Clive Staples Lewis - Kronike iz Narnije - Plovidba broda Zorogaza

Plovidba broda Zorogaza fantastično je i, jednim djelom i drugačije djelo od prijašnjih dijelova Kronika. Pustolovine i avanture koje prožimaju ovo djelo opisane su majstorski, a sama ideja djela vodi putnike kroz pustolovinu čije su obrise ocrtali sami, a granice im određuje sila izvan njih. Djelo odlikuju i izvanredno slikoviti opisi mora, bilo onoga mirnog poput ulja, bilo onog divljeg i olujnog.

Glavni povod zašto se cijela radnja ovog djela Kronika događa upravo na brodu Zorogazu je Kaspijanova želja da pronađe sedmoricu prijatelja njegovog oca, koje je njegov stric Miraz poslao u istraživanje nepoznatih Istočnih mora, iza Samotnih otoka. Na njegov dan krunidbe Kaspijan se uz Aslanovo odobrenje zakleo da će, kada jednom zavede mir u Narniji, sam ploviti prema istoku, ne bi li pronašao prijatelje svog oca, doznao nešto o njihovoj smrti i osvetio ih. S druge strane, ovdje su Lucy i Edmund i nešto noviji lik, tj. njihov bratić Eustace koji kroz sliku magično dolaze na Kaspijanov brod i automatski ulaze u samu srž priče i početka Kaspijanove, a tada i njihove pustolovine.

Za one neupućene, Kronike iz Narnije opisuju doživljaje četvero djece obitelji Pevensie (kao i njihovog rođaka Eustacea te njegove školske kolegice Jill) u razdoblju od početka njemačkog bombardiranja pa do njihove smrti u željezničkoj nesreći godine 1949. Djeca su pred ratnim vihorom sklonjena iz Londona u relativno mirnije seosko područje, na imanje profesora Digory Kirkea (inače, glavnog aktera u, po kronologiji radnje prvom nastavku Kronika, Čarobnjakovom nećaku), praktički alter ega C. S. Lewisa.

Početak avanture i prijelomni trenutak u ciklusu jest onaj kada najmlađa od djece, osmogodišnja Luc,y slučajno otkriva prolaz u taj drugi svijet, skriven u jednom od ormara u Kirkeovoj velebnoj kući. Četvorka će u bajkovitoj Narniji doživjeti uzbudljive avanture, njenim stanovnicima pružiti nemjerljivu pomoć u bitci protiv jedne od inkarnacija Zla, te moralno i duhovno sazrijeti kroz spoznaju da su ljubav i požrtvovnost temelji ljudskog postojanja na ovom svijetu te u onome koji slijedi poslije.

Jedan ih nalet vode povlači u uzburkano more, odakle ih spašavaju kralj Kaspijan, kapetan Drinian i njima odani časnici sa palube Zorogaza. Trenutna radost zbog neočekivanog susreta starih prijatelja ne traje dugo, budući da se ispostavlja kako je Narnija još jednom u opasnosti uslijed neimenovane prijetnje koja se nadvila sa istoka, a kralj je ustvari u pomorskoj misiji kojom bi barem pokušao pronaći izgubljene prijatelje, sedam telmarskih plemića što su prije nekoliko godina otplovili ka istočnim morima u potrazi za izvorom pomenute prijetnje kako bi ga uništili.

Kaspijan i njegova posada oplovit će pet otoka u širem narnijskom arhipelagu i pritom se izložiti raznim pogibeljima, no sudbina nestalih telmarskih lordova će biti spoznata, većina njih i spašena, a njihovi će mačevi u simboličnom polaganju na Aslanov stol spasiti Narniju od prijetnje. Upravo će Eustace Scrubb biti taj koji će položiti zadnji mač i time zatvoriti proces vlastitog sazrijevanja, u kojem je, opet, bitnu ulogu imao i ratnički miš Reepecheep. Kaspijanovo obećanje o povratku, dato kćerki Ramandua, "umirovljene" zvijezde; urodit će brakom iz kojega će poteći niz novih generacija narnijskih kraljica i kraljeva, no istovremeno će ga spriječiti da nakon doplovljavanja do krajnjeg Istoka napusti krugove ovog svijeta te ode zauvijek u Aslanovu zemlju.

No, to neće biti uskraćeno ratničkom mišu Reepecheepu koji će malenim čunom uzveslati na krijestu ogromnog stojnog vala te zauvijek nestati iz vidokruga smrtnih zemalja (ili – kako ih je nazivao C. S. Lewis – Zemalja sjena). Tu, na plaži pod divovskim vodenim zidom će se još jednom raskrstiti putevi junaka iz narnijskog te našeg, stvarnog svijeta. Sam će Aslan svjedočiti ovom tužnom rastanku, za Edmunda i Lucy još bolnijem samim tim što postaju svjesni da odrastanje uzima danak, te da se više nikad neće vratiti u Narniju. Ali, za Eustacea Clarencea Scrubba su sve mogućnosti još otvorene...

Clive Staples Lewis - Kronike iz Narnije - Plovidba broda Zorogaza - verzija 2

__________________________________

Clive Staples Lewis poznati je sjevernoirski autor velikog broja popularnih knjiga za djecu. Rodio se u Belfastu, 29. studenog 1898. godine. Brat Waren također se bavi pisanjem, ali njega za razliku od Lewis zanima povijest, dok se Lewis zanimao za fantastiku. Kada mu je umrla majka, otišao je s bratom u Englesku gdje se počeo ubrzo zanimati za Wagnerovu glazbu i nordijsku mitologiju. Tako 1933. godine postaje članom skupine "The Inklings".

1938. godine izdao je svoje prvo djelo, prvi dio ZF trilogije imenom "Out of the silent planet". 1943. godine izdao je drugi nastavak "Perelandru", a 1945. godine nakon smrti bliskog prijatelja Charlesa Williamsa, izdao je i zadnji nastavak spomenute trilogije – "That Hideous Strength".

1950. godina bila je ključna za ovog nadarenog autora. Tada izlazi prva knjiga, od čak sedam sljedećih knjiga – Narnijske kronike. Prva se zvala Lav vještica i ormar. Ova knjiga prenesena je i na filmsko platno te je i na taj način postigla veliki uspjeh.

1951. godine izašao je drugi nastavak Narnijske kronike – Kraljević Kaspijan. Godinu nakon toga, izašao je i treći imenom Plovidba broda Zorogaza. Te iste godine autor je upoznao i svoju buduću suprugu, Joy Davidman Gresham. Knjige su se nastavile nizati pa je 1953. godine izašao Srebrni stolac, 1954. godineKonj i njegov dječak, godinu dana kasnije izašao je i šesti nastavak – Čarobnjakov nećak, dok je posljednji nastavak Narnijske kronike izašao 1956. godine imenom Posljednja bitka.

Ubrzo se vjenčao za svoju voljenu ženu Joy, ali ubrzo su saznali da ona boluje od raka kostiju. Umrla je 1960. godine, a Lewisa je ostavila u velikoj tuzi. Ostao mu je njezin sin iz prvog braka Douglas.

1961. godine izdao je "A Grief Observed". U tom djelu je opisao svoju veliku tugu i bol koje je osjećao zbog gubitka voljene supruge.

C. S. Lewis u djetinjstvu i mladosti bio je ateist. Njegovi najdraži pisci John Milton, George Herbert i Georg MacDonald bili su predani kršćani. I njegovi suvremenici većinom su bili kršćani. Lewis se uvjerio, da Bog postoji tijekom jednog razgovora s Tolkienom. Dvije godine kasnije 1933. postao je kršćanin. Odlučio je u svojim književnim djelima progovarati o vjeri i Kristu. U Narnijskim kronikama kroz sve knjige provlači se lik lava Aslana. Isus se u Bibliji naziva "lav iz plemena Judina". Aslan nije Krist nego ima neke osobine Kristova karaktera. U knjizi Lav, vještica i ormar Aslan se žrtvuje, umire i uskrsava po uzoru na Krista. U knjizi Princ Kaspijan tema je vječni život kroz prolijevanje krvi za drugoga. U knjigama Čarobnjakov nećak i Posljednja bitka teme su stvaranje i svršetak, a u knjizi Srebrni stolacučeništvo, apostoli. Lewisov prijatelj Tolkien smatrao je, da je u Narnijskim kronikama kršćanska poruka preočita. To je C. S. Lewis i želio postići.

Napisao je brojna djela s religioznom tematikom kao - Pisma starijeg đavla mlađem, Problem patnje,Kršćanstvo nije iluzija, Četiri ljubavi, Bit molitve, Čudesa i dr.

Umro je 22. studenog 1963. godine u Oxfordu, malo prije nego što je navršio 65. godina.

Clive Staples Lewis - Kronike iz Narnije - Lav, vještica i ormar