August Šenoa - Zlatarevo zlato - esej

Pred nama su dva ulomka prvoga hrvatskog cjelovitog umjetničkog romana Augusta Šenoe Zlatarovo zlato. To je povijesni roman, dakle govori o povijesnim događajima s kraja 16. i početka 17. stoljeća, ali je u povijesni kontekst ubačena ljubavna priča između dvoje mladih ljudi: Pavla Gregorijanca i Dore Krupić. Tom pričom pisac je roman učinio zanimljivijim i "natjerao" nas da zbog želje da saznamo sudbinu para istražimo i povijesne činjenice o gradu u kojem živimo.

Tema ulomaka je Pavao Gregorijanec, sin medvedgradskog velikaša i gospodara Stjepka. U prvom je dijelu okarakteriziran fizički, psihološki i socijalno, čime nas pisac želi upoznati s likom, tj. želi da preko fizičkog opisa steknemo prvi dojam o liku i njegovoj ulozi u romanu. Pripovjedač opisom odjeće i obuće ukazuje na podrijetlo lika te se odmah zaključuje da je plemenitaš: - O boku visjela mu je sablja krivošija, a za pojasom od žute mletačke svile stajala mala puška, srebrom okovana. U citatu je također vidljiva povijesna fabula: - Pavao nosi pušku i sablju iz čega zaključujemo da je rat.

Dok se u prvom ulomku mladić opisuje kao sin i zet kakvoga bi svatko mogao samo poželjeti (Mladić bijaše lijep, snažan, a ljepši od nebrige i sjete), u drugom ulomku vidimo da se Stjepko ne bi s tim složio, tj. da vanjski izgled vara (Posao ti ne valja. Muha si bez glave.). U kasnijim ulomcima događa se obrat. Pavao priznaje da je do sada dangubio, ali isto tako govori da ga je ljubav prema Dori promijenila, što još više razbjesni njegova oca. Roman je prepun takvih obrata, što još više razvija napetost radnje i drži čitateljevu koncentraciju na vrhuncu.

Nakon opisa mladića koji se nalazi na samom početku romana, odnosno dok se radnja još nije počela razvijati, dolazi ulomak iz već razvijene radnje. Citatom (Ti prvorođenik slavnog plemena, a onamo cura bez imena) prikazana je socijalna problematika koja je otvorena u romanu. Već na temelju ovog ulomka jasno je da borba za ljubav mladog para neće biti laka te da će na svijetlo izaći mnogi problemi zbog kojih kraj neće biti povoljan za mlade ljubavnike.

Prvi ulomak sastoji se samo od opisivanja u kojem pisac koristi mnogo epiteta kako bi što zornije prikazao lik i istaknuo njegove vrline (lice bljeđeno, plemenito...). Inverzijom se stvara dojam uzvišenosti, što je karakteristika tradicionalnog romana kakav je Zlatarovo zlato. Drugi je ulomak dijalog u kojem likovi čvrsto brane svoja uvjerenja. Također ga krasi uzvišen stil, a preko metaforičkih izraza likovi objašnjavaju svoje karaktere i osjećaje (Nisam koludrica, što trijebi svetu krunicu, a misli na vraga.).

Upravo izborom riječi i stila pisanja autor nam još više približava povijesni kontekst romana, a daje mu također i čar zbog koje se i u današnje vrijeme toliko čita. Iako je pisan u vremenu koje mi danas smatramo davno prošlim, socijalni problemi čine ga svevremenskim i aktualnim. I danas su moć i novac važniji od ljubavi. Svi odlučuju o našim životima i našoj sudbini osim nas samih. Tragična poruka koju nosi ovaj roman poticaj nam je da se promijenimo i da - kao i Pavao - počnemo slušati svoje srce jer će tak tada sve krenuti nabolje.

__________________________________

August Šenoa je rođen 14. novembra 1838. u Zagrebu, u sitnoburžoaskoj porodici. Otac, biskupov poslastičar i ponemčeni Čeh, želeo je da od svog sina stvori dobrog i poslušnog austrijskog činovnika. Šalje ga u Pečuj kod jednog kaluđerskog reda, gde je počeo da stiče prva znanja. U to vreme u Hrvatskoj činjeni su otvoreni pokušaji germanizacije.

To je najpre vršeno u obrazovanju uz pomoć dirigovanih nastavnih programa. Misleći da će mu sin i u ovim školama postati veran austrijski činovnik, otac Šenou upisuje u gimnaziju u Zagrebu. Međutim, družeći se sa vršnjacima Hrvatima mladi Šenoa je postao "ljut Hrvat". K tome su doprineli još i izrazito patriotski orijentisani profesori među kojima su bili Adolf Veber Tkalčević, pesnik i pripovedač, Antun Mažuranić, brat pesnika Ivana Mažuranića i Matija Mesić, istoričar.

U početku se kolebao između publicistike i književnosti. Pisao je novinske dopise i članke, pozorišne izveštaje i književne ocene, pripovetke i lirske pesme. Šenoa nije posedovao pesnički talenat koji bi našoj poeziji dao nešto izrazito i novo. On je, uglavnom, nastavio tradiciju ilirskih pisaca. Najviše je negovao rodoljublje i ljubavnu poeziju. U njima toplinu osećanja i iskrenost misli potiskuje retoričnost. Rodoljubiva poezija mu je prigodan, svečana u tonu, retorična i patetična. U tom pogledu karakteristična je pesma Budi svoj.

U pesmi "Crnogorska štampara" Šenoa opeva hrabrost Crnogoraca, a u pesmi Munja od Gabele peva o ustaničkoj hrabrosti hercegovačkih junaka. Sa širokim nacionalnim vidicima opevao je i oslobodilačku borbu bugarskog naroda. Šenoa je pisao i balade,i romanske i epske pesme za koje je uzimao motive iz narodnog predanja. Ove pesme su romantičarsko - fantastične, ili nacionalno - istorijske sadržine.

Pravi stvaralački talenat Šenoa je pokazao u prozi u romanu i pripoveci. Od 1871. kad objavljuje prvi veliki roman Zlatarevo zlato, pa do smrti, iz njegovog pera je izašao čitav niz romana i pripovedaka: Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogenes, Kletva, Povjestice, Prijan Lovro, Barun Ivica, Mladi gospodin, Ilijina oporuka, Karanfil s pjesnikova groba, Vladimir, Branka, Prosjak Luka, Kako došlo tako prošlo i drugi.

August Šenoa je umro 13. decembra 1881. u Zagrebu.

August Šenoa - Branka

August Šenoa - Čuvaj se senjske ruke

August Šenoa - Kako došlo tako prošlo

August Šenoa - Kanarinčeva ljubovca

August Šenoa - Karamfil s pjesnikova groba

August Šenoa - Povjestice

August Šenoa - Prijan Lovro

August Šenoa - Prosjak Luka

August Šenoa - Seljačka buna

August Šenoa - Zlatarevo zlato