Lektire.me je internet stranica koja sadrži prepričana književna dela i njihovu analizu. Cilj sajta je da pomogne srednjoškolcima da razumeju lektire, čitaocima da bolje razumeju dela koja čitaju, kao i da saznaju nešto više o piscima.
Hanibal Lucić - Jur nijedna na svit vila - esej lektira
Hanibal Lucić - Jur nijedna na svit vila - esej
Interpretativni školski esej
Hanibal Lucić jedan je od najvažnijih predstavnika hrvatske renesansne književnosti, koja je svoj najveći uzmah doživljavala u 16. stoljeću na prostoru Dalmacije s otocima te Dubrovačke Republike. Hanibal Lucić pripadao je hvarskome pjesničkom krugu. U poeziji hrvatske renesanse prevladava petrarkistička ljubavna lirika, u koju se ubraja i pjesma o kojoj je riječ u ovom eseju.
Pjesma je vrlo pravilne vanjske kompozicije, bez odstupanja. Sastoji se od deset oktava. Stih je simetrični osmerac s cezurom iza četvrtog sloga. Prvi i drugi stih svake strofe ponavljaju se na njezinu kraju, ali obrnutim redoslijedom. Rima je unakrsna i obgrljena: abababba.
Tema pjesme je ljepota voljene žene. Razrašena je motivima dijelova njezina tijela (kosa, obrve, oči, lice, usta, zubi, vrat, prsa, prsti) koji se asocijativno povezuju s motivima prirodnih ljepota (kruna od zlata, koralj, biser, snijeg, slonovača) i lijepih osjećaja koje izaziva pogled na nju (radost, veselje, blaženstvo, slatkoća). Takav izbor motiva i način njihova povezivanja karakteristični su za petrarkizam. Od takve unutrašnje strukture odstupa prva, uvodna strofa te predzadnja, koja opisuje njezino plemenito, ali skromno držanje i zadnja, zaključna strofa.
Pjesnik svoju "vilu" oslikava brojnim usporedbama, primjerice „Kako polje premaliti / ličca joj se ružom diče" i „zubići su drobni, gusti, / kako biser ki se sklada", koje često prelaze u pretjerivanje, hiperbolu, na primjer "slatku ričcu kad izusti, / bi rek mana sneba pada", a čitatelja pokušava uvući u svoj doživljaj i retoričkim pitanjem: "Prsti joj (...) koga ne bi prihinili, / od lefaneće da su kosti?"
Tako slikovitim izrazom pokušava prenijeti na čitatelja svoje oduševljenje dočaravajući mu ljepotu kojom je očaran. Posljednja strofa uvodi motiv neumoljivog vremena i želje za trajnim očuvanjem ljepote, što ukazuje na svijest renesansnog pjesnika da u njegovim pjesmama ostaje zabilježena i tako sačuvana ljepota voljene i kada ih oboje odavno više neće biti. To je, uz motive i pravilnu strukturu pjesme, još jedan odraz duha vremena u kojem je Lucić živio i stvarao.
Lucićevi su uzori bili hrvatska srednjovjekovna narodna i religiozna poezija, zbog čijeg se utjecaja pri kraju obraća Bogu, antička književnost prema kojoj teži savršenstvu forme te talijanska predrenesansna i renesansna lirika iz koje je preuzeo tematiku i način povezivanja motiva. Kombinacijom uzora i uvoñenjem svojih vlastitih elemenata Lucić je stvorio originalno djelo, možda i najljepšu pjesmu hrvatske renesanse. Pjesma je osobito značajna zbog uvođenja nove, majstorski oblikovane forme umjesto (do tada gotovo obaveznog) dvostruko rimovanog dvanaesterca, čime je hrvatskoj književnosti otvorio mogućnosti pjesničke slobode i originalnosti.
Danas se ovakav doživljaj ljubavi, osim nekima svježe zaljubljenima, čini zastarjelim, smiješnim, patetičnim. Imajući na raspolaganju mnoga sredstva ureñivanja – šminku, odjeću pa i plastične operacije – teško je prepoznati i cijeniti pravu ljepotu. Takoñer odavno više ne povezujemo vanjski izgled s moralnom čistoćom, a trajne, cjeloživotne, "besmrtne" ljubavi u današnje su vrijeme prava rijetkost. S druge strane, žene u našoj kulturi imaju mnogo veća prava te nisu samo pasivni objekti muškarčeva obožavanja. Ljubav je u moderno doba slobodnija, baš kao i stih moderne poezije.
Djelo Jur nijeda na svit vila i danas se smatra jednom od najboljih galantnih pjesama petrarkista.
Autor Kristina Kučanda I. gimnazija, Zagreb
________________
Hanibal Lucić - Jur nijedna na svit vila
|
Jur nijedna na svit vila Lipotom se već ne slavi, Jer je hvale sve skupila Vila kâ mi sarce travi. Ni će biti, ni je bila, Njoj takmena kâ se pravi. Lipotom se već ne slavi Jur nijedna na svit vila.
Varhu njeje vedra čela Vridna ti se kruna vidi Od kosice ku je splela Kojom zlatu ne zavidi, Svakomu je radost vela Kad ju dobro razuvidi. Vridna ti se kruna vidi Varhu njeje vedra čela.
Obarve su tanke i čarne Nad čarnima nad očima, Čarne oči kada svarne, Človik tugu premda ima, Tuga mu se sva odvarne Za vesel'je koje prima. Nad čarnima nad očima Obarve su tanke i čarne.
Kako polje premaliti Lišca joj se ružom diče, Ruža nigdar prî na sviti Toli lipa ne izniče. Mladost će se pomamiti Kojano se za njom stiče. Lišca joj se ružom diče Kako polje premaliti.
Pri rumenih njeje usti' Ostao bi kuralj zada, Zubići su drobni, gusti Kako biser kî se sklada, Slatku ričcu kad izusti, Bi reć mana s neba pada. Ostao bi kuralj zada Pri rumenih njeje usti'. |
Blažen tko joj bude garlit Garlo i vrat bil i gladak, Srića ga će prem zagarlit, Živiti će život sladak, Žarko sunce neće harlit Da mu pojde na zapadak. Garlo i vrat bil i gladak Blažen tko joj bude garlit.
Lipo ti joj ustrepeću Parsi bilji sniga i mlika Tere oči na nje meću Kî žalosti išću lika, Jer ne mogu slatkost veću Umisliti dovik vika. Parsi bilji sniga i mlika Lipo ti joj ustrepeću.
Parsti joj su tanci, bili, Obli, duzi, pravni, prosti, Gdi bi zelen venčac vili Ali krunu od vridnosti, Koga ne bi prihinili Od lefanće da su kosti? Parsti joj su pravni, prosti, Obli, duzi, tanci, bili.
Od svih gospoj ke su godi Gospodšćina njoj se prosi, Meju njimi jer kad hodi Toli lipo kip uznosi Bi reć tančac da izvodi, Tim se ona ne ponosi. Gospodšćina njoj se prosi Od svih gospoj ke su godi.
Grihota bi da se stara Ova lipost uzorita, Bože, kî si svim odzgara, Čin' da bude stanovita, Ne daj vrime da ju shara Do skončan'ja sega svita. Ova lipost uzorita Grihota bi da se stara. |
___________________________________
Hanibal Lucić (1458 - 1553), hrvatski pjesnik i dramatičar, pripadnik je jedne od najuglednijih vlastelinskih obitelji s otoka Hvara. Njegov književni opus svjedoči poznavanje antičke i onovremene talijanske književnosti. Lucićeva književna ostavština nije velika, ali je veoma značajna. Preveo je Ovidija (Pariž Eleni), napisao nekoliko poslanica, neveliki ljubavni kanconijer i dramu u stihovima Robinja. Lucić je pisao na južnočakavskom dijalektu s primjesama štokavštine. Pjesme su uglavnom u dvostruko rimovanim dvanaestercima, primjerice pjesma U pohvalu grada Dubrovnika (Dubrovniče, časti i našega jezika - Ka cvateš i cvasti, vazda ćeš dovika), s iznimnom drugom metrikom, primjerice u pjesmi Od kola u petnaestercu (Neharnu služim gospoju, zamani danke traću / Za virnu službu jer moju, neće mi dati plaću.).
Lucićeva pjesnička zbirka "Skladanja izvarsnih pisam razlicih", izašla posmrtno u Mlecima (1556.), sadržava dvadeset jednu ljubavnu pjesmu, jedan alegoričan sastav, dramu "Robinja", pjesmu "U pohvalu grada Dubrovnika", osam pjesničkih poslanica, dvije nadgrobnice (dva epitafa) i prijevod Ovidijeve heroide. U zbirci se ne nalazi 6 panegiričkih soneta na talijanskom jeziku.
Najpopularnije lektire 
- William Shakespeare - Hamlet
-
William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >
- Ivo Andrić - Prokleta avlija
-
Ivo Andrić - Prokleta avlija Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >
- Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera
-
Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >
- Meša Selimović - Derviš i smrt
-
Meša Selimović - Derviš i smrt Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >
- Dobrica Ćosić - Koreni
-
Dobrica Ćosić - Koreni Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >
Lektire na društvenim mrežama
