dramu moralne i mističke savjesti, gdje se očišćenje identifikuje sa ljepotom. Punu mjeru svog individualnog, umjetničkog dometa, poetike izvornosti i emocionalne iskrenosti, Ćatić je dao u svojoj ljubavnoj lirici. Ljubav prema ženi u musinom pjesništvu opjevana je u širokim dijapozonu od platonskog drhata i naslućivanja do prodora pod velove ljubavne tajne. Tu istočnjačku žudnju, još ranije je izrazila sevdalinka, koju je Ćatić neizmjerno volio. Sevdalinke su ljubavne pjesme, a ljubav je dominantna tema njegovog pjesništva.

___________________________________

 

Musa Ćazim Ćatić rodio se u Odžaku, gdje je pohađao mekteb i osnovnu školu. Nakon očeve smrti s majkom seli u Tešanj. Upisuje se u medresu i uči arapski, turski i perzijski jezik. U dva navrata putuje u Carigrad i usavršava svoje znanje turskog jezika i poznavanje turske književnosti. U Sarajevu upisuje Šerijatsku sudačku školu, ali zbog boemskog života biva isključen. Godine 1907. preuzima uredništvo časopisa Behar. U Zagrebu upisuje pravo i upoznaje se sa vodećim hrvatskim piscima Matošem i Ujevićem. Po povratku u Bosnu živi teško i često mijenja mjesto boravka. Od 1912. živi u Mostaru, gdje intenzivno piše i prevodi sa turskog jezika. Ujedno preuzima i uredništvo u časopisu Biser. Sa izbijanjem Prvog svjetskog rata biva mobiliziran, da bi već sljedeće godine, zbog bolesti, bio otpušten iz vojske. Umire 1915. u Tešnju.

 

A onda ga mostarski izdavač Kalajdžić poziva za urednika "Bisera", gdje će raditi sa Bjelevcom. To je početak najplodnijeg razdoblja u Musinom životu. na jugu, u Mostaru, njegov somnambulni, a poetički ipak tako racionalni duh se potpuno otpečaćuje i iz noći u noć on zapisuje stihove, prevodi poeziju, prozu i raznovrsnu esejistiku, najčešće sa turskog, ali ponešto i sa arapskog i perzijskog; piše eseje o pjesnicima koje prevodi ili koje namjerava prevoditi, ispisujući u njima, na nedvosmislen način i svoju poetiku. Za te dvije godine Musa Ćazim Ćatić je, po vlastitoj izjavi, osim prevoda objavljenih u "Biseru" i drugim časopisima, preveo i dvanaest knjiga, od kojih je sedam objavljeno u "Muslimanskoj biblioteci".

 

Za života je objavio samo jednu zbirku pjesama pod naslovom Pjesme 1914. Inače je uređivao dva najznačajnija bošnjačka časopisa Behar i Biser. Dao je do danas neprevaziđene prepjeve orijentalnih pjesnika. Pisao je i kritike i eseje. Ja n'jesam sanjar, Teubei-nesuh, Zambak, Kurbanbajramski kandilji, Randezvous, U tišini...

 

Ćatić dolazi na kraju jedne prosvjetiteljske težnje da se bošnjačka književnost aktivno uključi u savremene evropske tokove. Dok je susret poetskog Orijenta i modernističkog Okcidenta kod Bašagića isuviše vidljiv i naglašen, dotle se to kod Ćatića više odvija na unutrašnjem planu. Na unutrašnjem planu dolazi do ukrštanja i oplođenja simbolističkih iskustava sa osnovama islamske religioznosti. Nije, međutim, njegovo djelo samo mjesto stvaralačkog susretanja dviju različitih književnih tradicija, već i znak čuvanja i njegovanja domaće usmeno-lirske tradicije (sevdalinke). Šta je to značilo za pisce koji će poslije njega doći piše Enes Duraković:

 

Musa Ćazim Ćatić je, zapravo, započeo onaj put evolutivnog preobražaja koji će kasnije omogućiti poeziju i Hamze Hume i Skendera Kulenovića i Maka Dizdara – poeziju jedne nove generacije muslimanskih pjesnika u čijim pjesmama više neće biti te unutarnje napetosti i grčevitog napora da se poetski sažmu i uzajamno prožmu dotad različiti oblici pjesničkog izraza.

loading...
7 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Musa Ćazim Ćatić - Teubei-nesuh

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u