Hanibal Lucić - Jur nijedna na svit vila - esej lektira

Hanibal Lucić - Jur nijedna na svit vila - esej

Hanibal Lucić - Jur nijedna na svit vila - esej

 

Interpretativni školski esej

 

Hanibal Lucić jedan je od najvažnijih predstavnika hrvatske renesansne književnosti, koja je svoj najveći uzmah doživljavala u 16. stoljeću na prostoru Dalmacije s otocima te Dubrovačke Republike. Hanibal Lucić pripadao je hvarskome pjesničkom krugu. U poeziji hrvatske renesanse prevladava petrarkistička ljubavna lirika, u koju se ubraja i pjesma o kojoj je riječ u ovom eseju.

 

Pjesma je vrlo pravilne vanjske kompozicije, bez odstupanja. Sastoji se od deset oktava. Stih je simetrični osmerac s cezurom iza četvrtog sloga. Prvi i drugi stih svake strofe ponavljaju se na njezinu kraju, ali obrnutim redoslijedom. Rima je unakrsna i obgrljena: abababba.

 

Tema pjesme je ljepota voljene žene. Razrašena je motivima dijelova njezina tijela (kosa, obrve, oči, lice, usta, zubi, vrat, prsa, prsti) koji se asocijativno povezuju s motivima prirodnih ljepota (kruna od zlata, koralj, biser, snijeg, slonovača) i lijepih osjećaja koje izaziva pogled na nju (radost, veselje, blaženstvo, slatkoća). Takav izbor motiva i način njihova povezivanja karakteristični su za petrarkizam. Od takve unutrašnje strukture odstupa prva, uvodna strofa te predzadnja, koja opisuje njezino plemenito, ali skromno držanje i zadnja, zaključna strofa.

 

Pjesnik svoju "vilu" oslikava brojnim usporedbama, primjerice „Kako polje premaliti / ličca joj se ružom diče" i „zubići su drobni, gusti, / kako biser ki se sklada", koje često prelaze u pretjerivanje, hiperbolu, na primjer "slatku ričcu kad izusti, / bi rek mana sneba pada", a čitatelja pokušava uvući u svoj doživljaj i retoričkim pitanjem: "Prsti joj (...) koga ne bi prihinili, / od lefaneće da su kosti?"

 

Tako slikovitim izrazom pokušava prenijeti na čitatelja svoje oduševljenje dočaravajući mu ljepotu kojom je očaran. Posljednja strofa uvodi motiv neumoljivog vremena i želje za trajnim očuvanjem ljepote, što ukazuje na svijest renesansnog pjesnika da u njegovim pjesmama ostaje zabilježena i tako sačuvana ljepota voljene i kada ih oboje odavno više neće biti. To je, uz motive i pravilnu strukturu pjesme, još jedan odraz duha vremena u kojem je Lucić živio i stvarao.

 

Lucićevi su uzori bili hrvatska srednjovjekovna narodna i religiozna poezija, zbog čijeg se utjecaja pri kraju obraća Bogu, antička književnost prema kojoj teži savršenstvu forme te talijanska predrenesansna i renesansna lirika iz koje je preuzeo tematiku i način povezivanja motiva. Kombinacijom uzora i uvoñenjem svojih vlastitih elemenata Lucić je stvorio originalno djelo, možda i najljepšu pjesmu hrvatske renesanse. Pjesma je osobito značajna zbog uvođenja nove, majstorski oblikovane forme umjesto (do tada gotovo obaveznog) dvostruko rimovanog dvanaesterca, čime je hrvatskoj književnosti otvorio mogućnosti pjesničke slobode i originalnosti.


Danas se ovakav doživljaj ljubavi, osim nekima svježe zaljubljenima, čini zastarjelim, smiješnim, patetičnim. Imajući na raspolaganju mnoga sredstva ureñivanja – šminku, odjeću pa i plastične operacije – teško je prepoznati i cijeniti pravu ljepotu. Takoñer odavno više ne povezujemo vanjski izgled s moralnom čistoćom, a trajne, cjeloživotne, "besmrtne" ljubavi u današnje su vrijeme prava rijetkost. S druge strane, žene u našoj kulturi imaju mnogo veća prava te nisu samo pasivni objekti muškarčeva obožavanja. Ljubav je u moderno doba slobodnija, baš kao i stih moderne poezije.

 

Djelo Jur nijeda na svit vila i danas se smatra jednom od najboljih galantnih pjesama petrarkista.


Autor Kristina Kučanda I. gimnazija, Zagreb

________________

 

Hanibal Lucić - Jur nijedna na svit vila

 

Jur nijedna na svit vila

Lipotom se već ne slavi,

Jer je hvale sve skupila

Vila kâ mi sarce travi.

Ni će biti, ni je bila,

Njoj takmena kâ se pravi.

Lipotom se već ne slavi

Jur nijedna na svit vila.

 

Varhu njeje vedra čela

Vridna ti se kruna vidi

Od kosice ku je splela

Kojom zlatu ne zavidi,

Svakomu je radost vela

Kad ju dobro razuvidi.

Vridna ti se kruna vidi

Varhu njeje vedra čela.

 

Obarve su tanke i čarne

Nad čarnima nad očima,

Čarne oči kada svarne,

Človik tugu premda ima,

Tuga mu se sva odvarne

Za vesel'je koje prima.

Nad čarnima nad očima

Obarve su tanke i čarne.

 

Kako polje premaliti

Lišca joj se ružom diče,

Ruža nigdar prî na sviti

Toli lipa ne izniče.

Mladost će se pomamiti

Kojano se za njom stiče.

Lišca joj se ružom diče

Kako polje premaliti.

 

Pri rumenih njeje usti'

Ostao bi kuralj zada,

Zubići su drobni, gusti

Kako biser kî se sklada,

Slatku ričcu kad izusti,

Bi reć mana s neba pada.

Ostao bi kuralj zada

Pri rumenih njeje usti'.

                                                                  

Blažen tko joj bude garlit

Garlo i vrat bil i gladak,

Srića ga će prem zagarlit,

Živiti će život sladak,

Žarko sunce neće harlit

Da mu pojde na zapadak.

Garlo i vrat bil i gladak

Blažen tko joj bude garlit.

 

Lipo ti joj ustrepeću

Parsi bilji sniga i mlika

Tere oči na nje meću

Kî žalosti išću lika,

Jer ne mogu slatkost veću

Umisliti dovik vika.

Parsi bilji sniga i mlika

Lipo ti joj ustrepeću.

 

Parsti joj su tanci, bili,

Obli, duzi, pravni, prosti,

Gdi bi zelen venčac vili

Ali krunu od vridnosti,

Koga ne bi prihinili

Od lefanće da su kosti?

Parsti joj su pravni, prosti,

Obli, duzi, tanci, bili.

 

Od svih gospoj ke su godi

Gospodšćina njoj se prosi,

Meju njimi jer kad hodi

Toli lipo kip uznosi

Bi reć tančac da izvodi,

Tim se ona ne ponosi.

Gospodšćina njoj se prosi

Od svih gospoj ke su godi.

 

Grihota bi da se stara

Ova lipost uzorita,

Bože, kî si svim odzgara,

Čin' da bude stanovita,

Ne daj vrime da ju shara

Do skončan'ja sega svita.

Ova lipost uzorita

Grihota bi da se stara.

                                                                

___________________________________

 

Hanibal Lucić (1458 - 1553), hrvatski pjesnik i dramatičar, pripadnik je jedne od najuglednijih vlastelinskih obitelji s otoka Hvara. Njegov književni opus svjedoči poznavanje antičke i onovremene talijanske književnosti. Lucićeva književna ostavština nije velika, ali je veoma značajna. Preveo je Ovidija (Pariž Eleni), napisao nekoliko poslanica, neveliki ljubavni kanconijer i dramu u stihovima Robinja. Lucić je pisao na južnočakavskom dijalektu s primjesama štokavštine. Pjesme su uglavnom u dvostruko rimovanim dvanaestercima, primjerice pjesma U pohvalu grada Dubrovnika (Dubrovniče, časti i našega jezika - Ka cvateš i cvasti, vazda ćeš dovika), s iznimnom drugom metrikom, primjerice u pjesmi Od kola u petnaestercu (Neharnu služim gospoju, zamani danke traću / Za virnu službu jer moju, neće mi dati plaću.).

 

Lucićeva pjesnička zbirka "Skladanja izvarsnih pisam razlicih", izašla posmrtno u Mlecima (1556.), sadržava dvadeset jednu ljubavnu pjesmu, jedan alegoričan sastav, dramu "Robinja", pjesmu "U pohvalu grada Dubrovnika", osam pjesničkih poslanica, dvije nadgrobnice (dva epitafa) i prijevod Ovidijeve heroide. U zbirci se ne nalazi 6 panegiričkih soneta na talijanskom jeziku.

 

Hanibal Lucić - Jur nijedna na svit vila 

Hanibal Lucić - Robinja

loading...
4 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Hanibal Lucić - Jur nijedna na svit vila - esej

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u