August Šenoa - Prosjak Luka

Kratki sadržaj - Selo Jelenje nadomak Zagreba, na obali Save, poznato je po zapuštenosti i prljavštini te lijenim i nemarnim ljudima od kojih zaziru seljaci iz okolnih sela. U Jelenju nema ni crkve ni škole, ali zato ima nekoliko krčmi, i sve dobro posluju. U blizini sela Cigani su razapeli svoje šatore, a s druge strane rijeke, u gradu, spremaju se izbori za gradsko poglavarstvo.

Glavnu riječ u selu vode vječito pijani starješina Janko Ponedeljak i podli nadripisar Mikica Puharić, došljak iz grada koji nepismenim seljanima pruža pisarske usluge i sve to dobro naplaćuje. S njima se često u krčmi susreće i Luka, prosjak koji cijelo Jelenje drži u šaci, jer su mu domalo svi seljaci dužni (Luka isprošeni novac daje na zajam) i dobro paze da mu se ne zamjere. Luka je dobio novac da pobuni seljake protiv starog poglavarstva a tu će akciju voditi pisar Mikica, stari Lukin ortak koji za njega obavlja prljave poslove. I starješina Janko dobit će svoj dio ako zažmiri na oba oka. Jedini pravi i radin čovjek u Jelenju je Martin Lončarić s kćerkom Marom. Mara čeka da se iz vojske vrati Andro, sin prvog susjeda Mate. U Andru se zagledala prije tri godine, kad je ovaj polazio u vojsku i sada nestrpljivo očekuje njegov skori povratak. Međutim, odnosi između Martina i Mate nisu dobri kako to već često biva sa susjedima.

Spomenuti prosjak Luka nađen je kao napušteno novorođenče na ulici. Gradski stražar odnio ga je u "varošku kuću" (neku vrstu ustanove za zbrinjavanje beskućnika i napuštene djece) iz koje Luka nosi samo bolne i teške uspomene. Sjeća se samo bezbrojnih šiba i gorkih poniženja. Baka, kojoj su ga u djetinjstvu dali na čuvanje, zapijala je novac dobiven za njegovo uzdržavanje, držala ga zatvorena po čitave dane, morila ga glađu, tukla kad je bila pijana, tako da je na koncu morao pobjeći. Ali, sloboda je bila kratka vijeka, ponovno su ga uhvatili i vratili u "varošku kuću". Ni u vojsku ga nisu htjeli jer je bio kržljav, tup i potpuno nesposoban, iako su u to vrijeme u vojsku rado uzimali baš momke za kojima nitko neće žaliti ako poginu. Na koncu su ga izbacili i iz "varoške kuće", pa se našao na cesti bez ičega, gladan i prljav.

Prositi je počeo slučajno. Jedna se žena sažalila kad ga je vidjela kako sjedi uz rub ceste i bacila mu novčić misleći da je prosjak. On se za taj novčić najeo i shvatio da može živjeti od prosjačenja, kad već ništa drugo ne zna. Uskoro se pridružio starom šepavom prosjaku Mati iz Resnika, koji ga je malo-pomalo zavolio i naučio svim vještinama prosjačkog zanata. Živeći sa starcem ogorčenim na cijeli svijet, i sam je postao čudakom zarekavši se da nikada neće spavati pod ljudskim krovom, ljudi su mu već ionako nanijeli isuviše zla. Kad je Mato doskora umro, ostavio je Luki pravo malo bogatstvo skupljeno prosjačenjem.

Iako zapravo imućan, Luka nastavlja dalje sa svojim starim zanatom, ali sada se bavi i zelenaštvom (daje novac na dug uz interes). No dogodilo se da se Luka zagledao u lijepu Maru, kći Martina Lončarića i u njemu se javlja čežnja za drugačijim životom; poželio je da bude cijenjen, da živi kao i drugi, da bude ravnopravan član društva. Ali Luka ne zna ni do čega na pošten način. Stoga je smislio plan da najprije materijalno upropasti Martina, učini ga novčano ovisnim i tako ga primora da mu dade svoju kćer. Plan je za dobru plaću u djelo trebao provesti pisar Mikica.

Mikica je najprije zavadio Martina i Matu tako da su se susjedi zakrvili oko neke šljive izrasle na međi njihovih okućnica. Andro, Matin sin, vratio se iz vojske usred te susjedske razmirice. Mato je, naravno, sinu najstrože zabranio da se oženi Marom, što je mladića silno razbjesnilo, ali je morao poslušati oca.

Za to vrijeme Mikica nastavlja raditi na Martinovu potpunom uništenju: potplatio je Ciganina Ugarkovića da potruje Martinove krave, što je ovaj i učinio izbovši blago zatrovanim šilom. Ojađenog Martina najviše je boljelo stoje za pomora njegove stoke susjed Mato stajao s puškom ispod sporne šljive i, činilo mu se, naslađivao se njegovom nesrećom. Martina obuzme bijes i on posiječe šljivu. Već sutradan banuše mu u dvorište sudski službenici. Mikica je, naime, nagovorio Matu da tuži Martina zbog šljive. Sudski će spor završiti tako da će Martin morati platiti veliku globu, ali Mato od toga neće imati nikakve koristi, jer će sav novac pojesti gradski "fiškali".

Vrijeme je predizborne agitacije i potkupljivanja glasača pa u Jelenje dolaze pokvareni predstavnici stranke koja se želi dočepati gradske vlasti, obećavajući Jelenjanima brda i doline i časteći cijelo selo. Svoje prste tu ima i Luka kojemu su budući vlastodršci obećali pozamašnu svotu novaca ako Jelenjani budu glasovali za njih. Među govornicima Mato prepozna advokata koji je na ime svojih usluga zadržao sav novac od globe za njegovu šljivu i shvaća da od njegove i Martinove svađe koristi imaju samo gradski »fiškali«. No čim je počeo prigovarati agitatorima, oni potaknu seljake da navale na njega, i bili bi ga bacili u badanj s kišnicom da se nije pojavio Andro i spasio oca. Poniženi i izbatinani Mato toliko se uzrujao da ga je udarila kap.

Iste večeri Mikica je podmetnuo vatru u Martinovoj štali. Izgorjelo je gotovo sve Martinovo imanje i da nije Andro priskočio u pomoć, izgorjela bi i kuća. Bojeći se da je na samrti, Mato se odluči izmiriti sa susjedom. Pozvao je Martina k sebi i isprosio njegovu kćer Maru za svog sina Andru.

Zaključivši kako je Martin potpuno osiromašen, Luka vrši pripreme za početak novoga života. Obveznice je pretvorio u gotovinu prodavši ih nekom advokatu u Zagrebu, koji će nakon izbora silom utjerati novce od seljaka i pritom dobro zaraditi. Kad je to Mikica slučajno saznao, odlučuje se dokopati Lukinih novaca makar ga morao ubiti. Njegova mržnja prema Luki hrani se osjećajem da je boljega roda, obrazovaniji i pametniji od Luke, a, eto, mora služiti običnog prosjaka. Kad je saznao da bi Luka za namještanje izbora trebao dobiti još novaca, odluči mu napakostiti: promjenom boje glasačkih listića zbunio je nepismene seljake i na izborima je opet pobijedila stara vlast. Luka je bijesan što mu je izmakao toliki novac, ali još je kod sebe imao onaj od seljačkih obveznica. I to bi bilo dovoljno za novi početak. Zato sutradan, dok je Mara sterala rublje, pristupi joj Luka i, položivši svoju lisnicu pred njene noge, zaprosi je. Iznenađena ga djevojka odbije a Luka, povrijeđen do dna duše, odlazi, nestaje ga da nitko ne zna kamo je otišao.

Andro i Mara su se vjenčali i već imali sina kada se Luka vratio u selo. Prišuljavši se jedne večeri njenoj kući, kroz prozor je ugledao idiličnu sliku: dva starca, Martin i Mato, sjede za punim stolom, a pokraj njih stoji Andro s Marom koja u naručju drži prelijepo dijete. Na trenutak je zamislio sebe na Andrinom mjestu, sretnog i poštovanog od cijelog sela, no ubrzo se osvijestio. Idućeg jutra u vrtu je ugledao kolijevku s djetetom. Mare nije bilo u blizini i on preskoči ogradu u namjeri da ubije dijete i tako nanese najveću moguću bol ženi koja ga je odbila. Zatim se predomislio pa odlučio da ukrade dijete i proda ga Ciganima, što bi po njegovu mišljenju bila još veća muka za Maru. No kada mu se dječačić nasmiješio, to ga je toliko ganulo da je odustao od svoje namjere. Prvi put u životu netko mu se iskreno nasmiješio. Vratio je dečkića u kolijevku i pobjegao.

Čim je Mikica sreo Luku u krčmi, ponovno mu je ponudio da za novac uništi dom Pavlekovićevih, ali Luka to s gnušanjem odbija oborivši Mikicu udarcem na zemlju. Kad je izišao iz krčme u noć, Luka je osjetio da ga netko slijedi. Znao je da su to Mikica i Ugarković, odlučni da se dočepaju njegova novca. Kad su ga dostigli, Luka se bacio u nabujalu Savu. Dvojica zločinaca pronašli su Lukino tijelo nizvodno, gdje ga je voda izbacila, pretražili džepove na njegovu odijelu, ali nisu našli ništa.

Mikica je sve više i više propadao. Ciganin Ugarković je sa svojim šatorom nestao iz sela. Pisaru više nitko ništa nije htio plaćati i na kraju se, zapivši i vlastiti kaput, pijan smrznuo u snijegu. Nakon godinu dana Martin i Mara dobili su poziv od suda. Začudili su se pozivu, a još više kad su saznali da im je Luka ostavio osamsto forinti i pismo isprike za sva zla koja im je nanio.

Kompozicija - Kompozicija se zasniva na praćenju glavnog lika od njegova rođenja do prerane smrti, a sastavljena je od jedanaest poglavlja. Događaji su uglavnom ispripovjedani kronološkim slijedom, ali će se Senoa služiti i retrospekcijom kada slika Lukinu sudbinu i sudbinu prosjaka Mate iz Resnika. Kroz cijelu pripovijetku isprepliću se dvije radnje: Lukin život i događanja na društvenom i političkom planu koja utječu na glavne junake, i priča o ljubavi Mare i Andre ispunjena raznim spletkama koje priječe da se ta ljubav ostvari. Pripovijetka i započinje i završava opisom krajolika s poznatom rečenicom: Tiho teče Sava krajem.

Uvod - Luka se Zaljubljuje u Maru

Zaplet - Luka obečaje pisau novce ako Mara bude njegova. Maru i oca zadesi nesreča.

Vrhunac - Kad je Andrin otac vidio što se zbilo dobusti Andri da se oženi Marom.Mara i Andro dobijaju dijete,Luka se ražalosti.

Rasplet - Luka odlučuje da je bolje biti siromašan i sretan nego varalica.

Završetak - Luka se baca s mosta,ali ostavlja Mari i ocu novce i moli ih da se pomole za njega (svake godine).

Vrsta djela - Premda je Prosjak Luka po kompoziciji i razgranatoj fabuli zapravo bliži romanu, uobičajeno je da se ovo djelo određuje kao pripovijetka psihološkog karaktera s naglašenim socijalnim elementima. Prosjak Luka smatra se svakako jednom od najboljih Senoinih pripovjedaka.

Tema i ideja - Tema Prosjaka Luke je život čitavog jednog društvenog sloja, prosjačkog, a uzroci prosjačenja prikazani su u liku nesretnog zagrebačkog nahoda, odbačenog i prezrenog od sviju.
Pisac teško optužuje društvo koje nije imalo razumijevanja za napušteno dijete i koje je svojim prezirom i odbacivanjem ubijalo svaku klicu ljudskosti u Luki, iako je u dnu svoga srca i on želio pošteno živjeti i biti kao ostali ljudi. Usporedo s ovom temom razvija se i dirljiva ljubavna priča.
Dotakao se Senoa u svojoj pripovijesti usput i zakulisnih političkih igara i uopće odnosa selo - grad uočivši kako raznorazni gradski mešetari moralno potkopavaju i isisavaju selo.

Mjesto i vrijeme - Radnja pripovijetke najvećim se dijelom odvija u selu Jelenju koje je prikazano kao primitivna, zaostala i alkoholizirana sredina koja često dolazi pod utjecaj lakomih i pokvarenih građana. Selo je zapušteno, Sava poplavljuje livade i odnosi zemlju, ceste su oštećene, a nitko o tome ne vodi računa. Društveni život postaje življi samo u vrijeme izbora kada se političari iz grada nadmeću silnim obećanjima i podmićivanjima glasača, a kad izbori prođu, sve ostaje po starom. Događaji se djelomično odvijaju i u Zagrebu te u još nekoliko manje ili više poznatih mjesta u zagrebačkoj okolici. Sve se to događa sredinom 19. st. kada na naše selo sve više počinje prodirati novčana privreda koja polako potiskuje naturalnu pa novac utječe na način života seoskog čovjeka sve više okrenutog gradu.

Bilješke tjekom čitanja

- Selo Jelenje u Zagrebu

- U gostionici prosjakLuka, Mikica i njihovi prijatelji piju

- Dogovor za posao

- Opis bijednog Lukinog života

- Luka prosi

- Luka i Mato razgovaraju

- Mato umire

- Luka kao prosjak vrlobogat

- Nitko za to nije znao

- Luka želi Maru za ženu

- Dogovor s Mikicom

- Mara i Andro se prvi put sastaju

- Razgovor

- Mikica nagovara Andrinog oca Matu da ne prihvati Maru za nevjestu

- Andro razgovara s ocem

- Andro i Mikica razgovaraju

- Mikica i ciganin

- Martin treba novac

- Izabiranje nove vlasti

- Martin se prisjeća pokojne žene

- Andro spašava oca

- Požar kod Martina

- Mato moli za oprost

- Luka prosi Maru

- Mikica smišlja plan

- Luka odlazi iz Jelenja

- Luka se baca u Savu

Socijalni elementi

- Siromaštvo

- Zapuštenost sela

- Glad

- Nezaposlenost

- Neukost običnih seljaka

- Privilegirani položaj gradske gospode u odnosu na seljake

Likovi - u Prosjaku Luki dijele se na dobre i zle, tj. pozitivne i negativne, a to znači da se pisac služi crno-bijelom tehnikom u njihovoj karakterizaciji. U razgranatoj fabuli sudjeluje velik broj likova: prosjak Luka, Mato iz Resnika, pisar Mikica, seoski starješina Janko, Martin Lončarić i njegova kći Mara, Mato Pavleković i njegov sin Andro, Ciganin Ugarković i mnoštvo drugih. Nije na odmet spomenuti daje likove u svojim pripovijestima s tematikom suvremenog života Senoa oblikovao imajući pred očima uvijek neku konkretnu osobu. Vjerovao je da bez proučavanja suvremenog života i bez analize različitih ljudskih karaktera nema dobre pripovijetke. U predgovoru prvom izdanju Prosjaka Luke napisao je:

- Kušao sam iz pučkog života izraditi osobu, ponešto čudnu - prosjaka Luku sa cijelim njegovim selom. Ne mislite da se rodio samo u mojoj fantaziji. Nije. Prosjak Luka bijaše živ čovjek. Upoznao sam se s tim prosjakom ima tomu po prilici osam godina, i imao je uistinu punu torbu seljačkih obligacija. Pripovijedao mi je koješta iz svoga života. Sad ga već ne ima. Poznavao sam i seoskog nadripisara, poznavao pijanog starješinu, i druge osobe ove pripovijesti. Sve su to živi ljudi bili. Spletoh sve te karaktere ujedno, i eto Vam pokusa.

Luka - Bio je siromašan čovjek. Rodio se kao zagrebačko dijete. Srednje je visine. Ljudi su mu dali prezime Nepoznanica. Od rođenja pa do svoje smrti živio je kao siroče. Jedino je imao jednu ženu, koju je nazivao bakom. Ona je bila zla prema njemu. Često ga je tukla i rijetko kad nahranila. Prvu suhu koru koju je dobio u petoj godini bacili su mu pod noge kao da je pas. Prve riječi koje razumije iz ljudskih usta su kletve na njega. Bio je živ čovjek. Rekao je Mikici da će mu dati 100 forinti ako mu nađe ženu i to ne bilo koju nego Maru. Od trenutka kada ga je odbila povukao se i polagodine živio sam. Vrativši se u selo saznao je da Andro i Mara imaju dijete. To dijete Luka je smatrao vezom između Andrei Mare i ako ubije to dijete, njih će se dvoje rastati. Međutim, to nije učinio. Luka je, po mišljenju Mikice, bio vrlo mudar. Svi su se čudili kad je on otišao na sud, jer obično šalje pisara. Uvijek se klonio varoške kuće. Za njega su govorili da je bogat seljak. Svatko mu je bio dužan.

Starog Matu smatrao je ocem. Iako je imao nešto novca živio je kao prosjak jer nije želio život s ljudima kao ni stari Mato. Nije bio pohlepan za novcem. Ljudi su se prema njemu ponašali "nehumano". Njima je bilo važno je li čovjek bogat ili siromašan. Sreća ga je cijelo vrijeme zaobilazila. Na kraju se ubio bacivši se u Savu.

Moralna karakterizacija - Luku je teško okarakterizirati kao lošeg ili dobrog čovjeka. Da bi preživio u društvu u kojem je živio morao je biti prevarant, lažljivac i veliki lukavac. Videći da novac znači puno i da ima glavnu ulogu, mislio je da će novcem kupiti ljubav, steći dom i obitelj.

Životni san prosjaka Luke - Luka je želio postati čovjek kao i svaki drugi. Želio je imati svoj dom, sjediti kod tople peći, piti vino, jesti bijeli kruh, imati pored sebe ženu i nositi bijelu košulju kao i drugi ljudi, kao pošteni ljudi kako ih je on sam nazivao. U sebi je osjećao i nosio potrebu da stvori svoj dom i svoju obitelj, ali nažalost to nije uspio.

Osobno viđenje životnih prilika koje su odredile životni put Luke - Luka je bio žrtva društva u kojem je živio. Kao siroče, koje je pripalo zloj babi koja ga je čuvala za novac, tukla i mučila glađu, kao dijete koje je kasnije završilo u gradskoj kući kao sluga i trčkaralo, a na kojega je društvo potpuno zaboravilo, Luka nije ni mogao postati drugo do običan prosjak. Toliko su gradska gospoda bila pokvarena da su svojim mahinacijama i lažnim svjedočenjima radili sve kako bi upropastili život neukog i neobaviještenog seljaka. Društvo je u njemu ubilo svaku klicu ljudskoga.

Mara Lonearia - Bosonoga djevojka zasukanihrukava koju je Luka jako volio, ali ona to nijeznala. Bila je veoma dobra, poštena i vrijednadjevojka. Njezino srce pripadalo je Andriji. Prodavalaje mlijeko i povrće u gradu. Bila je oličenje ljepote idobrote. Iako je imala puno ponuda za udaju, čekala jesvog izabranika da se vrati iz vojske. Najsretnija jebila kad su se njezin otac Martin i Andrijin otac Matopomirili. Tada se vjenčala i rodila sina.

Mato - Prosjak kojeg je Luka gledao kao oca kojeg nikad nije imao. Nije želio život s ljudima. Stanovao je u staroj hrastovoj šumi, u rupi u koju se jedva uđe. Tri godine Luka je glumio slijepca, a Mato njegovog jadnog oca. Išli su po Međimurju, Slavoniji i Zagrebu dok Matu nije uhvatio opaki kašalj. Luka je ostao vani,a Mato je otišao u spilju i zaspao. Nakon nekoliko sati se probudio i objasnio Luki gdje se nalaze novci i papir. I onda je mirno umro. Dok je imao ženu bio je pošten seljak, posjedovao je samo malu kolibicu, komadić zemlje i kravicu. Žena mu je bila lijepa. No, došao je neki gospodin i zaveo je. Kad je ona priznala svoj grijeh, on je pio i tukao je dan za danom. I umrla je. On se kasnije pokajaono to nije moglo vratiti njegovu ženu. On i Luka našli su se jedan u drugome; Mato je imao sina, a Luka oca.

Mikica - je tipični Senoin "negativac", tip intriganta koji svojim spletkama otežava život glavnim junacima. Na kraju završava kako se moglo i predvidjeti - smrću. Mikica se, pijan, smrznuo u snijegu, napušten i odbačen od svih.

Sporedni likovi - Mara, Mato, Martin, Mikica

Analiza stila - Pjesničke slike

Vizualne slike

bijeli se vrbinje

nisko čupavo grmlje borovice

siva drnjevara pod čađavim, slamnim klobukom

jato divljih golubova

bosonogi pastiri pod mokrim grmljem

Akustične slike

tiho teče Sava

voda bije o niske bregove

lišće dršće

zalaje koji pas

vrabac cvrkuće po smetištu

Epiteti

bijela magla

klapaste uši

nabuhlo, papreno lice

bosonogi pastiri

nisko čupavo grmlje borovice

bijela platnena košuljka

crne sjajne kite

malen, odrpan čovjek

jajasta, srebrna dugmad

modre, zakrpane hlače

Onomatopeje

zagrmi

zabubnja

zveketa

praskalo se

zatutnji

lišće dršće

Personifikacije

mraz ga protrese

mraz se zabadao u njegove prste poput iglica

krv mu se ušge

Sava šapće pjesmicu

vrbinje se miješa kao klupko

voda se zajeda u zemlju

viri drvenjara

rasijano selo

Usporedbe

selo rasijano kao jato divljih golubova

vrti se vrze, kao da ga tko bode

čovjeka uraziti kao šilom

lahak sam kao perce

riđa brada kao pošeta strn

obraz grišljiv, šut kao list na mali Bošiš

gledahu novce kao pseto

nebo se razvedrilo kao staklo

oči crne kao kupinice

Mudre izreke

- Ne dolazi se zlim, već samo dobrim do dobra.

- Smiješ li drobnu ružu kraj puta zgaziti, jer ti milo mirišeš?

- Zašto da pati čedo sve one muke, koje je on pretrpio, da ga hladna srca baci u ponor, jer je pokušao zlim postići dobro?

- Važnije je biti siromašan i sretan čovjek, nego nečovječna varalica.

Jezik i stil - Jezik Prosjaka Luke hrvatski je književni jezik druge polovice 19. st. Rečenice su mu stilski dotjerane, jasne, čitke i slikovite. Obiluju elementima iz narodnih pripovjedaka, poslovica i mudrih izreka ukomponiranih tako da ih izgovaraju pojedini likovi. Mnogo je starinskih riječi (arhaizama) koje danas teško možemo naći u književnom jeziku i te riječi ovoj pripovijetki daju čar starine, patinu prošlih vremena.

Najdraži odlomak - Nalazi se na 145. str., aopisuje radost i veselje u obitelji Pavleković i obitelji Lonearia. Sviđa mi se zato jer se u ovoj knjiziizmeđu toliko tuge našlo i malo radosti.

Dojam o djelu - Ovo djelo mi se i sviđa i ne sviđa. Sviđami se zato jer pisac oslikava društvene slojeve svogavremena i možemo vidjeti kako je to nekad bilo. Ne sviđa mise zato jer ima više tuge nego radosti, završavatragedijom glavnog lika, predugo je i ima puno likova.

__________________________________

August Šenoa je rođen 14. novembra 1838. u Zagrebu, u sitnoburžoaskoj porodici. Otac, biskupov poslastičar i ponemčeni Čeh, želeo je da od svog sina stvori dobrog i poslušnog austrijskog činovnika. Šalje ga u Pečuj kod jednog kaluđerskog reda, gde je počeo da stiče prva znanja. U to vreme u Hrvatskoj činjeni su otvoreni pokušaji germanizacije.

To je najpre vršeno u obrazovanju uz pomoć dirigovanih nastavnih programa. Misleći da će mu sin i u ovim školama postati veran austrijski činovnik, otac Šenou upisuje u gimnaziju u Zagrebu. Međutim, družeći se sa vršnjacima Hrvatima mladi Šenoa je postao "ljut Hrvat". K tome su doprineli još i izrazito patriotski orijentisani profesori među kojima su bili Adolf Veber Tkalčević, pesnik i pripovedač, Antun Mažuranić, brat pesnika Ivana Mažuranića i Matija Mesić, istoričar.

U početku se kolebao između publicistike i književnosti. Pisao je novinske dopise i članke, pozorišne izveštaje i književne ocene, pripovetke i lirske pesme. Šenoa nije posedovao pesnički talenat koji bi našoj poeziji dao nešto izrazito i novo. On je, uglavnom, nastavio tradiciju ilirskih pisaca. Najviše je negovao rodoljublje i ljubavnu poeziju. U njima toplinu osećanja i iskrenost misli potiskuje retoričnost. Rodoljubiva poezija mu je prigodan, svečana u tonu, retorična i patetična. U tom pogledu karakteristična je pesma Budi svoj.

U pesmi "Crnogorska štampara" Šenoa opeva hrabrost Crnogoraca, a u pesmi Munja od Gabele peva o ustaničkoj hrabrosti hercegovačkih junaka. Sa širokim nacionalnim vidicima opevao je i oslobodilačku borbu bugarskog naroda. Šenoa je pisao i balade,i romanske i epske pesme za koje je uzimao motive iz narodnog predanja. Ove pesme su romantičarsko - fantastične, ili nacionalno - istorijske sadržine.

Pravi stvaralački talenat Šenoa je pokazao u prozi u romanu i pripoveci. Od 1871. kad objavljuje prvi veliki roman Zlatarevo zlato, pa do smrti, iz njegovog pera je izašao čitav niz romana i pripovedaka: Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogenes, Kletva, Povjestice, Prijan Lovro, Barun Ivica, Mladi gospodin, Ilijina oporuka, Karanfil s pjesnikova groba, Vladimir, Branka, Prosjak Luka, Kako došlo tako prošlo i drugi.

August Šenoa je umro 13. decembra 1881. u Zagrebu.

August Šenoa - Branka

August Šenoa - Čuvaj se senjske ruke

August Šenoa - Kako došlo tako prošlo

August Šenoa - Kanarinčeva ljubovca

August Šenoa - Karamfil s pjesnikova groba

August Šenoa - Povjestice

August Šenoa - Prijan Lovro

August Šenoa - Seljačka buna

August Šenoa - Zlatarevo zlato

August Šenoa - Zlatarevo zlato - esej